arzuhal wrote:Gledano s vjerskog, islamskog aspekta, ne konzumirati svinjetinu je jedan od najlakših propisa kojeg se neko može pridržavati, zabrana koja se najlakše može ispoštovati, haram s najviše halal-alternativa (govedina, ovčetina, itd), za razliku od nekih drugih (blud, kocka, alkohol, itd.). Zato je to, koliko god to smiješno i/ili licemjerno djelovalo za nekoga, ipak znak pripadnosti, odnosno jedna od konkretnih, možda smiješnih ali veoma ozbiljnih, odrednica ili niti nečijeg identiteta...
Ako taj vjerski momenat (kao ono u čemu se temelji sama zabrana, ono što je temeljni razlog zabrane) proširimo i na kulturološku ravan pa tu uključimo i one, kako reče @zvjezdica, "nominalne muslimane" - pripadnike jednog, da tako kažem, šireg kulturološko-civilizacijskog kruga koji nije određen samo i jedino, ali ipak podosta određenog i islamom - koji ne konzumiraju svinjetinu iz te kulturološke običajnosti i navike a ne iz vjerskih poriva i osjećaja vjerske obaveznosti,
onda imamo konzumaciju svinjetine kao svojevrsni marker ili odluku o svjesnom raskidu veze s tim kulturno-civilizacijskim krugom, s izlaskom iz njega iz dva moguća razloga: (1) nekakvog istinskog, iskrenog odbijanja bilo kakvih vjerskih, etničkih i drugih tradicijskih odrednica u svom identtetu kao bitnih, važnih i određujućih, i takvi konzumiraju svinjetinu bez nekog razmišljanja i razlikovanja svinjetine spram neke druge hrane ili (2) zbog kompleksa niže vrijednosti, isfrustriranosti i srama zbog svog vjersko-etničkog porijekla i bilo kakve pripadnosti islamu i muslimanima, a ovakvi obično svoju konzumaciju svinjetine naglašavaju i ističu, kao da je tu riječ o koraku na višu stepenicu kulturološke osvještenosti, civilizacijskom napretku i tome slično.
Mislim da je ovaj prvi razlog konzumacije svinjetine kod Bošnjaka izrazitiji nakon rata, u dobroj mjeri određen i političkom manipulacijom i zloupotrebom vjersko-etničkih odrednica koja je, za posljedicu, izazvala onaj bunt: nisam ja nikakav "Bošnjak", ni musliman, ja sam građanin BiH, Bosanac...
a onaj drugi razlog koji leži u iskompleksiranosti, frustraciji i nedozrelom snalaženju s vlastitim identiteom je bio prisutniji tokom decenija bratstva & jedinstva...
Činjenica je da postoji kod Bošnjaka ta dihtomija, gdje postoji dio naroda kojem je vjera nebitna, a koji opet ima poteškoće da prihvati različitosti kulturno-historijskog naslijeđa Bošnjaka od drugih bijelih evropskih naroda. Oni Islam ovdje vide kao balast, nepotrebno izdvajanje od drugih naroda, pa čak i kao neko prokletstvo koje nam kao narodu ne dozvoljava da mirno i prosperitetno živimo. Ovdje treba razlikovati otomansku tradiciju koja je recimo opstala u drugim krajevima, i inkorporirana je u lokalni folklor, kao što je npr u Srbiji. Ne znam da li je na primjer u Izraelu moguća ovakva priča za jevrejski ekvivalent Ramazanu, i komentari jevrejskih ateista(?) tipa: "što sam je najeo svinjetine"? Da li je to znak naše pacificiranosti ili tolerancije?


