POTENCIJALNI ZDRAVSTVENI RIZICI GMO-a
Zrinka Petrović, dr.med, mr.sc
Krunoslav Capak,dr.med
Hrvatski zavod za javno zdravstvo SAŽETAK:
Pri liječenju genski uvjetovanih bolesti, ksenotransplantaciji ili u proizvodnji lijekova, dobrobiti za čovjeka koje donosi moderna biotehnologija i njena primjena u medicini su nemjerljive. Već se dvadesetak godina genetičkim inženjerstvom proizvodi humani rekombinantni inzulin koji je dijabetičarima omogućio kvalitetan život, a na isti način se proizvodi cjepivo protiv hepatitisa B - virusne zarazne bolesti koja se prenosi krvlju, krvnim derivatima i spolnim putem, a za koju zahvaljujući cjepivu imamo efikasnu zaštitu. Danas se već i brojni drugi preparati značajni za prevenciju i liječenje bolesti proizvode ovom tehnologijom – alfa 1 tripsin, glukagon, tireotropin, faktori zgrušavanja krvi, imunološki medijatori itd. U daljnjem razvoju medicine te dijagnostike i prevencije, očekuje se prepoznavanje individualnih genetskih sklonosti za obolijevanje od nekih bolesti, a novi načini uporabe genetičkog inženjeringa u terapiji razvijaju se prema genskoj terapiji i terapiji stanicama.
No, najveću praktičnu primjenu moderna biotehnologija našla je u poljoprivredi, u stvaranju genetički modificiranih biljnih vrsta s poboljšanim svojstvima. Dok je primjena genetičkog inženjerstva u medicini i farmaciji prihvaćena širom svijeta, primjena ove metode u proizvodnji namirnica izazvala je velike reakcije javnosti i stručnih krugova radi potencijalne opasnosti za okoliš i zdravlje ljudi. Radi ocjene neškodljivosti genetički modificiranih i drugih novih namirnica (namirnice koje su dobivene novim tehnologijama ili se nisu u bitnoj mjeri koristile u prehrani), Svjetskazdravstvena organizacija razvila je poseban pristup koji se temelji na dokazivanju «ekvivalentnosti u bitnoj mjeri». Cilj navedenog pristupa je utvrđivanje istovjetnosti za svakunovu namirnicu s njezinim konvencionalnim pandanom. Ukoliko istovjetnost postoji, nova namirnica se tretira kao i njezin «original», a ako nije - potrebna su daljnja rigorozna ispitivanja neškodljivosti (toksikološka, alergološka, prehrambena i druga ispitivanja). Prema navedenom principu ocjenjuje se da li hrana ili proizvod ima iste razine varijacija ključnih nutrijenata i toksikanata kao konvencionalni pandan ili ne. Princip ekvivalentnosti u predstavlja kriterij prema kojem se zatim na nekoj novoj namirnici treba primijeniti daljnje testiranje neškodljivosti ili ne. Pri ocjeni neškodljivosti svakog GMO-a nužno je zadržati individualni pristup, odnosno ocjenjivati neškodljivost svakog GMO - a ili GM proizvoda za sebe. Ocjena opasnosti GM namirnica po ljudsko zdravlje provodi se s više aspekata, odnosno ispituju se izravni učinci na zdravlje (toksičnost), alergenost, specifične komponente za koje se misli da imaju prehrambena ili toksična svojstva, stabilnost umetnog gena, prehrambene učinke vezane uz genetičku modifikaciju te bilo kakvi slučajni učinci koji bimogli proizaći iz umetanja gena. Kod mogućeg utjecaja genetski modificiranih organizama naljudsko zdravlje, najviše zabrinjava svojstvo alergenosti, prijenosa gena i stvaranja hibrida. Prijenosom svojstava (gena) iz alergogenih biljaka u nealergogene može doći i do prijenosa alergenosti (proteina/alergena). Zabilježena je već i pojava da se prijenosom svojstava iz nealergogene biljke u drugu biljku, pojavila alergenost ili se pojačao alergeni potencijal druge biljke (slučaj s brazilskim oraščićem).
No istom tehnologijom potencijalno se može i smanjiti alergenost. Mogućnost razvoja anafilaktične reakcije u senzibiliziranih pojedinaca nakon neželjenog izlaganja GM namirnicama, predstavlja pravu opasnost za zdravlje.
Ukoliko se gen prenosi iz izvora poznatog alergenog potencijala, procjena alergenosti GM biljke provodi se putem in vitro testova sa serumom senzibiliziranih na alergen iz originalnog izvora. S testovima kao što je radio-imunosorbentni test (RAST), lako je moguće izmjeriti alergeni potencijal neke biljke. Problem je veći ukoliko se prenosi gen iz biljke nepoznatog alergenskog potencijala jer se može dogoditi da se uslijed transfera gena ili insercije vektora, razvije novi alergen ili poraste ekspresija manjeg alergena u GM biljci. Kako bi se to utvrdilo, uspoređuje se da li homologne sekvence u transgenom proteinu imaju sličnosti s 200 poznatih alergena te ukoliko slićnosti postoje provode se in vitro testovi za reaktivnost Ig E. No, odsutnost pozitivne reakcije ne garantira da preneseni protein nije alergen. Za procjenu alergenosti proučava se: izvor genetskog materijala, molekularna masa (alergeni između 10.000 i 40.000), homologna sekvenca aminokiselina kao u poznatih alergena, stabilnost na toplinu, učinak pH i/ili želučanih sokova i prevalencija u namirnicama. Iako se alergenost GMO-a ispituje homologijom te in vitro i in vivo testovima, nastoji seizbjeći prijenos gena iz namirnica koje obično izazivaju alergije, osim ukoliko se dokaže da proteinski proizvod prenesenoga gena nije alergen.
Prijenos gena iz GM namirnica u stanice našeg organizma ili u bakterije u gastrointestinalnom traktu, može zabrinjavati ukoliko genetski materijal nepovoljno utječe na ljudsko zdravlje. To je osobito važno ukoliko bi se prenijeli geni za otpornost na antibiotike koji se upotrebljavaju u stvaranju GM organizama. U tehnologiji genetičkog inženjerstva se za označavanje mjesta djelovanja restrikcijskih enzima, kao i za obilježavanje i selekciju stanica u kojima je došlo do prijenosa transgena, koriste geni markeri koji u nekih bakterija kodiraju rezistenciju na antibiotike. Stoga se smatra da bi horizontalnim prijenosom gena, koji je među bakterijama prirodna (doduše rijetka) pojava, moglo doći do prijenosa rezistencije na antibiotike, na druge bakterije ili na bakterije iz gastrointestinalne flore čovjeka.
Iako je vjerojatnost prijenosa mala, nedavno održani skup stručnjaka FAO/SZO podržao je primjenu tehnologije bez gena za otpornost na antibiotike. Prilikom utvrđivanja toksičnosti ili kancerogenosti produkta ekspresije novog gena, zbog nepreciznosti tehnologije «izrezivanja» gena i zbog novonastalog biokemijskog miljea u stanici domaćinu s novim genom, ne možemo biti sasvim sigurni koji će biti rezultati izmjene enetskog materijala.
Naime, navedeno može rezultirati i produkcijom toksičnih tvari. Pri proučavanju mogućnosti interakcije između transgene DNA i ljudske ili životinjskestanične DNA, utvrđeno je da su fragmenti DNA koji su se resorbirali iz gastroinestinalnogtrakta štakora, vezani kovalentnim vezama za njegovu DNA stanice jetre. Iako je upitna aktivacija ovih vezanih gena, ne treba zanemariti i mogućnost interakcije fragmenata transgena staničnom DNA konzumenta.
Rezultati novijih studija koji nisu publicirani u recenziranoj znanstvenoj literaturi, a provedene su u norveškom Institutu za ekologiju gena i objavljene u internim publikacijama Instituta, ukazali su na potencijalne zdravstvene opasnosti GM namirnica i cjepiva po zdravlje ljudi.
Tako je utvrđeno da je na Filipinima, Bt kukuruz u vrijeme polinacije izazvao bolest uljudi koji su živjeli u blizini polja navedenog kukuruza.
Također, mozaični virus cvjetače (CaMV) promotor koji se upotrebljava u većini GM namirnica, utvrđen je intaktan i u tkivu štakora, a potvrđena je njegova aktivnost u ljudskim stanicama. Utvrđeno je i da se genetičkiminženjeringom proizveden virus boginja u staničnim kulturama rekombinira s prirodnim virusima i tako stvara novi hibridni virus s nepredviđenim i potencijalno opasnimkarakteristikama.
Kao primjer, prikazan je slučaj s Filipina kada se u cijelom selu s 39 stanovnika, a koji žive u blizini velikog polja Bt kukuruza na otoku Mindanao, pojavila bolest s respiratornim i intestinalnim simptomima, kožnom reakcijom i groznicom, i to u vrijeme polinacije. Prepostavljalo se da etiologija bolesti može biti infektivna ili se radi o inhalaciji polena kukuruza. Navedeni kukuruz bio je genetički modificiran za proizvodnju insekticida
I trknem do mercatora, kupim krompir.
Ko da se topi 
STRAH ME!
