uglavnomja wrote:oridjidji wrote:Zivimo u vremenu u kome svijedocimo mnogim nepravdama. Postali smo zajednica ljudi koja vise gleda i slusa racunare, mobitele, televizore, nego druge ljude, savjet je posto najveci porok, pomoc drugome najveci grijeh. Namece se pitanje iz naslova teme, jesmo li postali sebicnijim i svijet u kome zivimo? Zasto medju ljudima nestaje solidarnosti i medjusobno pomaganje, cinjenje dobra jednim drugima?
U BiH se desilo nesto porazavajuce za nas kao zajednicu da troje ljudi umre od gladi. Kao zajednica im nismo pomogli, mozemo li barem pomoci sebi da budemo bolji ljudi i zajednica nego sto jesmo?
Znate li da je opština Ljubija starija od prijedorske? A, znate li da je juče sahranjeno troje stanovika ove, sad mjesne zajednice? A, znate li kako su umrli? UMRLI SU OD GLADI. A, znate li zašto za ovo, narod naše države ne zna? Prekrio im oči hidžab, marama, brojnica, krunica, krst, partijska knjižica, Dodik, Novalić, Radončić, Audiji, starlete i Zmajevi.
http://www.6yka.com/novost/99159/dragan ... i-politici
zao mi je ljudi
ali mislim da je tema totalno pogresno postavljena. nije u pitanju sebicnost obicnog covjeka. ljudi daju, davali su, neki ce davati i dalje ... neki su prevareni pa nece vise nikada dati markicu ... nebitno. poenta je da nije posao obicnog covjeka da se brine o socijalnim slucajvima.
drzava uzima 70% bruto plate po raznim osnovama. plus uzima pdv ... ima se para za audije, plate, pausale, odvojen zivot, naknade, regrese, sluzbena pitovanja i mobitele ... za hiljade nepotrebno zaposlenih stranackih potrckala po raznim kancelarijama raznih vlada bla bla bla ... plus ostale budzetlije, ukljucujuci socijalne radnike. njihov je posao da ljudi ne umiru od gladi. da bolesni ljudi dobiju medicinsku njegu. ruzno zvuci, ali to je cinjenica. kako ce neko iz recimo konjica znati stta se desava u ljubiji i zasto ce neko od svojih 600 km netto odvajati pare za pomoc nekome kad mu je drzava vec uzela odredjeni % od bruto plate za SOCIJALNO, kako se to kaze?
osim toga postoje ustanove za mentalno oboljele ljude kojima je potrebna tudja njega.
inertnost je najveci problem. ko je informaticki pismen istresa jed i zuc po internetu, ostali po kafanama i sijelima, svi pametni, svi sve znaju ... ali kad treba dici guzicu - ni na glasanje ne izadju, a kamoli na proteste, demonstracije, skupove podrske ... da se napravi budzetska "ravnoteza" izmedju zlatnih kasika i smrti od gladi.
sebicnost je kad ucitelji (ili neki drugi budzetljije) strajkuju jer ima je plata manja nego u ministarstvu, a ne podrzavaju radnike koji strajkuju jer nemaju plate nikako.
sebicnost je kad jedan lik pravi dvore od rada u humanitarnom skupljanju para za bolesnu djecu. i pri tome napravi totalno negatvnu atmosferu vezanu za pomoc onima kojima stvarno treba pomoci.
a cinjenica je da svijet nikada nije bio sebicniji, bogatih je sve manje, a sve su bogatiji, srednja klasa se smanjuje, a siromasnih je sve vise. sto vec nema veze sa temom.
Moje misljenje nije bas suprotno tvome, djelimice se slazem s tobom, misljenja sam da obicni ljudi mogu pomoci obicnim ljudima kad mogu i zele, ne cekajuci drzavu da reaguje u pomenutim slucajevima. Recimo, mnogi su se pokrenuli onda kad su bile majske poplave. Ljudi su osjetili potrebu da pomognu, jos dok nismo imali vjernu sliku onoga sto se desava na poplavljenim prostorima. Naravno to je kratkorocna pomoc, koja je nekome u datom momentu dosta pomogla. Sve bi to bilo jos bolje, da smo mi odgovornije i bolje drustvo prema covjeku uopste, pomoc je stizala na razlicite nacine, nije bila kanalisana, organizovana, pomagalo se i kome treba i ne treba. Ljudi su reagovali shodno informacijama sa terena. Mnogi su otisli na lice mjesta vozeci namirnice, drugi su davali novac, pomagali odjecom, svako onako kako je mogao.
Politicari jesu odgovorni za stanje koje zivimo, ali ih ne smatram jedinim razlogom naseg stanja, nisu oni krivi sto smo postali pasivno drustvo, niti se bunimo protiv njih, a vodu im na mlin tjeramo nesvjesno, nazalost mi u svojoj nevolji sve vise tezimo sebicluku, pa nam trebaju prirodne katastrofe da bi se s nekim solidarisali. Ovo je doba u kojem je informacija sve, međutim kad stvari postanu krajnjom posljedicom tj. smrt, onda saznajemo stvari poput ove u Ljubiji. U Ljubiji Italijani otvore narodnu kuhinju, raja iz Konjica to nebi mogla ili iz bilo kojeg kraja BiH kada bi se za stanje tih ljudi proculo? Ovdje ne govorim o onim samopohlepnim dvonogasima, koji misle na svoje trbuhe i cije drustvene akcije od koristi drustvu sluze za punjenje njihovih trbuha i izgradnju boljeg imovinskog statusa.
Porazavajuce je za drzavu, pa i nase drustvo da jedan njen gradjanin u miru umre od gladi u drzavi koja nije na dnu drustvene, a ni industrijske razvijenosti.
Kad nas ovakve stvari ne vode na ulicu i ne tjeraju u borbu za socijalnu ravnotezu i pravdu, onda barem na drugi nacin traziti nacin da pomognemo jedni drugima. Kod nas se emisije poput "Ispuni mi zelju" ismijavaju, ono prica se okrece ka sadakali mentalitetu.
Sebicni jesmo nazalost, slazem se s tobom, razdjeljeni do u tancin i pored toga sebi uzimamo za pravo da budemo oholi, a nase stanje nije dobro, dobro je u drustvu utihnulo, ne govori se dobro, ne poziva se dobru, ne cini se dobro, kako ocekivati onda da nam i bude dobro.
Svijet nije sebican .... nego prestao da daje kad prevaranti imaju kontrolu nad drzavom.
