kada ovo kazem onda mislim na jednu totalnu zatvorenost ovoga grada prema novim stvarima, pojavama, događajima... posebno mislim na rušenje tabua, kao što su crnci (neki dan vidim ljudi se okreću na ulici za crncem), zatim nove kulture, novi nacini razmisljanja, nove ideje (vegeterijanci, vegani, itd...), novi muzički pravci, gay populacija...
onda malo bolje razmislim i shvatim da su sve ove stvari nove samo za ovu sredinu, a negdje, u nekim drugim gradovima su upletene u društvo do srži i niko ih ni ne primjećuje...
onda skontam, da npr. u sarajevu za razliku od svih velikih, ali i manjih gradova u evropi (koja mi je najbliža, pa tako i najpoznatija) i americi (koja mi je daleko, ali je opet dobro poznajem iz raznih izvora), dakle, u sarajevu nema ulicnih zabavljaca...
i nekako mi to postalo pravo bitna stvar u razmisljanju o mome gradu. zasto nema ulicnih zabavljača- ono, sjedi lik na ulici s usnom harmonikom i gitarom, ili izvodi neki performance, ili sta god... pravi sklekove, puse one balone i pravi od njih neke oblike, ma bilo sta....
ja mislim da je to jako jako jako bitno za duh jednoga grada. nevjerovatno je koliko to daje šarma i opuštenosti atmosferi grada.
sve vise mi je jasnije da je "do nas"...
sve sto se nama plasira kao hit je vec vidjeno i protabireno i zaboravljeno u drugim zemljama, a mi svrsavamo kad to dobijemo (odlican primjer su telekomunikacijske usluge, ili npr. "najnovije" kolekcije benettona)
ako izostavimo onu šačicu jada koja se može nazvati kritičnom masom (ovo sam totalno optimističan, jer neki smatraju da mi to zapravo i nemamo), ali eto, recimo da je imamo- e ako izostavimo taj mali broj neuticajnih ljudi kojima je stalo do duhovnog, kulturnog i urbanog razvoja ovoga grada- gdje je ostatak i sta je zapravo prosjek?
sta je prosjek moga grada u kulturnom smislu? sta je prosjek moga grada u urbanom smislu?
hodam gradom i gledam sva ta bezizražajna lica i slušam priče koje su totalno morbidne, koje poriču sve ono što grad jeste u svojoj suštini, i kontam, jebo te, pa treba li ovo meni?
baš sam nešto sjeban kad razmišljam o mom gradu (a opet ga volim svim svojim srcem
)
