Jasmin Durakovic

[JBT]

Jasmin Durakovic je direktor FTV-e.
Jasmin Durakovic je reziser i scenarista filma Nafaka (Krovni talas).
Da li se radi o covjeku fenomenu, koji pored direktorskih obaveza na drzavnoj televizi uspijeva napisati scenario za film i posvetiti se reziji istoga? Ako oba zadatka obavlja kako treba tj. vrhunski (bar kad je prvi zadatak u pitanju), onda stvarno moramo covjeka okarakterisati kao jedan zivi fenomen.
Medjutim.
Zaposlenici FTV-a nisu dobili placu vec 5 mjeseci. Zasto?
Takodje, u javnosti cirkulise teza da je film Nafaka finansiran sredstvima FTV-a (ne zaboravimo da je film Grbavica, dobitnik Zlatnog medvjeda, finansiran Hrvatskim i Njemackim novcem, vjerovatno zbog nepostojanja sredstava u BiH).
Zar ne bi direktor jedne kuce trebao odustati od licnih, poluprivatnih projekata (a uz to je veoma moguce da su ti projekti finansirani od iste te kuce) i prioritet dati direktorskim zadatcima i time rijesiti problem neisplacivanja licnih dohodaka svojih uposlenika i time utjecati bar na radni moral uposlenika i time koliko-toliko poboljsati kvalitet drzavnog programa, ako je taj kvalitet ionako dobro srozan zahvaljuci nekompetentnosti jednog dijela uposlenih u toj kuci?

[JBT]

Jedan od clanaka iz "Dana" sa kraja 2003 g.

Sedmi dan



Trojica na uzici



U nedjelju navečer 21. 9., negdje iza 22 sata, u zgradu poljske državne televizije upao je mladić naoružan pištoljem, zarobio sedam tehničara i zatražio da ga se pusti u program. Nakon nekoliko sati natezanja, u TVP su stigli pripadnici antiterorističkih jedinica, koji su tridesetogodišnjaka željnog obraćanja javnosti razoružali i odveli. Sve to vrijeme, emitovan je standardni program Televizije Poljske.

Bosna i Hercegovina je takva država da niti jedan uobičajeni metod rješavanja problema u njoj nije moguće primijeniti. Kako, naprimjer, okončati okupaciju onoga što je ostalo od državne televizije slanjem specijalaca? Nikako! Ne zato što su specijalne jedinice nakon iživljavanja komesara Frederiksena osakaćene i, pogotovo, ne zato što bi ih tamo čekao neko spremniji i spretniji. U nekim situacijama samo sila predstavlja odgovor, ali je baš nekako nezamislivo da ljudi u crnim uniformama utrče u Sivi dom, uspostave kontrolu u hodnicima i svim radnim prostorijama te stave lisice na ruke generalnog direktora Federalne radio-televizije Jasmina Durakovića, kojeg se, zvanično, ne tereti ni za kakvo krivično djelo.

To što Duraković RTV Domom vlada kao latinoamerički general državom nakon vojnog udara, već je druga priča. Podsjetimo, nakon godina direktorovanja Radio-televizijom Federacije, Jasmin Duraković je prešao na mjesto šefa Tima za pokretanje programa BHTV 1, ostavivši zaleđen mandat i višemilionske dugove. Krajem aprila krenuo je sa ekipom saradnika (pardon, eksperata) u pravljenje programske sheme, najavivši kako će do septembra "državna televizija" imati neki minut više programa od sterilnog Dnevnika u 19 sati.

Septembar je, evo, na izmaku, BHTV 1 i dalje emituje nešto grozno dosadno u sedam navečer, Timu je istekao mandat, a Duraković je - opet generalni direktor RTV Federacije BiH, koja je u međuvremenu ostala bez programa na drugom kanalu, i u kojoj v.d. direktorica programa Marija Topić-Crnoja i urednik dokumentarnog programa Šukrija Omeragić zbog međusobne svađe bojkotiraju rad uredničkog kolegija. (Topić-Crnoja, Omeragić i Duraković su, uzgred, prije nekih godinu dana bili vezani pupčanom vrpcom, uvijek spremni na isticanje zajedništva i naglašavanje velikih ambicija.)

Malo je u ovdašnjem novinarskom svijetu likova lukavih kao Jasmin Duraković. Način na koji je on postao direktor neobjašnjiv je naivcima uvjerenim da je profesionalni kvalitet ključan za uspjeh. Njegova samouvjerenost je, pak, takva da je skoro nemoguće povjerovati da postoji još jedna osoba na Planeti pogodna za poziciju apsolutnog gospodara nekada najvažnijeg medija u Bosni. No, najfascinantnija je njegova sposobnost pronalaženja saučesnika u određenim etapama zadovoljavanja megalomanskih ambicija.

Nakon što su dugovi onoga čime je rukovodio zabrinuli čak i njegove pokrovitelje iz bogtepitaj kakvih institucija moći, nakon što je sam Duraković uzletio na snazi Šukrije Omeragića, jedine stvarne sive eminencije u zgradi iste boje, u priču o propasti uključila su se tri čovjeka od kojih su dvojica, u manjoj ili većoj mjeri, dala sve od sebe u procesu samodegradacije.

Muhamed Filipović, fra Luka Markešić i Vlastimir Mijović prihvatili su poziv generalnog direktora i budućeg filmskog reditelja da mu, u rasporedu koji zadovoljava čak i nacionalni ključ, glume smokvin list. Programski nerelevantna, zadužena, praktično uništena, RTV FBiH u njima je dobila nekakav programski savjet i oni sada, kao, treba da pomognu u ispravljanju programskih propusta, a sva trojica, objektivno, baš o televiziji ne znaju ništa.

Muhamed Filipović je dobar dio skore prošlosti potrošio u nastojanju da njegov briljantni um ostane tema kafanske mitologije, u kojoj su alkoholne fascinacije obrnuto proporcionalne stvarnom poštovanju osobe o kojoj se priča. Vlastimir Mijović je svoju novinarsku relevanciju potrošio u propalim medijskim projektima i u talk showu kojeg je uređivao - vjerovatno jedinoj emisiji dosadnijoj od prenosa sjednica Parlamenta. Fra Luka Markešić je u ovoj podjeli snaga najveća misterija: čovjek zavidne elokvencije i iskreni patriota kao da je (pogrešno) povjerovao da se nakaradni sistem(i) može rušiti jedino iznutra.

Kako god, s takvom trojkom će sada Duraković štititi rezultat vlastitih promašaja: nikada slabiji program, nikada veću bijedu i nikada gori kadrovski raspored u televiziji čiji su prag u davnoj prošlosti sadašnji šefovi mogli preći jedino naoružani.

Finansijska inspekcija josh nije posjetila tu kucu.