Ja licno, osobno i personalno ako me sjecanje ne vara nikad nisam nogom krocio u Jadranku ili Metropolis

ali se, nimalo iznenadjujuce

osjecam prozvan da metnem komentar na ovu temu
Boze dragi kako se ovaj vilajet preobrazio u posljednjih dvije decenije. I da bi upravo nas Bosance sve to maksuz hebalo u glavu, cinjenica je da promijene uopste nisu radikalnije kod nas nego u nekim podnebljima i drustvima gdje ni petarda u medjuvremenu nije pukla.
Globalno su studenti postali apoliticni u poredjenju sa 68-om, klinci se taslace vec u vrticima, rock-bendovi su sve malobrojniji i nikad vise jedan od njih nece postati tako veliki kao Stonesi ili B. Dugme, popularna kultura je vulgarizovana ona "fina" marginalizovana, klupe u parkovima vise nisu mijesto druzenja nego je to monitor kompjutera, nigdje vise ne staju autostoperima, svugdje zakljucavaju kuce cim mrakaca padne, sve manje ljudi zna kako im se zove komsija, industrijalizam je prosao i velike fabrike se zatvaraju te desetine hiljada ljudi u pedesetoj godini starosti moraju ici na kurs za rukovanje compom, otvarati neke male biznise a prije dvadeset godina bi to rijesili demonstracijama, megafonima, parolama i crvenim zastavama...
... da ne nastavljam, skontali ste valjda... ali skontajte i ovo: ljudi i danas, pod ovakvim uvjetima, ZIVE, srecu se, zaljubljuju, tuguju, raduju, smiju, placu, vole, mrze, padaju u depresiju, izvlace se iz crnjaka, mnoze se, bore za zivot iako je sve manje mijesta pod suncem jer nas je sve vise... danas kazu na ovoj planeti zivi vise ljudi nego je umrlo tokom cijele covjekove istorije... niko ne zna sta ce se sa nama desiti, ali svak od nas mora znati sta od sebe moze napraviti, sad i ovdje gdje smo...
... mozete reci da je licemjerno ovo tipkati u Svedskoj nekom ko je u Sarajevu, ali zaboli me racku sta mislite, bio sam u zivotu u daleko tezim i bezizlaznijim situacijama nego je to sad Sarajevo i Bosna u obrucu Sengena i nacionalista... bili smo mahom svi mi... i samo ako se iskreno proispitate i sjetite, priznacete da je apatija, pa bila ona umotana i u opravdanu nostalgiju za prijeratnom dobi, vas licni poraz i nista vise. Sistem i drustvo sa tim nemaju veze. Jer da imaju, takvih identicnih likova i spike nebi bilo na mirnom i prosperitetnom zapadu. A ima ih, koriste ista poredjenja, metafore, metode da se istresu... jer su se desile identicne promijene iako rata nije bilo.
Ono sto htjedoh reci jeste, u tu Jadranku se nekad islo na kolace, bila je kultno mijesto, ljudi su se tamo vidjali i bivali vidjeni... bas kao danas taj Metropolis. Ako duboko u sebi osjecate da vas je vrijeme pregazilo, stvorite sebi novu furku... ako je nekom ponovno otvaranje Jadranke nada da ima spasa za Sarajevo, to je prije znak da on/ona dobrovoljno zive u beznadju.
Sa postovanjem, vas dezurni socijalni slucaj Sogan
