Ja, Sarajlija - HAJRUDIN VARESANOVIC

[dariosa]

HAJRUDIN VARESANOVIC, NA VRHU VEC 20 GODINA

Ja, Sarajlija

Kad je bilo najvruce u smislu kupljenja poena na osnovu nacionalne pripadnosti, ja sam se distancirao. Poslije 2000. godine, kada je nacionalno pocelo da umire, kada su svi poceli bjezati od toga, ja sam se tek tada tome dao. Ja nikad ne mogu pobjeci od svojih korijena, od svoga Vratnika, gdje sam rodjen medju stotinu dzamija. Ja sam to oduvijek, to je u mojim genima, ali to necu jeftino kapitalizirati. Volim vise biti uz nekoga kad mu ne ide, nego kad mu ide.


Do koncerta u Zetri ostalo je jos nekoliko dana. Kako napreduju pripreme?

VARESANOVIC: Veliki je broj ljudi koji rade u stabu za pripremu moga koncerta. Mnogi od njih su moji bliski saradnici u koje imam povjerenja. Opsezan je to posao i mozda bi bilo posteno da nekad neko od nosilaca gigantskog posla, kakav je organizacija ovakvih koncerata, sam da interview i opise kako se to radi i koliko je potrebno energije. Koliko znam, sve ide po planu. Interes za koncert iz dana u dan raste, a ovih dana kulminira.

Ko ce biti gosti na tvom koncertu?

VARESANOVIC: Za razliku od koncerta od prije tri godine, ovaj put sam pozvao sve one sa kojima sam snimio duete tokom svoje karijere. Imamo potvrdu dolaska vecine njih.

Ko je sve potvrdio dolazak?

VARESANOVIC: Pozvani su: Tatjana Matejas Tajci, Halid Beslic, Haris Dzinovic, Dragana Mirkovic, Kemal Monteno, Ivana Banfic...

Tvoj koncert odrzat ce se sedam dana nakon koncerta Hanke Paldum. O nesuglasicama izmedju tebe i nje danima su brujali ovdasnji mediji. Ova mala datumska razlika izmedju vasih koncerata posluzila je kao slagvort za price o tome da vi time jedno drugom tjerate nekakav inat, da minirate koncerte?

VARESANOVIC: Ja sam imao divnu saradnju sa Hankom Paldum i, bez lazne skromnosti, smatram da sam joj napravio najbolju plocu u karijeru. To je moj opis naseg odnosa. A ovo sto ste vi rekli u svome pitanju je stvar koja je vise stvar medija i neke lazne slike o nasem odnosu. Hanka je sjajna umjetnica i sjajno je sto je napokon imala veliki solisticki koncert u Sarajevu. To je bio jedan izvanredan dogadjaj, koncert sevdalinke i nase izvorne muzike, koncert doajena nase estrade... A sto se tice usporedbe njenog i mog koncerta, to vam je kao kad bi neko uporedjivao kosarku i fudbal. Moja i njena publika su dva razlicita svijeta. Daj Boze da u Sarajevu svakih sedam dana imamo takve dogadjaje umjesto dogadjaja koji su na prvim stranama crnih hronika.

Ti ljudi koji govore o medjusobnom tjeranju inata izmedju Hanke i mene, to su poluljudi. Uvijek je pitanje ko kaze, a ne sta kaze. Jer nisu nepismeni oni koji ne znaju citati i pisati nego oni koji vjeruju u sve napisano.

Posljednji album nosi naziv Zakon jaceg. Kao sto znamo, zakon jaceg vlada u dzungli gdje jaci opstaje, a slabiji biva pojeden. Dakle, zasto Zakon jaceg?

VARESANOVIC: Ne, nije to zakon dzungle, nego zakon ljubavi. Na nasim plakatima dominira veliko srce, sto moze vidjeti i onaj koji ne nosi naocale. Zakon jacega je zakon vjere u ljubav.

Prije nekoliko godina odrzao si koncert ciji je prihod isao za pomoc prezivjelim Srebrenice. To si izveo gospodski, bez puno pompe. Ove godine ucestvovao si u projektu snimanja CD-a Sehidima Bosne, ciji sav prihod ide za izgradnju Memorijalnog centra Kovaci. Zavrsava li se tu tvoj humanitarni angazman ili i dalje planiras slicne akcije?

VARESANOVIC: Na kraju je bila televizijska emisija gdje je prikazano da sam ja taj novac zaista dao tamo gdje je bio namijenjen. Tek da ljudi ne pomisle da je novac otisao negdje drugo. Nisam zelio da to kapitaliziram u politicke svrhe i svrhe svoje propagande pred narodom. To je bila moja licna stvar zasto sam to uradio. Moja i nicija vise.

Pa, dobro, koji su bili tvoji motivi da uradis humanitarni koncert?

VARESANOVIC: To sam uradio zbog djece, a ne zbog publike. Publika s tim nema veze.

Planiras li ponovo nesto slicno?

VARESANOVIC: Planiram. Kad mi bude doslo, opet cu uraditi!

Po definiciji, svaka umjetnost, pa i ona kojoj ti pripadas, mora predstavljati odgovor na desavanja u drustvu. U suprotnom, ona nema svrhe ako opstoji sama za sebe. Sta ti mislis o onome sto se naziva angazirana umjetnost?

VARESANOVIC: Svi umjetnici moraju nositi miris svog podneblja. To je bogatstvo. Nas je zadatak da budemo kao cvijet koji daje miris upravo podneblja koje nas je stvorilo. Istina je to sto si zakljucila u svom pitanju. Moja zadnja ploca, kao nijedna do sada, ima miris kraja iz kojeg sam. Ima puno sevdaha, romantike, pa i decentne erotike koja je takodjer svojstvo sevdaha. Sve sto radim sve ove godine radim kao Sarajlija Hari Varesanovic. Pocetak i kraj moga angazmana je taj da sam ja veliki ambasador Bosne i Hercegovine. I gdje god me ljudi vole, oni vole Sarajliju Harija Varesanovica.

Da, tvoje pjesme su oduvijek nosile taj lokalni, sarajevski stih, ali to nije bila smetnja da one budu prepoznate kao univerzalne vrijednosti, sto je evidentno s obzirom na to da su tvoji albumi oborili rekorde prodaje u bivsoj drzavi?

VARESANOVIC: Ja sam uvijek u svojim pjesmama i u zivotu bio odan Bosni, samo sto ja svoju odanost Bosni nisam instrumentalizirao govornicki, politicki, stranacki, deklarativno, profiterski... Jer ratno profiterstvo nije samo prodaja kamiona, cigara, hrane, nego i koristenje situacije za podilazenje publici, ciljajuci na osjetljive emotivne porive, porive mrznje, nacionalnog zanosa... Kad je bilo najvruce u smislu kupljenja poena na nacionalnoj pripadnosti, ja sam se distancirao. Poslije 2000. godine, kada je nacionalno pocelo da umire, kada su svi poceli bjezati od toga, ja sam se tek tada tome dao. Nikad ne mogu pobjeci od svojih korijena, od svoga Vratnika, gdje sam rodjen medju stotinu dzamija. Ja sam to oduvijek, to je u mojim genima, ali to necu jeftino kapitalizirati. Volim vise biti uz nekoga kad mu ne ide, nego kad mu ide.

Ti u carsiji vazis za tersa, onog kojemu je inat jedan od glavnih pokretaca?

VARESANOVIC: Ja sebe ne vidim tako. Ipak, vjerovatno me ljudi gledaju realnije nego sto ja sebe gledam. Ja jesam ters, ali u pozitivnom smislu. Veoma sam iskren, ali i veoma odan. Proteklo vrijeme, koje je bilo veoma rovito, nije pogodovalo tipovima poput mene.

Dino Merlin je napravio bum sa albumom Sredinom, koristeci i kapom i sakom upravo lokalne, bosanske elemente, koje smo maloprije spominjali. Nakon toga dobio je potrebu za «globalizacijom» svoga djela, pa mu je album Burek, mnogi se slazu, puhnuo u fenjer. Sta mislis o njegovom bespotrebnom eksperimentiranju, bjezanju od onoga sto ga je afirmiralo?

VARESANOVIC: Ja svoje kolege podrzavam u svemu onome sto oni zele da kazu, jer je to odraz faze u kojoj su. Svi mi imamo svoje nedosanjane snove, odnosno neostvarene snove. Svi koji tome pribjegavaju, naci ce svoj put ili ga nece naci. Ako sebe nadju, super je, a ako ne, bit ce bolje drugi put. Dakle, sve svoje hrabre kolege podrzavam u njihovom radu i ne vidim u tome nista lose. Uostalom, ne radis uvijek sve za publiku. Nekad ti dodje da malo radis i samo za sebe. Evo, ja zadnjih nekoliko albuma zaista radim samo za sebe, a sticaj je okolnosti da to sve ispadne onako kako ispadne.

Pocetak i kraj smo mi sami. A zasto nam se nesto dopada? Odgovor na to pitanje je upravo u nasim fazama u kojima smo. Uvijek postoji zelja da uradimo nesto sto ranije nismo. Ako sam godinama u opancima hodao, e vala cu sad obuci lakovane cipelice. Postoje, medjutim, ljudi koji stalno zele ici dalje, ne mora to neminovno biti naprijed. Ja nemam zelju bezglavo ici dalje po svaku cijenu. Moguce da oni koji pretjeruju u eksperimentiranju kao ljudi nisu zadovoljni, mozda imaju neka posebna stremljenja ili cak komplekse. U svakom slucaju ja ih podrzavam.

Uzgred, jesi li zadovoljan ovim projektom sa Ekspresom: specijalni prilog plus originalni CD grupe Hari Mata Hari jest jednako 6 KM?

VARESANOVIC: Najzadovoljniji bih bio kad bi diskografija kod nas bila normalna, kao sto je u Evropi. Da CD kosta 20 eura i da sam ja, s obzirom da nevjerovatno puno ploca prodam – multimilioner. Ali nas unisti piratstvo. Ovaj eksperiment sa Ekspresom sjajan je potez nastao iz nuzde, s namjerom borbe protiv pirata, ali i sa namjerom prilagodjavanja cijene standardu stanovnistva.

Zasto se ljudi iz tvoje branse i druge javne licnosti neumorno bune protiv toga sto mediji kopaju po njihovom privatnom zivotu. Zar se vise nisu pomirili s tim da im je to u opisu posla, da je to cijena popularnosti. Kakav je tvoj stav po tom pitanju?

VARESANOVIC: I ja sam se bunio. I meni bi bilo drago da imam sacuvan bar dio privatnosti. Ali, pomirio sam se tim da sam javna licnost i da to moram otrpjeti. Ipak, veoma je vazno da covjek ne podgrijava interes javnosti, da ne eksponira ono sto ne treba biti eksponirano. Godinama sam bio pod lupom javnosti. Nekada je pisana istina, a cesto i lazi, ali sve je to kolateralna steta posla kojim se bavim. Danas se najvise bune mlade javne licnosti. Sticem utisak da time samo dodatno zele privuci paznju na sebe. Iskreno, nakon dvadeset godina, ja sam oguglao.

Kako dozivljavas interes ljudi za privatni zivot poznatih?

VARESANOVIC: Ne mogu ja to pripisati nasem balkanskom primitivizmu, kad je tako svuda u svijetu.

Ok, kad je tako, da ti postavim jedno privatno pitanje.

VARESANOVIC: Dobar ti je bio uvod. Ovo je bila ulaznica.

Moram priznati da je tako. Dakle, u posljednje vrijeme ne skidas privjesak na kojem pise «Allah». Vidimo ga na omotu albuma, jumbo plakatima, prilikom svih tvojih pojavljivanja u javnosti, a evo i sada ga nosis. Je li to rezultat tvojih vjerskih ubjedjenja, inata ili neceg treceg?

VARESANOVIC: Kombinacija svega toga!

Mogu li dobiti malo konkrentniji odgovor?

VARESANOVIC: Ne bih. To je samo moje. Sad bih ja mogao to nakititi ovako i onako. Samo cu reci da prelijepo izgleda i da je to ime za Najvecu Velicinu. Ja sam ga nosio u Beogradu i tek poslije Beograda s njim sam dosao u Sarajevo. Jer nije fol nositi ga u Sarajevu, a skinuti kad odes odavde. Toliko! Necu to da medijski kapitaliziram, da se dodvoravam nekim ciljnim grupama... Necu i idemo dalje.

Godinama si bio u estradnom vrhu bivse Jugoslavije. Kako si ti prezivio raspad bivse drzave?

VARESANOVIC: Kao i sve raspade. Ja ne volim raspade. Tesko je dijeliti drzave u kojima je u jednom haustoru zivjelo deset nacija. U bivsoj drzavi bilo je mnogo dobrih stvari: mogao si spavati bez straha gdje si htio, mogao si poslovati, zaraditi, ici i svijetom hodati, a da te ne gledaju kao teroristu... Danas nas gledaju kao ljude iz Ruande, Vijetnama... Jesmo li mi svjesni toga. Mi muslimani danas smo najvece zrtve. A da li su narodi imali pravo na samoopredjeljenje i slicna politicka pitanja – u to ne ulazim. O tome svi imaju misljenje i ne pada mi na pamet da im solim pamet.

Ustaljeno je misljenje da Sarajevo odbacuje zvijezde u smislu da zvijezda moze biti Abdulah Sidran koji igra saha u Vatrogasnom domu na Vratniku, a ne moze Ivo Andric, Nobelovac, koji se pokusao uzdici koji centimetar iznad ostalih. Kako su tvoja iskustva na ovom polju?

VARESANOVIC: Taj pritisak je pogonsko gorivo za sarajevske umjetnike da bolje rade. Izmedju ostalog i zbog toga ova je sredina dala najznacajnija imena zabavne muzike u bivsoj Jugoslaviji. Ta strogoca sredine nas je celicila. Ipak, nije Sarajevo vise tako strogo. Zahvaljujuci migracijma, Sarajevo se promijenilo i u negativnom i u pozitivnom smislu.

Kompleks koji sarajevski muzicari imaju spram Gorana Bregovica evidentan je prilikom svakog razgovora s njima. Svi mjere dokle su Bregovicu. Ti si to lijepo ironizirao u pjesmi Sarajevska zurka?

VARESANOVIC: Bregovic je generalno najuspjesnija licnost iz moje branse na ovim prostorima. Njega je ova sredina opalila po usima mnogo vise nego sto je to zasluzio. Kolege su orkestrirale tu hajku po novinama protiv njega. Imao sam i ja svoju golgotu, ali o tome nekom drugom prilikom.

Neki su citavu svoju karijeru, eksperimentirajuci na razlicite nacine, pokusavali da ga kopiraju. Iznimno postujem Bregovica, ali moj razvojni put nije pratio njegovu zvijezdu. On je za mene pojam jednog vremena, jednako kao i Zdravko Colic. Oni su znacajno utjecali da se opredijelim za estradu.

Izuzev vas nekoliko iz predratne garde, bh. zabavnomuzicka scena izgleda prilicno jadno. Ima li, po tvom misljenju, ipak, kvaliteta?

VARESANOVIC: To se sve moze staviti u kontekst vremena u kakvom zivimo. Ima kvaliteta, dobar je Pusko, Deen... Ali, dzaba, nema vise sarajevske pop-scene. Sarajevska pop-scena nisu likovi, materija, ruda nego obrada. Prije je ovdje bio jak centar, jaka televizija, jaka diskografija, jaki ljudi koji su stajali iza toga, postovani na nivou cijele Jugoslavije. Ta knjiga spala je na dva slova, samo dva jaka covjeka. Za sve je kriv rat. Mi smo zrtve u mnogim sferama, pa i u ovoj. Na nasim prostorima imamo tri hrvatska tv programa, jedan Pink je najgledaniji. Mi smo, dakle, okupirani. Ocekujes li ti da oni guraju nekog talentiranog malog odavde? Koga ce gurati - samo Harija i Dinu. Oni nas koriste da udju na ovaj teren, mi smo im pokrice da kazu: Evo, vidite da pustamo i bh. pjevace. A mi smo sami vrh piramide. Sto ne guraju Pusku, Deena i ostale mlade.

Kao sto si i ti zakljucio, Pink je najgledanija televizija. Omladina pocinje da se ponasa, rezonuje i oblaci po uzoru na «zvijezde Pinka», sto je pogubno. Ima li nam spasa?

VARESANOVIC: Rat i postratno vrijeme rezultiralo je totalnom inverzijom vrijednosti. Mini suknja kafanske pjevacice i pistolj inaugurirani su kao dva najveca idola. Dakle, kriminalci i kafanske pjevacice. Da ne govorim koja su dva imena najznacajniji predstavnici tog miljea. Zaista je problem sto oni mladima postaju idoli. A na dio pitanja koji glasi ima li nam spasa, odgovorit cu optimisticno. Postoji tiha vecina koja se protivi trendu bucne manjine. Uprkos tome sto je proslo doba romantizma, a doslo doba egzistencijalizma, gdje se vrijednosti mjere brzim novcem, a brzi novac je u rukama kriminalaca. Ja guram svoje i igram se svojim uspjehom ne podilazeci toj posasti.

Prije rata bila sam ponosna sto sam dio zahtjevne sarajevske publike, pred kojom je bilo najteze nastupiti. Danas, cini mi se, imamo potrebu stalno dokazivati da smo tolerantni, multi-kulti, da toplo docekujemo goste, pa ma ko su i odakle su i koliko je kvalitetno i ispravno ono s cime dolaze itd. Sve to izrodilo se u negativnu krajnost, pa se nerijetko stidim aplauza svojih sugradjana.

VARESANOVIC: Migracije i vrijeme u kakvom zivimo rezultat su toga. S jedne strane se slazem s tobom. S druge strane, Sarajevo se ne moze izolirati u jedan elitizirani, autohtoni grad, opredijeljen samo na svoje starosjedioce. Mi postajemo velegrad. Tako je i u New Yorku, tako je i u Zagrebu. Tu dolaze ljudi trbuhom za kruhom i mijenjaju lice grada. To je neminovno i u Sarajevu.

Ja, kao i mnogi drugi, smatram da ti duet sa Draganom Mirkovic nije trebao, jednako kao i sva ona sarada sa prethodne turneje. Svi oni su profitirali, a ti si se spustio ispod svog nivoa. Sta o tome mislis sa ove vremenske distance?

VARESANOVIC: Ne znam da li je to bila greska, ali to sam uradio u zelji da se priblizim svim slojevima, na savjet svojih saradnika. Ako me pitas da li bih to ponovio – ne bih.

Na kraju, zanima me simbolika imena grupe Hari Mata Hari. Dakle, Hari je tvoj nadimak, a Mata Hari je cuvena spijunka. Gdje je tu veza?

VARESANOVIC: Jeste Mata Hari cuvena spijunka, ali, na jeziku naroda koji zivi na Baliju, mata hari znaci cik zore. Kada sam smisljao ime za grupu, moji saradnici rekli bi da bi bilo dobro da napravimo nesto sto ce se slagati sa mojim nadimkom. I tako nastade ime grupe.

http://www.walter.ba/