Ja sam produkt ovog i ovakvog društva !!?

[iz dna duše]

Nedostaju nam ustanci i revolucije...
Wikipedia-definicija Banana republika:

Banana republika je pejorativni izraz kojim se opisuje siromašna država kojom kleptokratski vlada diktator ili malobrojna klika, najčešće kao eksponent strane sile koja eksploatira njena prirodna bogatstva. Tim izrazom su se najčešće opisivale države Centralne Amerike nad kojima su u 20. vijeku dominirale SAD. Taj izraz je prvi godine 1904. upotrijebio iskoristio američki pisac O. Henry u svojoj knjizi Cabbages and Kings, temeljenoj na svojim iskustvima u Hondurasu.
Karakteristike banana republika jesu ekonomska zaostalost, odnosno potpuna ovisnost nacionalne ekonomije o jednoj poljoprivrednoj kulturi - u slučaju Centralne Amerike bananama - koja se nalazi pod kontrolom stranih kompanija; oštra podjela društva na malobrojnu višu klasu koja drži svu vlast i bogatstvo u svojim rukama, nasuprot masa koje pripadaju nižoj klasi te široko rasprostranjena korupcija i potpuna nesposobnost državne uprave. Zbog niza društvenih proturječnosti, banana republike su endemski sklone ustancima, revolucijama i državnim udarima.

Karakteristike banana republika jest i nastojanje njihovih vlastodržaca da vanjskim manifestacijama moći sebi daju daleko veću važnost nego što je zapravo imaju, najčešće u obliku zvučnih titula, raskošnih uniformi, monumentalnih palača ili instaliranjem elemenata kulta ličnosti odnosno inzistiranja na nacionalističkoj simbolici u situaciji kada je država zapravo vazal neke strane sile ili korporacije, te republikanstvu i demokraciji u situaciji kada država zapravo više odgovara feudalnoj monarhiji. Takva su nastojanja u pravilu zahvalan materijal za društvenu satiru.

Nakon procesa dekolonizacije u drugoj polovici 20. vijeka, izraz se počeo koristiti za mnoge novostvorene države Azije i Afrike, a krajem 20. vijeka i za bivše komunističke, odnosno države nastale raspadom SSSR-a i bivše Jugoslavije.[quote][/quote]

[uvjek dobar gost]

Imamo mi ustanke, revolucije i buntovnike... ali ne silaze sa tastatura i profila, oni misle da like znači ustanak, da post znači reakciju, da neki jaki status znači ustanak... E tu smo se zajebali, ja tvrdim da danas 92 godina je ova zemlja pala bi za dvije sedmice.... zatekla bi nas agresija za monitorima i na portalima il mrežama poput face-a... !

Svako vrijeme traži svoje ljude, traži neki oblik reakcije na društveno stanje... no problem je kad se misli da stanje je dobro, zadato i korisno, razumijem ja ljude koji imaju firme kojima se isplati ovakvo stanje jer prolaze na tenderima i imaju poslove gdje primaju platu preko 2000 Km, a šta je sa nama ostalima.... jel nama fakat dobro i želimo li da naša djeca daju guzice da našla bi posao, a da mi dajemo novac za doktora, za porodilište, za predškolski odgoj, za osnovno obrazovanje, za srednje obrazovanje i za upis na fakultet.... ž

Ne znam jeli do kiše ali svega mi je više pun qurac... i Arzije, i Reisa, i Dosika, i Hareta i Tihića i Zlaje i sindikata i crnjaka i belaja i i i i i i ......

krepao je Valter i jebaše nam mater....

[Great Cornholio]

... no problem je kad se misli da stanje je dobro, zadato i korisno, razumijem ja ljude koji imaju firme kojima se isplati ovakvo stanje jer prolaze na tenderima i imaju poslove gdje primaju platu preko 2000 Km, a šta je sa nama ostalima.... jel nama fakat dobro i želimo li da naša djeca daju guzice da našla bi posao, a da mi dajemo novac za doktora, za porodilište, za predškolski odgoj, za osnovno obrazovanje, za srednje obrazovanje i za upis na fakultet.... ž
.

Kada se kaže da cijelom društvu nedostaje mentalno zdravlje, podrazumjeva se kontroverzna pretpostavka koja je u suprotnosti sa stavom sociološkog relativizma, koji danas zastupa većina naučnika. Oni tvrde da je svako društvo normalno ukoliko funkcioniše, i da se patologija može definisati samo u smislu neprilagođenosti individua načinu života njihovog društva.
Kada se govori o »zdravom društvu«, podrazumeva se pretpostavka koja je različita od sociološkog relativizma. To ima smisla jedino ako pretpostavimo da može da postoji društvo koje nije zdravo, a ova pretpostavka, sa svoje strane uključuje univerzalne kriterijume za mentalno zdravlje, koji važe za ljudski rod kao takav i prema kojima se može prosuđivati stanje zdravlja svakog društva. Ovaj stav normativnog humanizma zasnovan je na nekoliko osnovnih premisa.
Vrsta »čoveka« se može definisati ne samo u anatomskom i fiziološkom smislu; njeni članovi imaju zajedničke osnovne psihičke kvalitete, zakone koji upravljaju njihovim mentalnim i emocionalnim funkcionisanjem i ciljeve kojima se na zadovoljavajući način rešava problem ljudske egzistencije. Tačno je da je naše znanje o čoveku još nepotpuno, da još ne možemo da damo zadovoljavajuću definiciju čoveka u psihološkom smislu. Zadatak »nauke o čoveku« jeste da dođe do tačnog opisa onoga što zaslužuje da se nazove ljudskom prirodom( Erich Fromm - Zdravo društvo)

[uvjek dobar gost]

U skladu sa usvojenim nam znanjem, te u skladu sa okruženjem na mikro planu (što znači grad u kojem živimo) šta mi možemo reći o društvu u kojem živimo ? Dali je ono zdravo ili nije, dali nama jedinkama koje ga čine nudi dovoljno sloboda, nudi li nam neki oblik zaštite, možemo li se mi kroz to društvo samo-potvrđivati i pruža li nam zadovoljstvo ?

Ovo su samo neka pitanje nisam spomenuo masu drugih stvari kako ne bi unosili zbunjenost i konfuziju... a tiču se funkcionisanja naših društava u BiH (jer mi de facto živimo u tri ili čak četri potpuno odvojena društvena sistema) ... tu kad dođe vrijeme treba spomenuti policiju, sudstvo, rad lokalne uprave i druga pitanja... koja kod nas na neki način predstavljaju tabu !

[Great Cornholio]

U skladu sa usvojenim nam znanjem, te u skladu sa okruženjem na mikro planu (što znači grad u kojem živimo) šta mi možemo reći o društvu u kojem živimo ? Dali je ono zdravo ili nije, dali nama jedinkama koje ga čine nudi dovoljno sloboda, nudi li nam neki oblik zaštite, možemo li se mi kroz to društvo samo-potvrđivati i pruža li nam zadovoljstvo ?

Ja se trudim da nađem neku normalnu stvar( nešto čemu nije moguće naći zamjerku) o ovom našem BiH društvu ( mislim da je situacija slična u svim dijelovima BiH) ali mi to ne polazi za rukom. U ovom društvu se ne možeš samo-potvrđivati jer će ti tu želju društvo na svakom koraku onemogućavati. Pojedincu je ponuđeno da prihvati neku od već postojećih naopakih opcija u kojima se samo-potvrđivanje svodi na dokazivanje odanosti.

[uvjek dobar gost]

U skladu sa usvojenim nam znanjem, te u skladu sa okruženjem na mikro planu (što znači grad u kojem živimo) šta mi možemo reći o društvu u kojem živimo ? Dali je ono zdravo ili nije, dali nama jedinkama koje ga čine nudi dovoljno sloboda, nudi li nam neki oblik zaštite, možemo li se mi kroz to društvo samo-potvrđivati i pruža li nam zadovoljstvo ?

Ja se trudim da nađem neku normalnu stvar( nešto čemu nije moguće naći zamjerku) o ovom našem BiH društvu ( mislim da je situacija slična u svim dijelovima BiH) ali mi to ne polazi za rukom. U ovom društvu se ne možeš samo-potvrđivati jer će ti tu želju društvo na svakom koraku onemogućavati. Pojedincu je ponuđeno da prihvati neku od već postojećih naopakih opcija u kojima se samo-potvrđivanje svodi na dokazivanje odanosti.

Normalne stvari jedino mogu da pronađen u pokojem bljesku kulture te u par ljudi koji me okružuju... sve ostalo jasno !

[Great Cornholio]

Normalne stvari jedino mogu da pronađen u pokojem bljesku kulture te u par ljudi koji me okružuju... sve ostalo jasno !

Postoji nešto što je From nazvao "društveni karakter" i on je zajednički većini članova tog društva, ali uvijek su postojali "incidenti" koje si naveo koji u čovjeku bude nadu da su neke promjene moguće.

[uvjek dobar gost]

Bez namjere da bilo koga vrijeđam i omalovažavam... jednostavno moram reći sljedeće...


Život na klizištu zna biti naporan, sa svakom bujicom sanjaš pašnjake doma i sunce neke daleke zemlje, život na klizištu je užasan jer jedan pljusak previše može značiti kraj. Klizište ne odražava nužno prirodnu pojavu slijeganja tla, nekad to može biti pojava društvena koja simbolizira odljev mozgova u čijem odsustvu na površinu izbiju sve sama prezimena. Izetbegović je samo jedno od njih, prezime je to koje je navuklo probleme na jednu od klinika u Sarajevu, na tom primjeru se vidi da prezime ne znači uspijeh u svakom slučaju, ali znači uspjeh po svaku cijenu !

KLizište može da označava i stanje duha i tijela, stanje lobanje u slučaju Arzije Mahmutović i njinih pomagača koji opet kao neki po svaku cijenu žele da vedre i oblače u J.U Djeca Sarajeva bez da nude budućnost bez da nude nadu i bilo što šta asocira na to već jednostavno oni željni su obične životinjske dominacije i igre, čiji taoci mala su raja !

Nije bitno šta djeca jedu, gdje spavaju, ko se sa njima igra i na koji način, nije bitno razbuditi tadoznalost i pobuditi spoznaju... bitna samo je nauka o vjeri na Mustafin način.... da i to jeste klizište u punom smislu te riječi... to je kad život te nosi li nosi a ti se uporno budala praviš, spreman si prekrižiti decenije samo da se ne zamjeriš nikome... spreman si zaboraviti nož pod vlastitim grolom, logore, glad, agoniju... samo da ne naljutiš imaginarne gospodare koji su te fakat ostavili na golemom klizištu.

Klizište znači odražava čitav niz stanja uma i pojava u našem društvu, ovdje nemam namijeru da uvrijedim bilo koga niti da doljevam ulje na vatru ljudima koji su zahvaćeni poplavama, no imam osjećaj da klizišta rezervisaana su za nas ovakve kakvi smo... kontamo može se sijeći šuma gdje hoćemo i koliko hoćemo, može se svašta baciti u potok il rijeku jer voda nosi sve, kontamo može se živjeti od danas do sutra bez jasne vizije i plana, kontamo da najpametniji smo i da centar smo svijeta, kontali smo da sve ćemo lako ali naopako..... eeee kako smo se zajebali, ne mogu više reći ni da smo samo objekat il predmet zajebancije da nas nako drugi stalno zajebaje... ma jook to mi se zajebajemo preko mjere a voda.. u obliku bujice izgleda najlakše i najbrže pokaže nam koliko nismo u pravu...

Da ne uvodimo sada taj novi pojam bujice, ostanimo još malo kod klizišta.... u isčekivanju smo kontakta sa dnom, bakterije na izvoru, bakterije na bebama, zagađenje, bezperspektivnost.. apatija... droga... narušeno zdravlje... artikli sa isteknutim rokovima... sve to jeste klizište u ovom slučaju zdravog razuma.. jer svakim novim danom sve smo mi bliže dnu ali pravimo se mutavi jer imamo lažni osjećaj da nas lagano ka dnu vuku kao neki naši...

ja svojih više nemam, trudim se ostati normalan u ovim zadatim ludim uzusima i okvirima, svaki novi dan sa sobom možda nosi jednu od mojih dobrih osobina, ostajem životariti u posljedici, u stvari ono što od mene je ostalo.. kad već nećemo da jurišamo na barikade i tamo branimo novorođenčad, sebe,vodu, državu, ideale, majke, penzionere i sve one ugrožene rabotama ludaka na vlasti... izađimo barem svi na izbore i glasajmo protiv ovoga.. jer ovo danas nije život, ovo je klizište koje su nam oni stvorili... ovo zemlja je za njih... za njihove ljude, porodice, poslovne partnere, stranačke kolege, švalerke, njihovu djecu... njima sve ovo nije klizište !

[extraordinary]

Tek sam naišao na ovu temu,tako da nisam pročitao ni 1% postova,osim ove posljednje strane,ali mislim da znam o čemu se ovdje radi.
Produkt ovog i ovakvog današnjeg društva su sva omladina koja imaju beogradske,sarajevske,pete ili desete kriminalce kao svoje uzore.
Produkt ovog i ovakvog društva su sve cure koje još nemaju 15 godina,ali već se uveliko opijaju i seksaju.
Produkt ovog i ovakvog društva je to da ja ne mogu biti cijenjen,nemam milion maraka na bankovnom računu.
Produkt ovog i ovakvog društva je da 0,001% stanovništva smatra čitanje,odlazak u pozorište ili neki drug vid kulture pozitivnim.Ima još možda 1% neodlučnih,koji bi nekad nešto takvo i uradili,ali ih je stid i strah reakcije onih preostalih 98,999 % .
Produkt ovakvog društva je da se jedan student koji ima visok prosjek ocjena naziva pogrdnim imenima i da on treba da se stidi toga,umjesto da se propalice stide svojih neuspjeha.
Produkt ovog i ovakvog društva je da rođeni Sarajlije(a ja sam rođen ovdje) ujedaju svakoga ko je došao iz manjih sredina.Valjda nam je neko drugi kriv za sve što nismo sami postigli.

Ima još mnogo produkata društva,i sam bih postao jedan da ih sve nabrojim. Mi koji kritički razmišljamo prema ovakvom društvu i poretku smo više njegova antiteza nego produkt.
Društvo je kreiralo nas,ali i mi smo kreirali njega.Vidjet ćemo ko će pobijediti na izborima u oktobru.Očito je onih gore navedenih 0,001% stanovnika anomalija ovog društva.Onom ostalom dijelu većina stvari funkcioniše dobro. Prvi maj su proveli daleko od problema.Što će jedan Bošnjo protestovati na neradni dan,ta zar da fuli pečenje negdje? Bolje skuckat kakve siće,negdje malo van grada otići,a u ponedjeljak kad se počne raditi,onda se može protestovati. Taman da malo izostane naš vrli Bošnjo s posla.

Da nam je puno gore nego vani,opet nije.Oni imaju ekonomsku stabilnost,a i to im je pod upitnikom u posljednje vrijeme.I oni imaju svoje smeće u društvu(od njih smo ga i prepisali).Imaju svoj folk(recite mi šta su Lady Gaga, Beyonce,Rihanna ako nisu neke egzotičnije verzije Brena,Seka,Ceca,Stoja),imaju svoje serijske ubice,imaju kanibale koji jedu vlastitu djecu i koji onda u zatvoru postanu bogati prodajom autobiografija.

Hoću reći da je cijelo svjetsko društvo u moralnom sunovratu i da mi samo pratimo ostatak svijeta.S tim da su oni malo civilizovaniji od nas,ali ništa manje bezobrazni.

[uvjek dobar gost]

.... Nema sumnje da je konzumerizam doveo do degradacije ukusa i da cijelim svijetom caruje kič i šund u nekom svom obliku, to je činjenica koja nas dočeka bilo gdje da jasmo u svijezu. Tu treba generalizovati i treba uz pomoć novih medija pokušati boriti se sa tim, po meni dobro je bilo početkom 90-tih kad neka druga muzika bila je main stream, kad Nirvana, REM i neki drugi bendovi stalno su bili na MTV televiziji i kad nekad i kod nas (do agresije il bolje rečeno do neke 89 godine) , mada i o tome se može raspravljati kao o ublehi jer nas je agresija dozvala iz sna kojeg sanjali smo. Tada su nas ubjeđivali neki da za rat potrebno dvoje je..., no nije to tema... sada

Dalje ono što sam htio reći, opasno je uopštavati druge stvari, u Londonu, Parizu, Beču, Amsterdamu , Ljubljani čak i u Zagrebu donekle .. postoji nešto što kod nas još nema ni u tragovima. Jebe se nekom ko nije neki "prosijek" u tim gradovima za većinu, imaju oni svoj prostor u parkovima, galerijama, izletištima, imaju koncerte muzičara koje vole ili imaju nekomercijalne festivale i dešavanja koja ih mogu držati "normalnima" i donekle van realnosti. Oni kad odu u poštu il u neku drugu javnu instituciju ne dočeka ih portir sa četri razreda osnovne, neuko obozbjeđenje ili miris bureka sa druge strane šaltera... ti ljudi tamo mogu da rade na sebi i da ne misle što je Vrelo Bosne zagađeno jer znaju da rade institucije sistema, policija, tužilaštvo, NVO sektor i javno mijenje. Kad su parlamentarci u Britaniji koristili kartice za plaćenja porno filmova il gradnju "šadrvana"... šta se desilo... sijevale se ostavke jer mediji su ih ličnovali, kad u Amsterdamu gradonačelnik dolazi biciklom na posao, kad nem pojma u Kanadi svi dignu se na noge jer su patke prokihale od nečega.... to je problem, kod nas klize kuće, zagađuje se priroda, sistema nema u tragovima i svi se prave da slon nije u sobi... šta tada...
Jeli to pokazuje naš prag neciviliziranosti , koji smo toliko puta dokazali, jeli to pokazuje stepen razvoja naše civilizacije koja je krepala odmah posllije olimpijade koju izgleda nismo ni imali..

Da konačno probam skratiti, znam ja vrlo dobro gdje ja živim, nije akcenat na puko konstatovanje, postavlja se pitanje gdje dublje od ovoga ili kako dalje rođače ? Neki oblik revolucije nam treba, hoće li to biti "kulturna", "zelena", "pravna", "policijska", "obrazovna"... ili neka druga... ja samo znam da trebala je početi još jučer i znam da su nas kvazi intelektualci i FGR-ovci izdali za svoj dio budžetskog kolača....

Živiti je lako... problem je ostati uspravan !

[zonbirile]

Nedostaju nam ustanci i revolucije...
Wikipedia-definicija Banana republika:

Banana republika je pejorativni izraz kojim se opisuje siromašna država kojom kleptokratski vlada diktator ili malobrojna klika, najčešće kao eksponent strane sile koja eksploatira njena prirodna bogatstva. Tim izrazom su se najčešće opisivale države Centralne Amerike nad kojima su u 20. vijeku dominirale SAD. Taj izraz je prvi godine 1904. upotrijebio iskoristio američki pisac O. Henry u svojoj knjizi Cabbages and Kings, temeljenoj na svojim iskustvima u Hondurasu.
Karakteristike banana republika jesu ekonomska zaostalost, odnosno potpuna ovisnost nacionalne ekonomije o jednoj poljoprivrednoj kulturi - u slučaju Centralne Amerike bananama - koja se nalazi pod kontrolom stranih kompanija; oštra podjela društva na malobrojnu višu klasu koja drži svu vlast i bogatstvo u svojim rukama, nasuprot masa koje pripadaju nižoj klasi te široko rasprostranjena korupcija i potpuna nesposobnost državne uprave. Zbog niza društvenih proturječnosti, banana republike su endemski sklone ustancima, revolucijama i državnim udarima.

Karakteristike banana republika jest i nastojanje njihovih vlastodržaca da vanjskim manifestacijama moći sebi daju daleko veću važnost nego što je zapravo imaju, najčešće u obliku zvučnih titula, raskošnih uniformi, monumentalnih palača ili instaliranjem elemenata kulta ličnosti odnosno inzistiranja na nacionalističkoj simbolici u situaciji kada je država zapravo vazal neke strane sile ili korporacije, te republikanstvu i demokraciji u situaciji kada država zapravo više odgovara feudalnoj monarhiji. Takva su nastojanja u pravilu zahvalan materijal za društvenu satiru.

Nakon procesa dekolonizacije u drugoj polovici 20. vijeka, izraz se počeo koristiti za mnoge novostvorene države Azije i Afrike, a krajem 20. vijeka i za bivše komunističke, odnosno države nastale raspadom SSSR-a i bivše Jugoslavije.

----------------------------------------------------------------------
blago se njima mi ni banane nemamo svoje.

[uvjek dobar gost]

Ne tako davno pisao sam tekst na temu jesmo li mi u stvari već izgubili ili je ovo privid oko nas...

Život na klizištu je opasan i tih, lijepo živjeti je u neznanju i u blaženstvu koje se zove banalnost. Uprkos svemu tome život na klizištu je opasan i tih, možeš spavati najnormalnije, možeš se praviti da sve je ok ,možeš uživati gledajući pink il slušajući narodnjak, možeš biti i prislonjen na neka silikonska prsa il ponosno gledati ekran svog novog mobitela no opet bez jasnog upozorenja može ti se desiti da te odnese zemlja sa sobom, da ti kuća padne na pleća i da ti krov aterira na glavu.
Bio jesi blažen i nekako zadovoljan jer nisi ni znao šta prije toga sve imao nisi, no poslije pada krova i kuće... brzo dolaziš sebi jer jasno ti je da nemaš ništa.. Prije toga nije te bilo briga što pilaju se šume, što kopa se na divlje kamen i šljunak, nisi mislio da bitno je to što komšija frižider bacio je u obližnji potok... nisi jer imao si utisak da voda nosi sve, no uprkos tome nisi ni posmislio da mogla bi odnijeti baš i tvoju kuću, briga te je bilo što ulicama hodaju zločinci ratni i što su ti kriminalci idoli djetetu il što kćerka sa pet godina već želi da postane pjevaljka sve to tebi bilo je svejedno..

KLizište opet uzimam za paradigmu, za opis stanja uma i tijela, uzimam tu riječ kao light motiv kratke priče o porazu zdrave pameti, ona mi je tako pogodna jer to danas jesmo mi.

Sarajlije evo ni glasa ne pustiše za Vrelo Bosne, ni pisak se nije čuo, ma ko je onomad rekao da se Bosna na izvoru brani... taj se zajebao kao i onaj što mislio je da su ljudi senzibilni na djecu i bebe... jer kako onda objasniti stanje u porodilištu na čijem čelu je članica jedne ugledne familije koja ima monopol na odbranu i ne samo na nju. Na isti način može se posmatrati stanje u J.U Djeca Sarajeva... jedna osoba sa političko-vjerskim zadatkom spremna je na sve.. a učitelj Mustafa iz prikrajka samo zbraja nule i kao da mu je i tespih počeo služiti kao digitron. Ostala javna preduzeća su isto tu negdje, umjesto recimo da vlada, premijer il gradonačelnik presijeku sapunicu sa grasom i centrotransom u interesu građana i građanki Sarajeva... svi tolerišu produžetak agonije jer niko nikome neće da se zamjeri.. Razlog jednostavan je, poslije izbora formirati će se koalicije... svakojake... i šarene te nije vrijeme za zamjeranja...

Treba li ovdje spominjati stanje i tu agoniju koja prisutna je po malim sredinama u kojoj lokalni moćnici imaju pravo prve bračne noći, u kojima se sve može ako znaš lokalnog kabadahiju koji je u mjestu trepet i strah za sve... on namješta tendere, odvodi studentice u drugu sobu... gdje je on taj koji vedri i oblači... trebam li napominjati da smo društvo zasnovano na krvnim zrncima i da smo u biti ustrojili ovu zemlju na dominaciji tri plemena, tri roda il tri tora.. da u toj zemlji sve zasnovano je na segregaciji i omalovažavanju drugog i drugačijer... treba li se sjećati privatizacije, zlatnih kašika, treba li napominjati da su naši očevi u odbranu kretali zbog nečeg drugog....? Ima li potrebe pričati o osnovama društva i o izdaji kvazi intelektualaca, većeg dijela profesora, nastavnika i učitelja, o sistemu obrazovanja uopšte, treba li spominjati masu drugih stvari na koje smo se navikli vrlo uspješno i hladno... bez promišljanja o posljedicama...

Kad spomenuh retoričko pitanje jesmo li već izgubili.... gledam nas nekad i sa strane šutke i staloženo tražim pozitivne stvari... jedino što vidim pozitivno jeste čopanje nosa na semaforima i u hladovinama, ostalo sve me ne raduje..vidim podobne, vidim smeće ,lažne patriote, lažne vijernike, vidim duple standarde, vidim strah, mržnju vidim, predrasude, vidim manjak obrazovanja i to hronični.... vidim nerad, gramzivost, lopovluk, odsustvo hrabrosti, vidim jadne i napećene ljude, vidim da su redovi pred kontejnerima sve duži, vidim mlade ljude koji imaju opciju da budu nasilnici il da budu žrtve, vidim bijedu i siromaštvo sad već kao stanje duha i tijela, vidim pokušaj "palestinizacije" stanja u BiH. vidim skorojeviće koji su zaposjeli sve i svja koji bjesomučno grabe i ne okreću se iza sebe da vide preko koliko ljudi su pregazili... koliko su ljudi unesrećili..... vidim jednostavno da vuče nas nizbrdica i da sve manje ljudi staje pred kola koja sve brže klize ka provaliji iz koje brzog i bezbolnog povratka nema, ne za nas... već i za djecu našu koju spremni smo založiti samo jer sami nemamo hrabrosti suočiti se sa uzrokom problema....
Tada se imam pravo upitati jeli sve ovo privid i već izgubili smo bitku za normalan život u ovoj zemlji koja mogla je više... kojoj mogu samo da se izvinem jer naseljavao sam je u ovom periodu ,a nisam mogao ništa... nije što se nisam trudio il što nisam pokušao već što valjda nisam znao kako ili nisam smio da koristim prave metode borbe za nju ....-

Hoćemo li doći pameti prije no nam kuća padne na pleća a krov na vrat... jeli kasno da se dozovemo ili.. možda bolje pitanje je kad će ta kuša više pasti il gdje je to dno više.. ?

Za kraj kako ne ponoviti da opasan i tih život je na klizištu ... ko zna koga će odnijeti i kako... ?!?!

[uvjek dobar gost]

Prošao je taj 11-ti... Srebrenica ostala je pusta kao što i jeste većim dijelom godine. Nema tamo danas novinara, TV ekipa, uzoritih zvanica, nema ambasadora i nema tjelohranitelja... danas u Srebrenici tuga je ostala sama.

Ostali su tragovi širokih guma limuzina kojima su gore pobrojani i njima slični bili dovezeni na to jedinstveno mjesto u ovom dijelu svijeta, duboki tragovi njihovih nisko-profilnih guma pokazuju svu dvoličnost ljudi, pokazuje onome ko želi da gleda. Ostalima ne pokazuje ništa jer oni kupe informacije na površini jer kao nemaju vremena ni živaca više za crnjake..

Dok preživjeli su ukapali žrtve i oplakivali ih bili su prinuđeni slušati šuplje govore onih koji za sebe smatraju da imali su pravo govoriti u ime nekoga ili nečega, dok žrtve spuštane se u mezare ostao je meni iznad glave upitnik... ko je zvao te ljude, ko im je dao za pravo da svojom šupljom pričom remete mir i osjećanja porodica žrtava...? Ko ih je zvao da u svojim skupim autima izruguju se svima nama koji smo pukim slučajem recimo ostali živi... ko im fakat dao je to pravo da zloupotrijebe cijeli događaj u neke sasvim druge svrhe...

Nekad imam osjećaj da se svo licemjerje ovog svijeta slilo se u ovu našu malu zemlju... i da nam se za inat smije u brk...

[uvjek dobar gost]

Ljudi su naša misao i slika o njima. Mi sanjamo život i svijet. A kako možemo sačuvati svoje i tuđe snove? Drugi vide nas, mi vidimo druge, i sve se otkriva, kao u šaljivoj igri s maskama, samo što ovo nije saljivo. Jednom se probudimo, i pogledamo se zaprepasteno: šta se to desilo s našim snovima?

-Mesa Selimovic (Tvrdjava)

[zonbirile]

Prošao je taj 11-ti... Srebrenica ostala je pusta kao što i jeste većim dijelom godine. Nema tamo danas novinara, TV ekipa, uzoritih zvanica, nema ambasadora i nema tjelohranitelja... danas u Srebrenici tuga je ostala sama.

Ostali su tragovi širokih guma limuzina kojima su gore pobrojani i njima slični bili dovezeni na to jedinstveno mjesto u ovom dijelu svijeta, duboki tragovi njihovih nisko-profilnih guma pokazuju svu dvoličnost ljudi, pokazuje onome ko želi da gleda. Ostalima ne pokazuje ništa jer oni kupe informacije na površini jer kao nemaju vremena ni živaca više za crnjake..

Dok preživjeli su ukapali žrtve i oplakivali ih bili su prinuđeni slušati šuplje govore onih koji za sebe smatraju da imali su pravo govoriti u ime nekoga ili nečega, dok žrtve spuštane se u mezare ostao je meni iznad glave upitnik... ko je zvao te ljude, ko im je dao za pravo da svojom šupljom pričom remete mir i osjećanja porodica žrtava...? Ko ih je zvao da u svojim skupim autima izruguju se svima nama koji smo pukim slučajem recimo ostali živi... ko im fakat dao je to pravo da zloupotrijebe cijeli događaj u neke sasvim druge svrhe...

Nekad imam osjećaj da se svo licemjerje ovog svijeta slilo se u ovu našu malu zemlju... i da nam se za inat smije u brk...

-------------------------------------
a tek da neko upita,šta nam boni ovo uradiste

[uvjek dobar gost]

[kolega]

 

korak preko ograde, jel' to druže jedino što časno je ...

[uvjek dobar gost]

..... Separatisti... oko nas kao i u nama samima ustali su i izašli na svjetlo dana... nije im dovoljno bilo ratno stanje, nije im bila potaman opsada na srednjovjekovni način, čak ni hladnokrvno ubijanje nedužnih i mahom nenaoružanih... nije im bilo dosta ni rušenje mostova, vjerskih i drugih objekata. da ne spominjem silni lopovluk, šverc i ratno profiterstvo.. sve to njima je bila samo predigra koja je za nas predugo trajala..., dok njima bilo je to puko zagrijavanje.... bilo koje je prošlo za čas !

Danas je sunčan dan.. lijep momenat za svakog od nas... da se ispoljimo, da iskažem ono što zaista jesmo, da stvaramo, da spavamo, da jedemo, da razmišljamo... da budemo ono što jesmo, a ne ono što neko hoće da mi budemo. jer danas mi zaista jesmo taoci ograda, torova, pogrešnog filma, danas mi ma šta o sebi mislili samo puki lažljivci koji lažu sami sebe dok životare negdje na rubu zdravog razuma.. .. Dok mi palamudimo po forumima, FB-vima... blogovima.. ili gdje već .. slobodna teritorija je sve manja , skoro i nema je... kako oko nas tako i u nama samima.. neko od nas uspio je uspostaviti liniju fronta oko ulaznih vrata u svoj stan, neko drugi nije ni pokušao.. no korak preko ograde... danas predstavlja bukvalno korak preko kućnog praga.. jer tu nestaju moja prava kao prava pojedinca, tu počinje tortura pod izgovorom demokratije... tu počinje diskriminacija.. tu prestaje većina mojih sloboda kao čovijeka od nekih trideset godina...... vrlo jednostavno... nikad više kvislinga, separatista i fašista , a nikad manje boraca protivu fašizma..... !

Ko misli da su separatisti samo tamo neki drugi... taj i sam upao je u zamku postavljenu nam od izgovorom demokratije ... jer meni barem jedan pogled na moju sredinu dovoljan je da vidim separatiste da osjetim njihove nakane da osjetim svu žestinu njihovih napada...protiv zdravog razuma, protiv tebe i mene koji jednostavno želimo samo biti ljudi i živjeti svoj život... ovdje ako ne živiš njihov "život".. doći će oni i demokratski ti pokazati pravi put... na ovaj il onaj način...

Molim nekoga iz mase ko poznaje psihologiju, psihologiju mase, sociologiju i nekoga ko dobro gleda u kašike... da me svi skupa razuvjere... jer moj stav je da smo zaglibilo toliko da nas ni kran neće izvući iz govana... jer danas voda ključa, a žaba u njoj se rastalila i misli da je u jakuziju... ,a u stvari žaba je skuhana već skoro pa deceniju.... skuhana je do te mjere da se i mozak puši.. !

Sve u svemu jedino što me tješi je da sam ja postavio liniju fronta na svojim ulaznim vratima !

[simonese]

..... Separatisti... oko nas kao i u nama samima ustali su i izašli na svjetlo dana... nije im dovoljno bilo ratno stanje, nije im bila potaman opsada na srednjovjekovni način, čak ni hladnokrvno ubijanje nedužnih i mahom nenaoružanih... nije im bilo dosta ni rušenje mostova, vjerskih i drugih objekata. da ne spominjem silni lopovluk, šverc i ratno profiterstvo.. sve to njima je bila samo predigra koja je za nas predugo trajala..., dok njima bilo je to puko zagrijavanje.... bilo koje je prošlo za čas !

Danas je sunčan dan.. lijep momenat za svakog od nas... da se ispoljimo, da iskažem ono što zaista jesmo, da stvaramo, da spavamo, da jedemo, da razmišljamo... da budemo ono što jesmo, a ne ono što neko hoće da mi budemo. jer danas mi zaista jesmo taoci ograda, torova, pogrešnog filma, danas mi ma šta o sebi mislili samo puki lažljivci koji lažu sami sebe dok životare negdje na rubu zdravog razuma.. .. Dok mi palamudimo po forumima, FB-vima... blogovima.. ili gdje već .. slobodna teritorija je sve manja , skoro i nema je... kako oko nas tako i u nama samima.. neko od nas uspio je uspostaviti liniju fronta oko ulaznih vrata u svoj stan, neko drugi nije ni pokušao.. no korak preko ograde... danas predstavlja bukvalno korak preko kućnog praga.. jer tu nestaju moja prava kao prava pojedinca, tu počinje tortura pod izgovorom demokratije... tu počinje diskriminacija.. tu prestaje većina mojih sloboda kao čovijeka od nekih trideset godina...... vrlo jednostavno... nikad više kvislinga, separatista i fašista , a nikad manje boraca protivu fašizma..... !

Ko misli da su separatisti samo tamo neki drugi... taj i sam upao je u zamku postavljenu nam od izgovorom demokratije ... jer meni barem jedan pogled na moju sredinu dovoljan je da vidim separatiste da osjetim njihove nakane da osjetim svu žestinu njihovih napada...protiv zdravog razuma, protiv tebe i mene koji jednostavno želimo samo biti ljudi i živjeti svoj život... ovdje ako ne živiš njihov "život".. doći će oni i demokratski ti pokazati pravi put... na ovaj il onaj način...

Molim nekoga iz mase ko poznaje psihologiju, psihologiju mase, sociologiju i nekoga ko dobro gleda u kašike... da me svi skupa razuvjere... jer moj stav je da smo zaglibilo toliko da nas ni kran neće izvući iz govana... jer danas voda ključa, a žaba u njoj se rastalila i misli da je u jakuziju... ,a u stvari žaba je skuhana već skoro pa deceniju.... skuhana je do te mjere da se i mozak puši.. !

Sve u svemu jedino što me tješi je da sam ja postavio liniju fronta na svojim ulaznim vratima !

svakako ti zvono nedira

[uvjek dobar gost]

..... Separatisti... oko nas kao i u nama samima ustali su i izašli na svjetlo dana... nije im dovoljno bilo ratno stanje, nije im bila potaman opsada na srednjovjekovni način, čak ni hladnokrvno ubijanje nedužnih i mahom nenaoružanih... nije im bilo dosta ni rušenje mostova, vjerskih i drugih objekata. da ne spominjem silni lopovluk, šverc i ratno profiterstvo.. sve to njima je bila samo predigra koja je za nas predugo trajala..., dok njima bilo je to puko zagrijavanje.... bilo koje je prošlo za čas !

Danas je sunčan dan.. lijep momenat za svakog od nas... da se ispoljimo, da iskažem ono što zaista jesmo, da stvaramo, da spavamo, da jedemo, da razmišljamo... da budemo ono što jesmo, a ne ono što neko hoće da mi budemo. jer danas mi zaista jesmo taoci ograda, torova, pogrešnog filma, danas mi ma šta o sebi mislili samo puki lažljivci koji lažu sami sebe dok životare negdje na rubu zdravog razuma.. .. Dok mi palamudimo po forumima, FB-vima... blogovima.. ili gdje već .. slobodna teritorija je sve manja , skoro i nema je... kako oko nas tako i u nama samima.. neko od nas uspio je uspostaviti liniju fronta oko ulaznih vrata u svoj stan, neko drugi nije ni pokušao.. no korak preko ograde... danas predstavlja bukvalno korak preko kućnog praga.. jer tu nestaju moja prava kao prava pojedinca, tu počinje tortura pod izgovorom demokratije... tu počinje diskriminacija.. tu prestaje većina mojih sloboda kao čovijeka od nekih trideset godina...... vrlo jednostavno... nikad više kvislinga, separatista i fašista , a nikad manje boraca protivu fašizma..... !

Ko misli da su separatisti samo tamo neki drugi... taj i sam upao je u zamku postavljenu nam od izgovorom demokratije ... jer meni barem jedan pogled na moju sredinu dovoljan je da vidim separatiste da osjetim njihove nakane da osjetim svu žestinu njihovih napada...protiv zdravog razuma, protiv tebe i mene koji jednostavno želimo samo biti ljudi i živjeti svoj život... ovdje ako ne živiš njihov "život".. doći će oni i demokratski ti pokazati pravi put... na ovaj il onaj način...

Molim nekoga iz mase ko poznaje psihologiju, psihologiju mase, sociologiju i nekoga ko dobro gleda u kašike... da me svi skupa razuvjere... jer moj stav je da smo zaglibilo toliko da nas ni kran neće izvući iz govana... jer danas voda ključa, a žaba u njoj se rastalila i misli da je u jakuziju... ,a u stvari žaba je skuhana već skoro pa deceniju.... skuhana je do te mjere da se i mozak puši.. !

Sve u svemu jedino što me tješi je da sam ja postavio liniju fronta na svojim ulaznim vratima !

svakako ti zvono nedira

Al dira kamera.....

[EdoFmjam]

Vecina ljud su mediokriteti

[simonese]

to mi vec lici na spijunazu

[kolega]

 

[kolega]

[ljubav_aha]

kolega