Ma jok, daleko od toga da mrzim i slicno. Ili da imam nesto lose podsvjesno za reci ili osjetiti.palestinka wrote:todd_smith wrote:Sve je to u pe' deka
Znam neke koje su lomili ko konje i ispali debili, znam druge koje su isto tako lomili sada zavrsavaju doktorate, smiju se sa roditeljima
Znam neke kojima su kupivali sve i svasta samo da bude kako dijete pozeli, i ispali su debili. Znam isto tako neke kojima se sve ugadjalo, eno haman drzavni tuzitelji, respektabilni ljudi.
Mene su licno nekad rijecima usutili, nekad pogledom ali 90% vremena kablovima, zicama, sipkama, prutovima, rukama, nogama, papucama, vojnim opasacem udarali i mlatili toliko da su mi masnice danima bile po rukama, nogama. Nekada sam zasluzio i popio batine, nekada nisam. Iskreno.
Jbga nije svako ni stvoren da bude roditelj. Nakupi se na poslu, te brige, te ovo te ono, ponese covjeka pa na djetetu ispali sve. Ne opravdavam da se razumijemo, nego razumijem.
Sta je to sve za mene znacilo? Ne znam, mislim da sam normalan, razmisljam zrelo, ne pijem, ne pusim, ne drogiram se, ne kurvam se. Imam svoje "JA", imam odlicnu skolu, imam posao, imam ono sto bi rekli "imam auta, kuce, stanove, ne fali mi nista u zivotu" i tako je nekako realno, sto se tice mene i mene kao osobe. Druga stvar je to sto je takav nacin vaspitanja i slicno uticao na moj odnos sa roditeljima ali Boze moj, sami se radjamo, sami umiremo.
O tome pričam, djeca nikad ne zaboravljaju kad ste ih tukli. Djeca, kasnije odrasli ljudi, možda će vas voditi ljekaru, zvati za praznike, ići u kupovinu, raditi sve što rade "dobra djeca", ali vas neće voljeti ako ih tučete. Nikada. Izrašće u debile ili u vrijedne i odgovorne ljude nezavisno od toga jeste li ih fizički kažnjavali, ali će vas mrziti kad se sjete kako ste ih udarali. U redu, sad kao pravimo distinkciju kad neko jednom dva puta udari po guzi dijete jer se uplašio ili refleksno, ali kad jednom udarite, ponovo ćete. Zapitajte se ljudi zašto uopće želite djecu, jer je vrijeme, familija vrši pritisak, mislite da tako treba...dijete se voli i koliko god pokušam da uvažim i drugačije mišljenje, ne mogu. Djecu ne smijete tući ili bar priznajte da stradaju zbog vašeg nezadovoljstva životom, partnerom, zbog nedostatka seksa, velikog kredita, teškog posla...život nije isti i ne možete do besvijesti pričati telefonom, gledati serije, spavati popodne i imati život koji ste imali kao osoba bez djece. Obavezni ste ste prema malim bićima koja su vam, barem po društvenim mrežama, ljubav, duša, sreća,vaše sve. Tako se i ponašajte.
Ako se dijete mota oko nogu dok pravite ručak, nemojte ga ošamariti. Saslušajte ga pet minuta, nađite mu drugu zabavu, nabavite plastičnu kuhinju da kuha sa vama u svojoj kuhinji, razmislite malo?!? I neka sam ja emotivna, a svi ostali pametni. Najbolje se držite preventive - zauvijek.
Kao sto sam rekao iznad nakupi se zbog teskog zivota, jbg nije ni roditeljima uvijek sve med i mlijeko u zivotu pa da im djeca budu jedina briga. Zato sam i napisao to.
Ovo se vise odnosilo na jaranski odnos sa roditeljima. Znam lika kojem je stari bukvalno onu drvenu stolicu od ledja razbio dok ga je mlatio, danas mu je 26 godina smije se sa istim likom, jarani, nerazdvojni.
Meni to ne ide u glavu i ja sa svojim nikada ne bih mogao tako da mi se to desilo. Hvala Bogu pa nije.
