Izgubljeno - nadjeno

[Koran]

Prijatelji životinja,
ženka dalmatinca koju smo našli u četvrtak ujutro prošle sedmice u kritičnom zdravstvenom stanju i o kojoj smo postavili post na forumu je jučer uginula. Obaveza mi je da to objavim ne kako bih obustavila akciju udomljavanja ili skupljanja para za veterinara već da javno kažem da se čitavoj akciji odazvalo svega troje ljudi (da, dobro ste pročitali, troje) i da izrazim zahvalnost osobi koja je najviše učinila da ovaj pas ne umre sam, a to je gđa Gordana iz azila u Faletićima. Naime, iako je apel postavljen na ovom forumu i http://www.sos.ba, iako je nebrojano mailova poslato i brojeva okrenuto, ponavljam, svega troje ljudi je dalo novac, na dobrovoljnoj bazi, kako bi se ukazala hitna veterinarska pomoć nesretnom psu (od ponude smještaja nije bilo govora, osim pansiona a ako se pas proljepša možda i dobije dom). Zašto ovo sve navodim? Pa prosto jer se ubrzo pošto smo psa ostavili u azilu i kupili hranu i skupili pare, čaršijom počela širiti priča da nam je sve to gđa Gordana tražila. E sad vam svima govorim, i više se na to neću vraćati, gđa Gordana mi ni u jednom momentu nije tražila ni feninga, naprotiv rekla je da ništa ne donosim, ali na moje insistiranje ostavila sam nešto hrane i novca za oporavak psa. Te, ako iko ima prava da priča o ovom nesretnom događaju to su samo neposredni akteri, odnosno, gđa Gordana, ja i još jedna osoba. Pomenute mahalske priče su, koliko mogu da procjenim, treća ruka informacija, meni lično nepoznatih ljudi, koji su čuli za dobrovoljnu akciju prikupljanja novca, hrane i traženja smještaja a iskoristili je kako bi plasirali laži i oklevetali gđu Gordanu. Iako je istina da gđa Gordana u prvom trenutku nije htjela da primi psa, ipak je, nakon razgovora sa mnom, i konačnog međusobnog razmijevanja, i fokusiranja na život psa, pristala da ga zadrži dok se ne oporavi (tj. ako se oporavi). Pas je po svim naznaka bio nečiji porodični pas koji je napušten. Psa sam našla u kritičnom stanju, u životnoj opasnosti. I iako je to sve prepoznato još tada i apel je upućivan na razne strane niko nije našao samilosti za tog psa sem pomenute gđe Gordane. Ona mu je pružila toplo mjesto, svakodnevnu veterinarsku intervenciju, infuziju i terapiju, a u ponedjeljak, kada je odveden na Veterinarski faklutet, odlučila se da nastavi s pokušajima da mu pomogne iako su psu veterinari dali svega 5% šanse da preživi i savjetovali eutanaziju. Jučer, kada smo ponovo trebali voditi psa na fakultet, zatekli smo ga mrtvog. Ovo sve govorim jer me je pogodila činjenica da je tzv. ljubiteljima životinja važnije olajavati drugoga manipulišući s polovičnim informacijama, umjesto da se međusobno udružujemo kako bismo što efikasnije mogli pomagati unesrećenim životinjama. Izgleda da su pojedinci izgubili iz fokusa životinje i ono zašta se predstavljaju i važnije im je da troše svoju energiju u omalovažavanje tuđeg rada a da prstom nisu makli u ovom slučaju. Gdje su bili kad je ovom psu bila neophodna pomoć? Odgovorno tvrdim da se, osim mog najužeg kruga prijatelja, niko drugi nije zainteresovao za život ovog psa. Kažem još jednom, ljudi razgovarajmo, ako ne možemo pomoći bar nemojmo odmagati, zajedno možemo puno toga dobrog učiniti. Hvala gđi Gordani i ovim putem što nam se našla da nesretnom psu u ovih posljednjih nekoliko dana života vratimo vjeru u ljude, što smo zajedno pokušali da učinimo sve da preživi, i što je na kraju umro u toplom i mekanom a ne negdje pod nekakvim mostom sam, odbačen i u bolovima. Ovo je ništa od onoga koliko sam ogorčena po pitanju svega vezanog za ovaj događaj. Hvala.

[Mee]

Mislim da je malo neozbiljno na sva zvona objavljivati kako se niko nije javio i ponudio pomoc.... vi ste sami rekli da psa vodite u azil.... prema tome, moj je feeling bio da je pas zbrinut, i da mu se pruza odgovarajuca njega... jer pas u onakvom stanju ne bi smio biti ostavljen sam ni minute...

Ono sto vam ja mogu garantovati je, da ste sachekali josh malo, taj pas NIKADA ne bi uginuo sam, nego u necijem narucju, da je dopao bilo kome od nas. Obzirom da ste rekli da je pas u azilu, i obrzirom da azil dobija odgovarajucha finansijska sredstva za brigu o psima, sve do maloprije nisam se osjecala pozvanom da intervenishem, bilo u vidu finansijske, bilo u vidu bilo kakve druge pomoci. Ako je za tim bilo potrebe i pored smijeshtanja psa u azil, to ste vrlo jasno trebali NAGLASITI u poruci. Nemate pravo nikoga prozivati sto nije uradio neshto shto nije ni bio pozvan da uradi.

Izvinjavam se na zachatavanju teme, ali i post na koji odgovaram je bio poprilichno off-topic.

[n.nadija]

@Koran-Vazno je da je pas umirao pet dana od dana pronalaska, u "toplom narucju", mnogo humano od vas, pa vam se i ja u svoje ime zahvaljujem sto ste mu tako lijepu smrt omogucili. Ako je veterinar predvidio 5% sansi da ce prezivjeti, znate li koje ste morali imati uslove da bi pas zaista se izvukao iz takvom stanja? 24-satnu intenzivnu njegu, a ne ostavljanje u azil u Faleticima. Da ste se odlucili, za ovakav tezak slucaj i uslove u kojima je umirao, (da ne govorim o uslovima na ulici gdje je vec dugo zivio, jer nije mogao doci u ovakvo stanje nakon par dana), da ga "humano" uspavate, bila bih vam jos zahvalnija. Ovakva patnja kao ovog dalmatinca, a i ostalih koji su u ovakvim situacijama, strasno me potresa, pa bi bilo poucno, iz ovog slucaja, da se i na drugi nacin razmislja nego sto mu nudite "toplo narucje", a zivotinja trpiti mora, onako kako joj vi to odredite. Sto se tice tog azila u Faleticima, izgleda da je gore "zarazno" odjeljenje, pa niko od ljubitelja zivotinja ne ide da nesto pomogne, valjda se ne mogu slikati gore da bi dobili komplimente po forumu, pa im to nije ni interesantno, vazno je da pljuju po svakome, gdje god stignu, tu dobiju prave SUPLJE poene, ali oni toga nisu svjesni

[matan]

Prijatelji životinja,
ženka dalmatinca koju smo našli u četvrtak ujutro prošle sedmice u kritičnom zdravstvenom stanju i o kojoj smo postavili post na forumu je jučer uginula. Obaveza mi je da to objavim ne kako bih obustavila akciju udomljavanja ili skupljanja para za veterinara već da javno kažem da se čitavoj akciji odazvalo svega troje ljudi (da, dobro ste pročitali, troje) i da izrazim zahvalnost osobi koja je najviše učinila da ovaj pas ne umre sam, a to je gđa Gordana iz azila u Faletićima. Naime, iako je apel postavljen na ovom forumu i http://www.sos.ba, iako je nebrojano mailova poslato i brojeva okrenuto, ponavljam, svega troje ljudi je dalo novac, na dobrovoljnoj bazi, kako bi se ukazala hitna veterinarska pomoć nesretnom psu (od ponude smještaja nije bilo govora, osim pansiona a ako se pas proljepša možda i dobije dom). Zašto ovo sve navodim? Pa prosto jer se ubrzo pošto smo psa ostavili u azilu i kupili hranu i skupili pare, čaršijom počela širiti priča da nam je sve to gđa Gordana tražila. E sad vam svima govorim, i više se na to neću vraćati, gđa Gordana mi ni u jednom momentu nije tražila ni feninga, naprotiv rekla je da ništa ne donosim, ali na moje insistiranje ostavila sam nešto hrane i novca za oporavak psa. Te, ako iko ima prava da priča o ovom nesretnom događaju to su samo neposredni akteri, odnosno, gđa Gordana, ja i još jedna osoba. Pomenute mahalske priče su, koliko mogu da procjenim, treća ruka informacija, meni lično nepoznatih ljudi, koji su čuli za dobrovoljnu akciju prikupljanja novca, hrane i traženja smještaja a iskoristili je kako bi plasirali laži i oklevetali gđu Gordanu. Iako je istina da gđa Gordana u prvom trenutku nije htjela da primi psa, ipak je, nakon razgovora sa mnom, i konačnog međusobnog razmijevanja, i fokusiranja na život psa, pristala da ga zadrži dok se ne oporavi (tj. ako se oporavi). Pas je po svim naznaka bio nečiji porodični pas koji je napušten. Psa sam našla u kritičnom stanju, u životnoj opasnosti. I iako je to sve prepoznato još tada i apel je upućivan na razne strane niko nije našao samilosti za tog psa sem pomenute gđe Gordane. Ona mu je pružila toplo mjesto, svakodnevnu veterinarsku intervenciju, infuziju i terapiju, a u ponedjeljak, kada je odveden na Veterinarski faklutet, odlučila se da nastavi s pokušajima da mu pomogne iako su psu veterinari dali svega 5% šanse da preživi i savjetovali eutanaziju. Jučer, kada smo ponovo trebali voditi psa na fakultet, zatekli smo ga mrtvog. Ovo sve govorim jer me je pogodila činjenica da je tzv. ljubiteljima životinja važnije olajavati drugoga manipulišući s polovičnim informacijama, umjesto da se međusobno udružujemo kako bismo što efikasnije mogli pomagati unesrećenim životinjama. Izgleda da su pojedinci izgubili iz fokusa životinje i ono zašta se predstavljaju i važnije im je da troše svoju energiju u omalovažavanje tuđeg rada a da prstom nisu makli u ovom slučaju. Gdje su bili kad je ovom psu bila neophodna pomoć? Odgovorno tvrdim da se, osim mog najužeg kruga prijatelja, niko drugi nije zainteresovao za život ovog psa. Kažem još jednom, ljudi razgovarajmo, ako ne možemo pomoći bar nemojmo odmagati, zajedno možemo puno toga dobrog učiniti. Hvala gđi Gordani i ovim putem što nam se našla da nesretnom psu u ovih posljednjih nekoliko dana života vratimo vjeru u ljude, što smo zajedno pokušali da učinimo sve da preživi, i što je na kraju umro u toplom i mekanom a ne negdje pod nekakvim mostom sam, odbačen i u bolovima. Ovo je ništa od onoga koliko sam ogorčena po pitanju svega vezanog za ovaj događaj. Hvala.

nemoj me pogresno shvatati svaki dan umire oko 100 pasa na Sarajevskim ulicama koga za to ja trebam da krivim, sebe tebe ... me neee, pa te molim da povuces ovo sto si napisala ili ti nije onda mjesto na ovome forumu ... na ovome forumu su ljudi koji rade skora pa 20/7 sati na zastiti zivotinja i ti daa nam kazes sta treba a sta ne treba svaki pas koji donesen do bilo kojeg azila njemu treba ugodno mjesto za spavnje obezbjedjena veterinarska pomoc i redovna hrana ti isto kod nevidis sta se sve desava.Sa psima i macama u Sarajevu dok je ljudi bice i traceva sa tim se moras pomiriti kad smo vec kod toga ,a ko vas je troje samo pomoglo znaci nisi niskim u ostalim u kontaktu bila onda ti to sve govori neko od troje krasnih ljudi ima malo duzi jezik

izvini ali nisi fer sa ovom izjavaom ....

[n.nadija]

Naucite se da respektujete necije misljenje, to sto Koran pise je njeno vidjenje koje je ona dozivjela, ne mora da bude tacno, a i moze, svaka prica ima dvije strane, pa kako je ko uzme i prihvati. Dokle god ovako reagujete, dokazujete da niste dorasli da vodite otvorenu diskusiju, nego odmah stupate u NAPAD, a zna se napad je najbolja odbrana, ono kako bi nas svijet rekao. Vrijedjati nekoga, koga ne poznajete, a niti on vas, je toliko nisko i znak da ste nemocni da se konfrontirate sa necijim misljenjem ili stavom. Sve ovo sto pise @Koran, mozete o tome i na neki drugi nacin raspravljati a ne traziti da neko povuce nesto sto je napisao, inace mu nema mjesta na ovom forumu. Pitam te @Matane samo, ciji je ovo forum? Kakva su ovo reagovanja? Smije li iko ista reci sta licno misli, a da ne bude sikaniran. Interesantno je, da vecina ima fakultete, a neki jos studiraju a da se ovako primitivno ponasaju i ne znaju se vladati kao odrasli ljudi, ali dobro, ponasanje i odgoj se ne uci na fakultetima, pa je to mozda zbog toga. Taj dio su mnogi kuci "preskocili", pa bi bilo pozeljno da obnove "gradivo".

[ajsela]

Ovo je bespotrebe otislo u pogresnom smjeru, naslov teme je "igubljeno-nadjeno" a ne "drzanje predavanja o ponasanju ljudi na forumu".

Molila bih moderatore da ociste temu tj ono sto ne ide uz ovu temu i da nastavimo kao prije pisati koji je pas/macka izgubljenja tj nadjena.

Hvala!