IZET SARAJLIĆ

[sa2101]

jedan jedini, najveći. kriminalno je kako je ovaj čovjek zaboravljen.

Ljubičice su bile kao zaljubljene gimnaziskinje
i u njihovom Dobar dan bilo je zaista želje da nam bude lijepo,
trave su podsjećale na djetinjstva,
na djetinjstva bez umorstva očiju, bez sprovoda ruža,
sve je bilo svježe, svježe kao sjećanje na prvu ljubav,
kao sjećanje na prva ramena koja su nas voljela,
samo što su negdje u nama
nesaslušani, nedorečeni,
nesaslušani, nedorečeni
odlazili pjesnici-vojnici....

[sa2101]

SARAJEVO

Sad nek spavaju svi naši mili i besmrtni.
Pod mostom kraj II ženske gimnazije nabujala Miljacka teče.
Sutra je nedjelja. Uzmite prvi tramvaj za Ilidžu.
Naravno, pod pretpostavkom da ne pada kiša.
Dosadna, duga sarajevska kiša.
Kako li je bilo Čabrinoviću bez nje u tamnici!
Mi je proklinjemo, psujemo, a ipak dok pada
zakazujemo ljubavne sastanke kao da smo u najmajskijem maju.
Mi je prokljinjemo, psujemo svjesni da od nje nikad
Miljacka neće postati ni Gvadalkivir ni Sena.
Pa šta! Zbog toga zar manja biće moja glad
za tobom i manje moje gorko pravo
da ne spavam kad svijetu prijete kuga ili rat
I kad jedine riječi postaju ne "zaboravi" i "zbogom"?

Uostalom, možda ovo i nije grad u kome ću umrijeti,
ali u svakom slučaju nije zaslužio jednog neuporedivo vedrijeg mene,
ovaj grad u kome možda i nisam bio najsretniji
ali u kome je sve moje i gdje uvijek mogu
naći barem nekog od vas koje volim
i reći vam da sam sam do očajanja.
U Moskvi to bih isto mogao, ali Jesenjin je mrtav
a Jevtušenko sigurno negdje u Gruziji.
U Parizu kako da zovem hitnu pomoć
kad se ona nije odazvala ni na pozive Vijona?
Ovdje, zovnem li topole, svoje sugrađanke,
i one čak znaće šta je to što me boli.
Jer ovo je grad u kome možda i nisam bio najsretniji,
ali u kome i kiša kad pada nije prosto kiša.

[sa2101]

GOVORILA SI O SNIJEGU

Govorila si o snijegu koji je zavejao ulice.
Govorila si o snijegu koji je zavejao naše zagrljene stope.
A ja sam znao jedno:
da te moram zadržati,
barem dok tuguju drvoredi.

Ida
voli me.

Topli kao Golfska struja
znam
oplovićemo sva mora nježnosti
i bićemo jednom samo uspomene.
Ali to je kraj balade a mi smo tek u sredini.
Ida
voli me.

Voli me
Ida
barem dok plaču drvoredi.
Voli me
Ida
barem dok psalmuju vjetrovi.
A poslije,
voli me barem do moje smrti.
Poslije,
kad umru vjetrovi.

Voli me
Ida
kao da nikad nećeš otići.

Kao da ćeš otići sutra.

[sa2101]

VEĆ NAGLAS SU TE BREZAMA....

Već naglas su te brezama recitovala moja predvečerja.
Već ništa u mom životu nije bilo tako važno kao ti.
Već sve oko mene je bilo samo dio mog opšteg mita o tebi.
Već nijedan drvored kojim si prošla nije se zvao prosto drvored.
Već sve je znalo da ćeš doći; s nebom pločnici već su se u život kladili da si negdje tu.
Budućnost je imala hiljadu imena i tek posljednje bilo je usamljenost.
Budućnost je već oponašala tvoje pokrete i tvoj hod.

DA JE BAREM 1993. GODINA

Da je barem ona strašna,
po poniženju ni sa čim uporediva
1993. godina
kada nismo imali ničeg
sem jedno drugog.

Barem da je ta strašna,
ta milion puta prokleta 1993. godina!

Još punih pet godina
mogao bih da te gledam

KAD SAM DALEKO OD TEBE

Kad sam daleko od tebe
ti misliš dobro mu je
Okružen opštom pažnjom
može opet da bude pjesnik
Ponekad ga zadesi kiša
kiša drugih država
tada uđe u kafanu i kiša
sačeka pred vratima da o njoj
napiše pjesmu

Kad sam daleko od tebe
ti i ne slutiš koliko postaje važan
svaki tvoj pokret
o kome me niko ne obavještava
Zbog službe čovjeku
izmislili su avion telefon poštu
a u vazduhu samo loše vijesti
Koliko para da bi specijalni dopisnici
pisali o smaku svijeta

Kad sam daleko od tebe
svaki čas neko među nas
može baciti bombu.

[iz dna duše]

Volim stihove Sarajlića, volim proljeće, volim duge šetnje u prirodi,...to su momenti kada zaboravim na svijet u kojem živim, prljav, ružan, neetičan, ljude koji se dijele na one "koji su se snašli" i one koji to nisu...

[iz dna duše]

DRUGI PUT BIH ZNAO

Premalo sam uzivao u proljetnim pljuskovima
i zalascima sunca.
Premalo sam se nasladjivao ljepotom starih pjesama
i setnjama na mjesecini.
Premalo sam se opijao vinom prijateljstva
mada na zemlji jedva da je bilo zemlje
u kojoj nisam imao barem dvojicu prijatelja.
Premalo sam vremena odvajao za ljubav
kojoj je na raspolaganju stajalo svo moje vrijeme.

Drugi put bih znao neuporedivo vise da uzivam u zivotu.
Drugi put bih znao.

Već naglas

Već naglas su te brezama recitovala moja predvečerja.
Već nista u mom životu nije bilo važno tako kao ti.
Već sve oko mene je bilo samo dio opšteg mita o tebi.
Već nijedan drvored kojim si prošla nije se zvao prosto drvored.
Već sve je znalo da ćeš doći.
S nebom plocnici već su se u život kladili da si tu negdje.
Budućnost je imala hiljadu imena i tek posljednje bilo je usamljenost.
Budućnost je već oponašala tvoje pokrete i tvoj hod.

[katamaran101]

Nedavno sam čitao, da je bilo sakupljanje glasova da jedna ulica dobije njegovo ime.
Da li neko zna nešto konkretnije? Mislim, sramota je da već takve ulice nema.

[pustopoljina]

Nedavno sam čitao, da je bilo sakupljanje glasova da jedna ulica dobije njegovo ime.
Da li neko zna nešto konkretnije? Mislim, sramota je da već takve ulice nema.

hej bas,i ja sam to potpisala...ima li sta od toga?

[Margita81]

DRUGI PUT BIH ZNAO

Premalo sam uzivao u proljetnim pljuskovima
i zalascima sunca.
Premalo sam se nasladjivao ljepotom starih pjesama
i setnjama na mjesecini.
Premalo sam se opijao vinom prijateljstva
mada na zemlji jedva da je bilo zemlje
u kojoj nisam imao barem dvojicu prijatelja.
Premalo sam vremena odvajao za ljubav
kojoj je na raspolaganju stajalo svo moje vrijeme.

Drugi put bih znao neuporedivo vise da uzivam u zivotu.
Drugi put bih znao.

Već naglas

Već naglas su te brezama recitovala moja predvečerja.
Već nista u mom životu nije bilo važno tako kao ti.
Već sve oko mene je bilo samo dio opšteg mita o tebi.
Već nijedan drvored kojim si prošla nije se zvao prosto drvored.
Već sve je znalo da ćeš doći.
S nebom plocnici već su se u život kladili da si tu negdje.
Budućnost je imala hiljadu imena i tek posljednje bilo je usamljenost.
Budućnost je već oponašala tvoje pokrete i tvoj hod.

Ovo dira dusu samu..

[Sarajevski_Marlboro]

POVODOM LJERMONTOVA


Ležimo u ovoj dolini
nedagestanskoj
opasani ćutanjem i borovima.

Nad nama oblaci. Kao kod Ljermontova. Bez pardona
evo ih
ulaze u naša sjećanja.

I najednom, nikad viđen, pred nama izrasta Kazbek.
Iza svakog stabla kao da vreba
po jedan Martinov.

Ja mislim na Ljermontova i recitujem ti njegove “Oblake”.
A mene?
Ko će se mene sjetiti jednog dana ovdje u ovoj dolini nedagestanskoj sjetiti?

Zar nijedan oblak neće biti povod za razmišljanje o meni?
Nijedno Volim?
Nijedno Doviđenja.

Ko će s mojim imenom
upoređivati jednog dana ljeto?
Ko?

Ko će sem tebe i kiša oplakati moju smrt
već zgrbljenu negdje
u budućnosti?

Ko će oplakati moju smrt
bez dvoboja, bez martinova?
(Njen datum dopišite kasnije.)

Ja razroki,
ja patetični Ljermontov
iz epohe Lili Marlen.

Ko će s mojim stihovima
šetati sutra kroz predvečerja?
Po liku moje nade ko svoj će da iskleše lik?

Svejedno, svejedno.
Sad ležimo u ovoj dolini
opasani ćutanjem i borovima.

I važno je samo to da si kraj mene ti i da to dolazi kiša.
Kiša!
Ne tenkovi!

1956

[JoseMujica]

NUIT de PARIS

Divna Pariska noc!

Ni sarajevskoj,
Kad imate dvadeset godina,
Ne fali nista!

ovo mi je tako leglo kada sam čitao

[iz dna duše]

Izet Sarajlić

http://sadapoezije.ba/download/2.pdf

[Čitalac]

Deset godina od smrti velikana Izeta Sarajlića.

Ja idem. Zar vec? Zar sav da predjem u sjecanja?
A toliko toga je ostalo sto jos sam zelio da kazem.
Ja idem. Ja sam jos tu.
Ako dodjete u Tvrtkovu 9/3
casticu vas cajem i uspomenama.
Ja sam jos tu.
Minutu cutanja za mene!

[Mračajski proto]

Kiko je neponovljiv. Jedan jedini, proljetni i elegični.

[Bansuri]

Sestre

Kod Jesenjina se bile
Šura i Kaća.

Kod Majakovskog
Ljudmila i Olja.

Kod mene
Nina i Raza.

I - sve su umrle.

Raza i Nina
u razmaku od pedeset dana.

Umrle
ili ubijene bez metka?

Moram negdje potražiti
novu sestru.

Ja jednostavno ne umijem
da ne budem brat.


U predvečerje

Na igralištu
jedan mladić
svira na gitari
a iznad njega
prolijeće granata s Poljina.

Budući sarajevski Bulat Okudžava?

Mladiću,
samo mi ostaj živ,
a umjetnost,
koja je meni bila sve,
umjetnost je,
vjeruj mi,
sasvim nevažna!




Oni će imati sve kao i mi, svoje klubove, svoja svetilišta.
Imaće svoje pesnike, poneki od njih možda će i vaseljensko ime steći.
Igraće golf, skupljati marke, organizovati festivale, posećivati pozorišta.
Imaće sve kao i mi, samo što "Ja te volim" neće znati reći.
(1969)

[Mračajski proto]

Sestre

Kod Jesenjina se bile
Šura i Kaća.

Kod Majakovskog
Ljudmila i Olja.

Kod mene
Nina i Raza.

I - sve su umrle.

Raza i Nina
u razmaku od pedeset dana.

Umrle
ili ubijene bez metka?

Moram negdje potražiti
novu sestru.

Ja jednostavno ne umijem
da ne budem brat.

Ovu maloprije pročitah.

Divno.

[Bansuri]

Sestre

Kod Jesenjina se bile
Šura i Kaća.

Kod Majakovskog
Ljudmila i Olja.

Kod mene
Nina i Raza.

I - sve su umrle.

Raza i Nina
u razmaku od pedeset dana.

Umrle
ili ubijene bez metka?

Moram negdje potražiti
novu sestru.

Ja jednostavno ne umijem
da ne budem brat.

Ovu maloprije pročitah.

Divno.

ma predivno, sva bratska tuga u jednoj pjesmi, a tak jednostavno

[iz dna duše]

Sestre

Kod Jesenjina se bile
Šura i Kaća.

Kod Majakovskog
Ljudmila i Olja.

Kod mene
Nina i Raza.

I - sve su umrle.

Raza i Nina
u razmaku od pedeset dana.

rastuži me

Umrle
ili ubijene bez metka?

Moram negdje potražiti
novu sestru.

Ja jednostavno ne umijem
da ne budem brat.


U predvečerje

Na igralištu
jedan mladić
svira na gitari
a iznad njega
prolijeće granata s Poljina.

Budući sarajevski Bulat Okudžava?

Mladiću,
samo mi ostaj živ,
a umjetnost,
koja je meni bila sve,
umjetnost je,
vjeruj mi,
sasvim nevažna!




Oni će imati sve kao i mi, svoje klubove, svoja svetilišta.
Imaće svoje pesnike, poneki od njih možda će i vaseljensko ime steći.
Igraće golf, skupljati marke, organizovati festivale, posećivati pozorišta.
Imaće sve kao i mi, samo što "Ja te volim" neće znati reći.
(1969)

[NeenaSa]

Nash Kiko
I, kad otvorish ochi, svachiji.

[Bansuri]

Sestre

Kod Jesenjina se bile
Šura i Kaća.

Kod Majakovskog
Ljudmila i Olja.

Kod mene
Nina i Raza.

I - sve su umrle.

Raza i Nina
u razmaku od pedeset dana.

rastuži me

Umrle
ili ubijene bez metka?

Moram negdje potražiti
novu sestru.

Ja jednostavno ne umijem
da ne budem brat.


U predvečerje

Na igralištu
jedan mladić
svira na gitari
a iznad njega
prolijeće granata s Poljina.

Budući sarajevski Bulat Okudžava?

Mladiću,
samo mi ostaj živ,
a umjetnost,
koja je meni bila sve,
umjetnost je,
vjeruj mi,
sasvim nevažna!




Oni će imati sve kao i mi, svoje klubove, svoja svetilišta.
Imaće svoje pesnike, poneki od njih možda će i vaseljensko ime steći.
Igraće golf, skupljati marke, organizovati festivale, posećivati pozorišta.
Imaće sve kao i mi, samo što "Ja te volim" neće znati reći.
(1969)

o da, tu baš posiječe

[Altsa]

Ljudina...

PO LATIĆU

Po Latiću
moj brak ne vrijedi ni prebijene pare.
Koliko sutra
po Latiću
morao bih da odem u opštinu i zatražim razvod.

Neće.
Neće,
Latiću,
od strane Sarajlića biti nikakvog razvoda.

Ni poslije četrdeset godina
ja se nisam umorio od ljubavnih pjesama
koje pišem
Petrovoj kćerki, Tamarinoj majci, Vladimirovoj baki.

Šta mogu,
mi Sarajlići smo takvi!

e ovo je bas pjesma za osnovne skole

[NeenaSa]

Al' bash

Edit: Bit ce da izviru "stari forumashi" i, (za)ostala , druzhina mu.

[StupskaBitanga]

Kiko je bio najinteresantniji u emisijama kod Adila Kulenovića gdje od dima nisi mogao vidjeti niti jednog samo ih čuti odnosno više Adila dok sastavi pitanje

[Mračajski proto]