Istrazimo ko nas je opljackao

[valterbranisarajevo]

Termoelektrana Gacko 6,5 miliona eura

Vezano za vaše otkrivanje kome je namješten tender u RiTE Gacko vrijedan 13 miliona KM i pisanje u "Nezavisnim novinama" od 11. do 17. jula 2005. godine, za očekivati je bilo da se oglasi Rudarska inspekcija, Inspekcija rada, Poreska uprava, a bogami i državni tužilac, te da ih bar pola do sada bude pohapšeno.

[valterbranisarajevo]

Esad Brankovic 1 milion eura

Vijece Kantonalnog suda u Bihacu, kojim je presedavala sudija Nizana Sarac, osudilo je Esada Brakovica, bivseg premijera Unsko-sanskog kantona, na tri i po godine zatvora. Brakovic je proglasen krivim za zloupotrebu sluzbenog polozaja i ovlasti tokom svog mandata u periodu od 1996. godine do 1998. godine. Svjesno krseci odredbe Zakona o budzetu i Zakona o izvrsenju budzeta USK i prekoracenja svojih ovlastenja, Brakovic je davao garancije Vlade USK za kredite koje su kod Privredne banke u Bihacu podigle preduzeca GP "Sana" i "Sipad Kljuc" iz Kljuca.

Pomenuta preduzeca kredite nisu nikada vratila cime je budzet USK ostecen za nesto vise od dva miliona KM

[valterbranisarajevo]

Elektrobosna 10,5 miliona eura

I to je razlog zbog cega je Elektrobosna Elektroprivredi HZHB duzna oko 21 milion KM.

[senada]

Shema naftne mafije

Federacija BiH samo od naplate poreza na naftu svake godine bi mogla da napuni bar pola svoga budzeta. Prema zvanicnim podacima, oko 500 miliona maraka bi moralo biti naplaceno kroz razne dazbine. Samo na ime putarina dosad je trebalo biti skupljeno oko 90 miliona maraka, sto je bilo dovoljno za pocetak gradnje autoputa. Prema nezvanicnim podacima, u budzetu nedostaje oko 200 miliona. Gdje su pare? Niko ne zna. Poreska uprava samo u jednoj kontroli otkrila je da privatni naftasi drzavi duguju 26 miliona maraka, ali i dalje svi rade. Crno trziste nafte u BiH cvjeta, pojedinci zaradjuju desetine miliona, politicari profitiraju, a premijeri povecavaju cijenu

Pise: Dzenana Karup-Drusko

Naftni lobi utajio najmanje deset miliona maraka poreza
(...)
"Kopex" se u cijelosti snabdijeva kod slovenackog "Petrola", a Hasan Sarajlic, vlasnik "Kopexa", u cijem sastavu je pet pumpi i dva terminala, upozoravao je ljetos na crnoberzijansko tocenje i mijesanje naftnih derivata u pojedinim kompanijama - konkretno dizela D2. Postoje kompanije koje uvoze duplo vise loz-ulja nego dizela D2. O kojim kompanijama se radi, moze se vidjeti u listama snabdjevaca u "Ini", koje se cuvaju kao najvece poslovne tajne.

Koliko se koristi dizel, a koliko loz-ulje svjedoci i podatak da je tokom prosle godine na 194 hiljade tona dizela nabavljenog u vecini slucajeva od "Ine", kod iste kompanije kupljeno 135 hiljada tona LEUL-a i LS-a, pod cijim nazivima se krije loz-ulje. Zarade su basnoslovne jer je cijena loz-ulja puno manja od dizela. Medjutim, kako u Federaciji BiH (u dijelu gdje je vecinsko bosnjacko stanovnistvo) osim "Energopetrola" postoje jos samo dva manja uvoznika, svi ostali, koji pokrivaju vecinu uvoza goriva u FBiH, porez, carinu i ostale dazbine, ako uplate, uplate u zapadnom Mostaru. Ocito je ko i gdje drzi monopol nad ovim biznisom. Nedavno su se cule prijetnje od mocnijih privatnika da, ukoliko crna berza bude unistena, moze doci do velikih nestasica nafte i derivata na bh. trzistu!?

Kerim Lucarevic, generalni direktor "Energopetrola", nedavno je u jednom intervjuu istakao: "Mi sve vrijeme trazimo i insistiramo na uspostavi granica, povecanoj kontroli, posebno kvaliteta goriva. Predlagali smo da nosilac posljednjeg bude RGH iz Kaknja kao jedina ovlastena firma u Federaciji sa certifikatom ISO 9002. Umjesto verifikovane domace kontrole prometnici posjeduju nekakve papirice iz Slovenije, Hrvatske, Crne Gore. Tako se desava da jedan dio privatnih distributera prodaje cisti petrol pomijesan sa naftom.... U Federaciji imamo 450 nelegalnih prelaza, pumpne stanice drugih distributera, a inspekcijske sluzbe ne rade svoj posao i ne sprecavaju prodaju nekvalitetnog goriva. Jer, prema vazecem zakonu, na nasem trzistu dozvoljena je prodaja goriva sa 0,5 odsto sumpora, a na nekim pumpama se prodaje gorivo sa 2,0-2,5 procenata ovog inace kancerogenog elementa."

Monopol nad uvozom
Do prosle godine svaki je privatni vlasnik pumpe imao pravo da uvozi gorivo. Zeleci sprijeciti taj haos na trzistu, bar tako je zvanicno saopceno, Vlada FBiH donijela je odluku po kojoj naftu mogu uvoziti samo privatnici koji imaju vlastite terminale, i tako je njih 12, od nekadasnjih 120, dobilo dozvolu za uvoz. No, da li je ovom odlukom Vlada stvorila monopol na uvoz nafte i njenih derivata, jer, ni punu godinu nakon te odluke, u praksi su se poceli javljati problemi zbog zloupotreba ovlastenja?

Muhidin Alic, direktor DOO "Shell-elektrona" iz Gracanice, istupio je u javnost: "Svi takozvani ovlasteni uvoznici su obavezni imati terminale na kojima bismo mi svakako kupovali svoju robu. Naravno, ti terminali su farsa i obicna prevara, i oni postoje samo na papiru. Nijedna litra nafte nikad nije kupljena na tim terminalima. Sve sto sam radio prije moram raditi i sada, dakle svojim vozilom idem u Madjarsku ili Italiju i kupujem robu. Platim na nju sve dazbine, samo sto sada, prije nego sto svojom cisternom odem u inostranstvo po robu, moram ovlastenom uvozniku platiti dvije hiljade maraka po cisterni da bi mi on otkucao papire kao da sam to od njega uvezao. Te novce koje dajemo takozvanom uvozniku ustvari bi trebale biti neka nasa zarada, tako da mi vec skoro godinu dana radimo za te uvoznike koje je stvorila drzava. Odgovorno tvrdim da se ovim propisom stvorio tezak monopol u ovoj oblasti, koji je opet stvorio bh. naftnu mafiju."
On smatra da je glavni krivac za sve ovo Vlada Federacije , koja je omogucila odabranima da imaju monopol. Faruk Doljancic, vlasnik "Fami-coopa" iz Orasja, koji ima dvije pumpe, u potpunosti se slaze sa Alicem: "Ja sam jos 1989. godine imao privatnu benzinsku pumpu. Sada sam prisiljen da zbog ovakvog nacina uvoza zatvorim svoje pumpe i otpustim 35 radnika jer nemam nikakvu zaradu. Odabrani za uvoz nafte su svakako firme zKopex Sarajlicz i zZovkoz, te zEnergopetrolz i jos nekoliko njih. Mislim da je sve to u dogovoru sa ministrima u Vladi Federacije. Na terminalima gdje bismo mi, navodno, trebali kupovati gorivo, nema ni litre nafte i radimo sve sto smo radili i prije, samo sto uz to moramo jos dati po dvije hiljade maraka i to unaprijed. Dakle, moramo dati pare mafiji koju je stvorila drzava."
A kako se drzavi oduzuju uvoznici koje je imenovala, svjedoci izvjestaj Poreske uprave napravljen u oktobru prosle godine i dostavljen Vladi Federacije. Radilo se o detaljnom izvjestaju o kontroli firmi koje se bave uvozom nafte i naftnih derivata: od ukupnog broja uvoznika, samo pet firmi su na ime neuplacenog poreza bile FBiH duzne 26 miliona maraka!? Najveci duznik je bio "Zovko" iz Zepca sa dugom od oko sest miliona maraka. Svoje obaveze nisu izmirili ni "Gagi" iz Gruda, "Circle international" iz Medjugorja, "Kalen" iz Zenice i "Eurobenz" iz Gruda. Ovim se potvrdilo kako drzava gubi milione maraka u profitabilnom poslu uvoza nafte i njenih derivata.
U pregledu budzetskih gubitaka najvise su osteceni Zenicko-dobojski kanton - 4.418.190 maraka, Tuzlanski - 3.357.324, Livanjski - 3.377.000, Hercegovacko-neretvanski - 3.113.664, Srednjobosanski - 2.546.296. i Sarajevski - 1.592.868. Velike stete u nekim kantonima sa bosnjackom vecinom ostvarene su jer su privatnici uvezenu naftu preuzimali od privatnih firmi u Hercegovini. Zasto se takvim privatnicima ne zabrani rad, znaju vodeci politicari. Vec odavno se govori da iza poslova sa naftom u Hercegovini stoje Ante Jelavic i dijelom Jadranko Prlic, a u RS-u Milorad Dodik.
Naftasi unistavaju Komercijalnu banku
CAFAO je 1997. godine "zabiljezio" firmu "Circle" iz Medjugorja. Pricalo se da ova firma uvozi loz-ulje kao naftu jer je ono oslobodjeno dazbina. Pricalo se i da su zaposleni prepravljali fakture - mijenjali opis roba, ali nikad niko zbog toga nije odgovarao. Ovu firmu su u vrijeme osnivanja podrzavali Jadranko Prlic i Neven Tomic, i cesto se u javnosti spekuliralo koliki je njihov procenat, dok je otvoreno govoreno da Jelavic stoji iza "Eurobenza", koji je svojevremeno stitio Mate Boban. Ako se poslovanju ovog "uspjesnog" hrvatskog naftaskog lobija dodaju i rezultati rada "Ine BH", onda je jasno ko drzi monopol nad ovim biznisom, i to ne samo u Federaciji vec mozda i u cijeloj BiH.

"Inu", koja je zvanicno najveci snabdjevac bh. naftnog trzista, javno su optuzivali da je kriva za propast Komercijalne banke jer je kao jedan od najvecih osnivaca ove banke, sa cetvrtinom dionickog kapitala, ljetos naglo i bez ikakve najave povukla sve svoje depozite. Treba medjutim napomenuti da je "Ina" bila i najveci duznik Komercijalne banke. Ovom potezu prethodila je registracija kompanije "Hold Ina", koja ima sjediste u istoj zgradi u Sarajevu gdje je i "Ina", koja citavo ljeto nije uvozila naftu, vec je to radila nova kompanija "Hold". Ocito je da je nova kompanija formirana kako bi se "zaboravila" stara dugovanja.

Pored "Ine", drugi veliki osnivac Komercijalne banke, sa 23 posto dionickog kapitala, jeste d.o.o. "Grgic" Zivinice, koji je, izmedju ostalog, i prometnik naftom. No, on je svoju veliku pumpu sa terminalom, vrijednu preko dva miliona maraka, proteklo ljeto prodao "Zovki" iz Zepca. Ivica Zovko je kupio jos neke pumpe (u vrijeme kad su pumpasi optuzivali da veliki uvoznici pocinju kupovati njihove pumpe, a Poreska uprava konstatirala da Zovko drzavi duguje sest miliona maraka): "Pavlinovica" u Tinji, potom u Gracanici i pumpu firme "Jata" iz Srebrenika, koja je medju najvecim duznicima Komercijalne banke. Osim "Ine" i "Grgica" na spisku naftasa u Komercijalnoj banci su i kompanije "Kalen" iz Zenice i "Gagi" iz Viteza. I oni su od banke uzeli zajmove i bili vjerni kupci kod "Ine". U Komercijalnu banku je uvedena prinudna uprava, ostecene su mnoge stedise, a naftasi i dalje pune svoje dzepove.

Iz Zagreba je najavljeno da ce rasprodati preostalu imovinu "Ine" u FBiH. Ne cudi ako se zna da je i "Ina Zagreb" u velikim gubicima, oko 750 miliona maraka. No, da li ce mozda i "Inu" kupiti Zovko?

Cija je "Ina" u RS-u?
I u RS-u je nedavno pokrenuto pitanje sta ce biti sa "Krajinapetrolom", koji je nastao "poklapanjem" nekretnina "Ine" iz Hrvatske. Specificnost je veca cinjenicom da oko 13 posto kapitala "Krajinapetrola" pripada privatnoj firmi "Mitan", ciji je vlasnik Vanja Spiljak, jedan od bivsih rukovodilaca "Ine". Protokol o poslovno-tehnickoj saradnji firme Spiljka i "Krajinapetrola" potpisan je pocetkom 1998. godine. U to vrijeme u medijima RS-a objavljeno je da je Spiljak na sastanke sa vlastima RS-a dolazio po ovlastenjima Hrvoja Sarinica, tadasnjeg predsjednika "Ininog" nadzornog odbora, kako bi pregovarao u ime "Ine". No, onda je navodno u Hrvatskoj procurila informacija da Spiljak neovlasteno pregovara u "Inino" ime, pa se u pregovore uvode dva nova imena: Miro Fojerbah i Ive Jurisic, koji su radili za "Inu".

Kada je napokon potpisan protokol o saradnji, o tome je trebalo obavijestiti Ministarstvo gospodarstva Hrvatske i "Inu", kao i potencijalnog snabdjevaca SFOR-a. No, prema izvorima bliskim Vladi RS-a, ime Ive Jurisica nije smjelo biti na obavijesti o saradnji, jer niti je "Ina" zvanicno sklopila taj posao, a niti je ovlastila firmu "Mitan" za to. Cak je i direktor "Krajinapetrola" Milovan Regoda izjavljivao je da bi volio da zna ko je Spiljka preporucio za poslovnog partnera, a ni ostali koji su vodili pregovore nisu se toga sjecali.

Spiljka je, nakon stupanja na predsjednicku funkciju u RS-u, primila i Biljana Plavsic, a ubrzo poslije toga protokol o saradnji sa "Mitanom" potpisali su potpredsjednik Vlade Djuradj Banjac, Vladimir Dokic, kao ministar za energetiku, i Milovan Regoda, kao direktor "Krajinapetrola". "Mitan" je postao ekskluzivni dobavljac "Krajinapetrola" bez ikakvog javnog konkursa. Kako je Spiljak imao vec zavidno iskustvo u prodaji naftnih derivata medjunarodnim organizacijama (trupe UN-a i SFOR-a u FBiH), u pregovorima sa "Krajinapetrolom" pokazao je posebno interesovanje za skladistenje derivata. Najpovoljnija lokacija bila je na izlazu iz Banje Luke u blizini SFOR-ove baze u Ramicima. Potpisanim protokolom "Mitanu" je omoguceno da za potrebe SFOR-a izgradi nadzemni rezervoar velicine dvije hiljade tona, a pravni okvir je pronadjen u Zakonu o stranim ulaganjima i koncesijama. Vrijednost investicije bila je oko 1.700.000 maraka.
U vrijeme sklapanja ovog posla, "Krajinapetrol" je angazirao Institut za ekonomske odnose i reviziju, koji je izvrsio procjenu "Krajinapetrola" i utvrdio da je "Mitanova" investicija (rezervoar koji je unesen u osnovna sredstva "Krajinapetrola") oko 11 odsto ukupne vrijednosti preduzeca. "Krajinapetrol", inace, posjeduje cetrnaest pumpi u RS-u, naftni i plinski terminal, te je Institut procijenio da to sve vrijedi 14 miliona maraka?! Spiljkov cjelokupni udio u vrijeme procjene iznosio je 2.207.387 maraka, a u medjuvremenu je porastao za oko dva posto i to po osnovu dodatnih investicija u terminal u Ramicima.

Naftni derivati namijenjeni trupama SFOR-a ne podlijezu nikakvim dazbinama, tako da je firmi "Mitan" otvoren besplatan ulaz derivata u RS. Govorkalo se u RS-u da Spiljak ima namjeru da preuzimanjem predratnih dugova "Ine" otkupi "Krajinapetrol", ali i da on nikada nije prestao raditi za "Inu". Da li je Spiljak na ovaj nacin uspio uci u "Krajinapetrol" kako bi "Ini" omogucio laksi povrat imovine? Odgovore zasad niko od nadleznih jos uvijek ne zna, a Spiljak pokazuje interese da ulaze u modernizaciju maloprodajnih objekata i uvodjenje proizvodnog programa za dopunski asortiman za benzinske pumpe..., ali pod uslovom da postane vecinski vlasnik i da preuzme menadzment "Krajinapetrola".

Afera bez kraja
Za razliku od "Krajinapetrola", koji naftu i njene derivate uvozi iz Hrvatske, "Energopetrol" RS-a nabavlja naftu iskljucivo iz Rafinerije u Brodu. No, Zoran Baosic, generalni direktor, ogorcen je zbog nelojalne konkurencije koju ima u privatnicima koji na svojim pumpama sipaju naftu i njene derivate po cijenama nizim za pet, deset i vise feninga. Baosic smatra da je to samo iz jednog razloga: neizmirivanje obaveza prema drzavi. Nedavno je izjavio da po sadasnjim propisima u RS-u svako moze da uvozi naftu. Ovu odluku je, priznaje, Vlada RS-a nekoliko puta korigirala, ali nikad i ukidala, tako da se privatnici snalaze na razne nacine. Baosic smatra da je glavni problem u regulaciji trzista, gdje, po njemu, postoje dva fiskalna poreska sistema izmedju kojih nema crte koja bi bila kontrolirana od pogranicnih organa.

Njegove navode potvrdjuje velika afera oko naftnih derivata iz Rafinerije u Brodu koja je krajem prosle godine potresala RS. Naime, tada je pokrenuta velika istraga oko nelegalne prodaje nafte i njenih derivata, a rezultat je bilo pritvaranje direktora Rafinerije Vojina Mujcica, pomocnika direktora za ekonomske poslove Miljenka Pantica, sefa komercijalne sluzbe Dobrena Trifkovica, sefa proizvodnje Zeljka Savica i sefa prodaje Mileta Vukasinovica. Razmjere malverzacija bile su ogromne, pominjala se i pronevjera od 83 miliona maraka, no informacija je demantirana iz MUP-a RS, gdje su objasnili da je u tu sumu bio uracunat dug kupaca Rafineriji u iznosu od 40 miliona maraka.

No, najveci dio duga, kako je tada govoreno, bio je naznacen na fiktivne firme iz Federacije, dok su stvarni kupci bili iz RS-a. Medju najvecim duznicima pominjale su se firme "Alfa i Omega", "Gama" i "Delta", koje su fiktivno bile registrirane u Posusju i Sirokom Brijegu. Najveci falsifikat ipak su predstavljali lazni nazivi derivata u fakturama, na cemu je Rafinerija ostetila drzavu za 13 miliona maraka. U periodu od februara do polovine aprila 1999. godine u Rafineriji je prodato oko 25 miliona litara nafte pod imenom veld i oko sest miliona litara motornog benzina pod imenom RB 096. Istragom je utvrdjeno da u Rafineriji uopce ne postoje tehnoloski uslovi za proizvodnju velda i RB-a. Nepostojeca proizvodnja verifikovana je u laboratoriji Rafinerije, gdje su tehnicke karakteristike velda i RB-a prepisivane iz nabavne specifikacije Rafinerije u Pancevu. Dokaz za ovo, a ujedno i nemogucnost dokazivanja suprotnog, bilo je i zapljenjivanje cisterne sa specifikacijom velda kod Doboja. Uzorak je poslat na laboratorijsku analizu u Zagreb, gdje je utvrdjeno da se radi o cistoj nafti.

Naftni lobi RS-a unistava
Rafineriju Tokom 1999. godine, do izbijanja afere u Rafineriji, u Federaciju je prevezeno naftnih derivata u vrijednosti od oko 2,6 miliona maraka. Medju firmama i privatnicima koji su narucivali veld i tako nisu placali zakonske dazbine, izmedju ostalih, bili su i "Reper" iz Tuzle, "Nimix" iz Gradacca, Braco Osmanovic iz Srebrenika, "Fam" iz Zenice... Moglo se cuti da su najvece kolicine nafte ipak prebacene u SR Jugoslaviju i da je pokrenuta istraga i oko predstavnistva Rafinerije u Beogradu. No, zvanicno to nikad nije priznato, sto bi svakako samo dodatno zakompliciralo cijelu situaciju, pogotovu sto je na celu Upravnog odbora Rafinerije u to vrijeme bio Zivko Radisic, inace clan Predsjednistva BiH.

S druge strane uveliko se spekuliralo da je cijela afera izasla na vidjelo zahvaljujuci tzv. naftnom lobiju privatnika u RS-u, kojima je cilj bilo unistenje Rafinerije kako bi se i dalje razvijao sverc naftom iz Hrvatske i Crne Gore. Moze se povjerovati ako se zna da je cijena nafte preradjene u Rafineriji bila veca i za 25 feninga po litri od one koja se nabavljala od "Ine", i to zbog carinskih dazbina, ali jos vise zbog posebnih taksi koje je Vlada RS-a uvela a koje se nisu primjenjivale na uvezenu naftu. Posljednji primjer je odluka o uvodjenju akcize na naftu koja se zeli prodati u Federaciji. Na dizel gorivo ona iznosi 20 feninga po litru i 30 feninga za benzin, cemu se dodaje jos deset feninga doprinosa za raseljena lica. Istovremeno, na naftu uvezenu od "Ine" placala se samo carina od deset posto.

Dragan Veselinovic, direktor Finansijske policije u RS-u, navodno je smatrao da je u aferu s naftom u Bosanskom Brodu umijesan veliki broj ministara iz Vlade Milorada Dodika, jer je budzet ostao uskracen za 28 miliona maraka. Potvrda za ovo su dozvole za tranzit naftom prije afere koje su imali samo menadzeri Milorada Dodika. Zahvaljujuci tome, Zeljko Kuzmanovic i Mica Dangubic su preko svojih naftnih firmi u Jugoslaviju i Federaciju BiH prevezli tone i tone nafte, a da na ime dazbina drzavi nisu platili ni feninga.

Afera oko Rafinerije jos nije gotova jer nije gotova ni istraga nadleznih organa koja se jos uvijek provodi. Ali, cinjenica je da, bez obzira koliko rukovodilaca Rafinerije nakon toga ostane bez posla, ili zavrsi u zatvoru, sverc naftom nije zaustavljen. Kao sto ni crno trziste u RS-u, ali ni u FBiH, nije prestalo postojati.




Naftni lobi utajio najmanje deset miliona maraka poreza

Federalna finansijska policija ovih dana sprovodi opseznu istragu protiv velikog broja firmi koje se bave distribucijom nafte i derivata u Bosni i Hercegovini. Dani od svojih izvora u Ministarstvu finansija Federacije BiH doznaju kako je rijec o ogromnom svercerskom lancu, mozda i najvecem ikada otkrivenom. Najgrublje procjene govore kako je utajeno preko 10 miliona maraka poreza. Sve je pocelo 13. oktobra ove godine, kada je otkrivena jedna od karika u tom lancu. Kantonalna policija Zapadnohercegovackog kantona uhapsila je Stanka Mikulica, vlasnika firme "Linda" d.o.o. iz Sirokog Brijega i njegovog poslovnog partnera Miju Begica iz Posusja pod optuzbom da su distribuirali velike kolicine goriva bez placanja poreza na promet. Istraga je potvrdila da je Mikulic u Rafineriji Bosanski Brod kupio 14,5 miliona litara nafte i derivata, te istu uz pomoc svojih ortaka prodavao benzinskim pumpama sirom BiH. Tako se ozbiljno prosirio krug onih koji su upetljani u ovaj finansijski kriminal. Jer, "Linda" je isporucivala naftu i derivate na koje ni sama nije platila poreske obaveze. Vjerujuci da drzava za to ne zna, benzinske pumpe i druge slicne firme s kriminogenom pozadinom pristale su takvu robu prodavati stjecuci materijalnu dobit neslucenih razmjera. "Finansijska policija ih je dugo pratila, a onda su u datom trenutku zaplijenili jednu njihovu cisternu u Srpskom Sarajevu. Tako je klupko pocelo da se raspetljava. Iskreno govoreci, da ljudi u MUP-u Zapadnohercegovackog kantona nisu bili profesionalni, tesko da bi se ista moglo uraditi", kaze izvor Dana koji je zelio ostati anoniman. Logicnim se cini pitanje kako su puna dva mjeseca mogli raditi potpuno neopazeni i zaraditi silne milione maraka. Odgovor lezi u carobnoj formuli zvanoj: nerezidentni racun. Naime, firma koja je prijavljena poreskim organima na podrucju Zapadnohercegovackog kantona otvara nerezidentni racun (racun izvan mjesta u kojem je prijavljena) u nekoj od banaka u drugom kantonu ili cak i u Republici Srpskoj. Preko tog racuna placa Rafineriji Bosanski Brod, dobija robu i prodaje je dalje. Ima dokaze o porijeklu robe a ne placa porez jer poreski organi mjesta u kojem je firma prijavljena nemaju evidenciju. Niti je mogu imati jer se transakcija obavlja preko racuna u drugom kantonu i entitetu. I eto ga!!! Drzava zakinuta, "naftasi" se rastaljuju u milionskim iznosima, budzetski korisnici neka masu usima. Kao i do sada! S obzirom da je "Linda" ukazala na posvemasnji lanac sverca, organima vlasti nije ostalo nista drugo nego da pocnu ispitivati ostale. Medju firmama koje ce biti temeljito pretresene naci ce se: "Protektor Comerc" iz Tomislav-Grada, firma koja je kupovala uglavnom loz-ulje u Bosanskom Brodu. Potom firma "Badzo" iz Gradacca, "Zovko" iz Zepca, "Ceman Energopetrol iz Tesnja, "Luel" iz Kalesije, "Gold Kej" iz Gradacca, "Kompani Pauk" iz Tomaljevca, "NMN" iz Kladnja, "Gitta" iz Citluka, "Alpa" d.o.o. i "Leneks" iz Posusja. Umijesanost ovih firmi u naftni kriminal tek treba da se dokaze, ali je vec sasvim sigurno, kako tvrdi izvor Dana, da su vlasnici firme PP "Kuzmanovic", braca Pero i Branislav Kuzmanovic, dobrano zaglavili. (A.K.)

Objavljeno u broju 178 DANA, 27. oktobar / listopad 2000.

[senada]

...Vlada Milorada Dodika, jer je budzet ostao uskracen za 28 miliona maraka...

Glasajte Srbi za "svog" Srbina, najboljeg, najvjernijeg cuvara "vasih"interesa.
Istina je da monopol nad kriminalom drze normalno vladajuce SDA, SDS, SBiH, HDZ al' i opozicija se bori svim silama da ih sustigne.
Pomozimo i jednim i drugim kriminalcima da nas pljackaju tako sto cemo glasati za njih ili za njih jos bolje, nikako ne glasati.

[znanje]

"USPJEŠNI" PROJEKTI HASANA ČENGIĆA

1. MURADIF PAJT . "Investitor" koji od 2000. želi napraviti aerodrom u Visokom. Odnedavno uključen i u aktivnosti Bosmala. Porijeklom iz Visokog.

2. BRAĆA ŠABANOVIĆ. "Investitori" koji od 2002. žele napraviti auto-put u BiH. Odgojeni u Čengićevoj ergeli u Maleziji. Ima ih još, ovi su prvi... "Projekti" u koje su ili će biti uključeni uglavnom služe pranju više milijardi dolara pokradenih u toku rata. Porijeklom iz Visokog.

3. SEMIR OSMANAGIĆ. "Investitor" koji od 2005. "sam" finansira iskopavanje prve "piramide" u BiH. Pripreman pet godina tako što će namjenski sticati "iskustvo" turističkim obilascima svjetskih piramida i piskaranjem bezvrijednih brošurica.

Među projekte kriminalaca Čengić Hasana i njegovog oca Čengić Halida (glavnog logističara A BiH) ubrajaju se Hasanov zet general Sulejman Vranj (glavni kadrovik A BiH) te Rasim Delić zastavnik JNA i preko noći general te potom komandant A BiH. Ovaj drugi je poslijeratnu karijeru savjetnika Predsjedništva BiH za odbranu krunisao i stalnim mjestom boravka u den Haagu. Svi porijeklom iz Visokog.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

1. Muradif Pajt

Već se izvjesno vrijeme domaća javnost bavi tužbom koju je izvjesni Muradif Pajt podnio protiv Alije Izetbegovića i koja "teži" ravno 824.000 američkih dolara. Riječ je o naplati ratnog korištenja satelitskih telefona. I dok se Izetbegović dopisuje s televizijom objašnjavajući gdje su telefoni završili, naš urednik otkriva kako je zapravo nastao Muradif Pajt - tek jedan iz plejade logističara Bosne.

Newbury, ulica u Bostonu

Sjećam se kao da je bilo jučer... U augustu 2000. godine, nekoliko dana prije odlaska na jednogodišnji studijski boravak u Ameriku, dobio sam na redakcijski e-mail poruku sljedeće sadržine: "Senade, pročitao sam u novinama da dolaziš na Harvard. Ja živim u Bostonu. Moje ime je Muradif, prezivam se Pajt, a ovde me svi zovu Mrak. Mogu ti srediti šta god ti treba. Moji telefoni su... Javi se kad dođeš. Mrak"

Mrak ni kao dijete nisam volio i potrudio sam se da ovu poruku odmah ne samo izbrišem već i zaboravim. Nakon desetak dana provedenih na Harvardu, iz redakcije mi šalju novu poruku od Mraka, u kojoj mi ponovo šalje broj telefona i poziva da mu se javim. Osjećam istu nelagodu, ali se tješim da je Boston dovoljno veliki da bi Mrak slučajno negdje nabasao na mene. Smjestio sam se u stan koji me je čekao i postao telefonski pretplatnik. Za Mraka dovoljno.

"Halo, ovdje Mrak! Đe si, Care, što se ne javiš? Jesi li se smjestio? Čitam ja Dane. Svašta ću ti ja reći! Znaš koje su milione pokrali Alija i Hasan?! Ja sam bio u Zagrebu u ratu, sve znam šta se u džamiji radilo. Da dođem po tebe?" Zbunjeno odgovaram da nije potrebno, da ću se javiti kad stignem... Ne popušta i insistira da dođe. Da bih to izbjegao, kažem da ću ja doći, da predloži neko mjesto u centru Bostona, pošto samo taj dio grada, i to površno, znam. "Care, Newbury, glavna ulica. Restoran 'Armani', to ti je najskuplji. Ja sam tu po čitav dan, u bašti." Pitam kako ćemo se prepoznati. "Ništa, Care, ne brini. Samo pitaj konobare za Mraka, svi znaju. Bit ću ja tamo u četiri sata."

Tačno u četiri stojim na ulazu u baštu najskupljeg restorana najskuplje ulice u Bostonu. Puno zgodnih mladih poslovnih žena i muškaraca, u Chanel-kostimima i Bossovim odijelima, očito tu dolazi da bude primijećeno, pokaže svoj blistavi osmijeh i pojede nekoliko listova salate po cijeni od dvadesetak dolara. Na ulazu u baštu skrušeno pitam za Mraka. Konobar me blijedo gleda i ja kažem da očekujem prijatelja i da ću sam sjesti za sto. Nakon pola sata dolazi donji dio trenirke, papuče, polo majica i mobitel u ruci, kasne četrdesete - lako smo se prepoznali. Tapše me po ramenu, viče na konobara udaljenog desetak metara od nas, svi se okreću, protestuje nezadovoljan položajem stola. "Šta ćeš popiti? Ma, šta već piješ? Ma, kakvu kolu! Nemoj mi tu balijsku, došao odozdo pa sad... Two beers, briši!" Meškoljim se na stolici i razmišljam koliko još minuta, a da budem pristojan, moram sjediti sa njim prije nego što kažem da moram ići. "Care, ja sam ti upoznao tu bagru dole još u zatvoru. Bio sam antikomunista i zbog toga sam ležao, kad i Hasan i Behmen. Ja sam ti od Visokog. Žena mi je ljekarka ovdje. U ratu sam u Zagrebu radio na organizaciji pomoći za Bosnu, u džamiji. Znaš li ti, Care, koliko je Hasan pokrao miliona? Bio je fond da se naša djeca šalju u Maleziju da studiraju, da budu magistri i doktori, da i mi muslimani imamo obrazovanih ljudi. Sve ću ti reći koliko je para samo tu pokradeno. Ali ima i da napišeš da mi Alija duguje skoro milion dolara za satelitske telefone. Naš'o sam ja ovdje advokata. Kad sam vidio kakvi su lopovi, pokupio sam porodicu i došao ovdje. Eno, vidiš ovu zgradu - tu ti je moj stan. To sam kupio kad sam došao. Treba li ti šta? He, he, voliš ti ćevape. Povest će tebe Mrak na piknik, da grilamo ćevape. Voliš ti dobro pojest, vidim ja. Ja ti se ne volim družiti sa ovom našom bagrom ovdje… Eno, vidiš onog malog, onaj ti je iz Mostara, radi tu nešto i ja sam ti svaki dan ovdje, oblijeće oko mene. Halo, Mali, dođi 'vamo! Evo ti ova moja kartica i idi digni mi sa onog automata dvjesta dolara. Samo nemoj da si dig'o više, to je zlatna kartica i ja dobijam izvještaje… Znaš, ocu sam dole napravio kuću, trospratnu i opremio je. Samo sam jednom poslije rata bio. Ono je dole sranje, meni je sve nekako dole tijesno, usko... Samo sam jednom bio poslije rata i samo sam u Holidayu spav'o. Ne bih ti ja dole mog'o nigdje zaspat sem u Holidayu. Sve ću ja tebi reći o Aliji i o Hasanu i o njihovim lopovima. Đe ćeš, đe žuriš? Kad ti stiže žena? Javi se pa da idemo sa ženama na piknik, moja je doktorica. Vozdra, Care, ja ću ovo platiti. Ja sam ti ovdje svaki dan, svi znaju, ovo ti je najskuplje mjesto..."

Kako mi je porodica stizala tek za nekoliko dana, često sam na početku mog boravka u Americi bivao sam. Najviše sam vremena provodio misleći o Mraku. Iz glave mi nikako nije izlazila konstatacija: dobro je u Bosni i kamen na kamenu ostao kad su o logistici njenih branitelja brinuli ljudi kao što je Mrak. Kasnije sam upoznao puno Sarajlija i Bosanaca u Bostonu. Naravno, svi su znali Mraka i znali su kako je stekao bogatstvo sa kojim je došao u Ameriku. No, izbjegavali su ga želeći da izbjegnu njegov prezir prema njima, prezir kakav prema siromasima može imati samo fukara koja je preko noći postala bogata. Jedan koji je studirao na prestižnom bostonskom univerzitetu, ispričao mi je sljedeći događaj: jednog dana dobije poziv da se javi dekanu fakulteta. Dekan mu objasni da zna da je on iz Bosne, te ga moli da pođe sa njim do jednog bogatog bosanskog biznismena, koji je za nekoliko miliona dolara kupio na berzi dionice jedne rastuće telekomunikacione kompanije. Pošto je običaj da fakulteti u Americi traže dobročinitelje za svoje istraživačke projekte i centre, to je dekan mislio da bi bilo zgodno da bosanski student pođe sa njim da zamole bogatog bosanskog biznismena za donaciju.

Moj prvi susret sa Mrakom bio je i posljednji. Telefonirao mi je još desetak puta, predlažući da se nađemo. Nudio mi je ćevape i priču o Aliji, Hasanu, zagrebačkoj džamiji, milionima i lopovima. Volim i ćevape i svjedočenja o lopovima, ali su mi se njegove ponude gadile. Na Mraka sam bio zaboravio, sve dok prije nekoliko večeri u Dnevniku Federalne televizije nisam čuo informaciju o presudi nekog bostonskog suda, po kojoj je Alija Izetbegović za korištenje satelitskih telefona tokom rata dužan platiti 824 hiljade dolara, plus pripadajuće kamate.

Pogađate, privatni tužitelj je moj poznanik Mrak. Uvjeren sam da je Izetbegović zbog svih svojih mrakova među ratnim logističarima to i zaslužio. Jedino nikako ne mogu da razlučim da li bi mi više bilo žao da Alija ne plati "dug" ili da Mrak dobije pare.

(http://www.bhdani.com/arhiva/272/t27212.shtml)



2.Braća Šabanović

Manekeni obmane

Braća Nijaz i Edin Šabanović, vlasnici Bosmala, u našim su se životima pojavili kao otjelotvorenja "bosanskog sna": izbjeglice iz Visokog, u Maleziji završavaju fakultete; naučeni na novi, savremeni način mišljenja i poslovanja, sreću čovjeka koji im omogućava da po povratku u BiH žive nekadašnja maštanja - da budu milioneri u vlastitoj domovini. Bosmal tako, u saradnji s malezijskim dobrotvorom/partnerom, 2001. godine kreće s izgradnjom City Centera, dviju zgrada sa 307 luksuznih apartmana, devet penthausa, skoro 9.000 kvadrata poslovnog prostora…

Otkako su izmarširali iz anonimnosti, Šabanovići su se predstavljali kao mladi, ali ozbiljni biznismeni: puni planova, optimizma, ideja, samouvjereni u postavljanju rokova, sigurni u vlastite projekte i veze s bogatim svijetom. Nijaz i Edin i sva ta njihova lijepa priča upakovana u gard provincijskih menadžera, nažalost, najvjerovatnije ne predstavljaju ništa drugo do - ublehu. Petog novembra ove godine naš fotograf snimio je ono što bi trebalo biti Bosmal City Center: dvije nedovršene zgrade, umrtvljene mašine i tablu na kojoj piše da je rok za završetak radova - treći novembar 2003. godine. Dva dana, dakle, nakon isteka roka - stanova, garaža, ambulante, poslovnih prostora, obdaništa, restorana, bazena; nema na mapi.

Sve i da je riječ o "objektivnim okolnostima", sve da braća Šabanović imaju najgenijalnija objašnjenja, ma, i da je rok završetka na vrijeme pomjeren i da ga znaju svi što su prije godinu i po dana kaparisali stanove (a bilo ih je, tvrdio je tada Nijaz Š., iznenađujuće puno), na cijelu tu priču, pogotovo na onaj važniji dio - o izgradnji koridora, treba staviti upitnik velik kao zamišljeni neboderi u Sarajevu.

Prema pouzdanim informacijama, šef Bank Islam Malaysije, kojeg su Šabanovići ovdašnjim medijima predstavljali kao donosioca bankovne garancije za izgradnju autoputa, u Sarajevu uopće nije bio zbog ceste. Predstavnik jedine malezijske banke kontaktirane u vezi sa izgradnjom koridora došao je, naime, da vidi hoće li mu Bosmal moći vratiti kredit dat za izgradnju City Centera!

Također, isti taj Bosmal, ma šta da braća tvrde, nema podršku malezijske vlade! Dapače, i odskora bivši premijer te države Mahathir Mohammed i njegov nasljednik Abdullah Badawi dvoje oko valjanosti investicije i same kompanije, Bosmala dakle, koji bankovnu garanciju - iako Šabanovići tvrde da je imaju - neće dobiti sve dok se ne formira konzorcij kompanija vrijednih bankarskog povjerenja.

Šabanovićima, i onima koji još uvijek ne vjeruju kako su dva naočita momka manekeni obmane, naruku ne idu ni činjenice u vezi s rejtingom Bosne i Hercegovine u svijetu ozbiljnih ulaganja, niti promjene u samoj Maleziji. Prije svega, BiH nije ni blizu grupe zemalja - o čemu je nedavno u Danima govorio i dr. Ian Bremmer - vrijednih ozbiljnijeg stranog investiranja. S druge strane, Malezija, predstavljana kao zemlja spremna pomoći izgradnju autoputa, pritisnuta unutarnjim dugovima, uveliko smanjuje budžete namijenjene za projekte van svojih granica. Na kraju, dobrovoljno povlačenje tamošnjeg premijera imat će za posljedicu i odlazak iz piramide moći nekolicine njegovih saradnika, na čiju su podršku za izgradnju autoputa Sava - Jadran računali i mnogo ozbiljniji likovi od biznismena u farmerkama.

Tokom rata, grupa od Stranke demokratske akcije i Islamske zajednice odabranih mladih Bošnjaka, među kojima su bili i Šabanovići, imala je priliku ne samo otići u Maleziju već se tamo i školovati, sve uz garancije da ih se sprema za buduće liderstvo u BiH. Koliko su ta uvjeravanja bila ozbiljna, govore i iznenađenja nekih od "povratnika" time što ih u Sarajevu nisu čekali otvoreni kabineti za važne poslove i spremnost onih što nisu bili njihove sreće da im oslobode pozicije i presele se u redove poklonika i poslušnika. Pakleni plan, u kojem su kreatori naših života stvar postavljali na isti način na koji u "posao" ulaze lokalne varalice (bezobrazno uvjereni da druga strana boluje od manjka pameti), propast će, izgleda, u najvažnijoj fazi. Više skoro da ne postoji niti jedan razlog da se na Bosmal računa u izgradnji autoputa, u poslu što će onome ko ga dobije donijeti najvažniju ulogu u državi za narednih, najmanje, 20 godina, poslu kroz koji bi Bosnom ovladali oni koji su za svoje predstavnike izabrali dva slatkorječiva brata.

(http://www.bhdani.com/default.asp?kat=k ... tekst_rb=1)



3. Semir Osmanagić

Još jedan iz ergele Čengić Hasana.

Nakon što su mu amerikanci priprijetili da i ne sanja o pranju pokradenih ratnih milijardi kroz izgradnju auto-puta (projekat Bosmal pod 2. gore), Čengić se obreo u zagrljaju evropskih vlada. Novi partneri ga uzimaju u zaštitu i on izbacuje svog trećeg aduta iz ergele iznenađenja (ima ih još), u vidu "naučnika" iz oblasti turističkih posjeta svjetskim piramidama - Semira Osmanagića.

Nakon višegodišnjih priprema projekat je ovih dana krenuo, a novi moćni zaštitnici Čengić Hasana su se i sami uključili radi nadziranja projekta postavljajući predstavnika OSCE za direktora "fondacije za visočke piramide". Tom fondacijom upravlja savjetnik potpredsjednika SDA, Hurtić Zlatan. Projekat ima za cilj isprazniti što je više moguće lokalnih, opštinskih, kantonalnih i federalnih budžeta.

[zikamu]

Mogli bismo na brzaka napraviti malu rekapitulaciju da vidimo koliko je od ovih kriminalaca clanova nacionalnih stranaka, a koliko onih sto su se svrstali u "izrode"

[valterbranisarajevo]

Koliko ja za sada vidim alijansa je u svom mandatu imala dvije afere:Mijo Anic&ferid Buljubasic i Sefer Halilovic&Mijat Tuka

[valterbranisarajevo]

Mittal Steel Zenica 12,5 miliona eura

Iako je u prošloj godini zabilježen rast prodaje proizvoda za 80 posto, kompanija Mittal Steel Zenica u 2005. godini poslovala je sa gubitkom od 25 miliona KM. Kako je izjavio Merhudin Èehiæ, direktor Službe finansija i raèunovodstva Mittal Steel Zenica, glavni razlog ovakvog poslovanja je poskupljenje takozvanih ulaznih komponenti, poput elektriène energije, plina i repromaterijala

[zavrzlama]

................ i sve ti grdni milioni nisu vrijedni jednog zivota obicnog gradanina Bosne i hercegovine.
.................... Zato pamet u glavu i na sledecim izborima pocistite one koji ce radi tih miliona eura ponovo,staviti moju i tvoju glavu na panj.

Njima nikad dovoljno para a nama i previse patnje i belaja.

[valterbranisarajevo]

Faruk Sabeta i ostali 1,2 miliona eura

Direktor JP “Vodoprivreda BiH” Faruk Sabeta je, valjda zbog svog dijela kolaca, nakon “legalnog izbora” najpovoljnijeg ponudjaca, prihvatio izbor Komisije i sa firmom W.T.E. d.o.o. Sarajevo zakljucio ugovor, iako je bio svjestan revizije projekta koju je uradila pomenuta firma. Ugovor kojeg je on u ime Vodoprivrede BiH potpisao sa W.T.E. d.o.o. Sarajevo, procjenjuje se u krivicnoj prijavi, nanio je Vodoprivredi BiH stetu u iznosu od 1.523.915 DM.
Omanovica, Delibasica i Midhata Taslamana optuznica tereti da su u vremenskom periodu od 14. 03. 1997. do 01. 12. 1997. godine, “u namjeri da za sebe pribave protivpravnu imovinsku korist, krivotvorenjem sluzbenih isprava (ponuda) zakljucili ugovor sa JP ‘Vodoprivreda BiH’ za izvodjenje radova na izgradnji objekta Vodovod Buzim i za sebe ostvarili imovinsku korist u iznosu od 1.523.915. DM”. Kako se u toku radova “nisu pridrzavali” vazecih standarda i propisa, propustajuci nadzore, uslijedila je imovinska steta u iznosu od 1.965.543 DM, i tako je Federacija BiH ostecena za ukupan iznos od 3.489.458 DM.

[valterbranisarajevo]

Milijarda dvijestotine dvadeset devet miliona eura

Dvije milijarde cetristo pedeset devet miliona KM :

Istrazivacki tim Sarajevo-x foruma

[zikamu]

................ i sve ti grdni milioni nisu vrijedni jednog zivota obicnog gradanina Bosne i hercegovine.
.................... Zato pamet u glavu i na sledecim izborima pocistite one koji ce radi tih miliona eura ponovo,staviti moju i tvoju glavu na panj.

Njima nikad dovoljno para a nama i previse patnje i belaja.

Sve to stoji i slazem se, ali ovoj na svaki moguci nacin sjebanoj drzavi, ne bi skodila jedna debela finansijska injekcija koja bi se dobila stopiranjem racuna i konfiskacijom imovine navedenih u prethodnim postovima (kao i onih za koje jos ne znamo). To moze uraditi samo neko novi, neko ko nije ukaljao ruke ni obraz svo ovo vrijeme. Neko ko ima sansu da ga nazovu novim Titom, kad sva ova sranja prodju, misevi zavrse gdje im je mjesto, a Bosna i Hercegovina konacno prestane biti farsa i pocne se punih usta (i srca) zvati drzavom.
Taj (ti) neki novi moze dobiti tu sansu samo na jedan jedini moguci nacin; da bude izabran od strane naroda, u koji licno (zovite me ludakom ) i pored svih padova na ispitima trezvenosti i inteligencije u posljednjih 15 godina, jos uvijek zelim da vjerujem.

[senada]

21.10.2005
DANI
Pise:Senad Pecanin
(...)
E, sad, nije da se meni baš omililo braniti strateške ekonomske interese "radničke klase" - naporno je, nezahvalno, neprofitabilno i opasno - ali prosto ne mogu da gledam kako banda kriminalaca u Vladi Federacije krčmi budućnost svojih glasača kroz "spašavanje" Energopetrola. To što su njima slični već jednom dozvolili Ljubljanskoj banci i Slovencima - da parama opljačkanih bh. štediša investiraju ovdje i čak kupuju bh. banke - sada isto dozvoljavaju i hrvatskoj Ini: novcem zarađenim višegodišnjim neplaćanjem poreza na promet naftom u BiH, Ina sada kupuje Energopetrol.

Pripremajući dosje o skandaloznoj odluci Vlade o Energopetrolu, bio sam prijatno iznenađen ljubaznošću federalnog premijera Ahmeta Hadžipašića, koji mi je dostavio stenogram sa sjednice Vlade na kojoj je spomenuta odluka donesena. Nakon što sam ga pročitao, bio sam potpuno zbunjen: čovjek mi je dostavio pisani trag za optužnicu protiv sebe i svojih kolega koji su odluku donijeli. Ovo je, sve zajedno, zaista moguće samo u Bosni i Hercegovini.
I zato su Ljubljanska banka i Ina reprezentativni uzorci stranih investitora u Bosni i Hercegovini, a njihove investicije su monumentalni spomenici koji će generacije i generacije Bosanaca i Hercegovaca podsjećati na idiotsku i kriminalnu vlast u svojoj zemlji

[valterbranisarajevo]

Miroslav Srdic 1 milion eura

Okružno tužilaštvo Banjaluka podiglo je juče optužnicu protiv Miroslava Srdića iz Mrkonjić Grada, zbog utaje poreza i doprinosa u preduzeću "AL-GO" Mrkonjić Grad, saopšteno je iz Tužilaštva.
Optuženom se stavlja na teret da je kao vlasnik i direktor ovog preduzeća od 2002. do 2004. nabavio različitu robu od više dobavljača u vrednosti 10.607.446 KM i izbegao da na taj iznos plati porez u iznosu 2.121.489 KM. Sa optuženim i njegovim braniocem postignut sporazum o priznanju krivice, uz kaznu zatvora od dve godine i osam meseci, zabranu obavljanja funkcije direktora u narednih pet godina i obavezu optuženog da uplati kompletan dug.

[valterbranisarajevo]

Miladin Gojic 4,5 miliona eura

BANJALUKA - Vlasnik ugostiteljskog objekta "MIG" u Banjaluci Miladin Gojić uhapšen je zbog osnovane sumnje da je u poslednje dve godine obavio fiktivne novčane transakcije od najmanje osam miliona KM (oko četiri miliona evra) i utajio porez i doprinose od najmanje milion KM.
Gojić je lišen slobode na predlog Okružnog tužilaštva u Banjaluci, koje je istragu o ovom slučaju otvorilo 10. decembra. U saopštenju Okružnog tužilaštva navodi se da je sudija Osnovnog suda protiv njega odredio pritvor u trajanju do mesec dana. Gojić se sumnjiči da je, između ostalog, izvršio i krivično delo iznude.

[valterbranisarajevo]

Damir Zivanic, Slobodan Bajic, Zoran Tesic 8 miliona eura

*** SPAM *** - Damir Živanić, Slobodan Bajić i Zoran Tešić, svi iz Banje Luke, te Mustafa Zaimović i Edin Zukan iz Breze, za nešto više od mjesec dana oprali su 13,3 miliona KM putem fiktivnih firmi. Novac je opran od 8. maja do 17. juna ove godine, a u istom periodu utajili su oko 2,5 miliona maraka poreza, stoji u optužnici protiv njih koju je potvrdio Sud BiH.

[senada]

lifestyle.bosnia.ba
Štediše podnijele 5500 tužbi

Sarajevo, 5.4.2005. - Štediše stare devizne štednje u BiH podnijele su posredstvom Udruženja za vraćanje stare devizne štednje u BiH i dijaspori, Međunarodnom sudu u Strazburu oko 5 500 tužbi protiv BiH, Slovenije i Srbije, piše federalna štampa.

Tužbe su podnesene zbog stare devizne štednje u Privrednoj banci, Jugobanci, LJubljanskoj i Investicionoj banci.

"U Federaciji BiH građani potražuju više od 1,1 milijarde KM, a iz Republike Srpske oko 770 miliona", rekao je član Upravnog odbora Udruženja Ale Lizalović za današnje "Jutarnje novine".

On je dodao da je štednja kod LJubljanske banke oko 250 miliona KM bez kamata za 15 godina, a kod beogradske Investicione banke oko 130 miliona.
Prema mišljenju Lizalovića, stara devizna štednja trebalo bi da se isplaćuje iz više izvora, a prvi je novac iz sukcesije, a drugi sa ESCRW računa, jer kako je rekao, Savjet ministara BiH ima deponovana sredstva za koja građani i ne znaju.

"Treći izvor je privatizacija, a četvrti da se preispita ko je koristio sredstva koja su banke iz BiH bile deponovale u inostrane banke i u periodu od 1989. do 1991. godine", rekao je Lizalović.

[Fair Life]

A sta je sa certifikacijskom privatizacijom ?

Koliko li je tu milijardi dobilo noge ??

[valterbranisarajevo]

Milijarda dvije stotine cetrdeset dva miliona petsto hiljada eura

Dvije milijarde cetri stotine osamdeset pet miliona KM

Sa starom deviznom stednjom:

Dvije milijarde sto sedamdeset sedam miliona petsto hiljada eura

Cetiri milijarde tristo pedeset pet miliona KM

Istrazivacki tim Sarajevo-x foruma

[senada]

A sta je sa certifikacijskom privatizacijom ?

Koliko li je tu milijardi dobilo noge ??

Ko je šta jamio, jamio je
Dženana KARABEGOVIĆ
I dok sindikati u BiH uporno traže reviziju privatizacije, u ovoj zemlji se i dalje krčmi državna imovina i ostaje po onoj narodnoj ’ko je šta jamio, jamio je’. Tako je jedan nekadašnji vanjskotrgovinski gigant prodat za nevjerovatnih 1.500 maraka.
Jedna od nekadašnjih najpoznatijih bh. firmi, “Feroelektro”, koja se bavila vanjskom i unutrašnjom trgovinom, sa nekoliko poslovnih zgrada na najatraktivnijim lokacijama u Sarajevu, prodata je za 1.500 maraka. Posljedica je to miješanja politike u privatizaciju preduzeća, tvrdi predsjednik Komisije za reviziju privatizacije u bh. sindikatu, Amer Toskić. Rijetki su slučajevi u kojima su nekadašnji privredni giganti nakon privatizacije pokrenuti. Tako je u Sindikatu BiH podneseno 139 prijava nezakonite i nelegalne privatizacije, kaže Toskić. Svaki od prikupljenih dokumenata dostavljen je, kako kaže, državnim službama na razmatranje, ali niko od njih nije pokrenuo istragu.
Miješanje političkih stranaka u privatizaciju, čiji su predstavnici u upravnim odborima agencija za privatizaciju ali i firmi, dovelo je do katastrofalnih posljedica u BiH, smatra Toskić:

“Te firme su privatizovane upravo po tom ključu i po tom receptu, bolje rečeno narodski, po sistemu ’ko je šta jamio, jamio je’. Tako su vladajuće stranke i političke partije tačno teritorijalno bacile oko na pojedine firme i tu privatizaciju završile. Kao argument i u prilog ovoj činjenici i ovoj konstataciji najbolje govori da Sindikat preko dvije godine dana traži reviziju privatizacije, jer je ona pokazala svu pogubnost i pljačku i kriminal koji se desio u postupku privatizacije.”

Toskić za neuspješnu privatizaciju okrivljuje kantonalne agencije za privatizaciju:

“S obzirom da je sistem tako napravljen da su kod nas kantoni države u državi, tako su se i agencije ponašale. Dakle, svaka je bila vlasnik kapitala državnoga na svojoj teritoriji i radila je i vukla poteze onako kako njoj najbolje odgovara, odnosno prodavala, krčmila tu imovinu koju su radnici stvarali desetljećima.”

Predsjednik Udruženja privatnih poslodavaca RS-a, Damir Miljević, zbog miješanja politike u privatizaciju preduzeća podnio je ostavku na mjesto savjetnika za privatizaciju tokom mandata tadašnjeg premijera Vlade RS-a Mladena Ivanića. Miljović kaže kako nijedna politička partija do sada nije imala ozbiljne namjere da privatizuje preduzeće na brz i efikasan način:

“Ja sam vrlo brzo stekao utisak da se javno govori jedno, a ustvari radi nešto drugo i najbolje pokazuje ova situacija trenutno i u RS-u i u BiH, gdje se faktički privatizacija u zadnje tri godine vrši na kašičicu, umjesto da se proces završava što je prije moguće.”

U BiH politika ima presudan uticaj na privatizaciju firmi, s obzirom da vlade na svim nivoima imaju diskreciono pravo za pokretanje postupka privatizacije i izbor najpovoljnijeg ponuđača, kaže Miljević:

“Prvi i osnovni način na koji utiče je to da utiče da se preduzeća ne privatizuju - i to iz jednog osnovnog razloga što onda oni ta preduzeća koriste kao centre moći, preko kojih ostvaruju svoje stranačke i poslovne interese. I tu je, možda, najbolji primjer Rafinerija u Brodu, za koju se izmišljaju sve moguće varijante o tome kako da se pokrene ili ne pokrene. Tamo od 1998. godine do danas nije urađena jedina stvar koja je bila normalna, a to znači nije čak ni napravljen program privatizacije Rafinerije, kamoli da se razmišlja da ona ide u privatizaciju.”

Predsjednik Sindikalne organizacije u Rafineriji, Danilo Bročilo:

“Mislim da su u pitanju nekakvi interesi, što kažu, lični ili politički i mislim da ni jedan ni drugi nije opravdavajući i nije uredan. Ova rafinerija treba da radi, može da radi i može da doprinosi i RS-u i BiH. I to jedino i želimo i sa tim povodom se vodimo da pokrenemo ovu rafineriju, da natjeramo našu vladu, znači prvenstveno je u pitanju vlada, a također je u pitanju i rukovodstvo kompletne države BiH - da oni sjednu i da se dogovore i da pokrenu privredu.”

Revizija privatizacije, ocjenjuju analitičari, neće umnogome pomoći firmama, osim u slučajevima u kojima je taj proces bio netransparentan. Smatraju da se proces privatizacije u narednom periodu mora odvojiti od politike, odnosno vlada, na način da se formiraju direkcije za privatizaciju sastavljene od ljudi iz javnog života koji nisu stranački opredijeljeni.

[senada]

Glas Slavonije
19.1.2006
ZAHVALJUJUĆI UDRUZI GRAĐANA ZA POVRAT STARE DEVIZNE ŠTEDNJE, SLAVONSKI ŠTEDIŠTE IPAK NEĆE OSTATI BEZ SVOG NOVCA U BOSANSKIM BANKAMA
Štediše: Stara štednja - javni dug BiH

VINKOVCI - Problem štediša čiji su štedni ulozi nakon raspada SFRJ ostali "zarobljeni" u bankama BiH, napokon se pomaknuo s mrtve točke, a zahvaljujući maksimalnim naporima Udruge građana za povrat stare devizne štednje u BiH i dijaspori, doznajemo od predsjednika Svetozara Nišića iz Banje Luke, spriječen je pokušaj prijevare i pljačke štediša. Naime, građani, među kojima su i brojni slavonski štediše, sredinom prošle godine pozvani su na verifikaciju štednje deponirane do 31. prosinca 1991. godine u podružnicama banaka sa sjedištem u Brčko Distriktu radi utvrđivanja ukupne i pojedinačne svote unutarnjeg duga Distrikta. Štedišama je ponuđena isplata štednje u sljedećih 30-ak godina, i to uz samo jedan posto kamate godišnje, zbog čega je Udruga zatražila sudsku zaštitu. Ustavni sud BiH krajem prošle godine ukinuo je vrijedeće zakone koji reguliraju isplatu stare devizne štednje u Brčko Distriktu, Federaciji BiH i Republici Srpskoj jer je utvrđeno kako oni nisu u skladu s Ustavom BiH. Parlamentarnoj skupštini naloženo je da u roku od tri mjeseca donese novi zakon prema kojemu će štediše biti isplaćeni. Nakon odluke Ustavnog suda održana je skupština Udruge građana za povrat stare devizne štednje u BiH i dijaspori, na kojoj su doneseni zaključci koji su proslijeđeni Vijeću ministara BiH kako bi bili polazna osnova za donošenje novog, jedinstvenog zakona. U njima se, između ostalog, traži da bosanska država preko poslovnih banaka započne isplatu stare štednje Privredne banke Sarajevo i Jugobanke već u travnju ove godine, s tim da se cjelokupni štedni ulozi isplate najkasnije u roku od pet godina. Nadalje, svim štedišama treba biti pripisana zakonska kamata na štednju prema ugovoru s bankom kod koje je štednja položena, a zatraženo je da stara štednja bude proglašena javnim dugom BiH i bude isplaćena iz deviznih rezervi države. Također se zahtijeva zabrana daljnjeg rada na verifikaciji stare devizne štednje kao i trgovina njome, te revizija privatizacije svih banaka u BiH i poduzeća u koje je usmjeravan novac štediša.
- Verifikacija štednje nije ništa drugo nego pokušaj prijevare i pljačke nas štediša. Mislili su da će ljudi otpisati svoje štedne uloge, koje pri verifikaciji žele pretvoriti u konvertibilne marke, a svi vrlo dobo znamo da će ta valuta pri pripremi BiH za ulazak u EU devalvirati. Ponovit će se ista situacija kao i s jugoslavenskim dinarom i naša štednja više neće vrijediti ništa. Ako se ne usvoje naši zahtjevi, od kojih ne odstupamo, i ne vrate nam naš novac, kojim se banke služe već 15 godina, blokirat ćemo sve granice BiH - odlučan je Nišić, naglasivši da će svoja prava, ako bude potrebno, Udruga zatražiti i na Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strassbourgu.
Ovih će se dana, kako ističe, za zastupanje oštećenih štediša obratiti poznatom zagrebačkom odvjetniku Nobilu jer zbog korumpiranosti u bosanske odvjetnike i sudstvo nemaju povjerenja. Inače, slavonski štedište, od kojih je većina s područja istočnog dijela županjske Posavine, jer su prije Domovinskog rata bili vezani uz Brčko i potražuju više od milijun i pol njemačkih maraka, pozdravljaju aktivnosti spomenute udruge. Priključilo im se i stotinjak štediša iz Dubrovačko-neretvanske županije koji muče istu muku, ali njihov je problem znatno veći jer štedni ulozi tamošnjih pojedinaca premašuju iznose od milijun maraka. Hrvatski štediše traže da se u rješavanje problema isplate stare devizne štednje "zarobljene" u bosanskim bankama uključi i premijer Sanader, koji bi, smatraju, njihova potraživanja trebao "prebiti" s dugovanjima koja naša država ima prema BiH.

Autor: Marija LEŠIĆ

[JBT]

Listam casopis "Azra" i ne mogu se nacuditi interijeru vile Ejupa Ganica o kojem je isti list napravio reportazu.
Prvo sto mi pade na pamet je to da taj covjek nije mogao to sve napraviti i zivjeti zivotom kojim zivi da nije nekog ili nesto ostetio.
Volio bih da nisam u pravu.

[BECHO]

Evo jedna vijest iz 2003 godine, interesantna pogotovo zbog podebljanog sadrzaja:

BANJA LUKA - U Željeznicama Republike Srpske, prošle godine došlo je do odliva više od 90 miliona maraka, kojima se u knjigovodstvu gubi trag, tvrdi Ratko Đuričić, smijenjeni pomoćnik generalnog direktora ŽRS Sretena Telebaka.

Izvještaji ŽRS upućuju da je milionski odliv nastao po osnovu kasacije vagona (prodaje sječenih kola) i njihovog rashodovanja. S druge strane, Željeznice su u istoj godini prikazale gubitak u prodaji rashodovanih sredstava i gubitak od prodaje otpadnog materijala u ukupnoj vrijednosti od 600.000 KM.

"S obzirom na ovako veliku razliku između odliva 90 miliona KM i 600.000 KM koje navodi rukovodstvo preduzeća, sumnjam da su gubici ŽRS daleko veći, te smatram da je neophodan ulazak revizije u ŽRS i provjera ovih navoda", kaže Đuričić.

On objašnjava da je iznos od 90 miliona maraka prikazan u bruto bilansu, zaključno sa 31. decembrom 2002. godine, dok su manji gubici prikazani u finansijskom izvještaju koji je rukovodstvo ŽRS podnijelo Akcionarskoj skupštini ovog preduzeća.

"Opravdana je sumnja gospodina Đuričića da su gubici i veći, jer rukovodstvo ŽRS nije primijenilo računovodstveni standard 16 koji govori o nekretninama, postrojenju i opremi, a prema Zakonu o računovodstvu bilo je dužno to da uradi", kaže Borka Cvijanović, smijenjeni rukovodilac Računovodstvenog centra ŽRS i ovlašteni revizor.

Ona napominje da je prilikom podnošenja finansijskog izvještaja za 2002. godinu Akcionarskoj skupštini ŽRS, "rukovodstvo preduzeća bilo dužno da objelodani odliv osnovnih transportnih kapaciteta u tako velikom iznosu, što znači da je opet zaobišlo računovodstvene standarde i time obmanulo akcionare".

Cvijanovićeva, takođe, ističe veliki propust poslovodstva, jer je došlo do ogromnog odliva transportnih sredstava, ali bez prethodno izvršenog elaborata o ekonomskoj opravdanosti i izvršenoj procjeni kako će se ova transakcija odraziti na poslovanje preduzeća.

Borka Cvijanović je u aprilu ove godine ostala bez posla u Željeznicama, jer je, kako su tvrdili zaposleni u Unutrašnjoj kontroli ŽRS, upozoravala rukovodstvo preduzeća na propuste u knjigovodstvenoj dokumentaciji. Ovi propusti ticali su se upravo kasacije vagona, kojih uopšte nije bilo na računu ni u evidenciji poslovanja ŽRS.

"Dva dana pred konačnu izradu završnog računa za 2002. godinu, onemogućen mi je uvid u pojedine krupne finansijske transakcije na Željeznicama, iako sam bila rukovodilac Računovodstvenog centra na ŽRS", priča Cvijanovićeva.

Revizor pokazuje dopis u kojem je upozorila generalnog direktora ŽRS Sretena Telebaka o nepotpunoj dokumentaciji i kaže da je, upravo nakon toga, šef Zbirnog knjigovodstva falsifikovao dokumente o kasaciji i rashodovanju vagona.

"Obavijestila sam Upravni i Nadziorni odbor o tome, a predsjednica UO ŽRS Borka Trkulja odgovorila mi je da nisu nadležni za reagovanje povodom falsifikovanja dokumenata", kaže Cvijanovićeva.

Ona dodaje da je istina da joj je poslovodstvo ŽRS ponudilo radno mjesto referenta za ekonomske poslove.

"Sedam mjeseci sam bila potpuno izolovana od svog posla i oduzeta su mi sva prava. Radno mjesto referenta sam odbila, jer je bilo degradirajuće", objašnjava Cvijanovićeva.

Njen tadašnji pretpostavljeni, direktor Sektora za finansijsko-računovodstvene poslove Ranko Predojević, objasnio je ovaj slučaj "dupliranjem poslova" između jedinog ovlaštenog revizora na ŽRS i novog šefa računovodstva koji ima završenu višu školu.

Cvijanovićeva na kraju kaže da joj je isključivi cilj da glavni ili međunarodni revizor uđe u Željeznice i provjeri sve njene navode, za koje postoje argumenti i dokumentacija.

Pero Bukejlović, bivši ministar industrije i tehnologije RS, smijenjen je sa mjesta predstavnika državnog kapitala u javnom preduzeću Željeznice RS. Potvrdio je to u petak Dragan Mikerević, premijer RS, u izjavi za banjolučku Alternativnu televiziju.

Izvor vijesti: *** SPAM ***/Nezavisne Novine

Danas je taj isti Buekejlovic, predsjednik vlade u RS-u!

[senada]

Bh. politi~ka scena

MNOGIMA JE VE] SADA SVE JASNO, ALI SUVI[E KASNO
pise: Emir Omanovi}





Vlast u BiH ponovo dijele politi~ki predstavnici triju naroda, a odlu~uju}u rije~ u tome imaju nacionalne stranke SDA, SDS i HDZ. Istini za volju, bio bi grijeh sa stanovi{ta historijske odgovornosti, izjedna~iti sve tri stranke, ali SDA se sama potrudila da sa istim kriterijima, pona{anjem i koaliranjem sa druge dvije vi{e nacionalisti~ke nego nacionalne stranke, izgubi kredibilitet i dobrano se izjedna~i s njima. Jer, kakva su{tinska razlika me|u njima danas postoji kada jedni guraju Bo{njake, drugi Srbe, tre}i Hrvate. Ako ho}e{ na bilo koji na~in da u~estvuje{ u dru{tvenim poslovima mora{ se svrstati u jedan od tri nacionalna tora.

Na`alost, izgleda da je nacionalizam sudbina bh. prostora i da je to potpuno slobodan izbor i strast na{ih gra|ana. Na{ nacionalizam nije samo stav prema drugim nacijama, nego je to stav prema ~ovjeku uop{te, istoriji i dru{tvu. Nacionalizam je jedna vrsta kolektivne paranoje i negativne kategorije duha, i kao takav je dru{tveno retrogradan. On je istovremeno jedna vrsta manjeg otpora, komocije. Nacionalistima je lako jer oni znaju svoje vrijednosti, t.j. vrijednosti nacije kojoj pripadaju, eti~ki i politi~ki, a za ostalo se ne interesuju jer oni drugi su lo{iji i gori. Oni u drugima vide isklju~ivo nacionaliste. Mi nismo ono {to su oni, jer smo mi pozitivni a oni su negativni. Na{e nacionalne vrijednosti imaju funkciju tek u odnosu na nacionalizam onih drugih: jer mi jesmo nacionalisti, ali oni su jo{ ve}i i gori. Zato nije te{ko po profesiji biti nacionalista, jer ona ne iziskuje mnogo truda ni obaveza, posebno ako se dobije politi~ki mandat da bude predstavnik ”iz reda toga i toga naroda”. Djeluju}i iz nacionalne gomile i u ime kolektiviteta, izabranom nacionalnom predstavniku uskra}ena je samostalnost i kreativna individualnost, tako da su za izbor na javne funkcije po`eljni oni koji se previ{e ne isti~u, koji nisu razli~iti, koji su odani i poslu{ni, jednom rije~ju podobni su oni kadrovi koji su osrednjih duhovnih, stru~nih i organizacijskih sposobnosti.

Zar takve sposobnosti, uz uva`avanje svih drugih ljudskih referenci, ne pokazuju izabrani ~lanovi Predsjedni{tva, Mirko [arovi}, Sulejman Tihi} i Dragan ^oli} ili, pak, netom izabrani neki ~lanovi Vije}a ministara: Adnan Terzi}, Mila Ga|i}, Bari{a ^olak, Ljubica Mari}, Kebo Mirsad i drugi. A {ta tek re}i da je na izuzetno odgovornu funkciju Zamjenika ministra za vanjske poslove BiH izabrana izvjesna Lidija Topi} koja jo{ uvijek vodi kao student Stomatolo{kog fakulteta u Sarajevu. Ovakva le`ernost i neodgovornost, u izboru anonimnih ljudi na odgovorne funkcije, mogla bi se podnijeti u jednom ure|enom i demokratskom dru{tvu gdje stvari teku uhodanim tokom, ali u BiH gdje ne funkcioni{e gotovo ni{ta potrebni su jaki, sposobni i kreativni a bogami i hrabri kadrovi, koji mogu stvari pokrenuti naprijed, a ne ovi koji svojim kvalitetima i politi~kim iskustvom mogu biti zamijenjeni sa stotine drugih, a da se ni{ta bitno ne promjeni, ve} se u dru{tvu odr`ava stanje stagnacije ili, slikovito re~eno, stanje ”mo~vare”.

Pobjeda SDA-SDS-HDZ-a sama po sebi je nazadak a njihovo udru`ivanje i priklju~ivanje Ivani}evog PDP-a i Stranke za BiH je jo{ sna`nije cijelu bh. politi~ku scenu pomakla u desno. Glavni modelator postizborne koalicije je SDA, pobjednik prethodnih izbora, koja je pru`anjem ruku SDS-u i HDZ-u i uklju~ivanjem PDP-a i SBiH, osigurala stabilnu parlametarnu ve}inu i obezbijedila formiranje vlasti na svim razinama u BiH. Da bi javno iskazano nezadovoljstvo pojedinih svojih ~lanova zbog otvorenog koaliranja sa SDS amortizovala, rukovostvo SDA-a je dosta naivno i prozirno dala uvjeravanja da je njihov partner u Republici Srpskoj stranka PDP-e, koja je bila partner i u Alijansi, ali da ”oni nemaju tu snagu da diktiraju s kim }e PDP-e u RS praviti politi~ke aran`mane i parlamentarnu ve}inu”. Rukovodstvo SDA-a se veoma brzo samo demantovalo, daju}i svoj glas za izbor Dragana Kalini}a za Predsjednika Narodne skup{tine RS, prave}i na taj na~in neprostiv grijeh prema svojim glasa~ima i svim patriotima BIH, jer je svima poznato da je ovaj ~ovjek ”doktor humanista”, od prvog dana bio bliski saradnik ratnih zlo~inaca Karad`i}a, Plav{i}ke i Kraji{nika.

Kao {to je SDS s Ivani}evim PDP-om, kao navodno ”umjerenim nacionalistom”, osigurala pokri}e, tako je to SDA-a u ”interesu bo{nja~kog naroda” postigla sa SBiH. Istini za volju, treba re}i da iskustvo pokazuje da nema nikakve razlike izme|u Ivani}a sa jedne, [arovi}a, Kalini}a i ^avi}a sa druge strane, i da je stranka PDP-e nastala i djeluje na istim politi~ko-moralnim na~elima na kojima je i SDS. Stranka za BIH je opet izravno nastala iz SDA kada je do{lo do razlaza izme|u Izetbegovi}a i Silajd`i}a. Sam Silajd`i}, kao osniva~ SBiH, pokazao se kao ~ovjek bez velike vizije i politi~kog iskustva, sa vrlo slabim organizatorskim sposobnostima, posebno u profiliranju i ustrojavanju stranke u gra|ansku stranku politi~kog centra. Izgleda da mu je vi{e stalo kakav }e dojam ostaviti me|u svojim simpatizerima, pa je u prvi plan stavio bavljenje sobom, svojim izgledom i karizmom, a ne partijom i politi~kim `ivotom. Zato ne treba da ~udi {to mu je i u njegovoj stranci opao autoritet, koja je i mimo njegove volje donijela odluku da koalira sa nacionalnim strankama, dok joj je sam Slija|i} slu`io kao pregovara~ki adut za postizanje {to bolje cijene. Ipak, za politi~ke analiti~are ostaje dosta nerazja{njeno pitanje za{to je SDA uporno insistirala na Silajd`i}u kao kandidatu za Presjedavaju}eg Vije}a ministara, ocjenjuju}i ga kao ~ovjeka velikog iskustva, sa mnogim me|unarodnim poznanstvima i vezama, sa ugledom i povjerenjem me|u Bo{njacima, kada se zna da je dan uo~i izbora sam Alija Izetbegovi} pozvao Bo{njake da glasaju za Tihi}a, jer ”ako budu glasali za Silad`i}a, glasa}e i za Lagumd`iju”, {to je o~ito neprostiv grijeh za pravog Bo{njaka.

Iako sve ~ar{ijske pri~e ne treba uzimati ”zdravo za gotovo”, ipak u ovoj ”da iza kandidature Silajd`i}a stoji sam Pedi E{daun”, koji sa dosta blagonaklonosti gleda na povratak nacionalnih stranaka, vrlo je vjerovatno da postavljanje Silajd`i}a (covjeka sa dobrim me|unarodnim vezama i diplomatskim iskustvom) na mjesto glavnog ~ovjeka izvr{ne vlasti u BiH, je vi{e od obi~ne koincidencije.

Kako je sam Silajd`i}, iz samo sebi znanih razloga, odustao, to je bio otvoren put da nacionalne stranke dizajniraju vlast po svom ukusu, obe}avaju}i javnosti da }e na funkcije izvr{ne vlasti birati isklju~ivo stru~ne, probosansko orijentisane ljude, ljude koji su privr`eni demokraciji, reformama i ekonomskom oporavku BiH i njenom br`em uklju~ivanju u evropske integracije.

Izgleda da ovim obe}anjima u BiH jo{ samo vjeruje Visoki predstavnik Pedi E{daun i neki du`nosnici u me|unarodnoj zajednici koji su dali podr{ku do sada predlo`enim kandidatima. Mo`da se u ovoj podr{ci krije opet ono ~ar{ijsko rekla-kazala da me|unarodnoj zajednici trebaju upravo ovakvi kadrovi, jer ih imaju pod kontrolom i sa njima mogu lak{e upravljati.

Iako i nakon tri mjeseca jo{ u potpunosti nije konstituisana sva zakonodavna i izvr{na vlast, rezultati posljednjih izbora ve} se osje}aju u mnogim pojavnim oblicima koji nas podsje}aju na deset najte`ih godina. Povratak nacionalnih stranaka na vlast predstavlja svojevrstan signal za ponovno o`ivljavanje terorizma, kriminala, politi~kih opstrukcija, ucjenjivanja, pravljenje trulih kompromisa i neu~inkovitog funkcionisanja vlasti. Tako za kratko vrijeme u R.S. se dogodilo vi{e napada na Bo{njake povratnike, njihovu imovinu i vjerske objekte, u Federaciji je extremista i vjerski fanatik Muamer Topalovi} izvr{io gnu{an zlo~in nad tro~lanom porodicom An|eli}, Hrvatima povratnicima u selo Kostajnica kod Konjica, obavljena je kriminalna privatizacija Telekomunikacijske ku}e ”Eronet-a”, srpski pooslanici napustili su konstituiraju}u sjednicu Predstavni~kog doma parlamenta BiH zbog nametanja Zakona o Vije}u ministara od strane Visokog predstavnika, SDA se o{tro suprostavila ideji ujedinjenja Mostara, poslanici u Parlamentu BiH potro{ili su vi{e od pola dana za utvr|ivanje dnevnog reda sjednice, a veoma su se brzo usaglasili oko Odluke za pove}anje poslani~ke naknade. Evidentno je da su do sada politi~ke stranke ogromnu energiju potro{ile na raspodjelu fotelja, a nisu postavile, a kamoli pokusale da rije{e neko od va`nih i nagominalih dru{tveno-ekonomskih pitanja. U me|uvremenu, `ivot ne ~eka. Socijalna bjeda kuca na vrata. Sve je vi{e {trajkova nezadovoljnih i nezaposlenih radnika {irom BiH, ali me|u njima je i onih koji dobijaju nacionalnu dimenziju. Tako kada tuzlanski radnici blokiraju cestu, policija ih ukloni. Njihovi protesti nemaju nacionalni ve} socijalni predznak. Kada to ~ine hrvatski stradalnici rata, blokade traju. Tako nije daleko od pameti da }e na osnovu ovoga, toliko puta potvr|enog iskustva, svaki protest koji ra~una na uspjeh tra`iti nacionlalni oslonac.



Da bi ova sumorna slika bh. stvarnosti bila jo{ vi{e uneospokojavaju}a pobrinule su se i na{e kom{ije. Ne slu~ajno u veoma kratkom vremenu iz Hrvatske i Srbije poslate su bez uvijanja, i to od strane najodgovornijih dr`avnih i politi~ih li~nosti ovih zemalja, ideje o mogu}nosti podjele BiH. Tako je Zdravko Tomac, podpredsjednik Sabora Hrvatske rekao da hrvatsko nacionalno pitanje u BiH nije rije{eno, a sve dok ono tu ne bude rije{eno, bit }e problem i za Hrvatsku; medjunarodna zajednica je nepravedna prema Hrvatima; ideju o tre}em entitetu ne treba napustiti.

Zoran \in|i}, Predsjednik vlade Srbije u nedavnom intervjuu njema~kom ”Spiglu” je rekao: ”Beograd }e zatra`iti novu Dejtonsku konferenciju radi odre|ivanja novih granica na Balkanu, ako kosovski Albanci nastave da insistiraju na nezavisnosti.”

Po svemu sude}i, nakon sedam su{nih poratnih godina, BiH sada ulazi u jedan novi politi~ki ciklus, koji tako|e ne obe}ava nimalo vedrine. Dejtonske nejasno}e, nepostojanje konkretnih namjera, planova i jedinstva me|unarodne zajednice oko Bosne i dalje paraliziraju ozbiljan sveukupni razvoj BiH, a posebno njene dru{tvene i politi~ke scene sto potspje{uje opstank lo{e i jalove participacije, oli~ene u nacionalisti~kim elitama koje su profitirale u ratu, kao i u poratnoj kriminalnoj privatizaciji dru{tvene imovine i tako stekli materijalnu i politi~ku moc. Te{ko je povjerovati i nadati se da }e oni sami ra{~istiti sa vlastitom praksom, ve} }e prije biti da sada uz blagonaklonost me|unarodne zajednice, nastaviti po starom.

Jedina {ansa da se to promijeni je kon~no organizovanje i nametanje bh. politi~ke samosvjesti na gra|anskoj opciji, kroz okupljanje svih progresivnih snaga dru{tva koje bi preuzele odgovornost za budu}nost dr`ave BiH.