Istrazimo ko nas je opljackao

zikamu · Post by **zikamu** » 20/01/2006 06:33

ROS "Čajavec" - 10 miliona eura
http://www.nezavisne.com/dnevne/dogadja ... 005-03.php

@valterbranisarajevo
Ja stvarno vise ne znam sta je bilo, a sta ne, pa te molim da provjeris ovih nekoliko zadnjih postova.

Fair Life · Post by **Fair Life** » 20/01/2006 06:48

Nisu cifre ali jesu fakti o tome kako se uspjesno pljackalo i kojim se sve sredstvima lopina sluzi u borbi protiv revnosnog inspektora... koji je pokusao da zaceprka malo ispod... i otkrije usran obraz.

Ili... kako od insana postati hajvan...
______________________________________________
Cesto sam u dilemi sta je ponekad primjernije...

ili...

Balavac sam bio kad sam slusao jednu staricu kako je pricala... "Sacuvaj me boze i okupacije i oslobodjenja!"

Na pitanje "sto oslobodjenja", ona je mirno nastavila... "Okupator dodje i ode, a oslobodioci dodju i uzjasu te za citav vijek."

senada · Post by **senada** » 20/01/2006 08:15

Sve te silne "demokrate90" su robijasi svih mogucih profila iz vremena drzave, zakona - "ateizma" i "komunjara"..... sada je obrnuta situacija... sada smo mi njihovi zarobljenici i taoci.
Ako uspijemo dotaci milijardu i po' to ce biti manje od 0,001% cjelokupnog (post)ratnog plijena "demokrata90."

valterbranisarajevo · Post by **valterbranisarajevo** » 20/01/2006 11:36

Zikamu Sipad i Klickovica smo vec "obradili" ovo ostalo je novo.

Narode evo stigosmo do Milijarde !!!!

Milijarda stopetnaest miliona petsto hiljada eura

Dvije milijarde dvjestotridesetjedan milion KM

Istrazivacki tim Sarajevo-x foruma

valterbranisarajevo · Post by **valterbranisarajevo** » 20/01/2006 14:49

Sibar 250.000 eura

Pola miliona maraka, koje predstavljaju osnivački ulog četrdeset građana u sarajevskom Društvu za upravljanje privatizacijskim investicionim fondovima ŠIBAR Invest, došlo iz budžeta Federacije BiH i "drugih izvora"

valterbranisarajevo · Post by **valterbranisarajevo** » 20/01/2006 14:50

Dragan Covic -ponovo - 1,1 milion eura

Poznato je da je za svoga ministarskog mandata u Vladi Federacije Covic sklopio ugovor o kupovini šesnaest minubuseva za ratne vojne invalide, cija je ukupna vrijednost bila 2,14 milijuna maraka. No, kako nikada nije precizno utvrdeno koliko je takvih vozila poduzece Soko Eurobus, kojem je cijeli posao povjeren, isporucilo, dodatna je provjera nalozena Zupanijskom tuziteljstvu u Mostaru. Rezultat te istrage bila je nova kaznena prijava koja je, opet, naknadno zataškana i stopirana.

Čović i Vidačak se kao suizvršitelji terete da su sklapanjem ugovora i izvršenjem, odnosno neplaćanjem najamnine u Slobodnoj zoni Soko u iznosu od oko 170.000 KM namjerno nanijeli i prisvojili sredstva od te tvrtke, čijim su sredstvima kasnije privatizirali Sokolovu tvrtku Soko Pteron. Gdje će se istraga nastaviti voditi, odlučit će Federalno tužiteljstvo koje je privremeno obustavilo istragu u ovome slučaju, piše današnji Dnevni list.

valterbranisarajevo · Post by **valterbranisarajevo** » 20/01/2006 14:51

Edhem Bicakcic (dopuna) 11 miliona eura

Edhem Bičakčić oštetio državu za 23 miliona i 375 hiljada KM

Nijedan slučaj od 2001. godine do danas nije riješen, zbog nedopustivo spore odluke o pitanju imuniteta, na koji se pozvao bivši premijer FBiH

Nadležnim tužilaštvima i sudovima u BiH podneseno je ukupno sedam krivičnih prijava protiv bivšeg premijera, bivšeg potpredsjednika Stranke demokratske akcije i bivšeg direktora "Elektroprivrede BiH" Edhema Bičakčića. Ukupna suma zloupotreba budžeta i javnih fondova, dakle, novca poreznih obveznika, u sedam odvojenih zahtjeva za suđenje iznosi nevjerovatnih 23 miliona i 375 hiljada KM.
Nova prijava

No, ni tu nije kraj jer će krajem mjeseca biti podignuta i nova, osma krivična prijava za zloupotrebu položaja i nenamjensko trošenje novca. Jedini i isključivi razlog zbog kojeg nijedan slučaj nije riješen od 2001. godine do danas jeste nedopustivo spora odluka o pitanju imuniteta, na koji se Bičakčić pozvao jer je bio premijer Federacije BiH.
Niz krivičnih prijava tiče se isplate milion i 351 hiljade KMadvokatskoj kući "Mek Dermot, Vil i Emeri", angažiranoj da demantira natpise "Njujork tajmsa" o korupciji u BiH. U isplate na račun banke u Londonu, za koje niko izuzev Bičakčića nije dao odobrenje, angažirani su bili i "Elektroprivreda BiH" i Služba za zajedničke poslove Vlade. Dalje, u pitanju je 2,5 miliona KM novca s računa Ambasade BiH u Beču koje je Bičakčić dao Bošnjačkoj TV i firmi "Unigradnja", koja je potom 700 hiljada KM uplatila "kao donaciju" Stranci demokratske akcije.
Umjesto kao pomoć borcima, 825 hiljada KM iz budžeta iskorišteno je za otkup treće serije dionica Šeh in banke. U istu banku sumnjivo je prebačeno još dva miliona i 730 hiljada KM, kasnije iskorištenih za potrošačke kredite "probranima". Više od 300 hiljada KM Bičakčić je odobrio za nelegalnu kupovinu stanova čelnicima Porezne uprave.
"Crni fondovi"

On je bez odluke Vlade i Parlamenta formirao Federalni zavod za zapošljavanje koristivši ga kao "crni fond" za sve projekte koje je odobravao, a više od 11,6 miliona KM nenamjenski i mimo zakonskih ograničenja utrošeno je na ime budžetskih rezervi, uključujući i projekat propale kupovine dva aviona za "Air Bosnu".
Bičakčić je sve do prošlosedmične odluke OHR-a o njegovoj smjeni i u "Elektroprivredi BiH" raspolagao budžetom od 22 miliona KM, dok se na sudovima istovremeno tereti za štetu od 23 miliona i 375 hiljada KM.
Adi HADŽIARAPOVIĆ

Šutnja Kantonalnog suda

Već nekoliko mjeseci čeka se na stav Kantonalnog suda u Sarajevu o imunitetu Edhema Bičakčića, na koji je ova institucija obavezana odlukom Ustavnog suda FBiH.
No, i ta odluka, ma kakva ona bila, neće biti konačna jer će pravo žalbe imati i tužilac i Bičakčić. Ipak, proces je deblokiran, tako da se konačna odluka mora usvojiti.

.

valterbranisarajevo · Post by **valterbranisarajevo** » 20/01/2006 20:21

Besim Mehmedic 1,9 miliona eura

Proglasenjem treceplasirnog inz. arh. Mirze Muhasilovica, uposlenika firme Triland Development Moscow-Sarajevo-Dalas, za pobjednika na natjecaju za dodjelu lokacija za izgradnju poslovnih objekata na Marijin dvoru, aktuelni direktor Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo inz. arh. Besim Mehmedic ostetio je drzavni budzet za 3.887.175 KM. Sta ce na to reci antikorupcioni tim OHR-a i tuzilac Munib Bisic?

valterbranisarajevo · Post by **valterbranisarajevo** » 20/01/2006 20:22

Cesta Otoka-Ilidza 500,000 eura

Skandalozno: Zašto je preplaćena rekonstrukcija sarajevske saobraćajnice od Otoke do Ilidže
Sarajlije 'bacile' u asfalt milion maraka
Rekonstrukcija je počela, radove izvodi trećeplasirana firma na tenderu, “Sarajevo-putevi”, cijena posla je 5,015 miliona KM, zaposleni su domaći kapaciteti i sve izgleda u redu. Ali...Austrijski “Strabag”, prvoplasirani na međunarodnom tenderu, sa ponudom od 4,094 miliona KM ne misli odustati

valterbranisarajevo · Post by **valterbranisarajevo** » 20/01/2006 20:23

Senadin Fetahagic 1,3 miliona eura

Demagoški bezobrazno Senadin Fetahagić, generalni direktor sarajevskog hotela "Holidej in",ponudio je da na državni račun vrati 13 od ukupno uzetih 52 hiljade KM za četiri mjeseca svog "rada". To je učinio nakon što je naš list objavio "poslovne tajne" o njegovoj mjesečnoj plaći od 30,2 hiljade KM, što je izazvalo bijes radnika i zaprepaštenje javnosti
Osim nepojmljivih plaća i nagrada, te stalnog poslovanja sa gubitkom koji je 2001. godine dosegao čak 3,6 miliona KM, otkrivaju se i sumnjivi poslovi. Prema raspoloživim informacijama, jedan od većih dobavljača za potrebe rada hotela je firma "Consa" iz Sarajeva, u kojoj je Fetahagić radio sve dok nije imenovan za direktora "Holidej ina"! Naravno, taj posao nije dodijeljen na tenderu iako je u pitanju hotel sa stopostotnim državnim kapitalom.

valterbranisarajevo · Post by **valterbranisarajevo** » 20/01/2006 20:24

Federalno ministarstvo odbrane 7 miliona eura

Predistražnim radnjama o finansijskom poslovanju Federalnog ministarstva odbrane (FMO) u 2002. godini, koje provodi Tužilaštvo FBiH i federalna policija, za sada je otkriveno 50 stavki koje upućuju na krivična djela iz oblasti privrednog kriminala i korupcije, potvrđeno je juče u Federalnom tužilaštvu
Prema predistražnim radnjama, koje traju već nekoliko mjeseci, u korupciju je upleteno i desetak federalnih preduzeća. Naš sagovornik tvrdi da izvještaj federalnih revizora, po kojem su FMO i VF nenamjenski potošile 13,8 miliona KM u 2002. godini, ne mora da bude konačan.

valterbranisarajevo · Post by **valterbranisarajevo** » 20/01/2006 20:25

Market Bull 600.000 eura

Novi skandal na Sarajevskoj berziUprava Sarajevske berze (SASE) prijavila je sarajevskim tuziocima, MUP-u Kantona Sarajevo i Komisiji za vrijednosne papire FBiH transakciju dionicama koju je pocetkom januara obavila brokerska kuca Market Bull, zbog sumnji da je u ovom poslu bilo i falsifikovanih dokumenata. Zvanicnici SASE u utorak nisu zeljeli govoriti o detaljima, no izvijestili su da se radi o blokovskoj transakciji vrijednoj 1,2 miliona KM, koju je Market Bull berzi najavio 7. januara.

valterbranisarajevo · Post by **valterbranisarajevo** » 20/01/2006 20:26

Ministarstvo trezora BiH 3,8 miliona eura

Ministarstvo trezora BiH odgovorno za gubitak 7,6 miliona KM?

Zbog loseg gospodarenja novcem dobijenim u sukcesiji imovine bivse SFRJ, nasa zemlja je u prosloj godini izgubila sedam miliona i 600 hiljada konvertibilnih maraka. Ova cinjenica bila je predmetom analize Ureda revizora BiH koji je u petak zvanicno saopcio rezultate iz izvjestaja o finansijskom poslovanju 15 institucija BiH u prosloj godini.

OvaRupaNemaDnaaaaaaaaa... · Post by **OvaRupaNemaDnaaaaaaaaa...** » 20/01/2006 22:03

valterbranisarajevo wrote:Ministarstvo trezora BiH odgovorno za gubitak 7,6 miliona KM?

Pu, kud Aliju ne izgubise '93.

WalterB · Post by **WalterB** » 20/01/2006 22:34

Ovo je sve UDBA i KOS.

senada · Post by **senada** » 20/01/2006 22:49

Sadrzaj

BROJ 165, 28. JULI / SRPANJ 2000.

Arhiva DANI 165

Sedmi dan

FOKUS

REAGIRANJA

Intervju Dana:

AFFAN RAMIC
(Zlatko Dizdarevic)

Bosanski barometar 2000

HASANOVA CRNA KUTIJA

Bicakcic pomeo federalni, Sabitovic drzavni Zavod za zaposljavanje:

NESTALO I OPLJACKANO PREKO 100 MILIONA MARAKA
Vildana Selimbegovic

U najnovijoj aferi trosenja novca namijenjenog zaposljavanju, Salih Foco i Boro Bjelobrk javno traze da Edhem Bicakcic polozi racune Federalnog zavoda za zaposljavanje. Kako u federalnom, tako i u drzavnom: Dani posjeduju dokumente iz kojih se jasno vidi da su nova radna mjesta umjesto otvaranja zavrsavala kao slamke spasa za Delimustaficeve banke i Sajine poslove. MUP Kantona Sarajevo, Kantonalnom je tuzilastvu podnio krivicnu prijavu protiv Mesuda Sabitovica, koji je drzavni zavod ostetio za samo 10 miliona maraka, ali je zato kupio sestri stan, platio kcerki auto i sebi finansirao agenciju. Vildana Selimbegovic otkriva kako je Nestalo i opljackano vise od 100 miliona maraka.
BHT, nastavak agonije:

HADZIFACE OFF
Emir Imamovic

Senad Hadzifejzovic vise nije glavni i odgovorni urednik TV BiH! Je li Hadzifejzovicev odlazak dokaz medijskog puca Edhema Bicakcica, osveta zanemarenih, starih novinara, legitiman potez direktora ili mucni nastavak sapunske opere u televiziji koja je vec godinama u fazi tranzicije iz nicega u nista? Otkriva Emir Imamovic u tekstu Hadziface off.

BOSANSKI RUBIKON

PONAVLJANJE HISTORIJE
Zlatko Dizdarevic

Sveuciliste u Mostaru:

KRIZ U KANALIZACIJI,
BOBAN U REKTORATU
Senad Pecanin

Postovaoci lika i djela Franje Tudjmana, Gojka Suska i Mate Bobana na Mostarskom sveucilistu smatraju da je kucnuo cas za obracun sa rektorom Sveucilista, koji se drznuo pa pravi sveuciliste koje bi odgovaralo savremenim svjetskim standardima. Da li ce poraz Jadranka Prlica na Sestom saboru HDZ-a BiH oznaciti kraj napora za krhku autonomiju Sveucilista? Za sta je optuzen rektor Marko Tadic i o cemu on informira Antu Jelavica? Hoce li se pocetak "detudjmanizacije Mostara" zavrsiti vec na pocetku, analizira Senad Pecanin u tekstu Kriz u kanalizaciji, Boban u Rektoratu.

Pronevjera u Savezu RVI:

POKLONI NA KREDIT
Hasan Hadzic

Delozacije u Bocinji

U SVOJOJ VJERI, U TUDJOJ KUCI
Vildana Selimbegovic

Radinovici protiv Puhovca:

SELO VESELO
Esad Hecimovic

Nakon posljednjih opcinskih izbora, dva sela, Radinovici, u kojima je pobijedila PBS, i Puhovac, u kojem je pobijedila SDA, posvadjali su se po svim osnovama. Esad Hecimovic posjetio je zavadjene seljane i saznao da spor ide od pitanja ko je zapostavljen, a ko privilegovan od SDA vlasti u zenickom kraju: Selo veselo.

Ni bosnjacki ni hrvatski ni srpski, nego...:

ZADNJI VOZ ZA SARAJEVO
Ermin Cengic

Koliko je kostala reintegracija Sarajeva:

LIJEPE FABRIKE LIJEPO GORE
Amer Kapetanovic

Izbori za predsjednika Republike Srpske:

KO CE BITI RADOVAN CETVRTI
Zeljko Cvijanovic

Masovne grobnice u Sarajevu:

RAT ZA MRTVE
Emir Suljagic

Kako je Tihomir Blaskic otisao u Haag:

SIMBOLICKO UMORSTVO
Igor Lasic

Ivan Zvonimir Cicak, kolumnist:

MESIC SE MORAO ISPRICATI BOSNI
Mile Stojic

Propast summita "Camp David 2"

JERUSALEM - SVETINJA I PROKLETSTVO
Mladen Maric

Bernard Lewis, orijentalist

IZVOR SUKOBA SU SLICNOSTI,
A NE RAZLIKE
Jasna Samic

Poslije kraja

MRAMOR, MEMORIA, ZATIRANJE
Ivan Lovrenovic

VLAH BEZ VOZNOG REDA

USTASA SA KOKARDOM
Marko Vesovic

HEMONWOOD

UVOD U SANGAJ
Aleksandar Hemon

Bio sam Alijin diplomata (I):

KAKO SU SE RAZISLI ALIJA I ADIL
Muhamed Filipovic

Akademik Muhamed Filipovic, ucesnik, svjedok i posmatrac najburnijeg dijela historije BiH svoja je sjecanja sistematizirao u dvije knjige. Prva uskoro izlazi iz stampe, a njene najzanimljivije dijelove vec od ovog broja mozete citati u Danima. Uvazeni akademik u prvom nastavku analizira Kako su se razisli Alija i Adil.

Opservatorij

OPSERVATORIJ

HISTORIJSKA CITANKA

MARKETING
Miljenko Jergovic

Objavljeno u broju 165 DANA, 28. juli / srpanj 2000.

senada · Post by **senada** » 20/01/2006 22:56

(nisam sigurna da je obuhvacen ovaj iznos)
Reakcija SIPA-e
(...)
Tužilaštvo BiH sumnjiči ga za više krivičnih djela u vezi sa poslovanjem Privredne banke srpsko Sarajevo kojoj je visoki predstavnik Pedi Ešdaun zabranio rad, jer je, navodno, finansirala zaštitu odbjeglih haških optuženika. Prije četiri mjeseca Mandić je izjavio da jepreko posrednika OHR-a dostavio dokumentaciju o ranijem upadu u platni promet Srbije, iz koje je vidljivo da je više od 50 miliona eura doznačeno za finansiranje zaštite odbjeglih optuženika. Podsjećanja radi, on je već jednom bio uhapšen u akciji "Sablja" u aprilu 2003. godine pod sumnjom da je sarađivao sa "zemunskim klanom" Dušana Spasojevića, ali mu je Vrhovni sud Srbije ukinuo pritvor zbog nepostojanja dokaza.

senada · Post by **senada** » 20/01/2006 23:10

(provjeriti je li vec obuhvacen iznos)
BIH opozicija se zauzima za anti – korupcione zakone

ISN, 18 April 2005
Nidzara Ahmetasevic, Sarajevo, Institut za ratne i mirovne studije (IWPR)

Bosanske opozicione partije su ogorčene na odbijanje međunarodno postavljenih vlasti u zemlji da podrže po njima zakon koji je krucijalan za smanjenje korupcije, izbjegavanja plaćanja poreza i pranja novca. Opozicija tvrdi da nedostatak zakonskih odredbi onemogućava sudovima da konfiskuju nelegalno stečena sredstva i drugu imovinu što državu košta milione eura izgubljenog novca. Iako su prije skoro 18 mjeseci prezentovali nacrt zakona o konfiskaciji ilegalno stečenih sredstava vladajuće partije su odbile da usvoje ovaj zakon a Kancelarija visokog predstavnika (OHR) sa Peddy Asdown-om ostala je po ovom pitanju rezervisana.
Veličina problema nije ozbiljno osporena. Studije međunarodnih i pravnih ekspreta tokom nekoliko godina su pokazale da velike svote novca su izgubljene za vladu svake godine kroz pranje novca, pronevjere, poreske prevare i ilegalno sticanje imovine i drugih sredstava. Samo ove godine studija je ukazala do koje mjere je struktura organizovanog i privrednog kriminala oštetila državne blagajne. Dok je BIH primala ogromne finansijske donacije tokom potekle decenije uključujući više od 5 milijardi US$ u pomoći od 1995 do 2000. godine, mali dio ovih investicija je vidljiv, jer još uvijek putevi su loši, a životni standard stanovništva je nizak. OHR je takođe priznao da je nekoliko milijardi konvertibilnih maraka namjenjenih za socijalnu potošnju završilo u privatnim rukama u nekoliko prošlih godina.
U građevinskom sektoru se gube milioni KM

Prema podacima Transparency International samo u sektoru građevinarstva pronevjeri se oko 74 miliona KM svake godine. Kancelarija za carinsku i fiskalnu pomoć (CAFAO) tvrdi da gotovo 1,2 milijarde maraka, što je više nego godišnji budžet Federacije BiH (većeg entiteta), je izgubljeno za vladu svake godine kroz razne prevare kao što su fantomske kompanije ili komapnije registrovane na preminula lica.
Ovakva korupcija ima više nego čisto ekonomske konsekvence. Efikasna borba protiv organizovanog kriminala i korupcije je kao jedan od 16 uslova postavljenih od strane Evropske komisije ukoliko BiH želi da dobije zeleno svjetlo za Pregovore za pridruživanje – ključnoj fazi na putu ka članstvu u Evropskoj Uniji. Uspostavljenje specijalnog pravnog odjeljenja za borbu protiv organizovanog i privrednog kriminala i korupcije označeno je kao prvi korak sudova u dovođenju kriminalaca pred lice pravde. Ova inicijativa se pokazala nedovoljnom, jer je odjeljenje pokrenulo mnogo sudskih postupaka, dok je samo nekoliko lica osuđeno. Dodatno, i oni koji su osuđeni i nalaze se na izdržavanju kazne najčešće zadržavaju vlasnišvo nad nelegalno stečenom imovinom koristeći rupe u zakonu.
Nedostatak zakonodavstava

Prema riječima pravnih eksperata sudovi su sputani u prevazilaženju ovog stanja zbog nedostatka specifičnih zakona koji bi omogućili konfiskaciju ovakve imovine. “ Mi jednostavno trebamo zakon koji će dozvoliti konfiskciju ilegalno stečene imovine”, rekao je potparol Transparency International BiH, Srđan Blagovčanin IWPR-u, “bio bi to veoma efikasan način za borbu protiv organizovanog kriminala i drugih krivičnih djela”. Postojeći zakoni u BiH ovo pitanje ili ignorišu, ne istražuju ili ga neefikasno koriste npr. BiH je potpisnica Konvencije o pranju novca Savjeta Evrope čime se obavezala da će tražiti i konfiskovati imovinu stečenu kriminalom. Ova obaveza se veoma rijetko poštuje. Slično ovoj konvenciji novi krivični zakon BiH kaže : Niko ne može zadržati ilegalno stečenu imovinu”, ali u ove dvije godine koliko je novi zakon na snazi samo 500.000 KM ovako stečene imovine je konfiskovano. Pravnici tvrde da je postojeće zakonodavstvo nedovoljno i da je nedostatak zakona koji se odnose na ovaj problem prepreka. “Ukoliko bismo imali zakonske mogućnosti da djelujemo mogli bismo konfiskovati 5 miliona € u nekretninam i novcu samo od jedne osobe koja je pod istragom” rekao je izvor blizak pravosuđu BiH. Izvor je takođe dodao:” Mi znamo da ova osoba ne može dokazati porijeklo svoje imovine, ali je veoma komplikovano za nas da to dokažemo uz postojeće zakonske propise.”

Ciljana sredstva

Nekoliko evropskih zemalja posjeduje specijalne propise ili zakone koji obezbjeđuju da ilegalno stečena imovina ne ostane u rukama lica koja su osuđena za počinjena krivična dijela. Imajući ovo na umu opozicione partije u državnom parlamentu BiH su predložile nacrt zakona koji se bazira na postojećem zakonu u Irskoj i kojim bi se uspostavila specijalna agencija koja bi primala imovinu i sredstva stečena kriminalnim aktivnostima. Ukoliko je vlasnik u nemogućnosti da dokaže zakonsko pravo na određenoj imovini ovaj zakon bi dozvolio agenciji da preuzme kontrolu iste. Nakon oduzimanja imovine agencija bi odlučila kako da koristi novac ili sredstva i da li da proda ova sredstva. Socijal demokratska partija - SDP, Savez nezavisnih socijaldemokrata - SNSD i Nova hrvatska inicijativa - NHI, prezentovale su nacrt zakona parlamentu BiH krajem 2003. godine. “Mi smo htijeli da obezbjedimo sredstvo koje će pomoći u borbi protiv jednog od najvećeg zala s kojim se suočava BiH danas – kriminalom i korupcijom” rekao je Jozo Križanović šef kluba SDP u parlamentu BiH. “Prije nego smo predložili pomenuti zakon izvršili smo analizu godišnjeg izvještaja rada Državnog dužilaštva, koji kaže da je tužilaštvo procesuirajući 30-ak krivičnih dijela oduzelo oko 50.000KM prema postojećim pravilima. Takođe smo uočila da čak I kad su lica osuđena zbog počinjenih krivičnih dijela njihova imovina ostaje u njihovim rukama. “ Interes je građana da ova sredstva ne ostanu u rukama ljudi koji su ta sredstva stekli na nelegalan način.”

Reforme ne vode nigdje

Predložene reforme nisu usvojene, dva puta su odbijene od strane poslanika vladajućih nacionalnih partija: Stranke demokratske akcije - SDA, Srpske demokratske stranke - SDS i Hrvatske demokratske zajednice - HDZ. “Reakcija u parlamentu od strane vladajućih partija bila je veoma negativna čak i prije nego što su pogledali zakon” rekao je Križanović. Njihovo opravdanje je da je ovaj zakon nepotreban jer postoje drugi zakoni koji se odnose na isti problem. Neki su kao opravdanje iznijeli tvrdnju da je to prizivanje “mračnih dana komunističkog sistema.” Predstavnig SDA Mirsad Ćeman, predsjedavajući Ustavno pravne komisije Vijeća predstavnika u BiH parlamentu je rekao da neusvajanje ovog zakona “nije katastrofa.” Ćerman je odbio potrebu usvajanja ovog ili bilo kojeg sličnog zakona insistirajući da postojeći zakoni pružaju mogućnost sudovima da se bore protiv kriminala i korupcije. Čak i kada su ga podsjetili da je lično Državni tužilac ove godine rekao pred parlamentom da je usvajanje ovog zakona potreba, Čerman je ostao nepopustljiv. On je rekao da je Državni tužilac “iznio svoje političko a ne stručno stajalište”. “Očito ljudi koji su napravili ovaj prijedlog smatraju da su oni slika poštenja dok su svi ostali lopovi. Ja kažem da ima lopova i među jednim i među drugim.”

Opozicija traži podršku OHR-a

Nakon što su vladajuće partije odbile da se pomjere sa svog stajališta, opozicija je podražila podršku Kancelarije visokog predstavnika OHR. Njihove početne nade su bile velike. Prethodni Visoki predstavnik, Wolfgang Petritsch, neposredno pred odlazak , draftirao je dokumnet sa naslovom “Rad i pravda”, koji je ukazao da vlasti “moraju donijeti zakon koji određuje konfiskaciju sredstava stečenih kriminalom”. Ali sadašnji Visoki predstavnik Paddy Ashdown je odbio da zauzme takav stav. Izvori bliski OHR tvrde da je djelomični uzrok ovakvog stava to što OHR preferira da njegovi sopstveni pravni timovi pišu zakone, koji se potom nameću od strane iste institucije. Drugi razlog mogao bi biti da većina postojećih zakona na koje se žale tužilaštvo, su nametnuti ili napisnani od strane ljudi koje je angažovao OHR. Kada je OHR izdao misljenje o zakonu zahtjevao je bitne izmjene i amandmane. Na primjer, OHR je zahtjevao izmjene dijela zakona da država može zadržati imovinu ukolko njen vlasnik ne može da dokaže legalno sticanje te imovine, umjesto da tužilaštvo mora da dokaže kriminalno porijeklo iste. Kada su inicijatori zakona odbili da promijene ovaj dio zakona OHR je dobio da pruži podršku objašnjavajući da bi usvajanje ovoakvog zakona bilo preuranjeno. Ovakva odluka OHR-a ide u prilog vladajućim partijama i njihovom odbijanju da usvoje zakon ili da odobre novo slušanje. Ćermanu, vodećem protivniku zakona, činjenica da mnoge evropske zemlje imaju ovakav zakon i agencije nije dovoljan argument da ih i BiH mora imati. «Ništa me ne može ubijediti da trebamo ovakav zakon», izjavio je Ćerman.Cilj ove inicijative je da se izazovu političke tenzije “.

Nidzara Ahmetasevic je nezavisan novinar u Sarajevu i redovno daje doprinose IWRP
Ovaj članak u originalu je objavljen u IWRP Izvještaju o krizi u Iraku, podržanom od Ministarstva spoljnih poslova velike Britanije i SAD

senada · Post by **senada** » 20/01/2006 23:16

Arhiva DANI 110

7 PITANJA

ZA ALIJU IZETBEGOVICA

O milijardama dolara koje su tokom rata stizale na ime pomoci Bosni i Hercegovini odlucivao je i trosio ih uzak krug najpovjerljivijih clanova Izetbegovicevog porodicnog, zatvorskog, mladomuslimanskog i stranackog kruga. Imena Bakira Izetbegovica, Hasana i Halida Cengica, Senada Sahinpasica Saje, Omera Behmena, Dzemaludina Latica, Bakira Alispahica, Nedziba Sacirbegovica, najcesce su povezivana upravo kroz pripadnost "halki" - krugu ljudi provjereno odanih Aliji Izetbegovicu. Nikada se Izetbegovicu nije omaklo da na bilo koji nacin polozi racun i pokaze kako je vodio drzavno knjigovodstvo. Nacin na koji je izvjesnoj gospodji Ramizi Kadic dato ovlastenje da u kesu podigne 22,5 miliona njemackih maraka ilustrativan je pokazatelj kako je u ovoj zemlji sve funkcioniralo na povjerenje. Pa kako koga krene. Dani javno upucuju pitanja gospodinu Izetbegovicu: Koliko je novca donirano Bosni i Hercegovini za odbranu zemlje i humanitarnu pomoc? Ko je raspolagao tim novcem? Po cijem odobrenju? Za sta je trosen novac? Kome je podnijet izvjestaj o utrosku novca? Koliko je novca jos ostalo? Gdje su 22,5 miliona DM koja su u gotovini podignuta 13. maja 1996. iz NB BiH?

Pisu: Senad PECANIN i Dzenana KARUP-DRUSKO

UBISTVO IBRAHIMA DEDICA
--------------------------------------------------------------------------------
"Ovlastavamo gospodju Kadic Ramizu licna karta broj 1442/90 da moze podici gotovinu u iznosu od: 22.500.000 DM za potrebe Generalstaba Armije RBiH." Ovako nepismeno, sa svim interpunkcijskim greskama, izgleda nalog Ministarstva finansija Republike i Federacije Bosne i Hercegovine Narodnoj banci Bosne i Hercegovine kojim su izvjesnoj "gospodji Kadic" isplacena cak dvadeset dva i po miliona njemackih maraka u kesu, navodno za potrebe Generalstaba Armije BiH. Nalog Ministarstva finansija, pod brojem 06-482-21/96, ciju kopiju posjeduju Dani, izdat je 13.05.1996. godine.

"Bio sam tada clan Generalstaba Armije BiH i pojma nemam gdje su zavrsile ove pare", rekao nam je jedan tadasnji visoki oficir Armije BiH, uz uslov garantiranja pune anonimnosti.

"Knjige" su samo Alijine
Otkako je Stranka demokratske akcije osvojila vlast, a njen lider Alija Izetbegovic postao nesumnjivi bosnjacki nacionalni vodja, u Sarajevu se moglo govoriti, i govorilo se, o razlicitim segmentima nove vlasti: i o ideologiji, i o nacionalizmu, i o klerikalizmu, i o islamizaciji, i o nepotizmu, i o kriminalu, i o mafiji, i o korupciji, i o totalitarizmu... Slom komunizma, nacionalisticka euforija, genocidna agresija na Bosnu i Hercegovinu, stradanja Bosnjaka, poslijeratna rekonstrukcija zemlje... uvijek su bili vazniji razlozi zbog kojih je Alija Izetbegovic do sada vjesto izbjegavao drzavnim institucijama Bosne i Hercegovine i bosanskohercegovackoj i bosnjackoj javnosti podastrijeti odgovore na nekoliko najelementarnijih pitanja: Koliko je novca donirano Bosni i Hercegovini za odbranu zemlje i humanitarnu pomoc? Ko je raspolagao tim novcem? Po cijem odobrenju? Za sta je trosen novac? Kome je podnijet izvjestaj o utrosku novca? Koliko je novca jos ostalo?

Gospodin Alija Izetbegovic do sada nije nalazio shodno da odgovori na ova i slicna pitanja. O milijardama dolara koje su tokom rata stizale na ime pomoci Bosni i Hercegovini odlucivao je i trosio ih uzak krug najpovjerljivijih clanova Izetbegovicevog porodicnog, zatvorskog, mladomuslimanskog i stranackog kruga. Imena Bakira Izetbegovica, Hasana i Halida Cengica, Senada Sahinpasica Saje, Omera Behmena, Dzemaludina Latica, Bakira Alispahica, Nedziba Sacirbegovica, najcesce su povezivana upravo kroz pripadnost "halki"- krugu ljudi provjereno odanih Aliji Izetbegovicu. Uticaj ove grupe u drzavnim, nacionalnim, vjerskim, vojnim, sigurnosnim, finansijskim, diplomatskim, privrednim, kulturnim i informativnim strukturama Bosne i Hercegovine od pocetka rata do danas ima presudnu ulogu u profiliranju politike Republike Bosne i Hercegovine, odnosno onog dijela vlasti u kojem Bosnjaci ucestvuju u sporom zazivljavanju dejtonske tvorevine.

Organiziranje odbrane Bosne i Hercegovine bolovalo je od svih djecijih bolesti kroz koje prolaze sve zemlje napadnute od vojno i ekonomski visestruko nadmocnijeg neprijatelja. S obzirom na potpuno agresorsko okruzenje, i sa istoka i sa zapada, pobrojani bosnjacki celnici su od spontanih i organiziranih branilaca domovine preuzeli brigu o obezbjedjivanju potreba - logistickih za Armiju BiH i humanitarnih za civilno stanovnistvo. I da je iz arapskog svijeta i Irana upuceno i deset puta vise novca Bosni i Hercegovini i Bosnjacima, ni ta suma ne bi bila dovoljna da zadovolji sve potrebe odbrane i stanovnistva. U uslovima potpune blokade teritorija pod kontrolom bosanske armije bilo je skoro nemoguce kako dopremati naoruzanje i hranu tako i postivati zakonitost u nacinima raspolaganja novcem.

No, najsporniji dio Izetbegovicevog vodjenja drzavnog knjigovodstva predstavlja cinjenica da su drzavni organi, ciji je ustavni legitimitet zmurenjem na oba oka priznavala medjunarodna zajednica, funkcionirali i tokom rata i nakon njega, dugo prije nego sto su zazivjeli postojeci dejtonski. Medjutim, i pored toga sto su u tim organima sjedili ogromnom vecinom dokazani patrioti Bosnjaci, Izetbegovicu nikada nije palo na pamet da ih izvijesti o stanju u "knjigama". Svjesni strateskog znacaja odrzavanja u zivotu drzavnih institucija, Nijaz Durakovic i ostali clanovi ratnog sefa drzave su pristajali na ponizavajuci polozaj nemijesanja u vlastiti posao. Izetbegovic im je zahvaljivao time sto je i jedan Fikret Muslimovic, povodom saopcenja, na njih mogao javno pljuvati, u situaciji kada "prvi medju jednakima" u drustvu sa Ejupom Ganicem ostane u ubjedljivoj manjini u Vrhovnoj komandi.

"Za ovo ide glava"
Jedan jedini put do sada postojala je mogucnost da monolitnost "halke" pukne. Najtanjom karikom pokazao se Haris Silajdzic, koji joj je pripadao, ali samo do razlaza sa bivsim partijskim drugovima i formiranja Stranke za BiH. Upuceni su ocekivali da bi Silajdzic mogao otvoriti "Pandorinu kutiju" raspolaganja milijardama dolara. Ali, on to nije ucinio. Jedni tvrde da je to iz razloga sto jedino on nije podnio izvjestaj Edibu Bukvicu, odredjenom u ime "halke", o utrosku dijela novca koji je isao preko njega. No, vise osoba od ukupno malog broja upucenih u problematiku tvrde da je zelja za cuvanjem cistih ruku razlog zbog kojeg je Silajdzic napustio i "halku" i Stranku demokratske akcije. Na upit zasto onda ne izidje u javnost sa podacima, isti odgovaraju protupitanjem: "Znas li ti da za ovo ide glava? Nije lud, a ako ni ti nisi - okanit ces se pisanja o ovoj temi!"

Kako funkcionira nelegalno kruzenje novca kroz i mimo institucija sistema i finansiranje drzavno-partijskih simbiotickih cuda, brzo su shvatili i predstavnici medjunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Zbog toga su zeljeli sto prije ostvariti punu transparentnost budzetskih prihoda i rashoda. Neophodna mjera u tom pravcu bilo je eliminiranje Narodne banke Bosne i Hercegovine, koju su bosnjacki celnici grcevito odrzavali u zivotu. To im je polazilo za rukom sve do pocetka prosle godine, kada su pod prijetnjom prave donatorske odmazde od strane Ureda visokog predstavnika napokon pristali na ukidanje Narodne banke. A kada je u nju usao likvidator William Dudley, lako je ustanovio da u njenom bilansu nedostaje 45,8 miliona njemackih maraka. Radilo se o potrazivanjima od priblizno 32 miliona njemackih maraka, koje su svojevremeno, kao, posudjene Vladi RBiH, i oko 13 miliona bankarski nespornih potrazivanja od Promdei banke.

Najdelikatniji trenutak operacije likvidacije Narodne banke po bosnjacke celnike dogodio se onog trena kada su se u javnosti pocela postavljati pitanja: zasto kasni likvidacija Narodne banke i gdje su sredstva koja nedostaju? U tom trenutku, na valu "antikorupcione kampanje" koju je zapoceo "slobodni strijelac" Ejup Ganic, najlakse je bilo svaliti paznju javnosti na Promdei banku i njen dug od oko 13 miliona DM i pritom zaboraviti na dug koji je u ime Vlade RBiH stvoren prema Narodnoj banci BiH, a koji iznosi, kako tvrde upuceni izvori, preko 40 miliona DM. Kako je i zasto napravljen taj dug vidi se i iz opsezne dokumentacije koju posjeduju Dani. Najznacajniji dokument je citirano ovlastenje gospodji Kadic, koje je potpisao Ismet Suljendic, pomocnik ministra finansija. Na osnovu ovlastenja, 20. maja 1996. gospodji Kadic je na ruke, u kesu, isplaceno dvadeset dva i po miliona maraka. Sta je bilo sa ovim novcem? Ruke gospodje Kadic su posljednji trag kojim raspolazu nadlezne drzavne institucije.

Dzentlmenski sporazum
No, likvidator Narodne banke BiH nije pokazivao previse entuzijazma da traga za novcem za ciji se utrosak ne brine ni Parlament Bosne i Hercegovine. Njegov jedini cilj je bio da pokrije nedostatak u bilansu banke, ne zanimajuci se pritom ni za izvor novca kojim ce manjak biti pokriven. "Dzentlmenski sporazum" izmedju medjunarodnih predstavnika i bosnjackih celnika brzo je sklopljen. Rjesenje za nastalu situaciju je pronadjeno u novembru 1998. godine, kroz parasistemski Protokol o obezbjedjivanju nepovratnih sredstava za pokrivanje neplacenih potrazivanja i ostalih dubioza u likvidaciji Narodne banke BiH. Uz ocekivanu pasivnost predstavnika Hrvatske demokratske zajednice, jer se Protokol nije ticao izvora u "Herceg-Bosni" i neshvatljivi diletantizam celnika i poslanika Socijaldemokratske partije u parlamentima, prihvacen je sporazum po kojem su isplata kesa "gospodji Kadic" i ostali dugovi pokriveni na sljedeci nacin: budzet Federacije odvaja tri miliona DM, JP PTT Saobracaja BiH cetiri miliona KM/DM, JP Elektroprivreda BiH 1.436.000 KM, Zavod za platni promet Sarajevo tri milona DM, Sarajevski kanton 12.250.812 KM, Tuzlansko-podrinjski kanton 5.988.440 KM, Zenicko-dobojski kanton 3.865.474 KM, Unsko-sanski kanton 3.259.274 KM. Tako je osigurano 36.800.000 maraka, od cega je dio uplacen odmah, a ostatak je predvidjen da se uplacuje u mjesecnim ratama do juna ove godine.

Odluka likvidatora da blokira budzetske racune u cilju naplate dugovanja organa Republike Bosne i Hercegovine javnosti je vjesto servirana (nasjeli i Dani) kao vracanje duga Promdei banke od strane bosnjacke "komponente" u Federaciji. A o cemu se ustvari radi u utisku, u javnosti vjesto stvorenom o "aferi dugovanja Promdei banke"?

U citavom periodu od 1994. do 1997. godine, bez obzira na izuzetno teske ratne okolnosti u jednom periodu, Narodna banka je iz BiH iznosila znacajne kolicine stranog novca. Radilo se o neuobicajenim nacinima obavljanja uobicajenih bankarskih transakcija, kojima je banka u pomenutom periodu (Dani posjeduju dokument o pregledu poslovanja NB) ostvarila ukupnu dobit od oko 42 miliona DM. Za iznosenje ovog gotovog stranog novca iz trezora NB bili su direktno zaduzeni njeni ovlasteni radnici. Oni su se pritom izlagali velikim rizicima jer nisu imali nikakvo licno osiguranje, a nije postojalo ni adekvatno osiguranje novcanih posiljki. Da se, pak, nije ovako radilo i da je novac jednostavno stajao u trezoru NB, od njega ne bi bilo znacajnije ostvarene koristi.

U drugoj polovini 1996. godine pogorsali su se uslovi iznosenja novca. Naime, MUP FBiH, koji je odlukom Predsjednistva i sporazumom izmedju NB i MUP-a do tada davao pratnju prilikom iznosenja novca, prestao je to ciniti. Njihov procent je bio 1,5 posto provizije na te posiljke, a pritom nisu davali nikakve garancije za sigurnost novca. Mupovska pratnja je uvijek bila nenaoruzana i bez ikakvih ovlastenja za prelazak teritorije Herceg-Bosne, Hrvatske, Slovenije, Austrije i Njemacke. Oni su, ustvari, bili samo vozaci.

Neupotrebljivi strani novac poceo se kontinuirano gomilati u trezorima Narodne banke i rasla je potreba za njegovim iznosenjem. Nijedan bankarski subjekt iz Federacije BiH koji je bio pod kontrolom Armije nije bio spreman da preuzme na sebe rizik iznosenja neupotrebljivog stranog novca. Medjutim, to ih nije sprecavalo da u pregovorima koje su vodili sa Narodnom bankom unaprijed traze proviziju od pet do sedam posto i to bez ikakvih garancija da ce novac stici do konacnog odredista gdje bi se pristupilo njegovoj konverziji i zamjeni nevazecih i ostecenih novcanica.

Sarene valute
U trezorima Narodne banke sakupilo se u to vrijeme vise od 40 miliona DM. Naime, toliko je iznosila protuvrijednost starih, ostecenih i novcanica iz grupe takozvanih sarenih valuta (preko 30 valuta). S obzirom na nastalu situaciju, odgovorni su morali pod hitno pristupiti pronalazenju nacina za iznosenje ovog novca. Promdei banka d.d. Zagreb jedina je u to vrijeme ponudila NB da iznese te novcanice, dajuci pritom potpune garancije, odnosno nudeci da na sebe preuzme kompletnu odgovornost za transport novca, od trenutka preuzimanja iz trezora. Istovremeno iz Promdei banke su odobravali racun NB, dajuci dosta povoljne kamate. Ovakvom ponudom svi rizici za Narodnu banku bili su eliminirani.

Odgovorni iz Narodne banke ipak su pokrenuli ozbiljnu provjeru Promdei banke i njenog poslovanja. Pokazalo se da ova banka u Hrvatskoj, od ukupno 55 banaka, zauzima visoko mjesto na zvanicnoj rang-listi: 1995. i 1996. peto, a 1997. godine sedmo. Pored ovoga imala je puno ovlastenje Narodne banke Hrvatske za poslovanje, sto podrazumijeva i medjunarodno poslovanje. Izvjestaji neovisnih revizora potvrdili su da kapital Promdei banke iznosi preko 68 miliona DM, sto je vise od ukupnog neto kapitala svih banaka u Federaciji na dijelu koji je kontrolirala Armija BiH.

I pored svih ovih provjera odgovorni u Narodnoj banci su nakon potpisivanja ugovora o suradnji ovom poslu ipak pristupili izuzetno pazljivo: novac se iznosio postepeno - u sest transi, a iskljucivo je iznosen stari i osteceni novac te "sarene valute" (Dani posjeduju sve dokumente o ovom iznosenju novcanica). Sve vrijeme dok se ovaj posao obavljao, Promdei banka d.d. Zagreb uredno je uplacivala kamate na racun Narodne banke. Ukupan iznos ostvarenih kamata iznosio je milion njemackih maraka. Prilikom otkupa ovog u prometu nevazeceg novca, Narodna banka BiH ostvarila je zaradu od osamsto hiljada DM i sa pomenutim kamatama ukupna zarada NB u ovom poslu bila je milion i osamsto hiljada DM.

Sve vrijeme poslovanja nije bilo nikakvih problema u poslovnim odnosima izmedju Narodne i Promdei banke. Najbolji dokaz za takvu cinjenicu je sljedeci primjer: Prilikom osnivanja Centralne banke BiH, a po nalogu Narodne banke, Promdei banka je bez ikakvih zastoja i problema na racun Centralne banke BiH kod Commerce Bank Frankfurt uplatila iznos od 35 miliona DM akumuliranih u transakcijama Narodne banke. Ovaj transfer greskom je uplacen dva puta na racun Centralne banke, tako da je Promdei banka u roku od 48 sati umjesto 35 uplatila 70 miliona DM, sto je potvrdilo njenu visoku likvidnost. Na kraju je ovaj dupli transfer, kao greska, ponisten od strane Narodne banke. Potpuno neproblematicno poslovanje uspostavilo je kod tadasnjih odgovornih u Narodnoj banci zavidan nivo povjerenja u stabilnost i rad Promdei banke.

Dopune i motivi
Kako je Narodna banka nastavila poslovanje, morala su se obezbijediti sredstva za servisiranje njenog tekuceg poslovanja. U "Dopuni informacije o poslovnim odnosima NB BiH sa Promdei bankom d.d. Zagreb", koju je radio Sektor za devizne poslove NB, pise: "Nakon 13.08.1997. godine kada je izvrsen prenos dijela deviznih rezervi (DEM 132.584.030,72), sa NB BiH na CB BiH, a u skladu sa internim dogovorom da se izvrsi akumuliranje deviznih sredstava na Deutsche bank AG Frankfurt i eventualno na jos jednu stranu banku, strucna sluzba pocela je vrsiti kumulaciju ostalih deviznih rezervi sa racuna inobanaka i to: Deutsche bank AG Frankfurt i Promdei banka dd Zagreb... Prosjecna kamata po orocenim sredstvima kod Promdei banke bila je za USD 5,60, a kod Deutsche bank 5,45 posto, a za DM kod Promdei banke 3,30, a kod Deutsche 3,10..." Informaciju je potpisao, osmog juna 1998. godine, Zuhdija Fetahovic ispred Izvrsnog odbora NB. Isti dan je ova informacija, uz dopunu iz "koje se vide lica koja su davala naloge za transfere deviznih sredstava", poslata i predsjedavajucem Predsjednistva Aliji Izetbegovicu, a nju je potpisao Kasim Omicevic, clan Upravnog odbora Centralne banke Bosne i Hercegovine.

Prenos deviza potvrdio je i kolegij guvernera Narodne banke odrzan 19. novembra 1997. godine, kojem su prisustvovali guverner, viceguverneri, sekretar, sef Kabineta guvernera, izvrsni direktor Sektora pravnih organizaciono-kadrovskih i opcih poslova, predstavnik Sektora finansijskih i knjigovodstvenih poslova i clanovi Centralne popisne komisije Jasminka Jerkovic i Vesna Vilogorac. Na sastanku su doneseni zakljucci o poslovanju i, izmedju ostalog, odluceno je da "Sektor za devizne poslove koncentrise sredstva koja se nalaze na racunima vise banaka u inostranstvu i izvrsi prenos na Deutsche Bank i eventualno jos neku od banaka u inostranstvu, obzirom da se radi o manjim iznosima sredstava".

S obzirom na povoljne kamatne uslove, ovlasteni radnici su dio sredstava u iznosu od 15 miliona DM koncentrisali na Promdei banku d.d. Zagreb. Ovaj iznos predstavljao je osam do deset posto od ukupnih deviznih rezervi kojima je raspolagala Narodna banka. A upravo zbog ovih 15 miliona maraka, koji su, kako je kasnije govoreno, nelegalno pohranjeni u Promdei banku, Kantonalno tuzilastvo u Sarajevu pokrenulo je postupak protiv Kasima Omicevica (bio guverner Narodne banke BiH, sad clan Upravnog odbora Central banke), Envera Backovica (bivsi viceguverner Narodne banke, sadasnji viceguverner Central banke) i Zuhdije Fetahovica (bivsi direktor Sektora deviznog odjeljenja Narodne banke i izvrsilac naloga za prebacivanje deviza), a na zagrebackom sudu Centralna banka vodi spor protiv Promdei banke zbog dugovanja od 13 miliona maraka (dio sredstava je u medjuvremenu vracen). Pri otvaranju istrage protiv pomenute trojice funkcionera banke, istrazni organi su u potpunosti prenebregli niz okolnosti koje daju jasne indicije da su politicki motivi i pritisci javnosti i Ejupa Ganica odigrali kljucnu ulogu.

Ganic pred iskusenjima
Tako je zaobidjeno pismo likvidatora banke Williama Dudleya upuceno zamjeniku sefa Odjela za pravna pitanja Johanu van Lamoenu u Uredu visokog predstavnika, od 25.7.1998. godine (Dani posjeduju kopiju pisma), u kojem se izmedju ostalog kaze: "Likvidatoru nisu pribavljene bilo kakve informacije kojima bi se sugeriralo postojanje neke od malverzacionih ili protivzakonitih aktivnosti koje su bile dio odluke o stavljanju depozita kod ino-banaka..." Takodjer, nije u obzir uzeta ni Zamolnica za prolongaciju izvrsenja transfera upucena Narodnoj banci od Promdei banke. U njoj se ne odustaje od transfera i isplata kamata, ali se moli za produzenje roka i to iz razloga sto Deutsche bank iz Frankfurta otezava i usporava raspolaganje deviznim sredstvima Promdei banke u ovoj njemackoj banci, zbog cega je protiv nje na sudu u Njemackoj i pokrenut spor. Ovo obrazlozenje je bilo valjano za Ured visokog predstavnika, pa je tako glasnogovornica Ureda Alexandra Stiglmayer 18.8.1998. godine poslala pismo Promdei banci u kojem se zahvaljuje na saradnji na rjesenju problema likvidacije Narodne banke.

Vec i ove okolnosti svjedoce da je istraga protiv trojice funkcionera Narodne banke pokrenuta sa ciljem zadovoljenja uznemirene javnosti, ali i jos vise zbog toga da bi se proizvedena "afera" drzala u centru paznje. Naravno, strategija je uspjela i javnost i mediji su daleko od stvarnih malverzacija vezanih za raspolaganje ogromnim kolicinama novca. Koliko je bilo ishitreno otvaranje istrage svjedoci i cinjenica da Enver Backovic u vrijeme prebacivanja novca nije ni bio u Narodnoj banci, jer je vec ranije bio imenovan na novo radno mjesto viceguvernera u Centralnoj banci. "S namjerom maskiranja pravih pljacki, u ovom procesu se vrsi strahoviti pritisak pod prijetnjom smjena na sve instance pravosudja, od tuzilastva do sudstva, sa zahtjevom da se jedan potpuno legalan i transparentan posao proglasi nelegalnim i za drzavu stetnim. To je apsurdno. Kada bi se snosile posljedice za preuzimanje uobicajenih bankarskih rizika, celni ljudi americke, britanske, svicarske i drugih ambasada u Sarajevu, te OHR-a i vise medjunarodnih organizacija, morali bi odgovarati zbog zaledjenih depozita u Hipo, SAB ili BH banci", pojasnjava jedan od preplasenih uspjesnijih sarajevskih bankara, koji kaze da se s pravom boji nekompetentnog i manipuliranog pravosudja.

Dani jos raspolazu obiljem saznanja koja potvrdjuju praksu nezakonitog raspolaganja ogromnim svotama novca najuzeg kruga ljudi oko Alije Izetbegovica. Nekadasnja sirova praksa nosenja desetina kilograma kesa zamijenjena je daleko suptilnijim kanalima transferiranja novca. "Antikorupciona kampanja" Ejupa Ganica tek bi u narednim mjesecima mogla pokazati vjerodostojnost trazenjem odgovora na pitanja koja Dani javno postavljaju Izetbegovicu. Ne bude li i sam Ganic insistirao na njima, mozda se ni zeljene ambasadorske destinacije u Strasbourgu i New Yorku ne pokazu tako dalekim.

UBISTVO IBRAHIMA DEDICA, VLASNIKA PROMDEI BANKE

NARUCILAC: FIKRET ABDIC?

Kada je Ibrahim Dedic pred deset godina osnivao prvu privatnu banku u Hrvatskoj, svi su sumnjali da ce posao potrajati dulje od mjesec-dva. Vec sam pocetak bio je groteskan: prvu kancelariju banke Dedic je napravio zagradivsi prolaz u prizemlju zgrade u kojoj je stanovao, u kojem se do tada odlagalo smece. Sljedecih godina otvorio je pedesetak poslovnica Promdei banke u Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni i Hercegovini, a kontrolni organi izvrsili su cak 486 revizija i kontrola njegovog poslovanja. Zagrebacka policija biljezi dva neuspjesna atentata na njega, a sam Dedic je tvrdio da ih je bilo cak sedam.

Jedini je covjek kojem se javno ispricao aktualni hrvatski ministar unutarnjih poslova Ivan Penic. Povod za ispriku bile su izjave prvih ljudi zagrebacke policije, nakon pokusaja atentata na Dedica pocetkom 1998. godine, kako je Dedic "sitni prevarant koji je ljudima naplacivao fotografiranje praznim aparatom u zagrebackom parku Maksimir", da Dedic "sam dobro zna tko je i zasto pucao u njega", i da mu se "to ne bi desilo da je bio gdje mu je mjesto - u zatvoru, a policiji je u interesu da ga osudi, pa da se vise ne moraju s njim zajebavati". Rujna 1992. godine Dedic je uhapsen u Kopru zbog navodnog krivotvorenja slovenskih tolara, i nakon osam mjeseci pusten iz zatvora. Mediji su ga voljeli, jer je svojom galamom i ekscesima uvijek davao "stofa" za tekstove.

To su neke od pouzdanih cinjenica o Ibrahimu Dedicu. Spekulacija je mnogo vise - prvih godina hrvatske drzave cesto je vidjan u javnosti sa najistaknutijim ljudima politicko-gospodarskog miljea. Nagadjalo se da Dedic za hrvatske vlasti pere novac. Tvrdilo se, dapace, da je ozloglaseni sirokobrijeski tajkun Miroslav Kutle prvi ozbiljniji kapital posudio upravo od njega. Poslije je ljubav prestala, a dojucerasnji prijatelji vidljivo su se distancirali od njega. Kada su poceli problemi sa financijskim kontrolama, Dedic je neko vrijeme tvrdio da je jedini razlog za to - sto je Musliman. Medjutim, svoje porijeklo nikada nije previse javno isticao, vjerojatno ocjenjujuci - ne bez razloga - da bi mu to u aktualnoj Hrvatskoj vise odmoglo nego pomoglo. Pomagao je - vrlo glasno - prognanike iz Bosne i Hercegovine prvih mjeseci agresije. Odbijao je pripadnost bilo kojoj politickoj opciji, tvrdeci da ga zanima iskljucivo biznis.

Spominjala se i Dediceva povezanost sa Fikretom Abdicem. Ti izvori tvrde da je Dedic financirao Abdiceve poslovne poduhvate u ratu, u prvom redu sverc hrvatske nafte preko "autonomne pokrajine" do kninskih Srba, i da je Abdic Dedicu ostao duzan silne novce. Zbog toga neki mediji spekuliraju i da je upravo Abdic narucio Dedicevo umorstvo, uplasen bankarevim najavama da ce iznijeti u javnost sve detalje Abdicevih prljavih rabota.

Ibrahim Dedic ubijen je treceg srpnja navecer pred ulazom u zgradu u kojoj je stanovao, onu istu iz cijeg prolaza u prizemlju je pred deset godina zapoceo bankarsku karijeru. Spominje se zagonetna plavusa, navodno ruska prostitutka, koja je bila s njim te veceri, policija je pronasla ukradeni BMW kojim se ubojica dovezao i odvezao. Nacin kako je ubojstvo izvedeno i neki predmeti pronadjeni u kolima govore da je rijec o profesionalcu iz miljea organiziranog kriminala. Dedic je tvrdio da ga ucjenjuju i spominjao da je iznos dva milijuna maraka, opetovano je trazio policijsku zastitu zbog navodnih prijetnji, najava podmetanja bombe u prostorije banke i slicno. Zagrebacka policija tvrdi da o tome, policijskim rjecnikom receno, "nema saznanja". Inace, hrvatski MUP, vrlo efikasan u procesuiranju umorstava sjekirom pred seoskom birtijom, poslovicno je neefikasan u rasvjetljavanju zlocina koji imaju bilo kakve veze sa organiziranim kriminalom ili - ne daj boze - s politikom.

Enis Zebic

Objavljeno u broju 110 DANA, 9. juli / srpanj 1999.

valterbranisarajevo · Post by **valterbranisarajevo** » 20/01/2006 23:20

Milijarda stodevedesettri miliona eura

Dvije milijarde tristoosamdesetsest miliona KM

Istrazivacki tim Sarajevo-x foruma

senada · Post by **senada** » 20/01/2006 23:21

Arhiva DANI 144

KOLIKO KOSTA
NEDOKAZANA KORUPCIJA?

Komisija pravnih eksperata koju je, nakon pisanja New York Timesa o nestanku milijarde dolara strane pomoci u BiH, angazirao federalni premijer Edhem Bicakcic, nije, u sustini, nasla nista novo. Za sest mjeseci, koliko su eksperti radili, ustanovili su da "u Bosni ima korupcije i da je ona rezultat zloupotreba lokalnih vlasti i utaja poreza i carina". "Recept" za spas od korumpirane vlasti advokati, naravno, ne nude - jasno im je da se krije u birackim kutijama - no, ono sto boli ovu zemlju i njene stanovnike proglasili su tesko dokazivim. Prevedeno na domaci jezik: lopovi koji su posezali u kantonalne, drzavne i ostale budzete, koji su poziciju u vlasti i porodicnu moc koristili za punjenje licnih bankovnih racuna - najvjerovatnije nece u zatvor. Iz Krajine su odmah uputili prilog ovoj tezi: slucaj Alagic i njegovih 700 krivicnih djela prebacen je na Vrhovni sud

Pise: Dzenana Karup-Drusko

CLANOVI KOMISIJE PRAVNIH EKSPERATA, KOJU JE,
nakon objavljivanja Hedgesovog clanka u New York Timesu, imenovao federalni premijer Edhem Bicakcic, pompezno su preporucili uspostavljanje funkcije Specijalnog federalnog tuzioca i formiranje Antikorupcionih specijalnih snaga s ciljem borbe protiv korupcije u BiH. Komisija je otkrila ono sto je u svojoj ispravci nakon spornog clanka objavio i sam New York Times – da ukradena milijarda dolara nije medjunarodna pomoc, nego je iscezla milijarda najvecim dijelom rezultat malverzacija lokalnih vlasti i utajenih poreza i carina i da je"problem domace korupcije u Bosni veoma realan i da je on rezultat kompleksnog sadjejstva faktora koji su po mnogo cemu jedinstveni za Bosnu – skorasnji izlazak zemlje iz razornog rata, postojanje mreza koje su nastale radi obezbjedjenja oruzja i opskrbe tokom rata i etnickih sukoba koji su to izazvali, slabe centralne institucije i institucionalizirane etnicke podjele stvorene Dejtonskim sporazumom, izuzetne fizicke i politicke teskoce u kontroli granica zemlje".

Jefry Bates, advokat, kao oduvijek Bicakcicev, a ne medjunarodne advokatske firme "McDermott, Will and Emery", u ime Komisije je iznio da je "clanak NYT pogrijesio jer je fokusirao pricu na korupciju vezanu za medjunarodnu pomoc", a da je "Komisija nasla malo osnova za navode iz ovog clanka". Koliko malo – nisu znali precizirati.

Na pitanje: zasto Komisija nije sugerirala podnosenje tuzbe protiv ovog lista koji je "stetio Federaciji", Bates je rekao da je NYT u javnosti vec izgubio ovaj slucaj i da je sada "vaznije boriti se protiv korupcije umjesto podizati optuznice protiv lista"!? No, nije rekao da bi tuzba zapravo znacila obavezu svih institucija vlasti da podastru ama bas svaki racuncic pred advokate koji bi vodili sudski slucaj.

Koji dolar, manje–vise
U obimnom, prilicno luksuzno ukoricenom "nalazu" nema ni konkretnih cifara o tome koliko je nestalo bosanskog novca. "Komisija je nasla da se problem korupcije odnosi na zloupotrebe lokalnih vlasti i utaju poreza i carina, ali je tesko odrediti tacnu cifru. Nemamo nikakvu cifru. Zapravo, niko je nema." Izvjestaj obuhvata i ovakve zanimljivosti: "Netacne su optuzbe u tekstu NYT da je u Tuzli nestalo 200 miliona dolara iz budzeta za 1999. godinu, uz jos 300 miliona dolara u posljednje dvije godine. Rijec je o Tuzlanskom kantonu, a ne o gradu Tuzli"!? Kada je rijec o optuzbama vezanim za Sanski Most (koristeni opcinski fondovi za izgradnju hipodroma i optuzba u kojoj se bivsi nacelnik Mehmed Alagic tereti za 450.000 dolara pomoci iz Saudijske Arabije), eksperti vele kako se u nalazu Federalne finansijske policije ne spominje slucaj Sanskog Mosta i da im je receno da je "slucaj kod javnog tuzioca, a da su dokumenti tajni".

Iako su Komisiju cinili profesionalci iz autoritativnih ustanova – profesor prava s Harvarda Abram Chayes, predsjedavajuci Organizacije medjuamerickog odbora pravnika SAD Keith Highet, advokat i bivsi oficir za vezu s Medjunarodnim sudom u Haagu Vasvija Vidovic, profesor medjunarodnog prava na American University Law School Paul Wiliam i predstavnici advokatske firme "MC Dermott, Will and Emery" – njen finalni "nalaz" vrvi od potrebe da se opere svaka sumnja u mogucnost da je i novac americkih poreskih obveznika zavrsio u dzepovima domacih iskorumpiranih vlastodrzaca. No, advokati su dali i bitne preporuke: da javni funkcioneri i funkcioneri drzavnih preduzeca objavljuju godisnje javne finansijske izvjestaje!?

Bitno pitanje, kada je rijec o ovoj Komisiji, jeste: kolikim budzetom su raspolagali za obavljanje ovog istrazivackog rada? I ko je odrijesio kesu? Advokat Bates je rekao: "Nije nase da o tome diskutujemo", a Vasvija Vidovic potvrdila isto i preporucila da zatrazimo odgovor od Vlade Federacije. Niti jedan od promotora ovog ekspertskog "nalaza" nije htio reci koliko su novca potrosili na ovom istrazivackom poslu, demonstrirajuci tako upravo ono sto u najvecoj mjeri poradja bosansku korupciju – netransparentnost tokova novca.

Pronevjere od 25 miliona DM
Da su kojim slucajem clanovi Komisije medjunarodnih pravnih eksperata bili angazirani barem od New York Timesa, mozda bi barem pobrojali nedokazive slucajeve korupcije u BiH zbog kojih su ova zemlja i njena vlast ponijele epitet vankonkurentnosti. Primjer prvi i prilicno svjez: za samo dvije godine, koliko je obuhvatila istraga nadleznih organa, otkriveno je preko 700 krivicnih djela nacelnika opcine i penzioniranog generala Mehmeda Alagica, a kada dodje na red ispitivanje njegovog rada u 1998. i 1999. godini, broj njegovih krivicnih djela, prema dosadasnjim pokazateljima, preci ce cifru od 1.000?! Alagic treba da odgovara za pronevjeru od oko 25 miliona maraka. Ova, najveca poslijeratna istraga o kriminalu i korupciji, obuhvatila je i najblize saradnike, saucesnike koji zive izvan BiH, medjunarodne humanitarne organizacije, a neki podaci su povezali i Aliju Izetbegovica sa ovom aferom. Ne treba odmah suditi americkim advokatima: oni su se ovdje bavili optuzbama za korupciju upucenim na ime Izetbegovica mladjeg.

No, po okoncanju istrage koju je u Sanskom Mostu sprovelo opcinsko tuzilastvo na celu sa Suadom Sabicem, slucaj je predat sudiji Adilu Draganovicu. Da li je zaista doslo do sukoba na relaciji tuzilac – istrazni sudija, tek slucaj je otisao na kantonalni sud i tako je vruc krompir prebacen predsjedniku ovog suda Hasanu Pjanicu – koji je presudio: afera Alagic seli u Sarajevo, u Vrhovni sud! Valjda zbog vec poznate nezavisnosti ovdasnjeg pravosudja ali i poznate prakse da se na ovaj nacin obezbjedjuje vrijeme, vrijeme i vrijeme, neophodno da sve prekrije sloj patine korupcije.

Treba li podsjecati: sve vrijeme dok su Dani objavljivali stranice dokaza o zloupotrebi funkcija, Centrala SDA na celu sa Halidom Genjcom je uredno i redovno podrzavala svoje kadrovsko opredjeljenje. Uostalom, za komisije SDA je posve normalno da milioni maraka pomoci napacenom narodu zavrsavaju na privatnim racunima, u privatnim vilama i jos privatnijim dzipovima.
Zasluzni i neposlusni
Alagic je "pao" neplanski u najavljenoj borbi protiv kriminala i korupcije koju je po BiH propagirao Ejup Ganic, a koja je, tvrde Tuzlaci, bila njihovo ekskluzivno pravo: Hazim Vikalo, bivsi premijer Vlade ovog kantona, njegovi suradnici, odluke i budzet, bili su mjesecima predmet opsezne analize Finansijske policije, koja, ruku na srce, ima posla bas u svim vladama. No, nije Finansijska policija kriva sto samo TK ima znacajan postotak opozicije u vlasti: hajde, ako smije, nek' zaviri u racune Mirsada Veladzica i Mustafe Mujezinovica! A da se i ne govori o mutnim nacinima na koje je sve Senad Sahinpasic Saja ostvario svoje bosnjacko tajkunsko carstvo!

I dan–danas se Sajina i Delimustaficeva marmelada iz celickog pogona u ogromnim kolicinama "kiseli" u nekim kantonalnim magacinima, zajedno sa krastavcima placenim blizu pola miliona maraka. Prema informacijama sa terena, u jednom od takvih magacina, mozda u Gracanici, doskora je bilo uskladisteno tih "strateskih roba" u knjigovodstvenoj vrijednosti od 1.200.000 KM, a stvarna vrijednost dostize jedva trecinu te sume.

Nije Vikalova vlada kupila na svoju ruku i uzalud 6.000 socijalnih paketa za opcinu Sapna – uoci posljednjih izbora. Ti paketi u Sapni i drugim siromasnim opcinama pomogli su da SDA nadmocno pobijedi… Ne ljuti se bas bez razloga Fiko Brdjanovic, ratni komandant "Crnih vukova" i vlasnik firme "AMVKOMERC", na Halida Genjca i ostale iz stranackog vrha koji su ga uoci izbora "sokolili" da finansijska sredstva ulaze u pobjedu SDA, a sada kada njegovo preduzece mora opravdati pozajmicu od par stotina hiljada maraka od Vlade TK–a – niko mu ne priskace u pomoc.

No, i pored svega navedenog, najzanimljivije istrage tek trebaju krenuti, a obuhvatit ce federalne institucije i mocne pojedince koji su nedodirljivi, srecom, samo zasad. Dani su prosle godine objavili tekst u kome je, izmedju ostalog, pisalo: Dzaba je Edhemu Bicakcicu da kuka sto je federalni budzet ostao bez 200 miliona njemackih maraka zbog kriminalnog izostavljanja clana o uvozu nafte i naftnih derivata iz Ugovora o gospodarskoj suradnji Federacije BiH sa Republikom Hrvatskom kada Alija Izetbegovic posalje Hasana Muratovica – umjesto u zatvor – u Hrvatsku za ambasadora! Ili sto iste gastronomske preferencije Bakira Izetbegovica i Senada Sahinpasica Saje – pace kod Hadzibajrica – budu dovoljne da federalni istrazni organi pet godina skrivaju i opstruiraju procesuiranje crvene Interpolove potjernice za Sahinpasicem. I to sto nema tog medija ili drzavne institucije koja je mogla doci do informacija cijim parama i po cijem odobrenju Halid i Hasan Cengic prave aerodrom kod Visokog za svoju privatnu flotu.

Bakir i Saja
Kada je Saja u Sarajevu, jos pocetkom 1994. godine, direktno iz Izetbegovicevog kabineta odsetao u Centar sluzbi bezbjednosti (u pratnji i danas zaposlenih kabinetlija), u zelji da vec jednom skine hipoteku kriminala koja mu se, eto, spocitava, njegova spremnost da se zrtvuje i ponudi nekolicinu trazenih odgovora propala je zbog hitnog i neodloznog pracenja samog Izetbegovica na put. Valjda da bi se tadasnji predsjednik osjecao potpuno sigurnim i bezbjednim, Saji je umjesto pitanja urucen pistolj s posvetom ministra policije Bakira Alispahica?!

Osim sto danas posjeduje ovaj pistolj, Saja, predratni piljar, u Ustikolini gradi velicanstveno zdanje s kulom sa koje se pogled pruza na Drinu; u Sarajevu su – u posjedu njegove porodice – veleljepna banka, veleljepna vila u kojoj je Ambasada Saudijske Arabije, vjerovatno najatraktivnije gradjevine u Bosni i Hercegovini… o nekretninama u inozemstvu da se i ne govori – i sve, kazu, na posten nacin. Kao sto je na posten nacin njegov bliski prijatelj Bakir Izetbegovic najuticajniji covjek u Bosnjaka koji sebi moze priustiti da iza ledja babe, oca nacije, radi sta hoce. O Izetbegovicu mladjem pisalo se u Danima mnogo. Za ovaj put kratko i konkretno: Sarajevsko naselje Nedzarici, tacnije 50 kuca sa ovog prostora, jos 1991. godine predvidjeni su za eksproprijaciju. Nakon Daytona, postupak je reaktiviran: Srbi, vlasnici kuca, niti mogu u kuce, niti imaju pravo na drugi stan, niti im je isplacena ijedna marka, iako je Zakon o eksproprijaciji vrlo precizan. Navodno je i novac obezbijedjen: pet miliona maraka kojim je mogao raspolagati samo Zavod za izgradnju kantona jednostavno je ispario sa racuna Ministarstva za promet i komunikacije? Bakir Izetbegovic vlasnicima kuca porucio je: "Tuzite me", zaboravljajuci da odgovori na pitanje – gdje je novac.

Na pitanja ce mnogi tek morati da odgovaraju: bivsi i sadasnji uposlenici MIP–a o nacinu kupovine i placanja zgrada za ambasade; kupovini sluzbenih automobila za MIP i DKP, njihovoj cijeni i nacinu placanja; nestanak 700 putnih isprava 1997. godine (koje su vrijedile do 30. septembra '99.) i izdavanje sluzbenih i diplomatskih pasosa "diskrecionim" pravom; veze sa izdavanjem drzavljanstava, mito koje su radnici MIP–a davali za ostanak u DKP–u poslije isteka njihovog radnog angazmana; kupovanje radnog mjesta u periodu otpustanja u MIP–u (barata se cifrom od 2.000 do 6.000 DM); postojanje privatnih firmi koje posredno drze ili kontrolisu celnici MIP–a i njihovi najblizi saradnici; sverc skupocjenih artikala (predmeti od plemenitih metala) diplomatskom postom i koristenje diplomatskih vozila sa opskrbu privatnih radnji u Sarajevu sa povlasticom kupovanja bez carine u inostranstvu i uvoza bez carine u BiH. Ili, kad na red dodju budzeti javnih preduzeca koje predstavnici vlasti redovno "reketiraju"… ili dokazi o tome kako su, i kome, dijeljene pare BH Banke.

O milijardama dolara koje su tokom rata stizale na ime pomoci BiH odlucivao je i trosio ih uzak krug najpovjerljivijih clanova Izetbegovicevog porodicnog, zatvorskog, mladomuslimanskog i stranackog kruga. Imena Bakira Izetbegovica, Hasana i Halida Cengica, Senada Sahinpasica Saje, Omera Behmena, Dzemaludina Latica, Bakira Alispahica, Nedziba Sacirbegovica, najcesce su povezivana upravo kroz pripadnost "halki" – krugu ljudi provjereno odanih Aliji Izetbegovicu. Nikada se Izetbegovicu nije omaklo da na bilo koji nacin polozi racune i pokaze kako je vodio drzavno knjigovodstvo. Nacin na koji je izvjesnoj gospodji Ramizi Kadic dato ovlastenje da u kesu podigne 22,5 miliona njemackih maraka ilustrativan je pokazatelj kako je u ovoj zemlji sve funkcioniralo na povjerenje. Dani su javno pitali gospodina Izetbegovica: Koliko je novca donirano Bosni i Hercegovini za odbranu zemlje i humanitarnu pomoc? Ko je raspolagao tim novcem? Po cijem odobrenju? Za sta je trosen novac? Kome je podnijet izvjestaj o utrosku novca? Koliko je novca jos ostalo? Gdje su 22,5 miliona DM koja su u gotovini podignuta 13. maja 1996. godine iz Narodne banke BiH? Odgovori se jos cekaju.

Objavljeno u broju 144 DANA, 3. mart / ozujak 2000.

senada · Post by **senada** » 20/01/2006 23:34

Arhiva DANI 116

KAKO I GDJE JE
SKRSENA MILIJARDA

Odgovore na pitanja iz najutjecajnijeg svjetskog lista Izetbegovic ce ponijeti u grob, upravo zbog toga sto bi oni bili neoborivo svjedocanstvo moralne niskosti i lakome gramzivosti niza pripadnika "halke" koji su se samoprijegorno "zrtvovali" za islam, Bosnu i Bosnjake, ulazeci u rat kao piljari i imami, a izlazeci iz njega kao veleposjednici, vlasnici flota i milioneri

Pise: Senad PECANIN

TEKST CHRISA HEDGESA, DOPISNIKA THE NEW YORK
Ti mesa (NYT) koji pokriva podrucje Balkana, objavljen 17. augusta, izazvao je pravu pometnju u porodici Izetbegovic, kabinetu bosnjackog clana Predsjednistva BiH i vladajucem bosnjackom establismentu. Razlog za paniku ne lezi u tome sto je tekst otkrio vise detalja o kriminalu i lopovlucima pod okriljem i uz ucesce najmocnijih Bosnjaka, o cemu vec mjesecima pisu Dani i Slobodna Bosna; ovakav ucinak proizvela je cinjenica da je tekst objavljen u najutjecajnijem svjetskom listu, blisko povezanom sa izvorima u americkoj administraciji.

Sam tekst objavljen u NYT-u tesko da bi mogao zadovoljiti kriterije istrazivackog novinarstva cak i ovdasnjih medija. No, ocito je da namjera autora i nije bila da detaljnije istrazuje ono sto su sarajevski mediji vec objavljivali. Hedgesov tekst predstavlja tek jedan sumarni prikaz sumorne bosanske realnosti, u kojoj je ostvarena cudna kohabitacija desetina medjunarodnih organizacija, koje pomazu obnovu zemlje i kriminalnog carstva vladajucih predstavnika "svog" naroda. Jedina nova informacija jeste ona o postojanju Izvjestaja Antikorupcionog tima medjunarodnih organizacija na 4.000 stranica, u kojem se obradjuje 220 slucajeva prevare i korupcije. Cinjenica da je njujorskom dnevniku bio dostupan ovaj izvjestaj, cije postojanje u svojim izjavama nemusto i potvrdjuju i negiraju zvanicnici OHR-a, jeste ono sto ga po pristupu izvora i izdvaja od ostalih medija.

Nafta, Stolac, Sanski Most, "Arizona"...
Kako Hedges nije zelio ulaziti u temeljitije objasnjenje mehanizama kriminalnog bogacenja mocnika, to je u svom tekstu sa dosta uspjeha detektirao najilustrativnije primjere: neplacanje dazbina na uvoz nafte i naftnih proizvoda iz Hrvatske u Federaciju, pijacu ukradenih evropskih automobila kod Stoca, pljackanje medjunarodnih i domacih komitenata BH banke, opstrukciju stranih investicija, gubitke u budzetu Tuzlanskog kantona zbog kriminala u raspolaganju budzetskim sredstvima i nelegalne trgovine na pijaci "Arizona", stotine krivicnih djela bivseg nacelnika Sanskog Mosta Mehmeda Alagica...

No, Hedges je bio manje uspjesan u ilustriranju inace tacne ocjene o moci i uticaju sina Alije Izetbegovica, Bakira, za kojeg "zvanicnici OHR-a i zapadni diplomati kazu da je jedan od najbogatijih i najmocnijih ljudi u BiH". Naime, sa tvrdnjom da osobe koje nisu clanovi SDA moraju platiti Bakiru Izetbegovicu 2.000 dolara za dobijanje stanarskog prava, NYT bi mogao imati ozbiljne probleme i na sudu u New Yorku ukoliko se Izetbegovic mladji odluci na tuzbu. Naime, dovoljno je cak i ovlas poznavati mehanizme kojima se materijalizira i puno manja koncentracija moci nego sto je Izetbegoviceva, pa zakljuciti da je uzimanje mita od 2.000 dolara mizerno, i po metodi i po iznosu, cak i za lokalne celnike SDA u najzabitijim bosanskim gradicima.

Za objasnjenje mehanizama bogacenja kriminalaca koji uzivaju zastitu oba Izetbegovica potrebno je puno vise prostora NYT-a nego ga je zauzeo citav Hedgesov tekst. Sustina tih mehanizama ogleda se u faktickoj paralizi drzavnih institucija i organa, koji predstavljaju tek puki servis odluka najmocnijih stranackih figura. Dzaba je Edhemu Bicakcicu da kuka ( Dani, 27. april 1998) sto je federalni budzet ostao bez 200 miliona njemackih maraka zbog kriminalnog izostavljanja clana o uvozu nafte i naftnih derivata iz Ugovora o gospodarskoj suradnji Federacije BiH sa Republikom Hrvatskom kada Alija Izetbegovic posalje Hasana Muratovica - umjesto u zatvor - u Hrvatsku za ambasadora! Ili to sto iste gastronomske preferencije Bakira Izetbegovica i Senada Sahinpasica Saje - pace kod Hadzibajrica - budu dovoljne da federalni istrazni organi pet godina skrivaju i opstruiraju procesuiranje crvene Interpolove potjernice za Sahinpasicem. Dzaba je i sto opcinski tuzilac u Sanskom Mostu prikupi dokaze za preko 700 krivicnih djela nacelnika Sanskog Mosta kada Izetbegoviceva SDA izda saopcenje da je istraga protiv Mehmeda Alagica "napad na sve gradjane Sanskog Mosta". I to sto nema tog medija ili drzavne institucije koja je mogala doci do informacije cijim parama i po cijem odobrenju Halid i Hasan Cengic prave aerodrom kod Visokog za svoju privatnu flotu...
Sustina nesporazuma povodom optuzbi za korupciju i kriminal izmedju stranaca (Richard Sclar, Robin Cook, OHR, ICG, Elisabeth Rehn, NYT...) i bosnjackih celnika lezi u nespremnosti ovih drugih da shvate da je vrijeme kada je Zapad, u uslovima brutalne agresije na BiH iz susjedstva, tolerirao vaninstitucionalno raspolaganje svim raspolozivim resursima od strane uskog familijarno-stranackog kruga oko Izetbegovica starijeg - nepovratno proslo. U tome sto je i poslije rata nastavio raspolagati stotinama miliona dolara na nacin na koji je u ratu raspolagao milijardama, dakle bez ikakve institucionalne kontrole, Alija Izetbegovic ne vidi nista problematicno. Takvo ponasanje mu omogucava autisticna javnost i korumpirano-nekompetentna opozicija, kojima nije na pamet palo da Izetbegovicu postave barem neka od sedam sustinskih pitanja koja su mu na naslovnoj stranici, namjerno pretenciozno, postavili prije dva mjeseca Dani ( 1. Koliko je novca tokom i poslije rata donirano Bosni i Hercegovini? 2. Ko je raspolagao tim novcem? 3. Po cijem odobrenju? 4. Za sta je trosen novac? 5. Kome je podnijet izvjestaj o utrosku novca? 6. Koliko je novca jos ostalo? 7. Gdje su 22,5 miliona njemackih maraka koja su u gotovini dignuta 13.5.1996. godine iz Narodne banke BiH?). Novinari koji su nudili opkladu da "cangrizavi"(po vlastitom priznanju) Izetbegovic, koji javno reagira i na najbanalnije pominjanje njegovog imena u nezadovoljavajucem kontekstu, nece odgovoriti na njih, bili su u pravu. Odgovore na ova i slicna pitanja Izetbegovic ce ponijeti u grob, upravo zbog toga sto bi oni bili neoborivo svjedocanstvo moralne niskosti i lakome gramzivosti niza pripadnika "halke" koji su se samoprijegorno "zrtvovali" za islam, Bosnu i Bosnjake, ulazeci u rat kao piljari i imami, a izlazeci iz njega kao veleposjednici, vlasnici flota i milioneri. Tragika je Bosnjaka da oni koji bi o ovome nesto mogli reci, ne smiju (Nijaz Durakovic, naprimjer), dok oni koji bi smjeli, to ne mogu zbog svoje nekadasnje uloge (Haris Silajdzic, naprimjer).
Odbrana porodice Izetbegovic
Saopcenje Alije Izetbegovica povodom teksta NYT-a otkriva sustinsko neprihvatanje (nerazumijevanje?) principa na kojima mora pocivati pravna drzava i vlast koja se bori protiv kriminala i korupcije. To sto Hedges u tekstu citira pomenuti Izvjestaj antikorupcionog tima, po kojem iz ovogodisnjeg budzeta Tuzlanskog kantona nedostaje 200 miliona dolara, te 300 miliona dolara iz protekle dvije godine, Izetbegovic drzi krucijalnim dokazom Hedgesovih lazi. Kao argument bosnjacki lider navodi da je budzet Tuzlanskog kantona za prvu polovinu 1999. i prethodne dvije godine 612 miliona konvertibilnih maraka. Ocito, Izetbegoviceva aritmetika budzetske kradje razlikuje se od metodologije koju koristi svaka pravna drzava na svijetu. Za Izetbegovica je kradja (ako je i to) samo ono sto su napravili Hazim Vikalo i njegovi majstori. Pritom, ono sto je kao prihod od dazbina (carine, porezi, akcize) trebalo pripasti budzetu, a nije - za Izetbegovica jednostavno nije kradja. Prosta racunica pokazuje da je Hedgesova kalkulacija vise nego utemeljena imaju li se u vidu procjene da je jos od 1996. godine dnevni nelegalni trgovinski obrt na pijaci "Arizona" veci od milion njemackih maraka.

Iako se ukupni iznos od milijardu dolara za koji je pokradena Bosna i Hercegovina vezuje za citavu zemlju, zanimljivo je da su se prozvanim i pogodjenim, na zadovoljstvo Jadranka Prlica, Ante Jelavica, Brune Stojica... te Momcila Krajisnika, Gojka Klickovica, Milorada Dodika..., osjetili samo bosnjacki celnici. Ova cinjenica vuce korijen kako iz vremena agresije, kada su bosnjacki celnici u svijetu bili prihvatani kao jedini legitimni predstavnici drzave Bosne i Hercegovine, tako i iz medju Bosnjacima siroko rasprostranjenog politickog osjecaja da su pozvaniji od Srba i Hrvata da reagiraju na sve sto je u vezi sa Bosnom i Hercegovinom.

"Neko je ovdje tesko pogrijesio na stetu Bosne. Ko god da je - morat ce za to odgovarati", zakljucuje Alija Izetbegovic svoje saopcenje koje je javnosti pred kamerama teatralno, sa svim dramaturskim pauzama i akcentima, saopcio inspirisani Mirza Hajric. Tragikomicno je da je ovo i jedina nesporna konstatacija u saopcenju i zahtjev koji svakako treba podrzati. No, istragu bi, cekajuci tuzioca-stranca kojeg je predlozio, valjalo okrenuti u smjeru suprotnom od onog koji sugerira Izetbegovic. Za pocetak, dobro bi bilo da krene od sebe i barem odgovori na onih sedam pitanja iz Dana. Vec iz tih odgovora na red bi dosli i Bakir Izetbegovic, Halid Cengic, Hasan Cengic, Senad Sahinpasic, Bakir Alispahic, Omer Behmen... Tada bi bilo vidljivo koliko je opskurna odbrana Bakira Izetbegovica, koji Hedgesov tekst naziva krstaskim napadom na Bosnjake, po istom kalupu po kojem i Milosevicev i Tudjmanov rezim napadaju CNN. (Zanimljivo je da Chris Hedges nije bio "krstas" kada je, rizikujuci vlastiti zivot, otkrivao srpske koncentracione logore u Bosni.) Dirljivi pokusaj Bakira Izetbegovica da odbrani Bosnjake od neprijateljskih NYT-a i Hedgesa, tek tada bi dobio ljudski razumljivu dimenziju vlastite odbrane.

Objavljeno u broju 116 DANA, 20. august / kolovoz 1999.

senada · Post by **senada** » 20/01/2006 23:41

Arhiva DANI 158

LIGA ZA PRANJE NOVCA

Kako je plemenita misija Internacionalne lige humanista iskoristena za prebijanje dugova sarajevskog trgovackog preduzeca "Bazar" prema bosansko-turskoj firmi "Kalem"? Kakva je veza izmedju Elizabeth Rehn i jednog od prvoboraca bosanskog dzihada i komandosa turske armije - Jilmaza Juksektepea Komanda? Saradnik Dana iz Zenice raspetljava nesvakidasnji novcani cvor u kojem donacije za pomoc zastiti djece postaju pokrice za vracanje nenaplacenih potrazivanja

Pise: Esad Hecimovic

Da li je jedna medjunarodna konferencija za zastitu djece, organizirana prosle jeseni u Dubrovniku pod pokroviteljstvom Elizabeth Rehn, posluzila i za "pranje dugova" jedne bosansko-turske firme u suvlasnistvu Komanda, jednog od prvoboraca bosanskog dzihada? "To bi bilo pranje novca kada bih ja na to pristao", objasnjava Zdravko Surlan, generalni sekretar Internacionalne lige humanista (IHL), odbijajuci optuzbe za prevaru koje na njegov racun izrice Abidin Tokaj, direktor "Kalema", mjesovitog tursko-bosanskog preduzeca iz Zenice. Spor izmedju "Kalema" i IHL-a poceo je sredinom januara ove godine.

Ispred Nadzornog odbora Internacionalne lige humanista upucen je dopis sarajevskom trgovackom preduzecu "Bazar", potpisan imenom tuzlanskog docenta dr. Imsira Imsirovica. "Na temelju uvida u dokumentaciju, Nadzorni organ Internacionalne lige humanista utvrdio je da je Vasa organizacija uplatila 5.000 KM na ime donacije za odrzavanje Medjunarodne konferencije o zastiti djece od zloupotrebe i nasilja, za sto Vam se osobno zahvalio generalni sekretar Internacionalne lige humanista. Medjutim, kako se radi o donaciji za najhumaniji projekat o kojoj moramo imati Vasu odluku o donaciji, kako bi sluzbeno izvijestili nadlezne organe Lige, Federacije i Kantona Sarajevo (u vezi Vase plemenitosti), to Vas molimo da samo pismeno potvrdite tu Vasu donaciju, kako bismo mogli poslati izvjestaj", pisalo je u dopisu IHL-a trgovcima u "Bazaru".

Kako donacija postaje pozajmica Ali, zbunjeni sarajevski trgovci su na dopis samo dopisali oznaku "Veza - Kalem" i proslijedili pismo u Zenicu, direktoru ovog preduzeca Abidinu Tokaju. Ovaj tehnolog, koji je vecinu radnog vijeka proveo u banjaluckom kombinatu "Krajisnik" kao tehnicki direktor i direktor fabrike "Jadranka", tvrdi danas da je bio sokiran. "Sa Surlanom sam dogovorio pozajmicu od 2.000 maraka, a ne donaciju od 5.000 KM. Poznavao sam njega i njegovu bracu jos iz Banje Luke. Kada sam ga posjetio u sjedistu Lige humanista, u prisustvu Josipa Pejakovica, Surlan mi je pokazivao rukom da mu trebaju dvije hiljade kao pozajmica za konferenciju u Dubrovniku. Cak mi je obecao da ce mi taj novac vratiti u kesu. Potrazio sam potpisanog dr. Imsira Imsirovica u Tuzli i on mi je rekao da je njegovo ime upotrijebljeno mimo njegovog znanja", tvrdi Tokaj, trazeci da mu pozajmljeni novac bude vracen.

Trgovacko preduzece "Bazar", ocito, nije ni vjerovalo da treba donijeti odluku o donaciji Internacionalnoj ligi humanista, jer nije ni bilo rijeci o "Bazarovom", nego o "Kalemovom" novcu. Tokaj objasnjava da je, po nagovoru i obmani Zdravka Surlana, usmeno zatrazio od direktora "Bazara" da uplati novac na racun IHL-a. "Kalem" i "Bazar" su, prema Tokajevom objasnjenju, dobri poslovni partneri. "Kalem" uvozi djeciju konfekciju i konfekcijski pribor iz Turske, a sarajevski "Bazar", sa svojim prodavnicama u Curciluku, Hrasnom i drugim dijelovima Sarajeva, najveci je od 150 prodavaca te robe. Godisnji promet "Kalema" iznosi oko 350.000 maraka, ali, prema Tokajevom objasnjenju, nenaplacena potrazivanja su dostigla cak oko 200.000 maraka. Tokaj nastoji na razlicite nacine naplatiti ova potrazivanja od drzavnih i privatnih firmi sirom BiH - roba se dobro prodaje, ali trgovci ne placaju dobavljacu. Trenutni dug "Bazara" prema "Kalemu" iznosi oko 28.000 maraka. Tokaj tvrdi da mu je Zdravko Surlan, generalni sekretar Internacionalne lige humanista, ponudio pomoc u naplati dugova. "Surlan mi je rekao da ce, ako dam pozajmicu, pisati svim mojim duznicima i iz cisto humanih razloga urgirati kod njih da isplate dugove prema zKalemu'", tvrdi Tokaj.

"Ta sredstva su uplacena. Medjutim, oni su kasnije dosli u veoma tesku situaciju i traze da im se ta sredstva vrate, ali mi ih ne mozemo vratiti posto je to donacija. Mi smo njih molili da donesu odluku. Donirana sredstva su cisto namjenska, to je bilo za konferenciju u Dubrovniku i ta konferencija je zavrsena. Sredstva je, na njihov prijedlog, uplatila njihova partnerska organizacija, sarajevski zBazar'. I sad smo mi od zBazara' trazili da donese odluku, jer ne mozemo drzati sredstva bez odluke. Ali, sada zKalem' trazi da mu se ta sredstva vrate, a mi to ne mozemo jer je rijec o namjenskoj donaciji", objasnjava Zdravko Surlan, tvrdeci da uopce nije on dogovarao donaciju sa "Kalemom", nego jedan od koordinatora IHL-a, koji je trenutno nedostupan.

Surlan se poziva na odluku "Kalema", na osnovu koje je i upucen pisani nalog "Bazaru" da uplati sredstva na racun IHL-a. U tom pismenom nalogu stoji da "Kalemova" odluka od 20. jula 1999, kojom je donirao 30.000 KM za ucesce djece bez roditelja na Medjunarodnoj konferenciji koju organizira IHL od 26. do 27. septembra, "nije mogla biti realizovana zbog potrazivanja koja nismo naplatili od nasih komitenata, medju kojima je i Vase preduzece".

Da li je Surlan obmanuo Tokaja? "Kako smo preuzeli obaveze prema ovoj svjetskoj organizaciji, koje moramo uplatiti do 15. septembra ove godine, to smo odlucili da nasi duznici direktno uplate odredjeni iznos kako ne bismo dosli u situaciju da budemo prozvani bez nase krivice. Stoga Vas ovlascujemo da od dijela duga nasem preduzecu uplatite na donatorski racun Lige humanista Sarajevo iznos od 10 hiljada KM, kako bi mogli da ga upotrijebe za Konferenciju. Kako se radi o donatorskim sredstvima, na iste ne placate doprinose. Trebate navesti naznaku zDonacija za djecu bez roditelja'. Za ovaj iznos umanjite dugovanja ovoj organizaciji", stoji u pismu koje je, bez datuma, sa potpisom i pecatom "Kalema", na "Kalemovom" memorandumu, adresirano na direktora sarajevskog "Bazara".

Upoznat sa postojanjem pismenog ovlastenja direktoru "Bazara" da dio dugova uplati na racun IHL-a, direktor "Kalema" kaze da "ne moze ni da potvrdi niti da negira postojanje takvog pisma". Abidin Tokaj tvrdi da, ako i postoji takvo pismo, onda je Surlan njega obmanuo i naveo da tako nesto potpise i ovjeri. Tokaj tvrdi da nema nikakav dokument o dogovoru sa IHL-om, a Surlan tvrdi da su "Kalemova" odluka i pismo "Bazaru", koje on posjeduje, autentican dokument.

U jednom pismu Tokaju, datiranom dan nakon novinarskog upita, Surlan upucuje direktora "Kalema" da jedino Bazar moze zatraziti povrat donacije, ako je ona imala neku drugu svrhu (politicku, finansijsku transakciju, vjersku ili bilo koju drugu). U ovom pismu Surlan potvrdjuje da je pismo IHL-a "Bazaru" napisala strucna sluzba, a ne dr. Imsirovic, koji je potpisan: "Bili ste kod dr. Imsira Imsirovica, koga ste pitali u vezi pisma koje je u njegovo ime nasa sluzba poslala zBazaru'. Sto je tu lose? Sluzba ima pravo da u ime organa pise. Vi ste prijetili tuzbom", pisao je Surlan Tokaju, pozivajuci ga da to rijesi "u duhu dobre poslovne saradnje, a ne ogovaranjem i prijetnjom".

Internacionalna liga humanista utemeljena je 1974. jednim sastankom u Dubrovniku na kome su se okupila "sestorica mirotvoraca: Philip Noel Baker, prvi predsjednik Komiteta za razoruzanje UN-a, nosilac Nobelove nagrade za mir, Ava i Linus Pauling, nosioci Nobelove nagrade za mir i kemiju, Aurelio Peccei, predsjednik Rimskog kluba, Sophia Wadia, indijska knjizevnica, i Ivan Supek, rektor Univerziteta u Zagrebu". Odlukom iz 1998. godine, sjediste ove Lige izmjesteno je iz Philadelphije u Sarajevo. Konferencija Internacionalne lige humanista u Dubrovniku od 26. do 29. septembra 1999. godine, odrzana je na temu "Zastita djece od zloupotrebe i nasilja". Pokrovitelj i glavni uvodnicar ove konferencije je Elizabeth Rehn, tadasnji specijalni izaslanik generalnog sekretara UN-a za ljudska prava u BiH. Cinjenica da je konferencija odrzana pod tako visokim medjunarodnim pokroviteljstvom, za regionalne prilike, daje za pravo onima koji tvrde "da uopce nije bio problem novac za odrzavanje ove konferencije".

Zasto je IHL zvao policiju? Bosansko-tursko preduzece "Kalem" iz Zenice ima tri suvlasnika. Jedan od njih je Abidin Tokaj, direktor preduzeca. U bosanskoj javnosti je daleko poznatiji mudzahid sa ratnim imenom Komando, jedan od prvih i najpoznatijih stranih mudzahida u srednjoj Bosni koji je ucestvovao u nizu vaznih ratnih akcija kao sto je proboj obruca oko Sarajeva, kod Ilijasa, u decembru 1992. godine. Njegovo ime je Jilmaz Juksektepe, a nadimak je dobio po svom profesionalnom zvanju komandosa turske vojske, u cijem sastavu je bio prije dolaska u Bosnu. Komando je novcem i znanjem pomogao ratne napore, ali nije dobio drzavljanstvo BiH. Postovaoci njegovog ratnog doprinosa tvrde da je i u ratu Komando vise puta prevaren od bosnjackih zvanicnika. Treci suvlasnik je trgovac i konfekcionar iz Burse Osman Bahadir.

Nije poznato u kakvim su sve poslovnim odnosima bili Internacionalna liga humanista i "Kalem". Tokaj Abidin tvrdi da su, prije ove prevare, imali i zajednicki plan otvaranja jedne fabrike za izradu gornjih dijelova obuce, koja bi imala mjesecni prihod od 200.000 maraka. Tokaj tvrdi da ce sada pokusati samostalno da ostvari ovaj projekat, objasnjavajuci da mu toliko vise i nije stalo do povrata novca koliko do toga da javnost sazna kakvim se sve sredstvima sluzi sekretar IHL-a, pozivajuci se na pomoc djeci u "humanitarnom biznisu".

U cijeloj prici nije moguce do kraja istraziti odnose i dogovore Zdravka Surlana i Abidina Tokaja. Surlan je o svemu izvijestio Finansijsku policiju, MUP Zenica i "druge nadlezne instuticije" trazeci da se provjeri Tokaj. Direktor "Kalema" objasnjava da je on policajcima dobro poznat, jer je vec bio zrtva jednog nocnog prepada u kome su mu trojica napadaca prijetila pistoljem i nozem, trazeci da u jednom kontejneru ostavi 30.000 maraka. Tokaj tvrdi da se prema njemu policija odnosi kao prema zrtvi, te da ga nisu maltretirali nakon Surlanove prijave.

Ko je prevaren, a ko je prevarant? Jedini pisani trag jeste uplata 5.000 maraka sa racuna "Bazara" na racun IHL-a. S obzirom da "Bazar" nije svojom odlukom potvrdio da je uplaceni novac njegova donacija, ocito je tacna tvrdnja da je "Bazar" IHL-u platio dio svojih dugovanja prema "Kalemu". Tako je pod izgovorom donacije, IHL naplatio dio "Kalemovih" dugovanja u svoju korist. Niti "Komando", niti Elizabeth Rehn o tome nisu, izgleda, nista znali.

Objavljeno u broju 158 DANA, 9. juni / lipanj 2000.

senada · Post by **senada** » 20/01/2006 23:48

NEZAVISNE novine
Tužilaštvo BiH podiglo optužnicu za višemilionske pronevjere u Privrednoj banci Srpsko Sarajevo

A. ŠIŠIĆ

Optuženi Šarović, Mandić, Govedarica i Bjelica
SARAJEVO - Posebni odjel Tužilaštva BiH za organizirani kriminal podnio je juče optužnicu protiv bivšeg predsjednika RS i člana Predsjedništva BiH Mirka Šarovića i bivšeg vlasnika Privredne banke Srpsko Sarajevo (PB SS) Momčila Mandića za višemilionske pronevjere u okviru rada Privredne banke Srpsko Sarajevo (PB SS), potvrđeno je u Sudu BiH.
Osim Šarovića i Mandića, optužnica za privredni kriminal podnesena je i protiv bivšeg predsjednika Skupštine grada Istočno Sarajevo Milovana - Cicka Bjelice, te bivšeg direktora Direkcije robnih rezervi RS i preduzeća "Matres" Milorada Govedarice. U Sudu BiH nisu mogli dati informaciju za koje su kvalifikacije krivičnog djela optuženi sve dok optužnica ne bude potvrđena ili odbačena u zakonskom roku od osam dana.
Tužilac Džonatan Ratel vodio je višemjesečnu istragu o poslovanju PB SS, pojedinaca i firmi bliskih SDS-u, koji su štediše ove banke oštetili za desetine miliona KM. Mandića je 17. avgusta u Budvi uhapsila Specijalna policija Crne Gore i predala bh. vlastima. Šarovića i Govedaricu 29. novembra uhapsili su pripadnici SIPA, dok se Bjelica, koji je na crnoj listi zbog pomaganja haškim optuženicima, isti dan sam predao.

Zbog višemilionskog duga koji su prema PB SS napravile fiktivne firme "Spekta" iz Pala i "Matres" iz Istočnog Sarajeva (stopostotni vlasnici SDS i grad Istočno Sarajevo) Privremena uprava PB SS je 1. juna ove godine tužila SDS i grad Istočno Sarajevo. Agenciji za bankarstvo RS istovremeno je naložila da blokira sve račune ove stranke u svim bankama u BiH.

Osnovni sud u Sokocu sredinom novembra donio je presudu u vezi sa "Spektom", te naložio SDS-u da banci isplati 1,7 miliona KM. "Nezavisnim" je potvrđeno da će ovaj sud početkom naredne godine donijeti odluku i o tužbi privremenog upravitelja PB SS Tobi Robinson prema firmi "Matres". Direktor ove firme bio je Govedarica, a članovi Upravnog odbora Momčilo Mandić i Milovan - Cicko Bjelica, te Novica Čavarkapa, Bosa Bozalo i Momir Tošić.

Trojica već osuđena
U decembru prošle godine u Sudu BiH izrečena je presuda kojom su sin Momčila Mandića Aleksandar, te Draženko Mandić i Dragoslav Popović osuđeni zbog privrednog kriminala počinjenog u okviru rada Privredne banke Srpsko Sarajevo. Presudi je prethodilo višemjesečno pregovaranje s tužiocem Džonatanom Ratelom o priznaju krivice. Aleksandar Mandić osuđen je na 14 mjeseci zatvora, Draženko Mandić na 15, a Dragoslav Popović na 20 mjeseci zatvora. Događaji
04. 01. 2006.

senada · Post by **senada** » 21/01/2006 00:15

(nije vec uracunato?)
DANI
Fokus
Revizija i posljednji dani
Kao što je izvještaj revizora u službi OHRa o EP RS rastresao tamošnju elektroenergetsku scenu, i "usput" pokrenuo lanac kriza, i izvještaj OHR-a o Elektroprivredi BiH izvjesno će nam priopćiti i ponešto što smo već znali, ali i detalje o onome što se tek pretpostavljalo. Izvještaj je već izazvao krizu i raskol unutar Upravnog odbora EP BiH. Na sjednici UO, kojim je predsjedavao Hamdija Hadžihasanović (kažu, nakon dvosedmičnog povlačenja iz odbora?!), zavadili su se njegovi članovi: žučna debata vođena je između Safeta Oručevića i Mensura Bašića, na jednoj strani, i generalnog direktora Envera Krese, na drugoj, upravo zato što je Oručević podsjetio na bezuspješno traženje Upravnog odbora, odmah po njegovom formiranju, temeljitog izvještaja o ranijem poslovanju te potpunog raskidanja s dotadašnjom praksom sprege SDA i elektro-lobija koju su razradili Edhem Bičakčić i Meho Obradović.

Zašto je Enver Kreso tu istu praksu, ili barem njene ostatke, štitio, bit će razjašnjeno narednih dana, dok se bude odmotavalo klupko nalaza iz OHR-ovog izvještaja. Nalaza koji najviše nepravilnosti nalaze upravo tu: u periodu koji je prethodio smjeni na kormilu, ili pak u sistemima naslijeđenim iz tog perioda. Kao što se dalo i pretpostaviti: famozni londonsko-beogradski EFT Vuka Hamovića i ovdje je na tapetu - Izvještaj navodi da se upravo ovoj tvrtki prodaju praktično svi viškovi struje, osim onoga što ide Debisu za Aluminij Mostar: "EFT obavlja mali ili nikakav posao da bi ostvario zaradu od otprilike 7 eura po megavat-satu ili 7 miliona eura tokom 2002. samo od ugovora sa JP EP BiH". Povrh toga, da bi "izvozna" struja bila što jeftinija, Vlada Federacije smanjuje cijene uglja koji se koristi u termoelektranama: 3,00 KM po gigadžulu, dok se "domaća" struja pravi od uglja plaćanog 4,00 KM po gigadžulu! OHR sugerira da se "posredničkih usluga" EFT-a valja odreći, a također eliminirati i umanjenje cijene uglja.

Zaista, putevi kojima preduzeće godinu oposli sa 110 miliona KM profita, a nakon amortizacije upliva u 65 miliona gubitka, blago rečeno su čudnovati.[/b] "Unatoč knjigovodstvenim gubicima, JPEP je utrošila značajan iznos novca na kupovinu preduzeća, donacije, građevinske poduhvate, investicije, renoviranja… koje nisu direktno povezane sa pružanjem usluga postojećim potrošačima…". Između redova Izvještaja, potkrada se i doza fatalnog: "Nije logično da preduzeće pred privatizacijom ulaže sredstva u preduzeća koja neće imati direktnog i neposrednog uticaja na povećanje prodajne cijene tokom procesa privatizacije", komentira se ulaganje u Tvornicu bicikala, gdje bi se trebali skrasiti "tehnološki viškovi". Je li neko rekao "restrukturiranje"? Povremeno se, uz očite malverzacije, Izvještaj okomljava i na stvari koje nisu nužno sporne, kao što je ulaganje u razvoj, "jer je najbolje da se odluke te prirode prepuste novim vlasnicima"?!

Sporne su i donacije, relativno transparentne, poput 1,5 miliona KM Ministarstvu socijalne politike, po par stotina hiljada KM Mostaru i Konjicu za obnovu gradske rasvjete, Tuzlanskom kantonu za posljedice poplave… Sporne jer ih "usprkos gubicima" ima preko pet miliona KM, a i poklanjanje općinama zemlje "radi uštede na porezu". Posebna priča su "zatvoreni" tenderi, volšebno uštimani na ponude ŽGP-u. Ne sasvim utemeljeno, OHR-ovi revizori tvrde da je vrijednost novog krila poslovne zgrade JPEP oko 7,5 miliona KM iako je gradnja već "pojela" 15 miliona, a pojest će otprilike još toliko. Željezničko građevinsko preduzeće jeste bilo i ostalo u elektroenergetskoj "halki" još od Titovog vremena - a šuška se da su u probitačnim aranžmanima i neki od rukovodećih kadrova JP EP hajrovali sniženje cijene po kvadratu prvoklasnih stanova u Paromlinskoj - tako što su priključak za tu zgradu navodno poklonili ŽGP-u.

Ono što je bjelodano, jeste u Izvještaju opisana sprega između preduzeća PC Kids, Elektroprivrede i FK "Sarajevo" - kao i činjenica da je mimo internih pravila preduzeća, bivši direktor EP Meho Obradović "kusnuo" kredit od 150.000 KM i utrošio ga. U to vrijeme, rata bi iznosila 83 posto njegove plate, kredit je za 50% premašivao propisani limit, a otplata je momentalno pet mjeseci u kašnjenju! Procjena OHR-a je i da je oko 1.500 uposlenih, skoro četvrtina, višak - između ostalog i čitači brojila, kojih je oko 10-11 na 1.000 brojila, naspram evropskog prosjeka od 6 čitača na 1.000 brojila. Brojila na koja trenutno monopol drži bosansko-slovenska tvrtka Iskraemeco. Da u JPEP ima nešto potruhlo, nije velika tajna. No, šta će od te truleži ovaj izvještaj riješiti? Ili će samo ubrzati privatizaciju?

Istrazimo ko nas je opljackao

#176

#177

#178

#179

#180

#181

#182

#183

#184

#185

#186

#187

#188

#189

#190 udbaska i kosovska banda hara bosnom

#191

#192

#193

#194

#195

#196

#197

#198

#199

#200