ISPRAVNA SAVJEST-dopuštaš li da te vodi i kako je izgraditi?

[šarf]

Hakiz.Upravo to moralne norme.Ali jedine u svemu ispravne moralne norme jesu one od Boga.

[šarf]

U kojoj formi,obliku po tebi bi trebali biti dokazi pa da bi rekao to je to?
Nisam dobro formulisao pitanje,razumjećeš što sam mislio.

[O'zone]

Umjesto što pričate o šbb-kbb savjest situacijama bolje je pričati o onim svakodnevnim.

Kad silom prilika budeš osoba u koju se mnogi uzdaju i navikli su da od tebe traže da se nešto obavi, završi, sredi, njih puno a ti jedan moraš početi odbijati, balansirati, moliti za odgađanje. Ljudi ko ljudi sa druge strane, sebični, ne razumiju, možda i razumiju ali tebi Jebena savjest neda mira govor ti da je postupak pogrešan. Krivo ti, žao, kontaš jesi koga uvrijedio svojim postupkom, hoće se ko naljutiti jer ipak su ti to sve dragi ljudi. To te izjeda iz dana u dan, živce ti tvoje sjebaje ali negdje moraš podvući liniju a savjest po defaultu prijavljuje error iz sekunde u sekundu.

Radim posao u kome ima svašta. Prevara, muljanja često i laži a ja idem drugom stranom onom kako bih ja želio da neko postupa samnom kad bih bio sa druge strane. Savjetujem ljude, udaljavam ih od stvari i usluga koje nisu kvalitetne idem na svoju štetu jer ne želim da bilo ko iz poslovnog odnosa sa mnom izađe zaveden ili pogrešno informiran. Za kolege ispadam budala jer šta te briga bitno je uzeti lovu a kasnije šta bude, nešto ćemo srediti. JA to ne mogu ja se koljem čak i kad greška nije do mene jer mi krivo jer znam kako se osjeća stranka....

Ima ljudi čija je savjest jača kao i onih čija je slabija. Stvar je to prvenstveno odgoja onoga što su ti roditelji usadili kao razliku između doborg i lošeg. Mi (sebe ubrajam u tu grupu) jače savjesti koji imadosmo to proklestvo da budemo odgojeni od strane ljudi koji su "imali i čuvali obraz i riječ" danas se osjećamo kao "krme u Teheranu" živimo u vremenu i prostoru gdje savjest je opterečenje ma kako drugi mislili da nije tako.

Mene savjest moja ubija kad vidim kako se neke stvari rade, kako se prema određenim ljudima, grupama ljudi postupa, prema zemlji, nebu, vodi, slabijem, životinji,...

Meni na današnjem vaktu moja savjest ne treba, ne želim je. Želim da se odmorim, da budem robot...

Evo jedan zanimljiv hadis na ovu temu:

Preneseno je od Vabisa ibn Ma'beda r.a. da je rekao: Dosao sam Poslaniku s.a.v.s. s namjerom da ga pitam o svakom zlu i o svakom dobru. Poslanik s.a.v.s. mi je rekao: Priblizi se, Vabise! Toliko sam mu se priblizio da su nam se koljena doticala. Rekao mi je: Vabise, hoces li da ti kazem zasto si dosao? Rekao sam: Reci mi Allahov Poslanice: Rekao je: Dosao si pitati o grijehu i dobrim djelu. Rekao sam: da. Potom je skupio tri prsta i kucnuo me u grudi rekavsi:Vabise, pitaj srce. Dobro je ono pri cemu su dusa i srce smireni, a grijeh je ono sto unosi nemir u sve i kopka te u dusi pa makar ti ljudi rekli da je dozvoljeno.

To je to, ali jednostavno ne danas i ne ovdje, ne u ovakvom društvu. A samo kad bi se ljudi držali jednostavni stvari.....

[derion]

U kojoj formi,obliku po tebi bi trebali biti dokazi pa da bi rekao to je to?
Nisam dobro formulisao pitanje,razumjećeš što sam mislio.

U bilo kojoj formi u koju nije upleteno (moguće) ljudsko uplitanje, kao što je objava svete knjige, jer je knjiga/pismo/papir kao fizička pojava ljudsko djelo i nije adekvatno za dokazivanje postojanja Boga.

Za mene bi bilo poprilično dovoljno kada bi se prikazao u nekoj nadnaravnoj pojavi, npr. da ga svi ljudi vide u isto vrijeme, da nema dileme. Da skloni atmosferu na trenutak, a mi i dalje možemo disati. Da pomjeri našu planetu na drugu stranu svemira, da umjesto Mjeseca vidimo tri (ili pedeset) druga Sunca ili planeta. Ovo su samo neki primjeri koji su mi pali na pamet, a on/ona/ono kao Svemogući bi to mogao uraditi kao ja što sad pritisnem ovo dugme "Submit".

[šarf]

O zone-hvala ti na na tvom ličnom primjeru.
Pomenuo si da je savjest opterećenje.Vjerovatno jest opterećenje ako pokušavamo da ,(izvini na izrazu),prdnemo a da se ne čuje.
Ne možemo balansirati između dvije strani.Kod savjesti nema kompromisa.Savjest mi kaže da nešto nije u redu i ja ne radim tako.
Neko će biti povrijeđen mojom odlukom ali sam uradio po ispravno školovanoj savjesti.Naravno posljedice odluke će sigurno biti ,moramo biti svjesni da ćemo ih snositi.Ako neko nije spreman da snosi te posljedice onda balansira.Tad je teško,jer ima opterećenu savjest,a nema hrabrosti da postupi po njoj.

[Zizi505]

Umjesto što pričate o šbb-kbb savjest situacijama bolje je pričati o onim svakodnevnim.

Kad silom prilika budeš osoba u koju se mnogi uzdaju i navikli su da od tebe traže da se nešto obavi, završi, sredi, njih puno a ti jedan moraš početi odbijati, balansirati, moliti za odgađanje. Ljudi ko ljudi sa druge strane, sebični, ne razumiju, možda i razumiju ali tebi Jebena savjest neda mira govor ti da je postupak pogrešan. Krivo ti, žao, kontaš jesi koga uvrijedio svojim postupkom, hoće se ko naljutiti jer ipak su ti to sve dragi ljudi. To te izjeda iz dana u dan, živce ti tvoje sjebaje ali negdje moraš podvući liniju a savjest po defaultu prijavljuje error iz sekunde u sekundu.

Radim posao u kome ima svašta. Prevara, muljanja često i laži a ja idem drugom stranom onom kako bih ja želio da neko postupa samnom kad bih bio sa druge strane. Savjetujem ljude, udaljavam ih od stvari i usluga koje nisu kvalitetne idem na svoju štetu jer ne želim da bilo ko iz poslovnog odnosa sa mnom izađe zaveden ili pogrešno informiran. Za kolege ispadam budala jer šta te briga bitno je uzeti lovu a kasnije šta bude, nešto ćemo srediti. JA to ne mogu ja se koljem čak i kad greška nije do mene jer mi krivo jer znam kako se osjeća stranka....

Ima ljudi čija je savjest jača kao i onih čija je slabija. Stvar je to prvenstveno odgoja onoga što su ti roditelji usadili kao razliku između doborg i lošeg. Mi (sebe ubrajam u tu grupu) jače savjesti koji imadosmo to proklestvo da budemo odgojeni od strane ljudi koji su "imali i čuvali obraz i riječ" danas se osjećamo kao "krme u Teheranu" živimo u vremenu i prostoru gdje savjest je opterečenje ma kako drugi mislili da nije tako.

Mene savjest moja ubija kad vidim kako se neke stvari rade, kako se prema određenim ljudima, grupama ljudi postupa, prema zemlji, nebu, vodi, slabijem, životinji,...

Meni na današnjem vaktu moja savjest ne treba, ne želim je. Želim da se odmorim, da budem robot...

Evo jedan zanimljiv hadis na ovu temu:

Preneseno je od Vabisa ibn Ma'beda r.a. da je rekao: Dosao sam Poslaniku s.a.v.s. s namjerom da ga pitam o svakom zlu i o svakom dobru. Poslanik s.a.v.s. mi je rekao: Priblizi se, Vabise! Toliko sam mu se priblizio da su nam se koljena doticala. Rekao mi je: Vabise, hoces li da ti kazem zasto si dosao? Rekao sam: Reci mi Allahov Poslanice: Rekao je: Dosao si pitati o grijehu i dobrim djelu. Rekao sam: da. Potom je skupio tri prsta i kucnuo me u grudi rekavsi:Vabise, pitaj srce. Dobro je ono pri cemu su dusa i srce smireni, a grijeh je ono sto unosi nemir u sve i kopka te u dusi pa makar ti ljudi rekli da je dozvoljeno.

To je to, ali jednostavno ne danas i ne ovdje, ne u ovakvom društvu. A samo kad bi se ljudi držali jednostavni stvari.....

A zašto bi da odustaneš od sebe, od onoga što jesi? Jesi li zamišljao kakav bi bio sebi, a i svojim najdražima ako bi odustao od svoje savjesti?
Možeš je i dalje imati, samo imam dojam da preuzimaš odgovornost za postupke drugih ljudi, a to barem znaš da nad drugim ljudima nemamo kontrolu, samo nad sobom.

Da možda probaš ovo razmišljanje promijeniti "Mene savjest moja ubija", u mene moja savjest čini vrijednim čovjekom ovog vremena, jer kada prema sebi usmjeriš razmišljanje mene savjest ubija, onda te zaista i ubija, sam sebe ubijaš, a time umanjuješ svoju vrijednost, a vrijediš baš zato što ti je stalo do čiste savjesti.

[Euridika]

Euridika.
Možda nisam bi dovoljno jasan, oprosti.Ispravna savjest nije lična kategorija.Pitanje koje sam postavio ističe o kojoj savjesti sam mislio da razgovaramo.ISPRAVNA SAVJEST.Bojim se da nam razgovor ne ode u krivom smjeru, taj primjer o vojniku povlači pitanje ,je li on imao ISPRAVNU savjest.Ima on savjest, niko to ne negira.Njegova savjest je NEISPRAVNO izgrađena.

Ispravno izgrađena savjest vodi do ispravnih postupaka.Ispravno djelo je ispravno, i u Americi,Africi i kod nas .
Evo primjer:nađemo novčanik sa novcem,unutra su i dokumenti.Šta uraditi?Što ispravno građena savjest kaže i u Americi i ovdje kod nas?

Ja ću se ponovo vratiti na pitanje,ISPRAVNA SAVJEST,dopuštaš li da te vodi i kako je izgraditi?

Kada smo išli u školu ponekad je cijeli razred htio pobjeći sa nekog časa,(kada je kontrolni),zanimljiv je bio njihov utjecaj na onoga ko nije htio u tome sudjelovati.Oni su nastojali da se on osjeća loše,da izazovu osjećaj krivnje (savjest),zato što nije htio biti sa njima.
Ako bi popustio pritisku njegova savjest se već počela oblikovati pogrešno.Drugi put će mu savjest govoriti da je u redu pobjeći sa časa.
On i dalje ima savjest ali je pogrešno izgrađena.

Ovo je mjesto gdje pričamo o religiji.Pokušajmo iz tog ugla prići temi.

Ja sam se u prethodnom postu nadovezala samo na onaj dio o vojniku, nisam dala općenit stav. Evo sad ću to probati pojasniti.

I dalje smatram da je savjest lična kategorija, jer predstavlja odraz našeg ličnog poimanja svijeta, razlikovanja dobra od zla i postupanja u skladu s tim. Ono što jeste kolektivno jeste moral. A savjest i moral su usko vezani. Moralne norme diktiraju šta je ispravno u određenom vremenu i društvu. Moral može biti (i većinom jeste) izveden iz religijskih načela.
Lični poimanje morala ne mora nužno pratiti i kolektivno. Naveo si primjer školskog časa i bježanja s časa. Moraš prihvatiti da ni ovdje ne postoji apsolutna istina. Ako gledaš spram nastavnika i održavanja nastave, pogrešno je pobjeći s časa. S druge strane, ako svi bježe, tvoje odbijanje da pobjegneš će ugroziti druge učenike. Naravno, sad ćeš reći, sami su krivi. Istina, ali da si i ti pobjegao ne bi niko nastradao, šteta bi bila samo u propuštenom času, koji se može i nadoknaditi. Znači, treba gledati i uzrok i posljedicu, tj. koja šteta nastane kojim djelom. Ili primjer, imaš ubicu koji prijeti da će ubiti skupinu ljudi - je li ispravno ubiti njega i spasiti ostale, nevine taoce ili ne izvršiti ubistvo i svjedočiti gubitku većeg broja ljudskih života? Kako tu donijeti odluku?

Inače, moj lični stav jeste da se treba pridržavati vjerskih načela, ali ne slijepo, odnosno uvijek iznova propitivati iste u kontekstu situacije u kojoj se zadesiš. Zato i jesmo obdareni razumom i naloženo nam je da razumom dokučimo ispravno, a pritom da koristimo vjerska načela kao vodilje, orijentire.

[šarf]

derion,razmišljam

[Hakiz]

Hakiz.Upravo to moralne norme.Ali jedine u svemu ispravne moralne norme jesu one od Boga.

I onda dođeš u situaciju da na primjer jedan hrišćanin prije 200 do 400 godina otvori sklonište za umobolne žene, tamo im obezbijedi spavanje, hranu, higijenu, itd, dok drugi hrišćanin spali te žene kao vještice. Obojica mirne savjesti vjerujući da ispunjavaju moralne norme date im od Boga.

(Da ne budu samo islam i muslimani kao primjer).

[šarf]

euridika.
Ako sam dobro shvatio,"gdje svi Turci tu i mali Mujo".Zašto ići protiv onoga što smatram ispravnim,a to je moralno,zato što će drugi nastradat svojom krivicom.Mislim na školu.

[šarf]

Hakiz.Gore sam napisao primjer. Božji zakon i savjest moraju biti poput dvije šake kada sastavimo dlanove.Podudaraju se,ne odstupaju.Ako savjest odobrava djelo koje Božji zakon osuđuje,onda savjest nije u redu.

[O'zone]

Nećemo prebaciti temu na mene...

Ja ostajem pri svom mišljenu. 35 godina je u gujici od tih 35 jeno brat bratu 17 pokušavam da kanališem savjest da je ublažim jer što da se ja jedem za neke stvari u koje su drugi upleteni i većinom se nalaza na višim pozicijama a češkaju mu..da i govore "ma zaboli te" a ja bi im glave pootkido ali ni to mi savjest ne dozvoljava (paradoks savjesti). E vidiš i ja bih da budem takav. Ja želim da kažem "ma zaboli me" i da legnem spavat a ne da se prevrčem ko janje na ražnju po krevetu jer me pojede, sluznice na žeulcu više i nemam...Što ja moram biti dobar, pošten, odgojen, izlazit u susret, hitno riješavati sve stvari da bi svi bili zadovoljni? Što se ja ne mogu uklopiti u amorfnu masu? Joooook! Ja moram imati savjest...

Znate onu "Dobar ili jeben isto je" Koliko mi se to znalo puta potvrditi u životu

[_BataZiv_0809]

U kojoj formi,obliku po tebi bi trebali biti dokazi pa da bi rekao to je to?
Nisam dobro formulisao pitanje,razumjećeš što sam mislio.

U bilo kojoj formi u koju nije upleteno (moguće) ljudsko uplitanje, kao što je objava svete knjige, jer je knjiga/pismo/papir kao fizička pojava ljudsko djelo i nije adekvatno za dokazivanje postojanja Boga.

Za mene bi bilo poprilično dovoljno kada bi se prikazao u nekoj nadnaravnoj pojavi, npr. da ga svi ljudi vide u isto vrijeme, da nema dileme. Da skloni atmosferu na trenutak, a mi i dalje možemo disati. Da pomjeri našu planetu na drugu stranu svemira, da umjesto Mjeseca vidimo tri (ili pedeset) druga Sunca ili planeta. Ovo su samo neki primjeri koji su mi pali na pamet, a on/ona/ono kao Svemogući bi to mogao uraditi kao ja što sad pritisnem ovo dugme "Submit".

Imao je dobru priliku za to prosle godine, na finalu Svjetskog prvenstva

[šarf]

euridika.
Zašto dopustiti da masa ,društvo,postavlja mjerila što je dobro za mene a što nije.Samim tim mi govori kakve odluke da donosim.
Vidiš i u svom okruženju da su ljudi često prisiljeni postupati na određeni način jer to traži društvo u kojem se kreću.Iako ne žele.

[Euridika]

euridika.
Ako sam dobro shvatio,"gdje svi Turci tu i mali Mujo".Zašto ići protiv onoga što smatram ispravnim,a to je moralno,zato što će drugi nastradat svojom krivicom.Mislim na školu.

Ne baš tako striktno. U svakoj situaciji trebaš odvagati šta nalaže vjera, šta nalaže moral, šta kaže tvoja savjest i usporediti to s posljedicama činjenja i nečinjenja nekog djela. Da li će tvoje djelovanje prouzročiti dobre ili loše efekte, veće ili manje zlo? Jer nisi lišen odgovornosti za svoje postupke.
Konkretno, na primjeru časa, ako možeš zadovoljiti vjerske principe i svoju savjest i pritom ne nauditi drugom (namjerno ili nenamjerno) - ostati na času, a da niko od kolega neće nastradati, onda svakako treba tako postupiti. Ako će tvoj čin (indirektno) uzrokovati probleme kolegama, onda ne možeš tako lako donijeti odluku, jer je i jedno od religijskih načela da ne povrijediš druge, te da ih zaštitiš. Tu treba biti i dovoljno mudar pa izvagati koje je zlo manje (jer ovdje ne postoji apsolutno dobro rješenje). Konačno, izbor pravca ovisi i od pojedinca i situacije, isti odgovor nije adekvatan svim ljudima, a i svi mi vremenom sazrijevamo, pa različito prosuđujemo o istim ili sličnim situacijama u drukčijim kontekstima i/ili vremenima.

[Euridika]

euridika.
Zašto dopustiti da masa ,društvo,postavlja mjerila što je dobro za mene a što nije.Samim tim mi govori kakve odluke da donosim.
Vidiš i u svom okruženju da su ljudi često prisiljeni postupati na određeni način jer to traži društvo u kojem se kreću.Iako ne žele.

Zato što živimo u društvu, nismo askete . Znam da ovo nije zadovoljavajući odgovor, ali tako jeste. Ne možemo se otrgnuti od kolektivnog sve dok smo dio tog kolektiva.

[šarf]

Derion ne gledaš utakmicu

[šarf]

Derion.Što znači ono na hebrejskom

[derion]

Derion. Što znači ono na hebrejskom

"Iza naspe", približno. Inače, upravo sam gledao utakmicu, ali bolje da ne pričamo o njoj, tresem se kakva smo talašika od ekipe.

[šarf]

tu sam.Je li vladaš hebrejskim jezikom?

[MyTao]

Grčka riječ koja se u Bibliji koristi za “savjest” doslovno znači “znanje u nutrini”. Za razliku od svih drugih bića na Zemlji, nama je Bog podario sposobnost da upoznamo same sebe. Mi možemo preispitati sebe i procijeniti postupamo li ispravno ili pogrešno. Kao naš unutarnji svjedok ili sudac, savjest može prosuditi naše postupke, stavove i odluke. Može nas voditi do ispravne odluke ili nas upozoriti da ne donesemo lošu odluku. Nakon što odluku donesemo, može nas umiriti spoznajom da smo dobro izabrali ili nas može gristi i mučiti jer smo pogriješili.
Muškarac i žena bili su stvoreni s tom sposobnošću. I Adam i Eva pokazali su da imaju savjest, što se vidi po tome što su osjećali sram nakon što su sagriješili (1. Mojsijeva 3:7, 8)

Obzirom da smo svi mi potomci Adama i Eve i mi imamo savjest.To znamo jer smo svi nešto rekli ili učinili a poslije smo sebe prekoravali,"zašto sam to uradio,zašto sam to rekao".I ta ista savjest nas potiče da se onome koga smo povrijedili ,izvinimo.
Kada pogriješimo Bogu tražimo oprost od njega.

Savjest može biti i pogrešno izgrađena.Evo primjer:
Američki vojnik koji je bio u Vijetnamu,nakon sudjelovanja u ubistvu desetina djece u jednom selu,upitan što osjeća nakon toga,rekao je
služim svojoj domovini i ako moja domovina opet to bude tražila učinit ću to,moja savjest je čista.
Njegovu savjest je izgradio patriotizam,nije razmišljao je li to ispravno ili nije,njemu je naređeno i on je to uradio.
On jest postupio po svojoj savjesti,ali iz Božjeg ugla teško da bi rekli da je njegova savjest ispravno izgrađena.

Dakle,dopuštaš li da te savjest vodi i kako izgraditi ispravnu savjest?

Oh really??

[Hakiz]

Hakiz.Gore sam napisao primjer. Božji zakon i savjest moraju biti poput dvije šake kada sastavimo dlanove.Podudaraju se,ne odstupaju.Ako savjest odobrava djelo koje Božji zakon osuđuje,onda savjest nije u redu.

Čovjek, vjerski autoritet, je tumač božijih zakona. Tako da ako jedan vjerski autoritet kaže pomozite umobolnim ženama, dok drugi kaže spalite vještice, ljudi koji slušaju i jednog i drugog slijede božije zakone. I svima je savjest čista.

[šarf]

Hakiz.
Čovjek je sebi uzeo za pravo da tumači Božju riječ.Niti jedan čovjek nema pravo da to radi.
Knjiga,govorim o Bibliji objašnjava samu sebe.I ona kroz mnogo citata osuđuje upravo one koji su sebi uzeli za pravo da je "tumače".
Hoćeš li da navedem primjer?