vedrank wrote:
A ako religija nije moda kako mozes da je prihvatis a da je nisi ni proucio. A da ne pricamo o proucavanju drugih religija? Kako?
Edward Said jednom napisa kako ljudi, sasvim nesvjesno, prihvataju razna tuđa iskustva kao svoja vlastita. Ustvari, veli on, većinu
našeg iskustva čini iskustvo Drugih, ponajviše onih davno umrlih ljudi. I mi se prema tom usvojenom iskustvu zaista odnosimo kao prema svom vlastitom iskustvu, kao da smo mi doista nešto doživjeli, iskusili.
Nekog ujede zmija i počne priča kako je to gadno. Tebe nije nikad ujela, al ti se plašiš zmije isto k'o da je tebe ujela. A nije. Što se plašiš? Idi nek te ujede, ISKUSI istinski, pa onda odluči jel gadno il' nije. Nemoj tek tako vjerovat i usvajat tuđe pod svoje...
I ovakvih
budalastih primjera ima koliko hoćeš. I ti, lijepi vedrane, baš kao i svaki čovjek na svijetu, imaš toliko
svog iskustva koje nikad istinski nisi iskusio, doživio, prošao, nego si ga samo preuzeo od drugih, usvojio, prihvatio kao svoje. I ne smeta ti, tebi dobro. Kontaš,
dobro je imat 'vako ''iskustvo'', nije me dosad iznevjerilo. Ima i znanja kojeg si usvojio, a da nikad nisi prošao putem znanstvenika da bi ga u potpunosti shvatio - ali si ga po inerciji prihvatio kao takvo...
I takav ti, k'o i svaki insan, sa prtljagom tuđeg iskustva, dođeš da zagrmiš kako treba prvo proučit religije, e da bi se izabralo po svojoj volji, a još govoriš o dječijem uzrastu...
I pazi sad! Na ovim temama se često jave ateisti koji ne dopuštaju da ih se proglašava nemoralnim zato što ne vjeruju u Boga. I ističu kako svojim djelima pokazuju kako su i bolji od mnogih vjernika, jer poštuju ljude, pomažu, ne mrze...E što, bolan vedrane, ti ne zauze sličan stav pa ne reče kako je dobro odgajat dijete u bilo kojoj religiji jer svaka zabranjuje loše stvari, a podstiče na dobra djela? I toliko ima sličnosti među njima. Što ne pokuša naći ono što je zajedničko svim religijama pa da zaključiš kako je to važnije za svako društvo, pa i be-ha društvo (pa da bude svejedno, iz ugla nekog ko, recimo, nije pripadnik nijedne religije, ko će odgajati kako svoje dijete), nego
izučavanje njihovih razlika, pa onda nakav odabir? Jer iskrenim pozivom na
istosti među nama ionako različitim (ne samo u religijskim stvarima, nego i u vlastitom domu), ukazuješ na želju za dobrobiti svekolikog šarolikog roda ljudskog.
Jel de da si mogao i tako razmišljat i postavit stvari? A nisi.