Ispiranje mozga, nužnost?

[vedrank]

ali sta je s tim da ja zelim nastavit put svojih predaka? s tim da sam ja pomocu njih i ostalih bliznjih, i mojih ucitelja spoznala da je islam moja vjera i da ja danas ne mogu zamislit da sam neke druge vjere, da hodam bez hidzaba, itd..

s ovim ne zelim reci da vrijedjam druge vjere, vec cak stavise postujem svaciji odabir.

Ja postujem tvoj izbor, u to ne ulazim... Ja diskutujem o izboru koji ce tvoje dijete praviti... Da li ces mu ostaviti otvorena sva vrata i podsticati ga istrazi sve moguce zivotne filozofije i da on ili ona kao covjek sebe pronadje u ovom svijetu, ili ces TI odabrati za njega, jer TI mislis da je to pravi put, jer TI stvaras njegov ili njen put? Shvatas li da je taj proces nsljedjivanja vjere neprirodan?

Jesi li svjesna da u slucaju da je religija nasljedna, Islam ili kriscanstvo nikad ne bi nastali? Muhamed bi dobio objavu i niko ne bi presao na Islam zato jer zaboga njihovi roditelji ne da nisu bili muslimani, nego nisu znali ni sta ta rijec znaci!

Toliko... Umorio sam se! Odoh citati nesto

[detroit-mercy]

@ detroit

Droga utice na zdravlje pojedinca i steti mu... Prihvatiti drugaciju religiju od roditelja i uputiti ga u krajnju ruku o postajnju drugacijih filozofija nije stetno za zdravlje...

Pa postoje drugi izvori, postoje ploce, cdovi, muziku skidati preko interneta, you tube! Ukoliko on odabere turbo folk nakon sto je preslusao svaki moguci zanr(a cisto u to sumnjam da ce nakon toga odabrati turbo folk)) onda ja tu nemam sta vise govoriti!

Ja ne govorim o religiji, ja govorim o opcijama... JER VJERA NIJE NASLJEDNA! Ja sam za to da mlad covjek prihvati religiju svojih roditelja, ali ako ce to biti nakon sto se informisao o svemu drugom sto postoji... Ne znam sta ti tu nije jasno?

Roditelju jesu edukatori, zasto onda ne edukovati dijete i o drugim rleigijama? Zasto ga ograniciti?

I dalje ti nije jasno?

A subjektivnost... SVI SU SUBJEKTIVNI I NE POSTOJI STVAR KAO STO JE OBJEKTIVNOST! Ja jesam subjektivan, ali mozda moje dijete nece biti nazovimo "agnostik"(posto se ne mogu nigdje svrstati)... Mozda ce odabrati duhovan ,religijski put. Ja cu njemu omoguciti da on izrazi svoje subjektivno pravo i da nadje svoj put! Jedino sto cu njemu prenijeti a nadam se on svom djetetu jeste da RELIGIJA NIJE NASLJEDNA i da SVE U ZIVOTU MOZES BIRATI OSIM RODITELJA!

Je si li ovdje mislio na bioloske roditelje ili na one koji su te recimo odhranili kao usvojenu bebu. I sta ako si produkt surgoat majke i donora sperme, vidis da i to mozes birati.
Sami time sto djetetu "kako ti kazes" ostavljas "pravo izbora" ti mu znaci vec ispiras mozak jer eto meni licno religija nije vazna pa ne mora biti ni tebi. Znaci svrstao si ga na jednu stranu.
Druga stvar, koliko religija dijete treba da proba da bi odlucilo koja je za njega, je li tu spadaju samo monoteisticke ili mogu i politeisticke religije. Isto tako, pristup religiji nije samo "eto ja procit'o u Kur'anu da sa me ceka ceterst treba" uh bas je cool, sada cu bit malo Musliman. Na svijetu postoji toliko religija da bi tvome malcu trebalo pola zivotnoga vijeka da se upozna samo sa njima i da ih malo dublje prouci da bi mogao donijeti odluku. MIslim da bi mu to odnijelo dragocjeno vrijeme koje bi trebao da provede osposobljavajuci se za svoju profesiju. Ili mu ti ispiras mozak time da mu dajes da odluci hoce li biti Musliman, Krscanin ili sljedbenik Judaizma, posto se samo te pikaju.
Pokusavas da banalizujes neke stvari i opet kazem ti ulogu religije u covjekovom zivotu, jer religija nije kao moda, ovo ljeto cu biti malo Hare Krisna a slijedece mozda Sintoist. Cuo sam da ce za jedno tri godine samanizam biti aktuelan pa da se pripremim.

[vedrank]

@ detroit

Droga utice na zdravlje pojedinca i steti mu... Prihvatiti drugaciju religiju od roditelja i uputiti ga u krajnju ruku o postajnju drugacijih filozofija nije stetno za zdravlje...

Pa postoje drugi izvori, postoje ploce, cdovi, muziku skidati preko interneta, you tube! Ukoliko on odabere turbo folk nakon sto je preslusao svaki moguci zanr(a cisto u to sumnjam da ce nakon toga odabrati turbo folk)) onda ja tu nemam sta vise govoriti!

Ja ne govorim o religiji, ja govorim o opcijama... JER VJERA NIJE NASLJEDNA! Ja sam za to da mlad covjek prihvati religiju svojih roditelja, ali ako ce to biti nakon sto se informisao o svemu drugom sto postoji... Ne znam sta ti tu nije jasno?

Roditelju jesu edukatori, zasto onda ne edukovati dijete i o drugim rleigijama? Zasto ga ograniciti?

I dalje ti nije jasno?

A subjektivnost... SVI SU SUBJEKTIVNI I NE POSTOJI STVAR KAO STO JE OBJEKTIVNOST! Ja jesam subjektivan, ali mozda moje dijete nece biti nazovimo "agnostik"(posto se ne mogu nigdje svrstati)... Mozda ce odabrati duhovan ,religijski put. Ja cu njemu omoguciti da on izrazi svoje subjektivno pravo i da nadje svoj put! Jedino sto cu njemu prenijeti a nadam se on svom djetetu jeste da RELIGIJA NIJE NASLJEDNA i da SVE U ZIVOTU MOZES BIRATI OSIM RODITELJA!

Je si li ovdje mislio na bioloske roditelje ili na one koji su te recimo odhranili kao usvojenu bebu. I sta ako si produkt surgoat majke i donora sperme, vidis da i to mozes birati.
Sami time sto djetetu "kako ti kazes" ostavljas "pravo izbora" ti mu znaci vec ispiras mozak jer eto meni licno religija nije vazna pa ne mora biti ni tebi. Znaci svrstao si ga na jednu stranu.
Druga stvar, koliko religija dijete treba da proba da bi odlucilo koja je za njega, je li tu spadaju samo monoteisticke ili mogu i politeisticke religije. Isto tako, pristup religiji nije samo "eto ja procit'o u Kur'anu da sa me ceka ceterst treba" uh bas je cool, sada cu bit malo Musliman. Na svijetu postoji toliko religija da bi tvome malcu trebalo pola zivotnoga vijeka da se upozna samo sa njima i da ih malo dublje prouci da bi mogao donijeti odluku. MIslim da bi mu to odnijelo dragocjeno vrijeme koje bi trebao da provede osposobljavajuci se za svoju profesiju. Ili mu ti ispiras mozak time da mu dajes da odluci hoce li biti Musliman, Krscanin ili sljedbenik Judaizma, posto se samo te pikaju.
Pokusavas da banalizujes neke stvari i opet kazem ti ulogu religije u covjekovom zivotu, jer religija nije kao moda, ovo ljeto cu biti malo Hare Krisna a slijedece mozda Sintoist. Cuo sam da ce za jedno tri godine samanizam biti aktuelan pa da se pripremim.

Tebi je ispiranje mozga ostavljanje opcija? HAHAHAHAHAHAHA Ne kontam de momcino... HAHAHA Ali zaista... Oplakah!!! Ja ih nisam sve nabrojao jer je to malo za*ebano! Imace dijete brate google i nek se izucava, ne treba za to ni puno vremena... TAMO SVEGA IMA!

A ako religija nije moda kako mozes da je prihvatis a da je nisi ni proucio. A da ne pricamo o proucavanju drugih religija? Kako?

[detroit-mercy]

Ja sto ne mogu ovih postavljaca tema koji su tek iz pelena izasli "procitali" dvije knjige i sada bi oni o vaspitavanju djece ili slobodnom izboru. A nemaju ni trebu a kamo li dijete.
Jos posebno kada mi kazu ima radio i te-ve ili internet, wow, pa nek proucava. E jes ti nauka internet, klincima obicno sluzi za pornjavu ili chatovanje.

[paja patak]

Toliko... Umorio sam se! Odoh citati nesto

a ja sam se umorila od tebe, jer govoris o necemu o cemu nisi upucen, odustajem

[arzuhal]

A ako religija nije moda kako mozes da je prihvatis a da je nisi ni proucio. A da ne pricamo o proucavanju drugih religija? Kako?

Edward Said jednom napisa kako ljudi, sasvim nesvjesno, prihvataju razna tuđa iskustva kao svoja vlastita. Ustvari, veli on, većinu našeg iskustva čini iskustvo Drugih, ponajviše onih davno umrlih ljudi. I mi se prema tom usvojenom iskustvu zaista odnosimo kao prema svom vlastitom iskustvu, kao da smo mi doista nešto doživjeli, iskusili.
Nekog ujede zmija i počne priča kako je to gadno. Tebe nije nikad ujela, al ti se plašiš zmije isto k'o da je tebe ujela. A nije. Što se plašiš? Idi nek te ujede, ISKUSI istinski, pa onda odluči jel gadno il' nije. Nemoj tek tako vjerovat i usvajat tuđe pod svoje...

I ovakvih budalastih primjera ima koliko hoćeš. I ti, lijepi vedrane, baš kao i svaki čovjek na svijetu, imaš toliko svog iskustva koje nikad istinski nisi iskusio, doživio, prošao, nego si ga samo preuzeo od drugih, usvojio, prihvatio kao svoje. I ne smeta ti, tebi dobro. Kontaš, dobro je imat 'vako ''iskustvo'', nije me dosad iznevjerilo. Ima i znanja kojeg si usvojio, a da nikad nisi prošao putem znanstvenika da bi ga u potpunosti shvatio - ali si ga po inerciji prihvatio kao takvo...

I takav ti, k'o i svaki insan, sa prtljagom tuđeg iskustva, dođeš da zagrmiš kako treba prvo proučit religije, e da bi se izabralo po svojoj volji, a još govoriš o dječijem uzrastu...

I pazi sad! Na ovim temama se često jave ateisti koji ne dopuštaju da ih se proglašava nemoralnim zato što ne vjeruju u Boga. I ističu kako svojim djelima pokazuju kako su i bolji od mnogih vjernika, jer poštuju ljude, pomažu, ne mrze...E što, bolan vedrane, ti ne zauze sličan stav pa ne reče kako je dobro odgajat dijete u bilo kojoj religiji jer svaka zabranjuje loše stvari, a podstiče na dobra djela? I toliko ima sličnosti među njima. Što ne pokuša naći ono što je zajedničko svim religijama pa da zaključiš kako je to važnije za svako društvo, pa i be-ha društvo (pa da bude svejedno, iz ugla nekog ko, recimo, nije pripadnik nijedne religije, ko će odgajati kako svoje dijete), nego izučavanje njihovih razlika, pa onda nakav odabir? Jer iskrenim pozivom na istosti među nama ionako različitim (ne samo u religijskim stvarima, nego i u vlastitom domu), ukazuješ na želju za dobrobiti svekolikog šarolikog roda ljudskog.
Jel de da si mogao i tako razmišljat i postavit stvari? A nisi.

[osmanlija]

Vedran je izvalio slijedeću nebulozu:

Moje pitanje glasi : "Da li ste spremni omoguciti svom djetetu da odabere svoju religiju tj duhovni put, ili dozvoliti mu da ne odabere niti jednu? Da li cete VI ispirati mozak svojim potomcima?"

1. Svaki musliman je dužan odgajati svoje dijete kao muslimana.
2. Svaki kršćanin je dužan krstiti dijete i naučiti ga osnovama kršćanstva itd.
3. Onaj ko je ateista odgajat će svoje dijete kao ateistu.

Dakle, vedrane, ako je roditelj vjernik tad je DUŽAN odgajati dijete u svojoj vjeri. ZAšto to čini? Zato jer je uvjeren da je njegova vjera ispravna i zato JER MU TO VJERA NALAŽE. U protivnom, roditelj sumnja u svoju vjeru i ne ispunjava osnovnu vjersku dužnost.

Odakle ti ideja da djetetu treba ostaviti takav izbor? Zašto ateisti govore djeci da ne treba krasti, ubijati, lagati, pljačkati? Kako znaju da je to ispravno? Zašto djetetu ispiru mozak? Zašto ne prepuste djetetu da raste "kao gljiva u šumi" pa nek samo odluči da li je krađa, ubijanja, pljačka dobro ili ne. Ko je uspostavio norme da je takvo ponašanje loše?

[BHF_Manijak]

Vedrane,nastupas tako,odnosno dijelis "savjete" ljudima,da se ponasaju prema svojoj djeci kao prema strancima,kao da to nisu njihova djeca,zaista onako divno,bas si mi za pohvalit! Obzirom da mogu pretpostavit da nisi ni R od roditelja,tj da nisi ni blizu roditeljskih godina(sudim prema tvojim dosadasnjim iskazima,jer da imas dijete ne bi tako pricao ),pomiri se sa cinjenicom da svaki roditelj "zna" sta je "najbolje za njegovo dijete",te ce ga po toj logici odgajati da bude novi musliman,katolik,budista,da vjeruje u kipove,da bude novi Hitler itd itd...
Druga stvar,pises o djeci,kao da su to izolovani predmeti,kao da se djeca nalaze u karantinu do svoje 18.te godine,da nemaju apsolutno nikakvog kontakta sa svijetom,da nema pored roditeljskog uticaja raznih drugih,xx faktora koji uticu na sam odgoj tog djeteta,okolina,drustvo,podneblje,itd...Mislim zaista smijesno,hoces da kazes,da je apriori djetetu nametnuto u startu i da je etiketirano da li ce biti musliman,katolik,jevrej,peti,deseti...Sto naravno nije istina,bar je danas ne moguce,u ovom vvelikom globalnom selu kako veli Makluan,kada velika vecina djece imaju pristup informacijama,o religiji kojoj pozele,oo stvarima koje pozele,o svemu i svacemu i apsolutno ti nije istinita tvrdnja da iskljucivo roditelji su ti koji namecu djetetu svoje vjerovanje,moguce je do neke 13-14-15-16 godine,ali iza toga dijete pocinje da cita,obrazuje se,ovo ono,pocinje kriticki da promatra stvari,te nakon toga samo utvrdjuje da li ce ostati na putu na kojem je bio ili ce ici negdje dalje,u druge vode,imam toliko primjera oko sebe...Tako da,prica ti ne stoji prijatelju ni sekunde,ako ti to oko sebe vidjas tako,onda cu ti reci promjeni naocale kojima gledas svijet,ili nam otkrij u kojem ti to coscku svijeta zivis,u kojem su djeca izolovana od svega i svacega i koja jedino od roditelja saznavaju informacije o svijetu

[ikrime]

E vala, inša'Allah, ima da mu ga/ im dobro isperem

[Irish]

domestosom

(ubija 99,99 % poznatih bakterija)

[ikrime]

domestosom

(ubija 99,99 % poznatih bakterija)

jesi neozbiljna tztztzt

[Irish]

domestosom

(ubija 99,99 % poznatih bakterija)

jesi neozbiljna tztztzt

[Margita81]

.

[statix]

hahah ti si ko moji roditelji...
ima nesto sine, ako sta skontas, javi i nama...

[Margita81]

...

[udrch]

Moje pitanje glasi : "Da li ste spremni omoguciti svom djetetu da odabere svoju religiju tj duhovni put, ili dozvoliti mu da ne odabere niti jednu? Da li cete VI ispirati mozak svojim potomcima?"

Zasto smatras to ispiranjem mozga?

Zato jer je pitanje vjeroispovijsti licni tj subjektivni stav! Nije drustvena norma i nije nasljedno! Ukoliko nekome ne predstavis druge opcije kao sasvim moguce(npr. da Bog ne postoji, ili da ima i drugih religija) ti njemu ispiras mozak!

To je agresija na kriticki um, to je agresija na covjeka, to je agresija na ljudski napredak! Da, to je ispiranje mozga!

Ovo tvoje mišljeje je agresija na zdravu pamet..

[5 0 5]

Nekoliko citata iz knjige Richarda Dawkinsa "The God Delusion":


"If you feel trapped in the religion of your upbringing, it would
be worth asking yourself how this came about. The answer is
usually some form of childhood indoctrination. If you are religious
at all it is overwhelmingly probable that your religion is that of
your parents. If you were born in Arkansas and you think
Christianity is true and Islam false, knowing full well that you
would think the opposite if you had been born in Afghanistan,
you are the victim of childhood indoctrination. Mutatis mutandis
if you were born in Afghanistan.
The whole matter of religion and childhood is the subject of
Chapter 9, which also includes my third consciousness-raiser. Just
as feminists wince when they hear ‘he’ rather than ‘he or she’, or
‘man’ rather than ‘human’, I want everybody to flinch whenever we
hear a phrase such as ‘Catholic child’ or ‘Muslim child’. Speak of a
‘child of Catholic parents’ if you like; but if you hear anybody
speak of a ‘Catholic child’, stop them and politely point out that
children are too young to know where they stand on such issues,
just as they are too young to know where they stand on economics
or politics. Precisely because my purpose is consciousness-raising,
I shall not apologize for mentioning it here in the Preface as well
as in Chapter 9. You can’t say it too often. I’ll say it again. That
is not a Muslim child, but a child of Muslim parents. That child is
too young to know whether it is a Muslim or not. There is no
such thing as a Muslim child. There is no such thing as a Christian
child."


“There is something breathtakingly condescending, as well as inhumane, about the sacrificing of anyone, especially children, on the altar of ‘diversity’ and the virtue of preserving a variety of religious traditions. The rest of us are happy with our cars and computers, vaccines and antibiotics. But you quaint little people with your bonnets and breeches, your horse buggies, your archaic dialect and your earth-closet privies, you enrich our lives. Of course you must be allowed to trap your children with you in your seventeenth-century time warp, otherwise something irretrievable would be lost to us: a part of the wonderful diversity of human culture. A small part of me can see something in this. But the larger part is made to feel very queasy indeed.”


“...there are lots of people out there who have been brought up in some relgion or other, are unhappy in it, don't believe it, or are worried about the evils that are done in it's name; people who feel vague yearnings to leave their parents' religion and wish they could, but just don't realize that leaving is an option.”


i na kraju:

“I thank my own parents for taking the view that children should be taught not so much what to think as how to think. If, having been fairly and properly exposed to all the scientific evidence, they grow up and decide that the Bible is literally true or that the movements of the planets rule their lives, that is their privilege. The important point is that it is their privilege to decide what they shall think, and not their parents' privilege to impose it by force majeure.”

[Shoshana]

Vedrane, vise je stvari koje treba shvatiti prije nego sto se dobro odgovori na tvoja pitanja.

Prvo, tvoj sekularni humanizam, i tvoje ideje da djeca sama trebaju birati svoj put je isto tako samo jedna ideologija. Ukoliko mislis da je to neki univerzalni zakon i vjecita istina, imamo veliki problem, i ja se iz rasprave povlacim, jer u tom slucaju, nisi nimalo drugaciji od onih koje kritikujes. Pripadas jednoj kulturi koju velicas i pokusavas nametnuti ostalima kao neku ultimatnu istinu. A, zasto bi, molim te, dijete samo trebalo da bira hoce li biti vjernik ili ne. Zato sto TVOJA ideologija tako misli?

Drugo - koji to roditelj na kugli zemaljskoj ne uci svoje dijete o tome sta je dobro i sta je zlo? Koji to roditelj ne pokusava PRVO usaditi u svoje dijete SVOJE moralne norme i pravila, a TEK ONDA mu pokazati da ima i drugacije? De ti meni reci, ako se tvoje dijete sutra pocne skidati golo na ulici, hoces li ga pustiti, ili ces mu objasniti da mi, civilizovani ljudi, u ime sekularnog humanizma (jerbo sasvim sigurno nije u ime evolutivnog napretka niti u ime modernih naucnih istrazivanja) pokrivamo svoje guzice

I, na kraju, zasto je, a ocito je da tako mislis, negativno biti vjernik? I da li ti zaista, ama bas onako promisljeno i racionalno, smatras da bi kugla zemaljska bila bolje mjesto za zivjeti kada bi svi bili kao ti? Ili - da ne bude previse licno - kada bi svi dijelili tvoju (ili bilo koju drugu) ideologiju?

[Ali_G]

Svaka cast Shoshana. Ako vec zagovaras da pustis dijete da bira svoj duhovni put na osnovu svojih spoznaja onda je red da ga pustis i da ostale izbore u zivotu pravi sam. I na kraju krajeva, Bog upucuje. Mnogo je primjera gdje iz vjerske porodice i pored odgoja djeca nisu vjernici ili se eto tako izjasnjavaju. A s druge strane iz porodica gdje je vjera skroz potisnuta pojave se osobe koje vjeruju.

[arzuhal]

Svaka cast Shoshana. Ako vec zagovaras da pustis dijete da bira svoj duhovni put na osnovu svojih spoznaja onda je red da ga pustis i da ostale izbore u zivotu pravi sam. I na kraju krajeva, Bog upucuje. Mnogo je primjera gdje iz vjerske porodice i pored odgoja djeca nisu vjernici ili se eto tako izjasnjavaju. A s druge strane iz porodica gdje je vjera skroz potisnuta pojave se osobe koje vjeruju.

I desi se da u porodici (koja, recimo, nema ništa puno ni sa jednom religijom, osim kroz širu rodbinsku vezu), koja dopušta svom djetetu pravo na slobodu izbora i vlastiti put (jer se misli kako svi imaju jednako pravo, slobodu, itd.), dijete odabere vjeru koja je strana toj porodici. Odjednom vidiš kako padaju priče o ''pravu izbora, slobodi, jednakosti, prihvatanju, toleranciji''. Odjednom je neki ''strani element'' preko djeteta ušao u porodicu. I tada počinje nerazumjevanje, čuđenje, odbijanje, zahlađivanje odnosa...Trla baba lan...

[justice_c]

Religija nije nesto sto je genetski nasljedno, iako potomak Muslimana ce biti odgajan kao Musliman, potomak Katolika ce biti odgajan kao Katolik ... itd. Religija u takvim slucajevima je nesto sto je kulturoloski uslovljeno, i nije svijestan odabir pojedica. Iako ce pojedinac da misli da je to njegov vlastiti odabir, jer ce podsvjesno da upije toplinu religije koja mu je bila zastita dok je odrastao. Takav osjecaj sigurnosti koji religija pruza tokom odrastanja pojedinca je nesto sto je jako tesko iskorijeniti, i to predstavlja na kraju njegov licni identitet.

Postoje slucajevi kada pojedinac pocne da preispituje svoje religijsko naslijedje u potrazi za odgovorom na smisao egzistencije. Tu se moze dodati da vecina nema filozofski ustroj misli, i nije zainteresovana, koji je smisao ljudskog postojanja, niti kako smo dospjeli ovdje. Ti pojedici prihvataju religiju kao kulturolosku stvar, i za pravog vjernika su hipokrite, jer samo ustima ispoljavaju vjerovanje, dok nema ubjedenja, nego je njihovo ispoljavanje stvar uklapanja u okolinu. Njihova djela su kontradiktorna, i nemaju razvijenu svijest o dobru i zlu.

Vecina mladih ljudi u nasoj drzavi ima vlastiti izbor, jer nasa kultura je vrlo raznovrsna, i ima raznih utjecaja osim Islama. U takovoj sredini mladi dozivljavaju Islam vise kao kulturolosko naslijedje, i ne priklanjaju se strasno, do trena dok ne pocnu sami da istrazuju i traze odgovore na pitanje egzistencije. Tada mogu da biraju ono sto je po njima najlogicnije i najprihvatljivije.

Ispiranje mozga nije nuznost, ali u svakoj sredini gdje odredjena religija pruza sigornost pojedicu kao djetetu obicno predtavlja njegov/njezin identitet u kasnijim godinama.

[Shoshana]

Svaka cast Shoshana. Ako vec zagovaras da pustis dijete da bira svoj duhovni put na osnovu svojih spoznaja onda je red da ga pustis i da ostale izbore u zivotu pravi sam. I na kraju krajeva, Bog upucuje. Mnogo je primjera gdje iz vjerske porodice i pored odgoja djeca nisu vjernici ili se eto tako izjasnjavaju. A s druge strane iz porodica gdje je vjera skroz potisnuta pojave se osobe koje vjeruju.

I desi se da u porodici (koja, recimo, nema ništa puno ni sa jednom religijom, osim kroz širu rodbinsku vezu), koja dopušta svom djetetu pravo na slobodu izbora i vlastiti put (jer se misli kako svi imaju jednako pravo, slobodu, itd.), dijete odabere vjeru koja je strana toj porodici. Odjednom vidiš kako padaju priče o ''pravu izbora, slobodi, jednakosti, prihvatanju, toleranciji''. Odjednom je neki ''strani element'' preko djeteta ušao u porodicu. I tada počinje nerazumjevanje, čuđenje, odbijanje, zahlađivanje odnosa...Trla baba lan...

Jasta radi ... Strani elementi zaludjuju djecu (ali samo onu kojima roditelji nisu usadili u glavu prave .... uh mene.... cuj 'prave'.... hocu reci - svoje vrijednosti)

[arzuhal]

Svaka cast Shoshana. Ako vec zagovaras da pustis dijete da bira svoj duhovni put na osnovu svojih spoznaja onda je red da ga pustis i da ostale izbore u zivotu pravi sam. I na kraju krajeva, Bog upucuje. Mnogo je primjera gdje iz vjerske porodice i pored odgoja djeca nisu vjernici ili se eto tako izjasnjavaju. A s druge strane iz porodica gdje je vjera skroz potisnuta pojave se osobe koje vjeruju.

I desi se da u porodici (koja, recimo, nema ništa puno ni sa jednom religijom, osim kroz širu rodbinsku vezu), koja dopušta svom djetetu pravo na slobodu izbora i vlastiti put (jer se misli kako svi imaju jednako pravo, slobodu, itd.), dijete odabere vjeru koja je strana toj porodici. Odjednom vidiš kako padaju priče o ''pravu izbora, slobodi, jednakosti, prihvatanju, toleranciji''. Odjednom je neki ''strani element'' preko djeteta ušao u porodicu. I tada počinje nerazumjevanje, čuđenje, odbijanje, zahlađivanje odnosa...Trla baba lan...

Jasta radi ... Strani elementi zaludjuju djecu (ali samo onu kojima roditelji nisu usadili u glavu prave .... uh mene.... cuj 'prave'.... hocu reci - svoje vrijednosti)

Jah, al' hajmo bit pošteni. Jel valjanije, iskrenije reći u startu: odgajat ću svoje dijete tako i tako, i nikako drukčije, pa ako ono sutra ostavi to sve (te naše porodične vrijednosti, ma kakve one bile i ma iz čega ih crpili) - imat će belaja(odbacivanja, recimo), al' dotada će ZNATI da će imati belaja, pa će i nejgova odluka podrazumijevati spremnost na to.
Ili: ja ću odgajati svoje dijete da slobodno razmišlja, podsticat ću njegov kritički duh, neka bude radoznalo, nek istražuje...ali (pa na primjer:) ako to dijete sutra (zbog druženja sa nekim ili neke svoje potrebe koju nije zadovoljilo nigdje drugdje ili čak zbog ljubavi prema budućoj supruzi/suprugu, banalno..) prigrli islam kao svoju životnu opciju, kao svoju vjeru i svjetonazor - e, onda će imati problema sa nama jer islam ne prihvata drukčije kao što mi prihvatamo, jer je militantan, jer je religija, inako, zabluda oskrnavljenog uma...
Dakle, o čemu se tu priča? A ima takvih primjera, bar ja znam za njih.
Dal se ovdje radi o šizofreniji ili o temeljitom laganju, sebe, pa onda i drugih?
A znam i drukčije slučajeve: kada je roditelj upravo takav (odgaja dijete ne sileći ga ni na što, usađujući mu one univerzalne vrijednosti bliske svima) da, kada dijete sebe pronađe u religiji sa kojom nema nikakvu predačku vezu, podrži svoje dijete u tome, makar na način da ga ne smatra promašenim slučajem ili sebe kao roditelja.

[arzuhal]

Da budem skroz precizan: jel veća izdaja, prevara, ispiranje mozga djetetu kada ga čitav život podstičeš na izbor, a kada ono izabere nešto - onda mu pokazati svu laž u kojoj je bio odgajan, na najteži način, na način da se zaprepasti rekacijom svojih širokogledajućih roditelja, da shvati svoj porodični matrix kada to najmanje bude očekivao?
Ili da odmah zna kako stoje stvari?

[Shoshana]

Jah, al' hajmo bit pošteni. Jel valjanije, iskrenije reći u startu: odgajat ću svoje dijete tako i tako, i nikako drukčije, pa ako ono sutra ostavi to sve (te naše porodične vrijednosti, ma kakve one bile i ma iz čega ih crpili) - imat će belaja(odbacivanja, recimo), al' dotada će ZNATI da će imati belaja, pa će i nejgova odluka podrazumijevati spremnost na to.
Ili: ja ću odgajati svoje dijete da slobodno razmišlja, podsticat ću njegov kritički duh, neka bude radoznalo, nek istražuje...ali (pa na primjer:) ako to dijete sutra (zbog druženja sa nekim ili neke svoje potrebe koju nije zadovoljilo nigdje drugdje ili čak zbog ljubavi prema budućoj supruzi/suprugu, banalno..) prigrli islam kao svoju životnu opciju, kao svoju vjeru i svjetonazor - e, onda će imati problema sa nama jer islam ne prihvata drukčije kao što mi prihvatamo, jer je militantan, jer je religija, inako, zabluda oskrnavljenog uma...
Dakle, o čemu se tu priča? A ima takvih primjera, bar ja znam za njih.
Dal se ovdje radi o šizofreniji ili o temeljitom laganju, sebe, pa onda i drugih?
A znam i drukčije slučajeve: kada je roditelj upravo takav (odgaja dijete ne sileći ga ni na što, usađujući mu one univerzalne vrijednosti bliske svima) da, kada dijete sebe pronađe u religiji sa kojom nema nikakvu predačku vezu, podrži svoje dijete u tome, makar na način da ga ne smatra promašenim slučajem ili sebe kao roditelja.

Ama, salim se, bolan Ko je jos izmislio perfektan nacin da djecu vaspitava, pa ma u kom duhu Slucajeva ima i ovakvih i onakvih, uopste nije bogom dato da ce dijete biti onakvo kakvim su se roditelji trudili da ga naprave (iz bilo kojih razloga). Meni je samo smijesno zamisljati da se dijete moze vaspitati neovisno o vlastitim ubjedjenjima, taman i da se hoce (a, boga mi nece se.... ja necu, pa ne vidim zasto bi drugi). Eto.