Zašto sam morao otići?
Otvoreno pismo mag. Ahmeda Pašića
Poštovane džematlije, draga braćo i sestre u islamu, esselamu 'alejkum! Hvala pripada samo Allahu (dž.š.) i neka je salavat i selam na zadnjeg Božijeg Poslanika Muhammeda (s.a.w.s.), njegovu časnu porodicu i njegove ashabe.
Želim vam prenijeti razloge, zašto sam morao otići sa funkcije Koordinatora za Islamski kulturni centar.
Na funkciju koordinatora za Islamski kulturni centar (IKC) sam bio izabran na internom konkursu kojeg je objavila IZ u RS u maju 2004, a sa radom sam počeo prvog juna 2004. Prije toga sam radio u privatnoj firmi. Napustio sam dobar posao i fino radno mjesto, kako bih se žrtvovao za ljubljansku džamiju i zajedno sa drugima pokrenuo proces sa mrtve tačke. Uskoro sam bio frapiran činjenicom, da arhiva o IKC skoro nije ni postojala, a na računu je bilo veoma malo novca. Bio sam veseo, da sam uskoro uspostavio arhivu i da je Ustavni sud RS 8. jula 2004. odbacio inicijativu za referendum o džamiji. Dobili smo zeleno svjetlo za kupovinu zemlje. Pokrenute su aktivnosti za prikupljanje novca i obavljeni su brojni razgovori sa potencialnim donatorima, međutim postupak o denacionalizaciji jednog dijela parcele kojeg su pokrenuli lazaristi već 1993. godine (crkveni red u RS kojeg vodi dr. Drago Ocvirk), je zaustavio taj proces. U tom je periodu i došlo do velikih problema unutar tadašnjeg Mešihata (ja nisam bio član tog organa), pogotovo na sjednici 3. decembra 2005. Tada su "kola krenula nizbrdo". Umjesto da se bavimo problemom kako kupiti zemlju i prikupiti novac, oni su se počeli baviti samim sobom. Stvorena je jedna velika doza nepovjerenja i došlo je do formiranja klanova koji i dan danas nanose ogromnu štetu muslimanima i IZ u RS. Smatram i tvrdim, da je velika sramota ono, što se desilo u IZ u zadnjoj godini dana, što su mi u razgovorima potvrđivale i brojne džematlije. Žalosno je da se muslimani tuže na slovenskom sudu sa slovenskim advokatima, prepucavaju preko medija, a pojedinci su čak počeli nelegalno ulaziti u privatnu poštu na internetu, što je kriminalni čin. Ja sam u tom sukobu svjesno i odgovorno ostao neutralan i uskoro sam zbog toga počeo plaćati "porez". Dok me je jedna strana optuživala, da pripadam drugoj strani, druga me je strana optuživala, da pripadam prvoj strani. Mene nije zanimala ni prva ni druga strana, a to ću najbolje dokazati svojim neangažmnanom i neutralnim stavom i poslije ovoga. Mene je zanimao samo Islamski kulturni centar.
Slao sam svoje prijedloge rada na brojne adrese, međutim odgovora u većini slučajeva nije bilo. Na sastanku u Mariboru 20. novembra se o mojim prijedlozima za IKC nije raspravilo niti o jednoj tački. Smatram i svjesno tvrdim, da IZ u RS nema plana rada, vizije i strategije po pitanju IKC. Ne postoji čak ni Odbor za izgradnju IKC. Iluzorno je očekivati, da će jedan čovjek izgraditi džamiju u Ljubljani. Čak kada sam molio, da mi daju ugovor o radu kojeg bi potpisao, kako bi se znale moje dužnosti i moja prava, to se nikada nije desilo. I nakon godinu dana i 7 mjeseci, ja još uvijek nemam nikakvog ugovora o radu.
Odbor IZ Ljubljana koji je bio izabran na izborima u decembru 2004. mi je prvo povećao putne troškove za 12.000 SIT zbog povećanih cijena benzina, da bi mi kasnije dva puta (februara i jula 2005.) iz meni nepoznatih razloga 8 dana zadržao platu. Do sada sam radio u tri firme i niko mi to nije uradio prije u životu, iako su mi direktori bili Slovenci (nemuslimani). Ovo su mi uradili samo moji muslimani, što je veoma žalosno.
Od septembra 2005. dalje sam primjetio određene promjene. Navesti ću neke od njih, za koje imam konkretne argumente:
Dana 11. septembra 2005. je na Jesenicama održan Sabor IZ u RS gdje se je desilo sljedeće: 4. tačka sjednice je bio IKC. U to vrijeme ja sam bio na dopustu, međutim niko me prije toga nije zamolio za bilo kakav izvještaj o IKC. Čini mi se apsurdnim da izvještaj o IKC na toj sjednici podnosi Nevzet Porić koji o tome nije kazao ništa (jer to nije njegov posao na kraju krajeva), već je doslovice govorio o tome, "da bi bolje bilo, kada bi se umjesto mene zaposlio pomoćni imam u Ljubljani". Isto tako je interesantno, da meni niko od džematlija u Ljubljani nikada nije izrazio svoje nezadovoljstvo, što bih ja shvatio kao savjet, jer bih time popravio potencialne greške. Kasnije se dešava još jedan apsurd, kada Ibrahim Malanović predlaže Nevzetu Poriću "da stupi u kontakt sa kim već treba, da se to pokrene sa mrtve tačke". Ovdje se postavlja pitanje: ako postoji koordinator za IKC, zašto Nevzet Porić (koji nije koordinator za IKC) daje izvještaj o IKC, a ne koordinator? Ako postoji koordinator za IKC, zašto se Nevzeta Porića zadužuje za kontakte po pitanju IKC u buduće, da se to pokrene sa mrtve tačke, a ne koordinatora? (kao argument pogledajte zapisnik sa spomenute sjednice Sabora 11. septembra 2005., 4. tačka, sjednica na Jesenicama)
Još veći incident se je desio prije ramazana, kada je Ibrahima Malanovića nazvala gradonačelnica Danica Simšič, koja ga je zamolila, da dođe kod nje na sastanak po pitanju IKC. Tom sastanku bi prisustvovala i Nataša Turšič, koja je u to vrijeme bila načelnica "Oddelka za gospodarjenje z zemljišči" i koju ja lično poznajem. Na tom je sastanku ponovo bio prisutan Nevzet Porić (kao sekretar), dok ja (kao koordinator za IKC) o tom sastanku nisam znao apsolutno ništa, niti mi je iko bilo šta rekao. Ako postoji koordinator za IKC, zašto onda on nije prisustvovao sastanku o zemljištu za IKC? Smatram, da takva osoba, bez obzira ko to bio, mora prisustvovati svim sastancima po pitanju IKC. Protokol oko tih stvari mi je dobro poznat i znam, da nije nikakav problem na sastanak dovesti dvojicu umjesto jednog. Ista ekipa je povodom zemljišta za IKC ponovo bila na MOL-u 8. decembra 2005. Ja a o tome opet nisam ništa znao, a informaciju sam dobio od novinarke POP TV-ja. Kada me je ona nazvala i pitala, šta smo se dogovorili na tom sastanku, ja sam joj rekao, da o tome ne znam ništa i da od nje prvi put čujem za sastanak 8. decembra. Ona mi je doslovice rekla: "Pa, saj to ni normalno..."
Isto tako sam primjetio da su me potpuno blokirali i izolirali po pitanju pošte, koja je vezana za IKC. Navesti ću samo dva primjera za koja imam konkretne dokaze:
dana 28. oktobra 2005. je na adresu IZ u RS došlo pismo od već spomenutih lazarista po pitanju IKC. To je pismo primio Nevzet Porić, međutim ja ga od njega nisam niti vidio niti pročitao. Za njega mi nije ništa rekao. Još gore, tačno 14 dana kasnije ja kopiju tog pisma dobijam od novinarke POP TV-ja koja nije mogla vjerovati, da ja tog pisma nisam dobio jer u glavi pisma piše, da je bilo poslano na MOL i IZ u RS. Bilo joj je veoma čudno, da ja kao koordinator za IKC tog pisma nisam primio.
dana 7. decembra 2005. je studentica arhitekture Vanja Mahnič, koju isto tako lično poznajem i kojoj sam nekoliko puta dao informcije o IKC, poslala pismo na adresu IZ u RS po pitanju IKC. Pismo i ovaj put zadržava Nevzet Porić koji je nazvao dotičnu osobu i s njom razgovarao o IKC, bez da bi meni išta rekao o tome. Kasnije mi je Vanja Mahnič javila, kako je zbunjena, jer je očekivala, da će te informacije dobiti od koordinatora za IKC.
Za dolazak dr. Mustafe Cerića sam saznao iz medija, bez obzira što Nevzet Porić sjedi 30 cm od mene. Prilikom njegovog zijareta u Ljubljani, ja se nisam uspio ni selamiti sa njim, a kamo li da mu kažem nešto o IKC.
Zbog gore spomenutih stvari:
a) bojkotiranja mene lično po pitanju sastanaka s općinskim i državnim organima u vezi s Islamskim kulturnim centrom (Ibrahim Malanović, Nevzet Porić),
b) skrivanja pošte od mene po pitanju Islamskog kulturnog centra (Nevzet Porić),
c) nedostatka vizije, strategije i plana rada za Islamski kulturni centar,
č) bojkotiranja povodom dolaska reis-ul-uleme dr. Mustafe Cerića kada nisam bio pozvan čak ni na sastanak IZ u subotu 24. decembra (Ibrahim Malanović, Nevzet Porić),
d) neosnovanog i neopravdanog zadržavanja moje plate dva puta po 8 dana,
e) neprimanja ugovora o radu i nakon 19 mjeseci rada
f) i nepostojanja Odbora za izgradnju Islamskog kulturnog centra
ZAKLJUČUJEM
da sam ja kao koordinator za IKC nepotreban.
Meni je žao, što su me određeni pojedinci, koje spominjem u ovom pismu, sprečavali u mom radu i što mi nisu dozvolili, da svoje znanje, iskustvo i želju za džamijom ugradim u Islamski kulturni centar. Ja odlazim zbog njih. Međutim, poručujem vam jedno: budite uporni i samo naprijed. Džamija u Ljubljani će biti, u to nema sumnje, samo je činjenica, da ćemo je prije dobiti, kada se odnosi između nas poprave. Prije ne. Jer džamiju treba zaslužiti.
Distancirat ću se od dešavanja u IZ u svakom pogledu,barem privremeno i tako inšaAllah zatvoriti usta onima koji šire laži o meni, da sam navodno pripadao jednoj od sukobljenih strana. Ja ovakva poniženja sebi ne mogu više dozvoliti. Sa funkcijom koordinatora za IKC sam zaključio 16. januara 2006.
Stanje u IZ je na žalost veoma nesređeno i slabo. Sebe lično sam žrtvovao za Zajednicu. Smatram da nijedan pojedinac nije vrijedniji od džemata. Ako sam ja problem, ja ću se skloniti. Ne želim smetati. Ako će Zajednica zbog mog odlaska napredovati, ja sam učinio hairli djelo. Ako se to ipak neće desiti, onda ja tamo doista nemam šta tražiti...
Ovom prilikom se ipak zahvaljujem Odboru IZ Ljubljana, koji me je pošteno isplatio u skladu sa dogovorom. Ja sam isto tako razdužio čistih računa i čistog obraza. Iz štampe mi uskoro (ako Bog da u februaru) izlaze 2 nove knjige. Hvala svima onima koji su mi moralno pomogli kod magisterija i onima koji su mi finansijski pomogli kod štampe mojih knjiga. Ja vam se iskreno zahvaljujem na svemu i da vas dragi Allah nagradi svakim hajrom, amin.
mag. Ahmed Pašić
Ljubljana, 18. januar 2006.
?pazi šta češ reči jer se lahko za....š
