Islamska poezija

[adresar]

na nekim stranicama sam vidio temu ''islamska poezija''. možda će se i na ovom forumu naći neko ko će nabaciti malo duhovne poezije. evo nađoh dirljive stihove o Medini, gradu Allahovog Poslanika s.a.v.s. Onaj ko ju je posjetio i vidio njene ljepote, možda će se pronaći u nekom od njih...

Ljapotici, Medina što se zove...

Tragovi me sjećanja daleko odvode,
Na prošlost svoju gledam kroz prizmu sudbine,

U gomili velikoj, djelića prošlosti,
Pronalazim biser, i ljubav mladosti,

Uspomena najdraža, ničim okrnjena,
Sudba moja c'jela, njom je okrunjena,

O ljepotici je r'ječ, kakvoj nema ravne
Što opčara sve mu'mine, neznane i slavne

Pri susretu prvom s ljepoticom tom
Ašik vel'ki osjetih i ja u srcu svom

Medina joj ime, grad časnog Nebijja
K'o hiljade drugih, u nju zaljubih se i ja

Sa godina dvadeset u nju sam došao
Pred čarima njenim nijem sam ostao

Prigrli me rado i gostoprimstvom uzvrati
K'o u domu vlastitom, u njoj se osjeti(h)

Svakim novim danom, ljubav rasla više
Al' rastanak dođe, i od sjene tiše

Prikrade se nečujno, brzo, tiho, spretno
Pet godina već prošlo je?, zapitah se sjetno

Ljepoticu napustih, ne iz želje svoje
I dan-danas čezne za njom srce moje

U mislima mi često, skoro svakog dana
Pred očima slika, meni dobro znana

Mesdžid Poslanika i deset munara
Ljudi u njeg hitaju na poziv ezana

U utrobi njezinoj, Resula t'jelo leži
Mesdžid da mu posjeti, svaki mu'min teži

Čak hiljadu puta, u njem' namaz vrjedniji
Od namaza klanjanog u drugoj džamiji

Još odlike mnoge u sebi ona skriva
U zijaret vjernike srdačno poziva

Zavidjeti ne smijem, a kada bih smio
Žiteljima njenim, zavidan bih bio

Na svakoj kapi zemzema, u njoj što ga piju
Na svakoj kapi znoja, u njoj što ga liju

Jer vreline njene, duši mojoj gode
Više nego žednom čaša studen-vode

Svako zrnce pijeska u Medini što bude
Srcu mom je draže i od rodne grude

Rastanak sa voljenim, kažu, mnogo boli
Al' rastanak sa Tajjibom, teži je od boli

Kako nešto može tako da se voli,
Neko će da pita, hajde odgovori!

Jezik samo šuti i hvali Vel'kog Rabba
Sl'jepac sunce ne vidi, ne pokazuj mu ga džaba

I sitnica najmanja, uspomene budi
O Medini kad mislim, bol mi slama grudi

Za susretom novim duša moja žudi
Sve od čežnje silne, razum skoro ludi

Jedan dio mene još u tebi stanuje
Grade Miljenika, dragulju pustinje!



Musa Aid, 16. redžeb 1421. h.g.

--- NO LINKS ---

[adresar]

Rekao je Imam Šafija r.h.:

Čudno je kako se Allahu može griješiti
Il' kako Ga nevjernik može nijekati

A sve što se kreće ili što stoji
Bez sumnje svjedoči da Allah postoji

I u svemu što bivstvuje znak je vidljivi
Što ukazuje da je On jedan jedini.

(Menakibuš-Šafi'i, 2/109)

[antique]

Kada su se u Spaniji ubijali muslimani i gledali kako im unistavaju imovinu, pale knjige i znanje Arapa, neko je rekao stihove Ibn Hazima:

"Papir mozete spaliti
Ali ne i ono sto je na njemu
Jer to mi lezi na srcu
Kud god krenem, tu i ono podje,
Pocine, gdje i ja stanem,
I u mezar ce sa mnom poci."