Islam(izam): Muhamed Jusić, bivši emir bošnjačkih studenata

[Fair Life]

Zarkawijevog učitelja sam sreo u Jordanu, a njegovog šerijatskog savjetnika u Travniku

Islamski teolog, nakon desetak godina provedenih u arapskom svijetu, vratio se u BiH: danas živi u Bugojnu i u srednjoj tehničkoj školi predaje vjeronauku. Za Dane govori o svojim susretima sa najpoznatijim teroristima Al-Ka'ide, džihadu u BiH i opasnom virusu islamizma koji prijeti svakoj bosanskoj čaršiji.


Muhamed Jusić:
"Bosanska borba u arapskom svijetu je predstavljana kao idealan primjer džihada"

Kada je 1992. napustio Kotor-Varoš, Muhamed Jusić je bio u sedmom razredu osnovne škole. Nakon dugotrajnog školovanja i studiranja u Jordanu i potom u Saudijskoj Arabiji, 2003. diplomirao je islamsku teologiju na Univerzitetu u Medini. Za vrijeme boravka u Saudijskoj Arabiji, predsjedavao je udruženjem sedamdesetak bošnjačkih studenata u Medini. U prtljagu koji je ponio sa sobom vraćajući se u Bosnu, bio je materijal u kome je sažeo svoje poznavanje islamskih pokreta.

Znanje je sticao neposredno, u susretima sa ljudima koji danas predvode internacionalni džihad na Srednjem Istoku. U Ammanu je sreo Abu Muhameda Al-Makdisija, vođu selefija ("vehabija") i grupe Tevhid i Džihad u Jordanu, koji danas predstavlja "novo lice tekfira", učenja o nevjerničkom karakteru muslimanskih društava. Iz Ammana je lako preći u susjednu Zarku, palestinski izbjeglički grad u Jordanu, koji je postao globalno poznat nakon što se Abu Musab po tom gradu prozvao Zarkawi. Abu Musab Al-Zarkawi je danas jedan od najtraženijih međunarodnih terorista, koji je sam preuzeo odgovornost za brojne samoubilačke napade i snimljena pogubljenja. Zarkawijev šerijatski savjetnik i duhovni vođa Tevhida i Džihada u Iraku bio je Abu Anas Al-Shami. Abu Anasu se pripisuju odobrenja za ubistva muslimana (Turaka, šiija i drugih) "ako njihovo prisustvo štiti nevjernike u Iraku". Muhamed Jusić je sreo Abu Anasa u travničkoj Šarenoj džamiji.

U nedavno objavljenoj knjizi Islamistički pokreti (Izdanje: "Emanet", Zenica, 2005.), Jusić prenosi javnosti svoje znanje o ideologijama koje su u središtu ovog konflikta unutar muslimanskih društava. U razgovoru za Dane, govori o svojim susretima u bosanskim i arapskim džamijama, u kojima je morao da nauči razliku između islama i islamizma. Danas je to iskustvo koje želi da podijeli sa drugima.

DANI: Podršku za džihad u BiH tokom rata '92-'95 su dali i vodeći ideolozi selefijskog pokreta i opozicionari kao Selman Avda i Sefer Havali. U svojoj knjizi prenosite riječi šejha Makdisija da je i Bosna uticala na islamski svijet.

JUSIĆ: Ne samo da je arapski svijet uticao na Bosnu preko dobrovoljaca koji su ovdje došli pa onda ostavili trag na našoj mladeži, nego je i slučaj Bosne odigrao jednu značajnu ulogu u formiranju islamističke ideologije. To je bio jak vjetar u jedra islamizma. Ovi islamistički pokreti rijetko zaobilaze Bosnu u svojim saopćenjima. Dovoljno je da sjediš u džamiji i neko ti priđe i pita odakle si. Kad odgovoriš da si iz Bosne, onda kažu: "Mašala! Ima li u Bosni islama?" Kad kažeš da ima, onda pitaju: "A sudi li se u BiH po šerijatu?" Ti odmah vidiš u kom pravcu ide taj razgovor. Oni kažu da nisi musliman ako ne prihvataš onaj dio Božijeg suvereniteta u pravosuđu. Bosanska borba u arapskom svijetu je predstavljana kao idealan primjer džihada. Nije predstavljana kao puka borba jednog naroda za opstanak, nego kao džihad. Bosna ima dodir sa islamističkim pokretima preko studenata u arapskom svijetu. Međutim, mislim da je jako pogrešno da se ograničimo da je to jedini način na koji islamistički pokreti mogu da djeluju u BiH, na našu mladež i uopšte na muslimane. Mi živimo u globalnom selu. Nije potrebno da neko ode u arapski svijet pa da donese tu ideologiju. Naprotiv, ljudi koji odu dolje da studiraju imaju realniju sliku stanja arapskog svijeta, nego neki koji su putem interneta ili chat soba na internetu stupili u kontakt sa islamističkim ideologijama. Ova knjiga nije aktuelna samo za Bošnjake, mada je taj diskurs bliži nekome ko je musliman. Neki od najradikalnijiih islamista u svijetu koji su uhvaćeni ili spriječeni u izvršenju terorističkih napada su bili konvertiti.

DANI: Kakav je za islamiste status Bošnjaka kao muslimana?

JUSIĆ: Jedino čime bi se bosanski muslimani, prema njihovom tumačenju, mogli opravdati jeste neznanje.

DANI: Koji su to teolozi u islamskom svijetu koji nastupaju sa pozicije tekfira?

JUSIĆ: To je Muhamed Makdisi. To su svi oni radikali koji su se odlučili na borbu protiv muslimanskih država. Makdisi je prije par mjeseci napisao pismo svom učeniku Abu Musabu Zarkawiju u kom kaže da podržava njegovu borbu protiv okupatora, ali ga savjetuje da je u nekim pitanjima prešao granicu i da nema koristi za njegov cilj u ubistvima sabljom i mačem pred kamerama.

DANI: Makdisi je poslao pismo Zarkawiju i nakon što je ubijen Abu Anas Al-Shami, njegov šerijatski savjetnik. Da li ste sreli Abu Anasa u Travniku, dok je tamo bio kao misionar?

JUSIĆ: Imao sam prilike da ga vidim u Šarenoj džamiji u Travniku. Koliko znam Abu Anas u Travniku nije govorio sa pozicija tekfira. Ne znam u čijoj je organizaciji došao. Znam da sam sreo čovjeka u džamiji i s obzirom da je on Jordanac, a ja studirao u Jordanu razmijenili smo nekoliko riječi. Abu Anas je bio Palestinac porijeklom, odrastao je u Kuvajtu, a živio u Jordanu. Kada sam pisao poglavlje knjige o novom licu tekfira, otišao sam na Makdisijev web site.

DANI: Koji od Makdisijevih web-siteova?

JUSIĆ: Tevhid i džihad.

DANI: Isti su, dakle, naziv Makdisijevog web-sitea i naziv Zarkawijeve organizacije u Iraku.

JUSIĆ: Da. Tamo sam pročitao pismo u kome Makdisi "sa radošću prima vijest da je Abu Anas otišao u Irak i da se pridružio Abu Musabu Zarkawiju". Tamo je opisao Abu Anasa kao iskrenog i učenog, ali i rekao da se ne slažu u mnogo čemu. Iz tog citata sam shvatio da Abu Anas i Makdisi nisu na istom što se tiče tekfira. Ali, nastavio je Makdisi, nada se da će Abu Anas, upravo zbog svog znanja, sa Abu Musabom Zarkawijem, koji je daleko radikalniji od svog učitelja, naći neku sredinu. Sljedeće pismo je bilo savjet mudžahidima u Iraku, kako ih Makdisi naziva, da budu oprezni i ne čine postupke koji će odbiti javnost od njih. Sugeriše im da ne koriste samoubilačke napade sem kada je to nužno.

DANI: A gdje ste sreli Makdisija?

JUSIĆ: U džamiji. Čulo se, štampa je pisala da je izašao iz zatvora. Vidim, ljudi ga selame, pitao sam da li je to on, potvrdili su i ja sam mu prišao. Objasnio sam da ima jedan omladinski islamski časopis u Bosni i pitao da li bi on dao intervju za njega. Rekao je da nikome ne daje intervjue, ali da je Bosna poseban slučaj. Postavio sam mu nekoliko brzih pitanja u diktafon. Pitao sam kako objašnjava svoju ideju drugim muslimanima. Odgovorio je protupitanjem, tražeći da mu objasnim zašto kažem ideja, a ne vjerovanje. Bilo mu je, očito, jasno da nemamo ista stajališta.

DANI: Šta je sa teolozima koji propovijedaju tekfir u Evropi? Da li je i Jordanac koji živi u Londonu Abu Qatada tekfir?

JUSIĆ: On je definitivno tekfir i to u ekstremnom izdanju. Znači, to je još jedan dokaz da nije samo kontakt sa islamskim svijetom jedini most kojim neko može doći u dodir sa islamističkim ideologijama i pokretima. Pomenuo sam u knjizi i šejha Omera, koji je u zatvoru u New Yorku, kao duhovnog vođu i Dža'maa Islamije i El Džihada.

DANI: Da li je on El Džihad ili Dža'maa Islamija ili Hidžra vel tekfir? Kako odrediti pripadnost šejh Omera Abdurrahmana?

JUSIĆ: To znamo po onome šta on govori i po tome ko njega prihvata kao vođu. To je jako precizno.

DANI: Da li je tekfir uopće pokret?

JUSIĆ: Tekfir jeste bio pokret, ali je nestao nakon što su izgubili podršku zbog krvavog pira kojeg su napravili u Egiptu. Ali, duh tekfira je nastavio da luta islamističkim ideologijama. Ideja tekfira je prestala da bude pokret i postala da bude jedna od odrednica. Teško bi bilo odrediti prostor i sljedbenike, to je više ideja koja se uplela u ideju internacionalnog džihada. U pećnici Afganistana, tekfir se upleo u islamističke ideologije dobrog broja zemalja i organizacija. Dešavanja u Bosni su puhala vjetar u jedra radikalizma u islamskom svijetu. Ideja tekfira se sada isprepliće sa internacionalnim džihadom.

DANI: Ali zašto bi ideja hilafeta nužno bila vezana za ideologiju tekfira? Zar ta ideja nije legitimna?

JUSIĆ: Jeste. Ciljevi o kojima oni govore nisu hrđavi, ali jesu metode i sredstva. Osuđujem one metode i sredstva koji su nehumani i neislamski. To su svako korištenje nasilja, svako proglašavanje drugih muslimana kjafirima, svako nametanje svoje interpretacije islama kao jedino ispravne.

DANI: Kako mi ne živimo samo u muslimanskom društvu, da li za Vas, kao islamskog teologa, pojam kjafira uključuje samo one muslimane koji su odstupili od islama ili uključuje i pripadnika druge vjere?

JUSIĆ: To je svako onaj ko prikriva istinu. Korijen arapske riječi kjafir je u riječi seljak. Kjafir je seljak, onaj ko uzme zrno žita pa ga zakopa u zemlju. Kjafir je svako onaj ko prekriva istinu. U pravnom smislu je nevjernik onaj ko počini neko od djela koja izvode iz islama. Nikada ulema nije rekla da je neko nevjernik zato što nije sto posto uskladio svoj život sa nekom ideologijom.

DANI: Da li ima teologa u BiH koji zastupaju tekfir?

JUSIĆ: Ja nisam vidio da neko na bosanskom jeziku širi ideologiju tekfira.

DANI: Imad Al-Misiri se do deportacije u Egipat vezivao za selefijsko učenje, za sahvu. Da li je u njegovoj programskoj knjižici Shvatanja koja trebamo ispraviti bilo tekfira?

JUSIĆ: U toj knjižici nema tekfira u onom ekstremnom obliku kako ga prezentiraju ljudi koji sad vode ideju internacionalnog džihada, okupljeni oko Al-Ka'ide ili bilo kojeg drugog militantnog islamističkog pokreta. Po onome što sam pročitao, on je bio bliži zahtjevu za islamizaciju muslimanskog društva, a ne za islamizaciju nevjerničkog društva. Jedan dio ovih pokreta muslimanske zajednice ne doživljava kao grešničke nego kao nevjerničke.

DANI: Koja je granica između islama i islamizma?

JUSIĆ: Kada je riječ o islamu, ne može biti kompromisa o sistemu vrijednosti. U islamu, cilj ne opravdava sredstvo. U islamizmu, cilj opravdava sredstvo. Htio sam ovom knjigu da našu publiku i inteligenciju upozorim da je islamizam tako kompleksan da nije pravilno da neki naši vodeći alimi svode problem islamizma na dugu bradu i kratke pantalone. Oni govore kao da neće biti više problema ako se produže nogavice i skrati brada. To je jedna pošast s kojom se trebamo suočiti, mi i generacije djece koje dolaze. Svako ko danas kaže da je njegova čaršija sigurna od islamizma i terorizma, on laže. To je nemoguće. Djecu nećemo sačuvati od tih uticaja ako o tome šutimo ili površno etiketiramo. Knjiga ne promoviše nijedan od tih pokreta, ali ja sam donio iz islamskog svijeta, koliko sam god mogao nepristrasno i objektvno, jedan sažetak islamskih pokreta. S obzirom da živimo u globalnom selu, niko ne može garantovati da naša omladina neće doći pod uticaj nekog od ovih pokreta.

DANI: Kakav je odnos Islamske zajednice prema svršenicima islamskih univerziteta u arapskom svijetu? Da li dobijate pravu šansu u BiH?

JUSIĆ: Nisam vidio da se prave prepreke bilo kome od nas. Dok smo još bili tamo, trudili smo se da izdejstvujemo saglasnost za naš boravak. Javili smo se Uredu za vjersko-prosvjetna pitanja kod efendije Omerdića, rekli šta studiramo i kada nas mogu očekivati u Bosni. Rekli smo da računaju na nas u institucijama i školama, jer dolazimo. Oni koji nisu završili medresu, a dođu sa diplomom Fakulteta islamskih nauka ne mogu obavljati funkciju imama. To je jedna unutrašnja odluka Rijaseta koju ja razumijem. Oni imaju kadar koji se specijalizira za rad u džematu. A mi, kad nostrificiramo diplomu, tražimo sami sebi posao, u skladu sa onim što možemo raditi.

DANI: Kako Islamska zajednica reagira na uticaje različitih škola od Malezije do Saudijske Arabije?

JUSIĆ: Moralna obaveza Islamske zajednice je da sačuva islamsku tradiciju kakvu smo imali na ovim prostorima. Ne kažem da nema pojedinačnih slučajeva neslaganja, ali to nije posljedica same činjenice da su oni studirali vani. Islamska zajednica, ako hoće da ide naprijed, moraće da bude puna različitih ideja i uticaja.

[Nesferatu]

Sta kaze Walter?

Ko su tipovi iz Dzema'atu-l-Tekfira?

U vrijeme vladavine egipatskih predsjednika Anvara el-Sadata i Hosnija Mubaraka, tajne islamisticke grupacije radile su na obaranju ovih rezima. Kako to pise americki strucnjak za ovu oblast John Esposito, oruzje, bombe, oruzani sukobi, kidnapiranja i atentati predstavljali su integralni dio njihovih akcija. Jedna od tih grupacija bila je i Dzema'atu-l-tekfir ve-l-hidzre. Slobodnije prevedeno - Zajednica koja druge ekskomunicira i zagovara iseljenje. U biti je to sljedba haridzijskog pravca koji dozvoljava prolijevanje, ne samo nevjernicke, vec i muslimanske krvi. Ona se pojavljuje neposredno po okoncanju arapsko-izraelskog rata 1967. godine, a u julu 1977. kidnapiraju i kasnije ubijaju jednog od profesora univerziteta Al-Azhar, zbog izrecene kritike na racun njihovog djelovanja. Egipatska vlast je nakon ovoga uhapsila i pogubila neke njihove vodje, a dio clanstva je zavrsio u zatvoru. Nakon ovoga, grupacija odlazi u ilegalu. Njihov vodja Sukri Mustafa, s druge strane, propovijeda da je cijelo egipatsko drustvo neislamsko i nevjernicko, te stoga zagovara stvaranje zasebne zajednice za svoje sljedbenike. Egipatska vlast se s njima nemilosrdno razracunava.



Od Britanije do Bosne

Vesela druzina Tekfira zbog toga nesto kasnije dobiva i azil u Velikoj Britaniji, a upuceniji u njihove djelatnosti kazu da je jedan dio njihove ekipe pokusao da se infiltrira u BiH preko Splita i Zagreba u jeku sukoba izmedju Armije BiH i HVO-a 1993. godine. Kojega li cuda – u tome su i uspjeli. Kako – o tome je dijelom pisala i sama Slobodna Bosna. Medjutim, njihovo djelovanje nije proslo nezapazeno u nasoj zemlji. U svojim britansko-arapskim vizijama su na tadasnjeg predsjednika BiH Aliju Izetbegovica donijeli tekfir (ekskomunicirali ga iz muslimanske zajednice), sto je automatski znacilo i smrtnu presudu. Pokusali su cak ubiti i jednog od uvazenih bosanskih imama, pa su ih sprijecili njegovi tjelohranitelji. Pogibija napadaca i priprema za njihovu sahranu bili su povod za onu pricu o neobrezanim mudzahedinima koja je nakon ovoga pocela kruziti Bosnom. Elem, nejse. Nakon sto su njihovi agenti bili provaljeni u centralnoj Bosni (kazu da su ih posebno nagrdili i rasturili pripadnici mudzahedinskih postrojbi) i neki prosli tako kako su prosli, ostatak druzine se vraca u svoju bazu u London. Da li i koliko sada ova grupacija ima veze s desavanjima u Madridu 11. marta i ko je njihov stvarni nalogodavac, tesko da cemo ikada u potpunosti saznati.

[Nesferatu]

Cega se boji Saff......

Islamske teme


Opasnost haridžizma modernog doba


Smutnja koja neće pogoditi samo one koji su krivi za nju


Pritisci i ponižavanja muslimana, ubijanja nedužnih civila, okupacija muslimanskih zemalja, a šutnja islamske uleme i muslimanskih političara, dovela je do jačanja jedne od najgorih sekti u islamu – haridžija. Radi se o grupama i skupinama sastavljenih od mladeži slabog znanja, koji su se, djelimično ili u potpunosti, poistovjetili sa prvim začetnicima sekte haridžizma. Prenosimo šta su o opasnosti koja vreba od ove skupine napisali najbolji poznavaoci ove teme u svijetu danas


Pišu: Šejh dr. Nasir b. Abdul-Kerim el-'Akl

Šejh dr. Abdullah b. Abdul-Aziz el-Džibrin

Šejh dr. Galib b. 'Ali 'Avvadži


Imam Buhari i imam Muslim bilježe predaju od Alije, r.a., da je čuo Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: ,,Pred kraj svijeta će se pojaviti ljudi, mlađih godina, blesavih snova... Služit će se riječima koje je izgovarao najbolji čovjek čovječanstva. Učit će Kur'an, ali grla njihova neće prelaziti (tj. neće im do srca sezati, i neće ga razumijevati). Mislit će da je Kur'an na njihovoj strani, ali će Kur'an biti protiv njih! Izlazit će iz vjere kao što strijela izlazi iz luka! Ako ih gdje sretnete - ubijajte ih, jer je za njihovo ubijanje predviđena nagrada na Sudnjem danu!'' Poslanik, s.a.v.s., je u ovom hadisu naveo neke od svojstava i osobina sljedbenika haridžijskog pravca, a u drugim predajama se može naići na još neke njihove karakteristike i specifičnosti.




Definicija termina ''haridžija''

Imam El-Šehristani kaže: ,,Haridžija je osoba koja ustane protiv legalno izabranog imama kojeg većina svijeta prihvata, nebitno desio se taj ustanak u vremenu ashaba, r.a., nad pravovjernim halifama, ili pak nad legalno odabranim vladarima koji se povedoše u dobru za prvim generacijama, nebitno u kojem vremenu se nalazili.'' Imam Ibnul-Hazm kaže: Ime haridžija se daje svakom ko se poistovjeti sa ustanicima protiv Alije, r.a., ili se pak podudari sa nekim od njihovih mišljenja, nebitno o kojem vremenu se radilo.''
Haridžijski pravac se, u svom pravom svjetlu, pojavljuje pred kraj perioda pravovjernog halifata, za vrijeme vođe pravovjernih Ali b. Ebi Taliba, r.a. Oni su ustali protiv njega, ali je Allah, dž.š., dao da budu poraženi u Bici kod Nehrevana. Na kraju Alija, r.a., ipak gine od njihove ruke, i to na podmukli način, od strane Abdur-Rahmana b. Muldžema.
Ono što danas izaziva zebnju jeste da su se znaci ove ideologije počeli javljati u mladim redovima savremene islamske da've, što joj može, ako se ne bude na vrijeme spriječilo, uveliko naškoditi. Zbog svega toga, moramo se poslužiti preventivnim mjerama, i upućivanjem nasihata i savjeta, kako stvar ne bi uzela maha, a povodeći se za Allahovim, dž.š., riječima: ''Izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi...''


Karakteristike savremenog haridžijskog pravca

1. Pretjerivanje u proglašavanju muslimana nevjernicima (el-guluw fil-tekfir). Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje u svojim fetvama, 35/100, iznosi sljedeće: ,,Od najopasnijih grešaka koje su se kod ljudi mogle pojaviti jeste davanje sebi za pravo proglašavati učene ljude (tj. ulemu)– nevjernicima, i to da takvim budu proglašeni od strane onih koji nisu učeni (džuhhal). Osnova ovakvog postupanja se nalazi kod haridžija i rafidija (ši'ija), onih koji imame muslimana proglasiše nevjernicima na osnovu toga što su umislili da dotični imami, u nekim stvarima ove vjere, griješe.''

2. Ko god im se suprotstavi u mišljenju ili stavu, smatraju da je pogriješio, a da su oni u pravu, i pored toga što dobro znaju da znanja nemaju! Sve ashabe i sve alime iz generacije tabi'ina, kao i sve alime kasnijih generacija, proglasiše grješnicima! Zbog toga su ih svi ashabi, kao i sva ulema nakon njih, proglasili zabludjelima! Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje u svojim fetvama, 28/497, prilikom navođenja karakteristika specifičnih za haridžije, kaže sljedeće: ,,Glavna osnova i temelj njihovih zabluda je krivovjerje i ubjeđenje da su imami upute, i džemat muslimana, prešli svaku granicu zuluma, da su postali nepravedni, i da su skrenuli s Pravoga puta...!? Potom nabrajaše djela koja su za njih predstavljala nevjerstvo, da bi na osnovu datog 'nevjerstva' naveli ostale propise koje sami izmisliše.'' Na drugom mjestu šejhu-l-islam Ibn Tejmijje u svojim fetvama, 13/30, kaže, navodeći stavove haridžija: ,,Osman i Alija, r.a., kao i oni koji su ih u vlasti pomagali, nisu bili vjernici, jer su sudili po onome što Allah, dž.š., nije objavio.''

3. Neprestani ustanci protiv vođa muslimana. Začetnici prvih haridžija su pobunjenici i ustanici protiv Alije, r.a., kao što je to većini poznato. Njihovi nasljednici su, kasnije, nastavili s praksom svojih prethodnika, ustajući protiv halifa iz loze Benu Umejje - Emevija, što je za sobom vuklo prolijevanje nedužne muslimanske krvi, kao i mnoge druge štetne posljedice: nered i nestanak bezbjednosti u društvu, nastanak opće anarhije i bezvlašća u velikom broju muslimanskih oblasti... U našem vremenu dolazi do pojave grupica i skupina, većinom sastavljenih od mladeži- slabog znanja, koji se, djelimično ili u potpunosti, poistovjetiše sa prvim začetnicima sekte haridžizma. Dotične skupine i pojedinci bi se mogli podijeliti na dvije grupe:

a) Grupacije onih koji su se u potpunosti poistovjetili sa pravim haridžijama, nanovo oživljavajući njihove principe i pravila, poput svima poznate skupine Džema'atul-tekfir vel-hidžre, koji su sebe nazivali imenom Džema'atul-Muslimin.

b) Grupacije onih koji se djelimično poistovjetiše sa pravim haridžijama, podudarajući se s njima u nekim njihovim principima ili pravilima, bilo akidetske, pravne ili metodološke provijencije, poput skupina Ehlul-tevekkuf vel-tebejjun. Kada na njih naiđe, čovjek ih ne bi mogao svrstati u prave pripadnike haridžija, ali ono što je fakat jeste da svojim određenim postupcima ili razmišljanjima streme njima!


Glavne osobine

1. Brzo izdavanje presude o nevjerstvu, te bavljenje samo tim propisom, kao i pretjerivanje u tome, sužavajući krug prepreka tekfira (el-tadjik fil-mevani'), i pored toga što se zna da je proglašavanje muslimana nevjernikom veoma opasno djelo, i propis kojim se smije baviti samo ulema na rangu idžtihada, i niko drugi mimo njih. U dva ''Sahiha'' se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ,,Neće čovjek drugog čovjeka optužiti za grijeh (fisk), niti će ga optužiti za nevjerstvo (kufr), a da se ta osuda neće vratiti prvome, u slučaju da je pogriješio.''

2. Izrugivanje sa ulemom, i pozivanje svijeta na neprihvatanje njihovih mišljenja i stavova. Neki od njih će ulemu optuživati za sve i svašta, zbog toga što se na slažu sa njim, ili što ga ne slijede u nekom od njegovih stavova. Zbog toga su u stanju stopostotno biti ubijeđeni da su oni ti koji su na istini, a da je ulema ta koja je na laži i neistini. Ako je Poslanik, s.a.v.s., rekao da je jedan od razloga lutanja ljudi smrt uleme i učenih ljudi, kao što to stoji u hadisu koji bilježe Buharija i Muslim od Abdullaha b. 'Amra, r.a., koji kaže da je čuo Poslanika, s.a.v.s., kako izjavljuje: ,,Allah, dž.š., neće istrgnuti znanje od ljudi, već će znanje nestajati smrću uleme i učenjaka, tako da će, kada ne bude učenih osoba, ljudi sebi za vođe uzimati neznalice i neuke ljude, koji će biti pitani o stvarima vjere, i koji će davati fetve i rješenja ljudima bez ikakva znanja, odvodeći i sebe i njih u zabludu!'' Kakvo li je tek stanje sa onima koji ne prihvataju ulemu, smatrajući da su hakk i istina kod nekih mimo njih, kod ljudi slabog znanja i iskustva, koji još nisu dosegli stepen šerijatsko-validnog činjenja idžtihada!

[Bosanac sa dna kace]

JUSIĆ: Moralna obaveza Islamske zajednice je da sačuva islamsku tradiciju kakvu smo imali na ovim prostorima. Ne kažem da nema pojedinačnih slučajeva neslaganja, ali to nije posljedica same činjenice da su oni studirali vani. Islamska zajednica, ako hoće da ide naprijed, moraće da bude puna različitih ideja i uticaja.

[/quote][/quote]
Jes, jes tradiciju sto veceg udaljavanja muslimana od islama, tradiciju sa zakljucanim dzamijama, hodzama pipatorima djevojcica, prodajom mvluda i tehvida....

[ahmed_dv]

Pitam se samo kad ce vam dosaditi ove teme.

Ovi BH Dani su nadmasili i srpske i hrvatske medije u svojoj anti-bosnjackoj i anti-islamskoj propagandi.

[Bosanac sa dna kace]

Pitam se samo kad ce vam dosaditi ove teme.

Ovi BH Dani su nadmasili i srpske i hrvatske medije u svojoj anti-bosnjackoj i anti-islamskoj propagandi.

Sta hos, vidis da ima i tekst iz Saffa!

[kub lajkan]

Pitam se samo kad ce vam dosaditi ove teme.

Ovi BH Dani su nadmasili i srpske i hrvatske medije u svojoj anti-bosnjackoj i anti-islamskoj propagandi.

Nije li ipak rijec o islamofobiji?

[ahmed_dv]

Pitam se samo kad ce vam dosaditi ove teme.

Ovi BH Dani su nadmasili i srpske i hrvatske medije u svojoj anti-bosnjackoj i anti-islamskoj propagandi.

Sta hos, vidis da ima i tekst iz Saffa!

Super!

[ahmed_dv]

Pitam se samo kad ce vam dosaditi ove teme.

Ovi BH Dani su nadmasili i srpske i hrvatske medije u svojoj anti-bosnjackoj i anti-islamskoj propagandi.

Nije li ipak rijec o islamofobiji?

Jeste. U ovom slucaju...