nebojeplavo wrote:Pa dobro, i zakonska obaveza usvojioca je da kaze djetetu da je usvojeno do 7. godine zivota djeteta, tako da ne vidim nista sporno u tome. Uostalom, mislim da dijete ima pravo da sazna istinu o svom rodjenju i porijeklu, naravno, na prikladan nacin.
Valjda je najbitnije da takvo dijete odrasta u porodici i osjeca se voljeno i prihvaceno.
tu ustvari i jeste najbitnije, s tim da vecina ljudi na te stvari malo gledaju sebicno. Moramo znati da smo mi tu zbog djeteta, a ne dijete zbog nas samih i nase zelje za roditeljstvom. Ali i tu treba jedan stepen zrelosti, tako da potpuno razumijem kada ljudi ponekad malo idu sebicno.
mozda nije u skladu sa temom, ali moram reci. Skoro sam citala ispovjed jedne predivne zene koja je zajedno sa muzem usvojila dijete. Moram odmah reci da za mene licno nema nicega ljepseg i veceg kao pruziti jednom djetetu ljubav i dom (malo me pucaju hormoni, pa se izvinjavam na pateticnom postu

)
Prica o postupcima usvajanja i koliko ljudi u startu grijese na samom intervjuu za posvajanje. Kaze da ljudi znaju dotle ici da traze dijete koje lici na nju i muza. Ili, da u tri zadnja koljena ne smije biti rodbine koja su imala tumore.. Onda sigurno 90% ih trazi da usvoje malu bebu. Sta je onda sa vecom djecom??? I automatski takvi potencijani roditelji padaju na intervjuu, sto je po meni veoma logicno.