Opet ko i milion puta dosad ljdui se bave psoljedicama, a ne uzrokom. Kako se liječi bolest, šta nam medicina kaže, liječi se tako što se prvo identificira zatim otkloni uzrok bolesti. Ista stvar je i sa društvenim bolestima, da ih tako nazovemo.
Samoubilački napadi su posljedica, posljedica čega pitate se? Evo nedavno desio se samoubilački napad u Moskvi. I svi smo vidjeli slike Moskovljana oblivenih krvlju.
No, koliko od vas ej vidjelo ovu sliku?:
( jedna od omiljenih ruskih metoda „informativnog razgovora“, danas isto tako popularna i kod kadirove podaničke vojske)
Ili
Ovu :
Koliko vas ej upoznato s još jednom metodom „informativnog razgovora“ ruske vojske zvanom „grand piano“ koju je Vladimir, jedan od ruskih oficira nazvao najefektnijom, citiram: „Jedna od najefektnijih metoda je 'grand piano', kad bi neko od nas razmrskao prste zatvorenika čekićem" – Sunday Times 26 april. No Rusi inovativni kakvi jesu, imajju u rukavu i još po koji trik, pa su izmislili i metodu u svojim vojnim krugovima nazvanu kao pulverizacija. Opisujući upad u jedno čečensko selo u kojem su zatekli samo tri žene kaže: „Isprva je najstarija nijekala sve optužbe," „Onda smo je zavezali i mučili strujom. Ona nam je obezbijedila dobre informacije. Kad smo završili s njom, upucali smo je u glavu."
Nakon toga ruski vojnici su iznijeli njeno tijelo vani. „Stavili smo artiljerijsku granatu među njene noge i jednu preko njenih prsa, dodali malo TNT-a i raznijeli je na komadiće," kaže on. „Trik je u tome da se pobrinete da apsolutno ništa ne ostane. Nema tijela, nema dokaza, nema problema." Ta tehnika je poznata kao „pulverizacija" (raznošenje, razbijanje na najmanje dijelove). Druge dvije žene su odvedene na daljnja ispitivanja, nakon čega su i one pogubljene. Andrei, drugi oficir specijalnih snaga, uzeo je učešća u najbrutalnijoj osvetničkoj operaciji u Čečeniji, 2002. godine, u kojoj su ruske snage ubile 200 ljudi kao odmazdu za ubijena dva ruska agenta i dvojicu vojnika.
„Borci koji su bili dovoljno dobro da bi mogli biti ispitivani su odvedeni. Druge smo pogubili, zajedno sa ženama." Andrei insistira da su brutalne metode koje su koristili odobrili nadređeni. „Naši šefovi su znali za metode koje koristimo, ali bilo je jasno i razumljivo da mi trebamo uništiti tragove", kaže on. „Ono što je bilo najvažnije jeste da se „posao" odradi profesionalno, da se ne ostave tragovi koji bi mogli dovesti do nas."
Masovna ubistva, otmice, mučenja najgore vrste od strane ruske vojske kasnije i Kadirovih milicija su svakodnevnica u Čečeniji već više od desetljeća. A o Plaestini nemojte da počinjem!
I pitate se, otkud, šta, zar je moguće...
), uz kulturan dijalog!
...
