oldschool wrote:Jez, kako nisu esencijalne. Kad se nešto uradi, uvede, ono postaje standard, od izolacionizma, preventivnog napada, ne zadiranja u tuđe poslove. Imaš međunarodnu zajednicu ili kako drugi pišu tkz. međunarodnu zajednicu, ona vedri i oblači. Ne mogu dobiti saglasnost Vijeća sigurnosti, ali oni su međunarodna zajednica, ugroženi od neke despotije, samo se pozovu na tu doktrinu i sve je uredu. Zato je to bitno, nešto što neko uradi, ne može drugom zabraniti. Na osnovu toga je Rusija pregazila Gruziju, bez odobrenja Vijeća sigurnosti, šta vrijedi tom narodu neka isprazna rezolucija, osuda napada. Zato je i Anan kukao, što će nakon toga to postati standard, svako će se moći na to pozivati. Blerova je još šira, tu možeš djelovati na osnovu više parametara.
Govorim ti da se te doktrine razlikuju od predsjednika do predsjednika, te da neki od njih cak i ne zele definisati svoju doktrinu, upravo zato sto ne zele da se stavljaju u situaciju u kojoj za jednu zemlju rade jednu, a kada se to desi u drugoj rade nesto drugo, pa ih se naziva hipokriticnim.
Ako jedan predsjednik nazove Irak, Iran i S. Koreju "osovinom zla" samim time iskljucuje svaki vid pregovora sa njima. Obama recimo (tvrdi da) radi suprotno. Kako onda mozes Bushevu "doktrinu" koristiti kao pretpostavku kako ce se ponasati Obama ili neko treci u buducnosti?
Ne mozes.
Stoga, ponavljam, ne mozes kroz prizmu prijasnjih administracija, kao ni kroz prizmu starih geopolitickih strategija zansivati svoje pretpostavke o buducim akcijama te zemlje.
Svi analitičari, politolozi, međunarodni pravnici, sociolozi, filozofi to nazivaju doktrinama, to je zavedeno, u pojmovniku tako stoji, u udžbenicima o sigurnosti, knjige napisane na tu temu. Stvari nisu toliko komplikovane kad znaš osnovne stvari, barem se tako čini. ukoliko Obamin štab osjeti puls kod američkog naroda da treba Iran napasti, on će ga za taj mandat napasti, imao ili nemao oružje. A ovo mu može poslužiti, zato se danas kaže da je međunarodno pravo umrlo, možeš da radiš šta hoćeš ukoliko si moćan, nećeš nikome odgovarati.
To je tradicija da se americka predsjednicka spoljna politika naziva doktrinom. Ponavljam, po deseti put, ta doktrina nije uklesana u kamenu, to nije zvanican dokument, to nije precizno definisan skup pravila po kojim se americka politika vodi. To nije pravni dokument, a sigurno nije ni dokument medjunarodnog prava.
Kada kazes "Busheva doktrina", to je nesto sto je neki analiticar izvukao kao zakljucak iz onog sto Busheva administracija radi, govori i pise. Neki drugi analiticar se sa ovim prvim ne bi slozio u njegovom opisu iste, itd.
Poenta cijele price je u tome da ne podcrtavas neku frazu kao osnov za objasnjavanje americke spoljne politike, cak i kad je predsjednik neko sasvim drugi.
Sto se tice medjunarodnog prava, tesko je govoriti o njemu kao umrlom kad ono nikad nije ni zazivjelo. Nije da je sad medjunarodno pravo postojalo stotinama godina, pa da je sad najzad umrlo. Stvarni pravni okvir postoji tek unazad od osnivanja UNa pa na ovamo. A od kad je onaj rat zavrsen pa do danas ta pravila se krse.
Stoga, naravno da SAD, Rusija, Kina i ostale velesile mogu raditi sta im se prahne, cak i ako to ne moze proci kao ispravno u medjunarodnom pravu, ali nije da nije teze. Pravi primjer je Irak u usporedbi sa recimo Libijom.
Za Irak UN nije dao zeleno svjetlo, ali SAD i VB su ipak odlucili da idu na svoju ruku i od tad znamo kako ih posmatra ostatak svijeta i sta je to ucinilo za njihov imidz, te koliko je rat u Iraku trajao i sta je na kraju donio.
Za Libiju UN jeste dao zeleno svjetlo, manje vise, cak su se i mnoge arapske zemlje ukljucile. I sta se desilo, rat je vec zavrsen, daleko manje zrtava, daleko manje potrosenih para, imidz ni priblizno ukaljan kao nakon Iraka.
Dakle ne mozes reci da je sasvim nebitno hoce li velesile uraditi nesto na svoju ruku ili ne.