INTERVJU SA HENRIJEM KISINDŽEROM-"Der Spiegel"18.0

[dr.gog]

Poštovani forumaši,u ovoj temi donosim vam intervju sa Henrijem Kisindžerom,jednim od ,zasigurno ,najutjecajnijih američkih političara u istoriji


"Der Spiegel" izdanje 8 za 2008-u godinu,strana 109-113,18.02.2008.


"Evropljani neće da razumiju"



Spiegel: G.Kisindžer,republikanca Džona Mekejna ste preporučili kao idućeg predsjednika Sjedinjenih Država.
Još nam u ušima odjekije njegova rečenica ,da SAD moraju biti spremne da ostanu u Iraku i idućih 100 godina.Jeste li stvarno preporučili najboljega čovjeka??

Kisindžer: Od svih kandidata Mekejna poznajem ipak najduže.On je ličnost u koju čovjek može imati povjerenja.neko ko je proveo 5 godima u rovu u Vijetnamu ,je sigurno pronašao sebe.

Spiegel: Najveći dio Amerikanaca ipak sanja o brzom povlačenju vojnika iz Iraka,dok Mekejn ostaje tvrdoglav na sve njihove zahtjeve i kaže:“Nećemo se predati!!“

Kisindžer: Ja vjerujem da ste ga pogrešno razumjeli.Pokušao je zapravo da napravi jednu bitnu podjelu pojmova.S jedne strane imate jednu vrstu vojne intervencije koja protiv sebe okreće dio populacije.Pri tom vojnici upadaju u procjep frontova Građanskog rata.To se desilo u iraku.
Za razliku od toga ima jedna vrsta vojnog učešća gdje su vojnici dio Alijanse i pozdravljeni od stanovništva.tako je bilo i u Njemačkoj nakon Drugog Svj .Rata.Mekejn zasigurno nije htio reklamirati stogodišnji rat.


Spiegel: .Demokrati obećavaju glasačima brzo povlačenje.I je li zaista brzi povratak vojnika uopšte realističan slijed događaja?


Kisindžer: To jako ovisi o tome o kakvoj vrsti povlačenja govorimo.Mislimo li možda na povlačenje kao dio političkog rješenja u regionu?Ili pak govorimo o povlačenju koje slijedi zbog prezasićenja Amerikanaca ratom?.U ovom posljednjem slučaju posljedice bi bile katastrofalne.


Spiegel: Šta očekujete? Krvave obračune nakon povlačenja, kao što je bilo nakon izlaska iz Indokine?

Kisindžer: Vjerovatnoća toga bi bila veoma visoka. Radikalni Islam ne bi nestao samo zato jer smo se i mi sami povukli.Prenagljeno povlačenje zapadnjaka iz regiona bilo bi protumačeno kao neka vrsta impotencije.
Hamas,Al-Kaida,i Hezbolah bi neizostavno napravili sebi reklamnu ulogu u tome.Zapadnjačka moć da utiče na dešavanja u regionu bila bi dovedena do ništavnosti.
Tako bi ovaj virus inficirao sve zemlje sa većinskim muslimanskim stanovništvom: Indoneziju,Indiju,te velike djelove Evrope.

Spiegel: Evropljani ipak nisu posebno impresionirani takvim horor –scenarijima,da bi se zagrijali za intervenciju u Iraku.


Kisindžer: Evropljani jednostavno neće da razumiju da čitava stvar nije čisto američki problem.Posljedice bi na kraju bile jednako dramatične za Evropu kao i za Sjedinjene Države.

Spiegel: To znači da vjerujete da u Londonu,Parizu i Berlinu „Rat protiv Terora“ nije shvaćen kao zajednički zadatak Zapada…

Kisindžer: Ja ne volim pojam „rat protiv Terora“.Teror je metoda protiv koje je teško voditi rat.Za mene je to rat protiv radikalnog Islama,koji trenutno pokušava da odvoji sve svoje moderne odlike,i pri tome izaziva sekularne strukture zapadnih društava.
I sve se to odvija u jednoj teškoj fazi Evropske istorije.

Spiegel: Zašto „Teška Faza“?

Kisindžer: Veliki događaji u Evropi su se desili pod krovom jakih nacionalnih država,koje su nastale prije više stotina godina djelomično.Za Evropljane nije bilo upitno da država od njih također može zahtjevati i žrtvu .Ali su pak ove stare nacionalne države u Evropi nestale,tako i da je moć njihovih vlada da od svojiih građanima nešto zahtjeva ,pretrpila značajnu štetu.

Spiegel: A vi ste čak prije 30 godina zahtjevali evropski telefonski broj…

Kisindžer: …I dobio sam ga.
Današnji problem je taj ,da Evropske države na EU,nisu prenijele samo dio svog suvereniteta već su i dio svoje vizije evropske budućnosti usko skopčali za budućnošću EU.
A EU ipak,ne posjeduje smisao za vizije ,i ne stvara jednaku lojalnost.
Desio se vakuum između evropske prošlosti i evropske budućnosti.

Spiegel: Šta očekujete u ovoj istorijskoj situaciji od izabranih šefova država?Da li njemačka Kancelarka treba ustati i moliti Njemce da prinesu žrtve u borbi protiv terora?

Kisindžer: Vjerujem da Angela Merkel,kao i drugi šefovi vlada također,mora misliti na ponovne izbore.Također,ja ih respektujem..
S druge strane pak,ne znam baš mnogo evropljana koji kažu da za njih pobjeda islamista u Kabulu,Bagdadu ili Rijadu neće imati posljedica.Ali isto tako nisu spremni reći:“Za to se ustajemo i ta to se borimo!..“

Spiegel: Istina je uvijek konkretna : Da li NATO-u trebaju dodatne Njemačke trupe na jugu Afganistana,gdje se odvijaju prave borbe?

Kisindžer: Naprosto nije uviđavno da se Sjedinjene Države uvijek same bore za zapadne interese….Iz toga mogu proizaći dva zaključka : U tom regionu nema zapadnih interesa,pa se ne trebamo ni boriti tamo.Ili pak imamo tamo vitalne interese,i za njih se moramo boriti.

Spiegel: Hoćete reći u stvari sljedeće—Ko vidi opasnost ,obavezan je ući u rat??

Kisindžer:…Dok je dio jedne Alijanse,onda je to tako!.Trebamo više i Njemačkih ,i inače više trupa Natoa u Afganistanu.Ono što zaista ne ide, jeste da neke zemlje planski šalju svoje vojnike tamo gdje borbi skoro da i nema.To nije zdrava situacija.

Spiegel: Mnogo Njemaca kaže da iz razloga svoje istorije ne mogu uzeti učešće u borbama na način kako to rade druge nacije. Vi ste inače,rođeni u Firtu kod Nirnberga, te ste u Hitlerovo vrijeme, u dobi od 15 godina izbjegli u Ameriku. Imate li razumjevanja za njemačke argumente ili niste skloni takvom razmišljanju?

Kisindžer: Ja razumijem tu poziciju,ali na duge staze ona je neodrživa.Mi u NATO-u ne možemo imati dvije vrste članova.Jedni su spremni da ratuju,a drugima Alijansa služi a la carte.To ne funkcioniše.

Spiegel: Kako bi ste promijenili način razmišljanja Njemaca?

Kisindžer: Njemci sami moraju odlučiti.I ako ostanete na tom kursu,Njemačka će u budućnosti imati sporedni značaj u Evropi.

Spiegel: Da li je moguće da korijeni neslaganja sa vojnom intervencijom leže u nepovjerenju evropskih zemalja naspram američke supermoći?

Kisindžer: Početkom iduće godine u Bijeloj Kući ćemo imati novu Vladu.Tada ćemo zapravo vidjeti koliko je zapravo Bušova vlada alibi ili razlog za evropsko-američke nesporazume.U ovom momentu dosta evropskih vlada sakriva se iza argumenta o neomiljenom Bušu.Imam razumjevanja, ipak ,za taj stav jer je ova vlada napravila zaista veliku grešku u početku.

Spiegel:Koja je najveća od grešaka??

Kisindžer: Vojska je otišla s premalo ljudstva u Irak,Iračka vojska je raspuštena umjesto da je integrisana...Veze sa našim saveznicima i prijateljima su od početka ugrožene pogrešnim radom.
S druge strane,ipak odajem priznanje Bušu, jer je opasnost od globalnog islamizma na vrijeme primjetio ,i pravilno procijenio.Također, vodi rat sa velikom odvažnošću i hrabrošću.Priznanje za to će dobiti tek u budućim vremenima.

Spiegel: Vi stvarno vjerujete da će se za 50 godina Bušovo nasljedstvo pozitivno ocjenjivati??

Kisindžer: To će se desiti mnogo prije.

Spiegel: Hoće li već idući američki predsjednik zahtijevati veću borbenost Evropljana?


Kisindžer: Nije isključeno,da idući predsjednik kaže da je nastavak rata bez podrške Evropljana nemoguć.To bi moglo biti iskorišteno kao vlastiti argument za povlačenje vojnika.No, Džon Mekejn neće napraviti nešto tako.


Spiegel: Demokratski predsjednički kandidat Barak Obama razmišlja o novom ratištu--o Pakistanu..gdje se nalazi mnogo pripadnika Al-kaide.Ima li Obama pravo?


Kisindžer: Uvijek se može pričati da je trebalo voditi drugi rat ,od onog koji se u stvari vodi.Ali šta bi donio rat u Pakistanu,kada ni stoljetna britanska kolonijalna vlast nije uspjela da stavi taj region pod punu kontrolu.Trebaju li naši vojnici kontrolisati granicu prema pakistanu,ili možda oružjem spriječiti preuzimanje vlasti u Pakistanu od strane radikalnih islamista...ili pak preduprijediti raspad Pakistana u tri-četiri etničke teritorije???
Ne vjerujem da imamo kapaciteta za takvo nešto.Ne trebamo olako govoriti o novome ratu.


Spiegel:
Koji vaš savjet nasljedniku Džordža Buša ,kako da odgovori izazovu radikalnog Islama?

Kisindžer: Pa ne može se pokušavati rušenje vlada u Jordanu,Saudijskoj Arabijii Egiptu i u isto vrijeme boriti protiv radikalnog Islama.Sa tim vladama se mora sarađivati,i sve to uzima dosta vremena.


spiegel: Ali zar nije ,zaista, vrijeme za promjenu politike,kao što ste to Vi učinili u 70-im godinama zajedno sa Niksonom? Tada ste naime po prvi put otputovali u crveni Peking i susreli gospodara Komunističke Partije Mao-Ce Tunga.Nakon toga je slijedilo otvaranje Kine.


Kisindžer: Da,ali čak ni tada se nismo tek tako jednoga jutra probudili i rekli:"O kako bi bilo lijepo malo posjediti sa Maom!"
Nikson i ja smo vjerovali da je neophodno integrisati Kinu u međunarodnu zajednicu.
Ali smo cilj postigli tek kada se objektivna nužnost poklopila sa moralnim vrijednosnim pretpostavkama(:D ...šta je ovo značilo?nap.prev.)


Spiegel: Mjenjaju se zemlje,no razmimoilaženja ostaju.da li bi možda jedan novi američki Predsjednik trebao odletiti u Teheran,te sa Mahmudom Ahmedinedžadom povesti pregovore,ili najmanje bar, da razgovara sa njim??


Kisindžer: Ja već tri godine uporno zagovaram pregovore sa Iranom.Ali ne vjerujem da sami pregovori mogu srediti stvari.Naposlijetku ipak mora odlučiti Iran: ili jednog vječnog Ideologa ili istorijsku Naciju!!.
Ako Iran ,uz poštovanje, prihvati razgovor sa nama i odrekne se imperijalističkih pretenzija u regionu,onsda će razgovori donijeti neki rezultat.
Međutim,nećemo se naći u razgovoru,ako Iran ostane u evjerenju da je došlo vrijeme ostvarivanja snova o prvenstvu Perzijskog gospodarenja nad regionom.


Spiegel: Irancima treba zapadnjački pritisak da bi došli do ove spoznaje???

Kisindžer: Treba im poticaj Zapada..A kada već govorimo o sankcijama,onda moramo zaista i da poduzmemo veoma ozbiljne korake.


Spiegel: Zvuči kao taktika mrkve i štapa...prvo sankcije pa zatim "mrkva" u vidu spremnosti na direktne pregovore.

Kisindžer: Pregovori se moraju desiti u isto vrijeme..Kad se Nikson konačno sastao sa Maom 1972-e,iza je već bilo tri pune godine predsastanaka na raznim nivoima.
Tako da i eventualni sastanak američkog i iranskog predsjednika dolatzi tek na kraju,a ne na početku.


Spiegel: Kad bi istoričari sad recimo pogledali unatrag,možda bi rekli da Amerikanci nisu prepoznali stvarne izazove svog vremena--Uspon Kine i Indije.Može li biti da supersila nije preopterećena već samo da je skrenuta u drugom pravcu...?


Kisindžer: Imamo posla sa tri izazova trenutno: Nestajanje nacionalnih država u Evropi, uspon Indije i Kine, te nadolazak izazova koje niko ne može samostalno savladati,a to je međunarodni terorizam i globalno otopljavanje.
Ne možemo sebi priuštiti luksuz koncentriranja na samo jedan izazov!..Uspon Azije je jedan nevjerovatan događaj.Ali ne možemo zbog toga napustiti borbu protiv terorizma..


Spiegel: Da li je po vašem mišljenju Kina i dalje partner ili pak rival u međunarodnom pokeru za moć i blagostanje?

Kisindžer: Kineze moramo tretirati kao partnere.Sa velikom brižljivošću moramo kreirati jedan sistem u kojem bi te--velike države sa mnogo raznih etničkih grupa,koje nisu nacionalne države u evropskom smislu--u kojem bi se te države integrirale i učestvovale u saradnji.


Spiegel: U Aziji,Africi i Rusiji se sa začuđenošću gleda prema Kini gdje se već godina privredni rast mjeri dvocifrenim procentima.Da li takva dogovorna ekonomija može oslabiti čeličnu snagu zapadne demokratije?
da li je mješavina autokratskog vladanja i tržišne slobode zapravo slika svijeta u budućnosti??


Kisindžer: Upravljane demokratije imaju poteškoće da uvežu sve elemente i prednosti jednog društva--pri čemu to ,od svih nedemokratskih društava,najbolje uspjeva da uredi Kina.
Ipak mislim da naša zapadna demokratija bolje rješava te probleme.
Jedno lično tvrdim: Nije moguće garantovati da će se naša forma demokratije i sprovesti!.To zavisi od nas samih.


Spiegel: Gospodine Kisindžer,zahvaljujemo vam se na razgovoru.



"HENRY ALFRED KISSINGER ,84 godine,bio je savjetnik predsjednika Ajzenhauera,Kenedija i Džonsona,prije nego što ga je Nikson postavio za savjetnika za nacionalnu bezbjednost.
Od 1973 do 1977 bio je ministar vanjskih poslova SAD,a nakon Votergejt-afere ,ostao je na istoj funkciji u administraciji predsjednika Džeralda Forda.Na Harvardu promovirani istoričar je dobio Nobelovu nagradu za mir zbog isposlovanog Sporazuma o primirju u Hanoju."






Intervju uradili urednik internet -izdanja Spiegel-a g.Gregor Peter Šmic i urednik g.Gabor Štajngart,u Njujorku.


Za forumaše Sarajevo-X.com portala preveo i postirao Dr.Gog. 28.02.2008.

[Maraschino]

Ja ga se sjecam iz skolskih dana ( '75- '76) kada smo pravili zidne novine pa smo lijepili jednu karikaturu ispod koje je pisalo:

HENRI SVINGINDZER

[basta sljezove boje]

bio je jedan dobar dokumentarac o njemu i njegovom godinu dana starijem bratu koji jos uvijek odlicno prica njemacki. Kissinger je legenda

[dr.gog]

Zna li neko nešto više o njemu,čisto neki prikaz lika i djela?

[hik--meta]

kissinger je jednom prilikom rekao da bosanska kultura ne postoji, i da bi bosnu trebalo ultimately podijeliti na dva dijela da bi se izbjegli buduci problemi. desnicar, glumi mekusca, a ustvari je slican neoconima.
a ovo za irak, nek mu je na cast. prava antiislamska retorika, sto je i razumljivo zbog njegovog porijekla.

[simi5]

Henri Kisindžer
Iz projekta Википедија


Henri Kisindžer (27. maja 1923. u Fuertu (Nemačka)) (Heinz Alfred Kissinger) je američki političar i diplomata. Igrao je važnu ulogu u američkoj politici između 1969. i 1977. godine, na poziciji državnog sekretara od 1969. do 1977. Dobitnik je Nobelove nagrade za mir.

Bio je zagovornik realne politike u međunarodnim odnosima (Realpolitik). Bitno je doprineo popuštanju zategnutosti u odnosima SAD sa SSSR-om i Kinom tokom 1970-tih godina, i smirivanju izraelsko-arapskih tenzija.



Henri Kisindžer je rođen kao Hajnc Alfred Kisindžer 1923. u Fuertu, u nemačkom regionu Frankenu. Potiče iz jevrejske porodice; otac mu je bio učitelj. Zbog pogroma i proterivanja Jevreja iz Hitlerove Nemačke, 1938. godine beži sa roditeljima u Njujork (SAD). 19. juna 1943. dobija američko državljanstvo i odmah potom je mobilisan. Posle Drugog svetskog rata, ostaje u Nemačkoj gde radi u američkoj zoni kao kontraobaveštajac.

1947. godine, vraća se u SAD gdje nastavlja školovanje na Harvard univerzitetu gdje 1954. brani doktorsku disertaciju na temu "Meternih, Kastlro i problemi mirovnog ugovora 1812-1822". Između 1954 i 1971 bio je član rektorata harvardskog univerziteta kao i naučni saradnik i predavač. U to vreme bio je saradnik u mnogim političkim kao i vojnim institucijama SAD-a. Nakon napuštanja aktivne političke karijere 1977, prihvata profesuru na katedri za internacionalnu diplomatiju na Vašingtonskom Džordžtaun univezitetu.


Prva politička iskustva, Henri Kisindžer skuplja od 1957. kao savetnik guvernera (Nelson Rokfeler). Posle toga je bio cenjen i kod američkih predsednika Kenedija, Džonsona i Niksona. Izborom Niksona za predsednika 1968. Kisindžer postaje oficijelni predsednikov savetnik za pitanja bezbednosti (National Security Advisor). SAD su u tom periodu imale više problema na tom polju, od vijetnamskog rata pa do povećanog sovjetskog uticaja na bliskom istoku.

U julu i novembru 1971. preduzima dvije tajne misije u Narodnu Republiku Kinu, gde sa tadašnjim kineskim premijerom Ču En Laem priprema Niksonovu posetu Kini, kao i ukupnu normalizaciju odnosa između dve zemlje. Iste godine posećuje i Sovjetski Savez gde priprema sporazum o ograničenju naoružanja poznatom kao SALT 1 (Strategic Arms Limitation Talks) kao i o ograničenju broja strateških raketa ABM-Ugovor (Anti Ballistic Missiles) između SAD i Sovjetskog Saveza.

Sa severnim Vijetnamom (Lê Ðức Thọ) je Kisindžer takođe imao tajne pregovore koji su doveli do potpisivanja ugovora koji zbog oružane pomoći SAD-a južnom Vijetnamu nije zaživio. Oba političara su dobili Nobelovu nagradu za mir, koju je Vijetnamac odbio.

1973. do 1974. Kisindžer je učestvovao i u pregovorima Izraela i arapskih zemalja, prvenstveno sa Sirijom.


Zbog njegove politike prema zemljama trećeg sveta, Kisindžer je jedan od kontradiktornih političara ere hladnog rata. On i CIA su 1973. podržavali krvavi puč generala Avgusta Pinočea protiv demokratski izabranog predsednika Salvadora Aljendea čiji socijalistčki pravac nije odgovarao američkim interesima i Latinskoj Americi. Zbog umešanosti Kisindžera kod tog i sumnje za umešanost u operaciji kondor sredinom 70-tih, Kisindžeru su upućeni sudski pozivi za svedočenja (a i optužbe) iz mnogih zemalja, kojima se on nije odazvao. 2001. je brazilska vlada povukla poziv Kisindžeru za održavanje govora u Sao Paolu, zato što mu nije mogla garantovati diplomatski imunitet.


U međuvremenu objavljeni tajni dokumenti pokazuju da je Kisindžer, zajedno sa tadašnjim predsednikom Fordom autorizovao, međunarodnom pravu protivnu, invaziju istočnog Timora od strane Indonezije, koja je ukupno "koštala" 60.000 žrtava.

Dolaskom na vlast predsednika Kartera, Kisindžer se povlači iz političkog delovanja. Podržavao je kandidaturu Regana za predsednika, i nakon njegove pobede postaje član Reganovog savetničkog tima.


1987. dobija "Karlovu nagradu" grada Ahena. 2005. je postavljen (još neodgovoren) zahtev društvenih i političkih organizacija Ahena Kisindžeru, zbog navodnog učešća u ratnim zločinima za oduzimanjem te nagrade. Od 1998. je počasni građanin rodnog grada Fuert. Član je naučnog odbora fondacije "Oto fon Bizmark" od 1996. godine.



* Memoari 1968-1973. C. Bertelsmann, 1979. ISBN 3570031381
* Memoari 1973-1974. C. Bertelsmann, 1982. ISBN 3570007103
* Ravnoteža velikih sila. Manesse Verlag, Zürich 1990 ISBN 3717580620
* Šest stubova svetskog poretka. Siedler, 1992. ISBN 3-88680-358-9.
* Razumnost nacija: O biću vanjske politike. Siedler, 1994. ISBN 3-88680-486-0
* Godine obnove. Sećanja. Bertelsmann, 1999. ISBN 3-570-00291-8.
* Izazov amerike. Svetska politika u 21. veku. Propyläen, 2002. ISBN 3-549-07152-3.



Priznanja [uredi]

* Nobelova nagrada za mir (1973)
* Karlova nagrada (1987)
* Nagrada "Franc Jozef Štraus" (1996)
* Bavarski orden za zasluge (2005)


Ovo je malo sa Wiki, vrlo je oskudno. Može se reći da je Kisindžer neprincipijelan ili elastičan, da je oportunista ili pažljiv analitičar ali svakako je jedan od retkih značajnijih političara SAD koji imaju šta da kažu.

[pipsforemisiks]

Henry Kissinger - ratni zločinac (odgovoran za saučesništvo u više genocida širom planete):
http://www.thetrialsofhenrykissinger.com Sinopsis: http://www.frif.com/new2002/kiss.html

KOMPLETAN FILM možete pogledati ovdje:
http://video.google.com/videoplay?docid ... 1030958784

Uživajte, ali i ne zaboravite da je negdje u mraku morao biti i jedan "Henry" koji je pomogao i Srbiji da nad nama izvrši genocid (embargo na oružje za samoodbranu, neprovođenje zaštite nad UN "Zaštićenim zonama" itd.). Nadam se da se ne divite Henryju?

Kao npr. Mustafa Cerić, koji se Kissingeru divi i čak od njega prima nagrade:
http://portal.unesco.org/en/ev.php-URL_ ... N=201.html...

...nakon čega Wikipedia (fabrika instant-junaka), od control-freaka Cerića pravi živog idola svih poslušnika svijeta: http://en.wikipedia.org/wiki/Mustafa_Ef._Ceri%C4%87

[rajvosa^]

kissinger je jednom prilikom rekao da bosanska kultura ne postoji, i da bi bosnu trebalo ultimately podijeliti na dva dijela da bi se izbjegli buduci problemi. desnicar, glumi mekusca, a ustvari je slican neoconima.
a ovo za irak, nek mu je na cast. prava antiislamska retorika, sto je i razumljivo zbog njegovog porijekla.

The U.S., Bosnia, and Henry Kissinger's Lie Found on July 12, 1998

Mon, 16 Oct 95

On the Charlie Rose Show, Sept 14, 1995, Henry Kissinger argued for what would be in effect an ethnic-partition and religious apartheid in Bosnia-Herzegovina. Kissinger urged a dividing up the country between Croatia and Serbia and, in effect, forcing the Muslims (and any Bosnians who wanted a state not based on "ethnic-cleansing") into a ghetto in the center. The basis of Kissinger's argument was his claim that "There is no Bosnian culture."

Nekoliko puta sam ga slusao tokom ovih godina gdje je slicno pricao. Mutan je to frajer.
[/url]

[pipsforemisiks]

kissinger je jednom prilikom rekao da bosanska kultura ne postoji, i da bi bosnu trebalo ultimately podijeliti na dva dijela da bi se izbjegli buduci problemi. desnicar, glumi mekusca, a ustvari je slican neoconima.
a ovo za irak, nek mu je na cast. prava antiislamska retorika, sto je i razumljivo zbog njegovog porijekla.

The U.S., Bosnia, and Henry Kissinger's Lie Found on July 12, 1998

Mon, 16 Oct 95

On the Charlie Rose Show, Sept 14, 1995, Henry Kissinger argued for what would be in effect an ethnic-partition and religious apartheid in Bosnia-Herzegovina. Kissinger urged a dividing up the country between Croatia and Serbia and, in effect, forcing the Muslims (and any Bosnians who wanted a state not based on "ethnic-cleansing") into a ghetto in the center. The basis of Kissinger's argument was his claim that "There is no Bosnian culture."

Nekoliko puta sam ga slusao tokom ovih godina gdje je slicno pricao. Mutan je to frajer.
[/url]

Zamisli, vrhovni vjerski autoritet tih istih muslimana za koje bi Kissinger da nestanu, od tog istog Kissingera prima visoko priznanje. To o Henryju ne govori ništa što nismo znali, ali o Mustafi govori sve što smo ikad trebali znati a bojali se naglas reći.

Svaki bi dostojanstven čovjek, a kamoli vođa ljudi osuđenih na nestanak, s gnušanjem odbio priznanje iz ruku zločinca ovolikog kalibra.

[kaubojstina]

Henry Kissinger - ratni zločinac (odgovoran za saučesništvo u više genocida širom planete):
http://www.thetrialsofhenrykissinger.com Sinopsis: http://www.frif.com/new2002/kiss.html

KOMPLETAN FILM možete pogledati ovdje:
http://video.google.com/videoplay?docid ... 1030958784

Uživajte, ali i ne zaboravite da je negdje u mraku morao biti i jedan "Henry" koji je pomogao i Srbiji da nad nama izvrši genocid (embargo na oružje za samoodbranu, neprovođenje zaštite nad UN "Zaštićenim zonama" itd.). Nadam se da se ne divite Henryju?

Kao npr. Mustafa Cerić, koji se Kissingeru divi i čak od njega prima nagrade:
http://portal.unesco.org/en/ev.php-URL_ ... N=201.html...

...nakon čega Wikipedia (fabrika instant-junaka), od control-freaka Cerića pravi živog idola svih poslušnika svijeta: http://en.wikipedia.org/wiki/Mustafa_Ef._Ceri%C4%87

Barem je neko u toku.

[hik--meta]

kissinger je jednom prilikom rekao da bosanska kultura ne postoji, i da bi bosnu trebalo ultimately podijeliti na dva dijela da bi se izbjegli buduci problemi. desnicar, glumi mekusca, a ustvari je slican neoconima.
a ovo za irak, nek mu je na cast. prava antiislamska retorika, sto je i razumljivo zbog njegovog porijekla.

The U.S., Bosnia, and Henry Kissinger's Lie Found on July 12, 1998

Mon, 16 Oct 95

On the Charlie Rose Show, Sept 14, 1995, Henry Kissinger argued for what would be in effect an ethnic-partition and religious apartheid in Bosnia-Herzegovina. Kissinger urged a dividing up the country between Croatia and Serbia and, in effect, forcing the Muslims (and any Bosnians who wanted a state not based on "ethnic-cleansing") into a ghetto in the center. The basis of Kissinger's argument was his claim that "There is no Bosnian culture."

Nekoliko puta sam ga slusao tokom ovih godina gdje je slicno pricao. Mutan je to frajer.
[/url]

Zamisli, vrhovni vjerski autoritet tih istih muslimana za koje bi Kissinger da nestanu, od tog istog Kissingera prima visoko priznanje. To o Henryju ne govori ništa što nismo znali, ali o Mustafi govori sve što smo ikad trebali znati a bojali se naglas reći.

Svaki bi dostojanstven čovjek, a kamoli vođa ljudi osuđenih na nestanak, s gnušanjem odbio priznanje iz ruku zločinca ovolikog kalibra.

kissinger ce garant biti jedan od glavnih mccainovih savjetnika za spoljnu politiku. gledala sam ih na campaign trailu mccaina prije koji mjesec kako se lizu. sta li ce s Bosnom biti ako ga mccain bude slusao?

[pipsforemisiks]

The U.S., Bosnia, and Henry Kissinger's Lie Found on July 12, 1998

Mon, 16 Oct 95

On the Charlie Rose Show, Sept 14, 1995, Henry Kissinger argued for what would be in effect an ethnic-partition and religious apartheid in Bosnia-Herzegovina. Kissinger urged a dividing up the country between Croatia and Serbia and, in effect, forcing the Muslims (and any Bosnians who wanted a state not based on "ethnic-cleansing") into a ghetto in the center. The basis of Kissinger's argument was his claim that "There is no Bosnian culture."

Nekoliko puta sam ga slusao tokom ovih godina gdje je slicno pricao. Mutan je to frajer.
[/url]

Zamisli, vrhovni vjerski autoritet tih istih muslimana za koje bi Kissinger da nestanu, od tog istog Kissingera prima visoko priznanje. To o Henryju ne govori ništa što nismo znali, ali o Mustafi govori sve što smo ikad trebali znati a bojali se naglas reći.

Svaki bi dostojanstven čovjek, a kamoli vođa ljudi osuđenih na nestanak, s gnušanjem odbio priznanje iz ruku zločinca ovolikog kalibra.

kissinger ce garant biti jedan od glavnih mccainovih savjetnika za spoljnu politiku. gledala sam ih na campaign trailu mccaina prije koji mjesec kako se lizu. sta li ce s Bosnom biti ako ga mccain bude slusao?

Pa to ti je ona klasika, borba između dobra i zla. A valjda će Obama pobjedit... i izdržat, inače ode svijet helać, ne samo Bosna.

[planamac]

HVALA Dr.Gog što si nam preveo intervju.
Pozdrav!

[jeza u ledja]

Kissinger je legenda

Kissinger je kreten.

[limun_]

bio je jedan dobar dokumentarac o njemu i njegovom godinu dana starijem bratu koji jos uvijek odlicno prica njemacki. Kissinger je legenda

neupucenost za zaljenja

[jeza u ledja]

bio je jedan dobar dokumentarac o njemu i njegovom godinu dana starijem bratu koji jos uvijek odlicno prica njemacki. Kissinger je legenda

neupucenost za zaljenja

[Fair Life]

Zna li neko nešto više o njemu,čisto neki prikaz lika i djela?

Iz intervjua Mustafe ef. Spahica:
"...Reisul-ulema iz ruku tog Henryja Kissingera, spiritus movensa zločina od
Nikaragve preko Vijetnama, prima nagradu. Od to dvoje ništa ne može biti
gore po posljedicama, po rezultatima i po moralnom sunovratu. Zapravo,
ispalo je da je Henry Kissinger nagradio njegov sunovrat Islamske
zajednice." (BH DANI, Broj 558 - 22.02.2008.)

[jefferson]

Najbolja knjiga Henry-ja Kissingera je Diplomatija. Moj prijatelj, uvazeni profesor na Johns Hopkins univerizetata ovako kaze za njegovu knjigu diplomatija (covjek je radio s njim): citajte do Vijetnama, od tada laze i samo sebe promovise!

Nazalost, i dan danas vrlo uticajan covjek, ali covjek koji ima vrlo krvave ruke!

[pitt]

hebo Kissingera. Iz danasnjeg WSJ.....fudo je legenda :D:D

On Kosovo's Fields
By FOUAD AJAMI
THE WALL STREET JOURNAL EUROPE
February 29, 2008

The mob that set the American embassy in Belgrade ablaze had that intuitive sense crowds of this kind possess: a feeling of persecution and a "knowledge" of the enemy. Grant the Serbian nationalists, with their narrative of victimization and belligerent self-pity, their due: It was American power, deployed in the Balkans since the mid-1990s, which rescued the Muslims of Bosnia and Kosovo from the dark threat of Serbian nationalism.

In the early 1990s, it was said that Europe would put out the flames of the Balkans and shelter the Muslims of that region. But Europe averted its gaze from the pitiless campaigns of Serbian nationalism (the Croats, too, had been no friends of tolerance), and it was left for American power to come to the rescue of the beleaguered Muslims. The angry crowd in Serbia had it right: This new, impoverished state of Kosovo would have never seen the light of day without American patronage.

The Ottoman Turks brought Islam to the Balkans, but their power receded in the middle years of the 19th century. In his celebrated and disturbing work of fiction, "Bridge on the Drina," (1945), Bosnian-born Ivo Andric prophesied calamities for the Muslims. The power of the Turks had vanished "like an apparition," he wrote, yet the children of Islam "remained here, deceived and menaced like seaweed on dry land left to their own devices and their own evil fate." Andric was prescient: The dark nationalisms of the Balkans would eventually heap on the Muslims of these lands bottomless sorrow.

Communist leader Tito gave the Muslims and other nationalities of the south Slavs a reprieve from the battles of faith and nationalism. No sooner had the edifice he had maintained come apart, the Bosnians and the Kosovars would be hurled into a battle for their very survival.

On one cruel day in the summer of 1995, some 7,000 people, men and young boys, were herded out of the town of Srebrenica by Gen. Ratko Mladic, of the Bosnian Serb army, and executed in cold blood. When it fell to the Serbs, the town was flying the flag of the United Nations, it was a "safe area," patrolled by Dutch troops. But the peacekeepers had simply handed it over to the Serbs and made their way to safety.

Srebrenica shamed Bill Clinton, who had tried his best, over 30 long, bloody months, to stay out of the war for Yugoslavia. (Here he was true to the policy of his predecessor, George H.W. Bush, who along with his advisers, believed that America had no dog in that Balkan fight, as the inimitable James Baker so famously put it.)

After Srebrenica, appeasement of the Serbs came to a swift end, and America would give the Muslims of Bosnia a chance at some normalcy. America was now in the Balkans, the Muslim children of the Ottoman Empire had become wards of the Pax Americana.

And so a Balkan mantra would come to pass: "The Yugoslav crisis began in Kosovo, and it will end in Kosovo." It was on the outskirts of Pristina, Kosovo's principal city, on June 28, 1987, that Slobodan Milosevic, the arsonist who lit the fuse of Yugoslavia's wars, recast himself from a communist party hack into a great nationalist avenger. It was a day fraught with symbolism: the anniversary of what the Serbs take to be the central drama and epic of their history, their defeat in 1389 at the hands of the Ottoman Turks, on the Field of Blackbirds.

In their self-pitying epic, fate had been cruel to the Serbs -- their capital, Belgrade was destroyed 40 times, their holy lands in Kosovo lost to the infidels, overwhelmed by the Albanians. Kosovo may indeed have been the cradle of the Serbian Church. But in the 1980s and 1990s, the Serbs were deserting Kosovo by the day, and by the time it descended into mayhem, they accounted for less than 10% percent of the province's population.

It would have been the better part of wisdom to let well enough alone, but Serbia's grief over setbacks in Slovenia, Croatia and Bosnia, and Serbia's vanity, broke the fragile peace of Kosovo. There had been autonomy for the Kosovars, the regime in Belgrade annulled it. There had been a constitution that gave the Kosovars a measure of protection within Serbia, but the Milosevic regime shredded all that.

Then the Kosovars declared their own independence in 1990. That declaration was in vain; only Albania recognized the new entity.

It would take an American-led NATO campaign, an air war of 11 weeks, in 1999, to make Serbia abandon its project of conquest and tyranny in Kosovo. Milosevic had played cat-and-mouse with Washington and Brussels, and had bet on the Russians coming to his rescue. He was in for the surprise of his life: The air campaign was a substitute for a ground war that American and European leaders were eager to avoid.

The Serbs (and the Croats) had been warning of an "Islamic crescent" in the Balkans; they had depicted themselves as standing at the ramparts of Christendom, fighting the wars of the West. This was bigotry and delusion: Islam of the Balkan variety was tolerant and pluralistic, the religion of people who had an enlightened view of their faith, and who lived at the crossroads of civilizations.

Some jihadists, it is true, had made their way to the Balkans from the Middle East and North Africa but their zeal was alien to these secularized children of Islam. In the most telling metaphor of this civilizational drama, some jihadists brought with them the seeds of the palm trees of their habitat. Those seedlings would not take and died. Only apple trees grew here, said a man of the Balkans.

The air war launched by NATO ended the Serbian reign of terror in Kosovo, and made that province a NATO protectorate. The day of reckoning was put off -- but the declaration of independence by the Kosovars on Feb. 17 has now resolved the ambiguity of Kosovo's status.

There are no angels in the Balkans, and the Albanian inheritors of Kosovo who were forged by a bitter military struggle against the Serbs will have to tread carefully. They will have to show qualities of mercy and moderation that have not been in ample supply on the Balkan soil. Too much history, too little geography, it has been said of the Balkan Peninsula and its terrible wars.

And in Muslim lands? There has been silence about American deeds in the Balkans.

The drums of anti-Americanism are steady, and no one has stepped forth to acknowledge American mercy and American protection. Precious few, even in "moderate" Muslim lands, own up to the fact that Islam survived in Sarajevo only because American power rescued it from the Serbo-Croat campaign of the 1990s.

And yet today, in this tale of Kosovo, the willfulness in Muslim lands is easy to see. Whether Muslims acknowledge it or not, whether Americans themselves admit it or not, the Pax Americana is the provider of order of last resort in the lands of Islam.

In less than two decades, there have been American campaigns of rescue in Kuwait, Bosnia, Kosovo, Afghanistan and Iraq. Two of these American wars, the ones in the Balkans, were on behalf of Muslims stranded in a hostile European landscape. In its refusal to acknowledge the debt owed American power, Muslim society tells us a good deal about its modern condition, and about that false, mindless anti-Americanism on the loose in Muslim lands.

Mr. Ajami is a Bradley Prize recipient, teaches at the School of Advanced International Studies, the Johns Hopkins University. He is the author of "The Foreigner's Gift."

[karanana]

Kissinger je jedan chetnik, i placenik srpskog lobija u americi. uz to je, kao jevrej vrlo anti-palestinski orijentisan. sreca da je pao kurcu za usi pa nije influentan u politici. sumnjam da ce igrati ikakvu ulogu u mccainovoj vladi ako mccain pobjedi jer je previse mator.

[basta sljezove boje]

bio je jedan dobar dokumentarac o njemu i njegovom godinu dana starijem bratu koji jos uvijek odlicno prica njemacki. Kissinger je legenda

neupucenost za zaljenja

ah wirklich?



kein weiterer Kommentar

p.s. lapsus je da je Walter godinu stariji, godinu dana je mladji. Bas je za zaljenja kakvi luzeri dolaze na ovaj forum. Film "Kissinger-Saga" je imao toliki uspjeh da se prodaje i kao DVD i kao knjiga na amazonu

toliko o mojoj neupucenosti

[pita_zeljanica]

Zar nije ovdje zabranjeno pisati na njemackom jeziku?

[basta sljezove boje]

Zar nije ovdje zabranjeno pisati na njemackom jeziku?

nemoj da brigas, ima dr. Gog kojem nije tesko prevesti ni cijeli interview. Na Spiegel online su stavili samo fragmente, pa je tesko povezivati. (svaka cast, dr. Gog, jos jednom)

inace mi neupuceni koji ne zivimo u Washingtonu i ne radimo kao lobbisti kao limun poznajemo Kissingera sa njegove "biserne" strane. Jedna od njegovih legendarnih recenica je: Wer in Washington nicht paranoid ist, spinnt

schöne Grüße nach Amerika

[jefferson]

Kissinger je jedan chetnik, i placenik srpskog lobija u americi. uz to je, kao jevrej vrlo anti-palestinski orijentisan. sreca da je pao kurcu za usi pa nije influentan u politici. sumnjam da ce igrati ikakvu ulogu u mccainovoj vladi ako mccain pobjedi jer je previse mator.

hahahaha, nemoj biti siguran u to!
On, Robert Dahl, Zbigniew Brzezinski, Fukuyama, Huntington, ce uvijek biti uticajni u americkoj politici bez obzira ko je na vlasti. Mozda dahl vise nije toliko zbog godina (93) ali ostali jesu, jer za razliku od nasih morona, americki politicari cijene misljenje akademika i istoricara!
Da je Bush slusao malo vise neke od njih, nebi bio u ovom blatu u kojem je sad.

[Sezam]

henry je desnicarsko smece najgoreg kova. odgovoran za tisuce i hiljade mrtvih. Blago onima kojima je takav zlopatnik 'legenda'