Intervju: Haris Silajdžić

[Qwert]

Interesantan intervju.
-----------


DANI: Gospodine Silajdžiću, da li podržavate odluku Predsjedništva BiH o slanju naših vojnika u Irak?

SILAJDŽIĆ: Ne podržavam. Smatram da bi naše trupe mogle biti angažirane samo u okviru misija Ujedinjenih nacija. Mi smo članica Ujedinjenih nacija i samo ukoliko bismo bili pozvani da pošaljemo naše vojnike u sastav misije poput "plavih šljemova", takav angažman bi došao u obzir. Javno sam bio protiv rata u Iraku, a ako mislite da je potrebno, neke od tih razloga mogu ponoviti i sada.

DANI: Recite.

SILAJDŽIĆ: Svijetu je potreban lider, a u svijetu u kojem živimo, nesporno je da to može biti samo Amerika. Takav lider mora povesti svijet u jedan novi period, period u kojem ima mnogo više dijaloga; u kojem građanin, pojedinac, igra veliku ulogu u jednom "horizontalnom svijetu". Radi se o svijetu komunikacija između subjekata, a ne subjekata i objekata. Politički misleći dio svijeta želi da svijet bude poveden u jednom sasvim drugom pravcu, u jednu novu dimenziju. Rat u Iraku je jedan korak unazad. I to ne samo po metodama koje se u njemu koriste nego je i jedan "geografski" korak unazad. Svijet se razvija na različitim planovima. Ako se radi o muslimanima, njih su stotine miliona u Aziji, a nisu na Srednjem istoku. Dakle, po meni, očigledno je da je rat u Iraku bio ishitrena odluka koja je vođena značajem i moći koju ima nafta danas u svijetu. Dominacija kao metod odnosa među državama je korak nazad u odnosu na potrebe novog vremena. Rat u Iraku je izraz starog pristupa u vremenu koje traži jedno sasvim drugo globalno vodstvo.

DANI: Kako gledate na argumente Predsjedništva BiH, po kojem je odluka o slanju naših vojnika u Irak donesena u cilju očuvanja dobrih odnosa sa Sjedinjenim Državama?

SILAJDŽIĆ: Odnosi sa Sjedinjenim Državama se mogu čuvati na različite načine. Ovo definitivno nije taj način, jer treba prije svega voditi računa o našim interesima. Mislim da dobri odnosi sa Sjedinjenim Državama treba da se održavaju i da i bez takve odluke ne bi bili dovedeni u pitanje. Čak sam čuo da to Amerikanci od nas nisu ni tražili, nego da smo mi slanje naših vojnika ponudili sami.

DANI: Da li bi Vaš stav o ovom pitanju bio drugačiji da ste član Predsjedništva BiH?

SILAJDŽIĆ: Ne bi.

DANI: Kako objašnjavate činjenicu, nažalost, veoma rijetku, da je ogromna većina građana BiH, bez obzira na nacionalne razlike, postigla konsenzus u protivljenju slanju naših vojnika u Irak? To je za današnju BiH svojevrstan fenomen.

SILAJDŽIĆ: Slažem se s vama da je fenomen, i to je fenomen koji mene raduje. Pozitivno sam iznenađen sviješću o jednom zajedničkom interesu.

DANI: Ovaj intervju vodimo neposredno nakon Vašeg razgovora sa jednim od najbližih saradnika uglednog američkog senatora Josepha Bidena. Mogu li znati o čemu ste razgovarali?

SILAJDŽIĆ: Prije toga vam moram reći da se radi o prvom i glavnom savjetniku senatora Bidena, čovjeka kojeg, vjerujem, ne treba posebno predstavljati. On je uradio jako mnogo za Bosnu i Hercegovinu. Iskoristit ću priliku da kažem da ima veliki broj ljudi koji su radili za mir i dobrobit Bosne i Hercegovine a koje smo mi pomalo zaboravili. I senator Biden i njegov saradnik sa kojim sam razgovarao učinili su puno u američkom Senatu i američkoj javnosti da bi se čula istina o agresiji na Bosnu i Hercegovinu i ono što je trebalo učiniti da bi se okončala agresija na nju. Iskoristio sam ovaj sastanak da kažem da mi nismo to zaboravili. Evo, reći ću vam da je veoma moguće da senator Biden bude šef State Departmenta ukoliko na predstojećim izborima u Americi pobijedi demokratski kandidat.

DANI: Rezultati izbora u Americi nesumnjivo imaju posljedice na čitav svijet. Kako će se ovi izbori odraziti na BiH?

SILAJDŽIĆ: Mislim da nikada u istoriji nije bilo američkih izbora važnijih za cijeli svijet od ovih predstojećih. Ukoliko imamo pozitivne silnice američke politike, one pozitivno djeluju na čitav svijet. Nažalost, jednako važi i za negativne silnice. Svijet, zahvaljujući procesu globalizacije, nikada u istoriji nije bio manji. Kada je naša zemlja u pitanju, mislim da naš položaj treba posmatrati kroz glavni zadatak Bosne i Hercegovine: priključenje Evropi uz snažnu podršku Sjedinjenih Država. Zadatak naše pametne politike jeste osiguranje nastavka snažne američke podrške našem priključenju Evropi. Pritom smatram da ekonomski efekat našeg ulaska u Evropsku uniju nije najznačajniji, već je to postizanje pune političke stabilnosti, koja nam je neophodna.

DANI: Vi ste prvi ministar vanjskih poslova BiH i utemeljitelj njene diplomacije. Kako ocjenjujete aktuelnu vanjsku politiku BiH i njenu diplomaciju?

SILAJDŽIĆ: Mi barem formalno imamo diplomaciju, a ne znam da li imamo vanjsku politiku.

DANI: Primijetio sam da često ističete skoro sudbinski značaj ulaska BiH u Evropsku uniju. Znači li to da vjerujete da bi naša zemlja ostvarenjem tog cilja riješila svoje ključne probleme?

SILAJDŽIĆ: Mislim da bi Bosna i Hercegovina najveći dio svojih problema riješila u procesu priključenja Evropskoj uniji. Reforme koje ćemo napraviti u okviru tog procesa vjerovatno ne bismo napravili ni za pedeset godina, ili možda nikada. Provođenje tih reformi jeste bolno, ali one pomažu Bosni i Hercegovini da se prije svega zemlja reintegriše i postane jedna funkcionalna država i da kao takva uđe u Evropu. I želim da ponovim da prvenstveni značaj našeg priključenja Evropi nije ekonomski efekat, koji će doći kasnije, već postizanje neophodne političke stabilnosti. Pored toga, od ogromnog je značaja što bi uspješno okončanje tog procesa označilo i definitivnu pobjedu demokratije. Možda demokratija nije savršen oblik vlasti, znamo za njene mane, ali od nje bolji model ne postoji. To je posebno važno imamo li u vidu kroz šta je Bosna i Hercegovina prošla u svojoj bližoj prošlosti.

DANI: Vjerujete li Vi u projekat Evropske unije? Da li je on izraz potreba jednog "kontinentalnog supermarketa", ili se iza njega zaista krije jedna neoprosvjetiteljska, civilizacijska vizija Evrope?

SILAJDŽIĆ: Kada bi se radilo samo o potrebama "supermarketa", onda već i doskorašnjoj a i današnjoj Evropskoj uniji, bez ove druge dimenzije, ne bi bila potrebna cijela Istočna Evropa. Evropa je predugo proslavljala pad Berlinskog zida. U toj opijenosti slavljem Evropa je sebi dozvolila odnos kakav je imala prema agresiji i genocidu u Bosni i Hercegovini. Nesumnjivo je da rat u Bosni predstavlja najniži nivo na koji se Evropa spustila u drugoj polovini prošlog stoljeća. Ja vjerujem da postoji ideja koja kompenzira nedostatak raison d'etre današnje Unije, koja nadomješta evidentno slabljenje, nazovimo ga, duha avangardizma, jedne praznine u formuliranju nekog višeg cilja. Povijest svjedoči da neke ideje od ogromne važnosti za čovječanstvo u fazi nastajanja nisu bile jasne velikom broju ljudi. Očigledno je da smo u procesu međusobnog upoznavanja i približavanja dvije polovice Evrope. Vjerujem da Evropa nikada neće biti ujedinjena do nivoa na kojem su Sjedinjene Američke Države danas, ali vjerujem i da će ovim procesima Evropa dobiti na značaju. Ovo je posebno značajno s obzirom da se teren globalne utakmice u posljednje vrijeme sve više seli na okosnicu između zapadne obale Amerike i Azije. Bez procesa redefiniranja Evrope ona može biti jednostavno zaobiđena u globalnoj utakmici, kao što se to već dešava u pojedinim oblastima. Tačno je da Istočna Evropa sada više uzima nego što daje Evropskoj uniji, ali sam uvjeren da će različite vrste koristi koje će ujedinjena Evropa imati od svog istočnog dijela znatno nadmašiti ono što se u nju danas ulaže.

DANI: Prije nekoliko dana pročelnik vatikanske kongregacije za nauk vjere kardinal Retzinger je izjavio kako je Turska oduvijek bila "konstantna suprotnost Evropi". Protiveći se turskom priključenju Evropskoj uniji, on je Turskoj predložio da bude "nositelj integracija sa identitetski srodnim arapskim državama, stvarajući svoj zaseban kulturološki kontinent". Zanima me Vaš komentar.

SILAJDŽIĆ: Očito je da se ovdje zagovara stvaranje jednog kršćanskog i jednog islamskog "kluba". To je apsolutno u suprotnosti s duhom vremena. Mislim da budućnost pripada prožimanju, a ne zatvaranju. Svako zatvaranje je uvijek u funkciji kontrole onih koji se boje da je ne izgube. Islam i kršćanstvo imaju mnogo više zajedničkih vrijednosti nego što bi zagovarači izolacije htjeli da priznaju. Tačno je da su evropske države ratovale sa Otomanskim carstvom, ali je činjenica i da su ratovale međusobno. Ako ovi drugi ratovi nisu prepreka, istorijski anahronim mi se čini gledište po kojem bi prethodni ratovi sa Otomanskim carstvom trebali biti prepreka stvaranju ujedinjene Evrope. Gledišta po kojima bi Evropu trebalo ograditi po nekakvim religijskim linijama, čine mi se krajem istorije za Evropu o kojoj se danas govori. Upravo suprotno, Evropa koja, zahvaljujući Turskoj, svoj uticaj čak i teritorijalno proteže do Dalekog istoka jeste globalni akter u današnjem svijetu.

DANI: Ako su spomenuti stavovi Vatikana, kako ste rekli, u suprotnosti sa duhom vremena, ne čini li Vam se da su u suglasju sa duhom interpretacija današnjih najvećih svjetskih religija - kršćanstva i islama?

SILAJDŽIĆ: Ne. Vi ustvari govorite o kulturama koje su nastale na osnovama tih religija. Ne vidim budućnost svijeta u podjelama na religijske "klubove". Tačno je da postoje i takve interpretacije religija, ali većina Evropljana jeste za relativiziranje razlika te vrste. Izolacija stare, bogate Evrope bi vodila Evropu kraju njenog napretka. Uvjeren sam da pravo pitanje nije da li je Turskoj mjesto u Evropskoj uniji, već da li bi to mogle postati i neke arapske zemlje u sjevernoj Africi, jer je to u interesu Evrope.

DANI: Gospodine Silajdžiću, uoči svakih izbora u Bosni i Hercegovini uloga Pravoslavne i Katoličke crkve, te Islamske zajednice postaje veoma važna. Kako gledate na ovu činjenicu?

SILAJDŽIĆ: Ako se to događa uoči izbora, onda znači da se tu ne radi o vjeri, nego o politici. To je sasvim jasno.

DANI: Molim Vas za konkretan odgovor: Jeste li Vi za sekularnu BiH?

SILAJDŽIĆ: Ne znam šta će vam molba da biste dobili konkretan odgovor na to pitanje. Dakle: jesam, ja sam za sekularnu Bosnu i Hercegovinu. Ne znam jeste li zadovoljni mojim odgovorom, ali konkretnije vam na pitanje ne mogu odgovoriti.

DANI: Znate zbog čega sam napravio uvod? Zbog toga što smo iz vrha Islamske zajednice godinama u prilici slušati uvrede tipa "komunjara" i slično, upućene rijetkim političarima koji se javno zalažu za sekularnu državu. Ne znam kako će sada Vas uklopiti u "komunjare".

SILAJDŽIĆ: Nisam čuo nikoga da javno predlaže teokratsku državu. To bi bila druga u Evropi, poslije Vatikana. Protivnici sekularizma manipuliraju poistovjećivanjem sekularizma sa boljševizmom ili komunizmom. Stvaranje teokratskih feuda u Bosni i Hercegovini bi, naravno, značilo potpunu podjelu Bosne i Hercegovine. Uvjeren sam da opredjeljenje za sekularnu državu dijele i mnogi u Islamskoj zajednici. U komunizmu možda nije bilo lako biti vjernik, ali mi i vlastito iskustvo svjedoči da nije bilo nemoguće. Učimo se iz iskustva Evrope: da nije došlo do odvajanja crkve i države, mnogo bi gore prošla i crkva i država. Pitam one koji bi od Bosne i Hercegovine pravili tri feudalne teokratije: Kako bi se osjećali pravoslavci i katolici u tom muslimanskom feudu, ili muslimani i katolici u pravoslavnom, ili muslimani i pravoslavci u katoličkom? I bi li mogli takvi u Evropu? To bi također značilo odustajanje od demokratije kojoj težimo. Ukratko, takva BiH nije moguća i bila bi neprihvatljiva u Evropi. Ako je riječ o muslimanima u Bosni i Hercegovini, oni bi s razlogom mogli gledati u modernu Tursku: njenom prosperitetu ne smeta to što je inspirisana vrijednostima vjere, a ni to što je sekularna. Uostalom, države sa najviše muslimana i jesu sekularne, poput Indonezije, Malezije, Turske itd. U Bosni i Hercegovini je potrebno uzeti u obzir potrebe vjernika sve tri velike zajednice, kao i jevrejske, ali naše društvo u osnovi treba da bude sekularno.

DANI: Zanima me hoćete li Vi osobno učestvovati u ovoj predizbornoj kampanji?

SILAJDŽIĆ: Do sada nisam učestvovao, ali ću pomoći koliko mogu.

DANI: Kome? Stranci za Bosnu i Hercegovinu?

SILAJDŽIĆ: Naravno.

DANI: Meni se čini da Vi politički predstavljate "pola ribu, pola djevojku": vlast Vas doživljava konstantnom opozicijom, a opozicija vas drži dijelom vlasti.

SILAJDŽIĆ: Ako je potrebno neko objašnjenje, onda to objašnjavam činjenicom da sam ja za Bosnu i Hercegovinu. Kada govorite o mom uticaju, ja utičem onoliko koliko ljudi od mene to traže i tamo gdje mislim da mogu pomoći. Trenutno mi je preokupacija integracija naše ekonomije. Ona je fragmentirana katastrofalnom odlukom o privatizaciji na entitetskim nivoima. Dakle, naša mala ekonomija je pocijepana na komadiće, krvari, sve zbog toga što se bez mnogo razmišljanja, pa i stručnosti, prišlo privatizaciji na etničkom principu. Sada svi trpimo posljedice, a nikakva mi utjeha nije što sam bio usamljen kada sam na to upozoravao i kada ste me čak i vi proglašavali Don Kihotom.

[airwing]

Ma ja-Skoro će izbori

[margareta]

Ma ja-Skoro će izbori

Jadna li je stranka kojoj ti zastupaš interese.

Kad sam ja nečlanski -volonterski pomagala SDP dobili su izbore, a ako ti tako nastaviš i tebi slični -gotovo ja sa vama.
Jadnici su koji očekuju od tebe BILO KAKVU POMOĆ.
Prozirni lažnjače.