Intervju: Emir Hadzic, Marinac Americke Vojske

Vijesti sa cijele zemaljske kugle o dešavanjima u bh. dijaspori, zanimljivosti o drugim državama i slično.

Moderator: Bloo

Post Reply
User avatar
Nosferatu
Posts: 2158
Joined: 04/08/2006 03:34
Location: Give me your tired, your poor, Your huddled masses yearning to breathe free

Intervju: Emir Hadzic, Marinac Americke Vojske

Post by Nosferatu » 10/09/2006 08:26

Povodom 9/11 imate na poklon od mene - ovaj interviju. Sve zahvalnice saljite na pp. A ovdje ostavite komentare. Il' kako bi to nas narod reko, nema vojske, nema rata bez tekbira i Bosnjaka...

Image

Emir Hadžić, u trenutku dok razgovaramo ima 28 godina, živi u vojnoj bazi na Havajima sa svojom suprugom Alison i sinom Harisom. Do početka agresije na Bosnu i Hercegovinu živio je u Sarajevu i imao 14 godina. To vrijeme pamti po tome što im je otac rekao da na kratko, sa majkom i bratom napuste Sarajevo. Rat provode u tuzlanskom regionu da bi se potom preselili u San Jose (California).

- Znate kakva je sarajevska raja bila. Svi smo mislili neće dugo trajati. Kad se vidjelo šta će biti, bilo je već kasno. Četnici su počeli da haraju po Brčkom, Bijeljini i tako dalje. Moj otac je mislio da će to biti neki kratak rat i rekao: „Haj’te vi sa majkom a ja ću ostati”,- priča nam Emir.

SabaH: Nema baš mnogo vojnika u američkoj vojsci sa bosanskohercegovačkim porijeklom, zar ne?

Hadžić: Ne bih se složio. Jer, nas, u odnosu na broj stanovnika Bosne i Hercegovine, procentualno ima jako mnogo. Gdje god sam otišao, naišao sam na našeg momka. Imam osjećaj, kada pogledam broj naših u američkim trupama, da Bosna ima 35 miliona stanovnika. Jedan od najboljih vojnika koje američka armija ikad imala je bosanskog porijekla.

SabaH: Kako je došlo do toga da se nađeš u američkoj vojsci?

Hadžić: Moja familija je doselila u San Jose u Californiji u martu 1995. godine. Tada sam imao samo17 godina. U to vrijeme je bila aktuelna tema da će se američke trupe poslati u Bosnu. Prijavio sam se želeći da budem dio tog tima. Mislio sam, govorim jezik, i imam jako puno ratnog iskustva. Želio sam da se na taj način odužim državi koja me je primila kao svog. Međutim, nisam bio tada kvalifikovan jer je bio najmanji uslov da kandidat ima „Zelenu kartu” koju nisam imao. Morao sam čekati godinu dana dok je nisam dobio. Tu godinu sam išao u srednju školu i čekao da napunim 18 godina. Potom sam se zaposlio „full time” kao operator mašina u jednoj kompjuterskoj kompaniji. Čim sam dobio „Zeleni karton” otišao sam u Marinski korpus.

SabaH: Zašto baš u Marince?

Hadžić: Marinska jedinica više atraktivnija, jer je desantska za razliku od vojske koja je na čekanju ili čeka u rovovima. Više mi je odgovaralo da budem u nekim operativnim jedinicama. Osim toga, mentalitet Marinaca nekako je sličan našem bosanskom.

SabaH: Obuka je trajala tri mjeseca, gdje si potom raspoređen?

Hadžić: Da obuka se odvijala u San Diegu u Californiji a potom sam dobio stacionar na Havajima. Na Havajima sam bio do 2000-te gdje sam upoznao jednog momka koji je iz Travnika. Ja i on smo se tamo družili i nekoliko puta otišli da klanjamo Džumu u obližnji mesdžid u gradu Honolulu. Posvetili smo se religiji. Mene je boravak u Marincima okrenuo puno više islamu nego onaj rat u Bosni.

SabaH: Znači ti nemaš nikakvih nerazumjevanja u jedinici kojoj pripadaš zato što prakticiraš islam?

Hadžić: Nikada. Ako želim ići na džumu, kad nismo na terenu, sa komandom nemam nikakvih problema. Oni me puste petkom oko 11 sati i ja jednostavno odem da klanjam Džumah namaz.

SabaH: Havaji zvuče prilično egzotično. Kako ti to doživljavaš?

Hadžić: Havaji imaju prilično svojih prednosti tj. mjesta za uživanje. Ali, ipak je to otok koji je daleko od ostalog svijeta, tako da, kad treba posjetiti svoju familiju, treba dobro potrošiti. Kad sam stigao na Havaje, moja familija je iz San Josea tj. iz Californije preselila u Saint Louis. Kad god sam imao godišnji odmor, (Marinci imaju dva puta godišnje odmor po 15-20 dana), uvijek sam dolazio u Saint Louis. Želio sam da idem u Bosnu, ali Bosna mi nekako predaleko sa Havaja. Ipak je sa druge strane Svijeta pa bi mi bilo bliže prokopat nego obići.

SabaH: I onda, šta biva sa tobom. Odlaziš li gdje na teren?

Hadžić: Da, išao sam na dvije „turneje”. Prvi put 1997. i drugi put 1999. po šest mjeseci. Vrijeme smo provodili po Jugoistočnoj Aziji. Naš prioritet je tada bio, uglavnom Sjeverna Koreja. Dobro smo bili pripremljeni za slučaj da Sjeverna Koreja pređe preko one 48. paralele. Srećom, to se nikad nije desilo, tako da je to za nas više bio provod. Iskoristili smo priliku i tako došli do Okinave i tamo bili jedno mjesec dana. To vrijeme smo iskoristili za treniranje u Džungli. Onda smo prebačeni da treniramo po korejskim planinama a potom po u Tajlandu i Hong Kongu. Tada smo obilazili jako puno jugoistočnih zemalja i njihovih terena. U početku mi je bilo jako krivo zbog toga što nisam otišao u Bosnu i što je moja želja dobila sasvim drugi tok. Ipak sam bio zadovoljan jer sam naučio novu kulturu koju do tada nisam poznavao. Da bih sebe utješio predstavljao sam Bosnu kao ambasador, jer gdje god sam došao u susret sa Korejcem, rekao sam mu da sam Bosanac po porijeklu. Gdje god sam otišao, pokušaovao sam ostaviti što bolji utisak. To mi je puno značilo jer, ako imaju pozitivno mišljenje o meni znači da imaju pozitivno mišljenje o Bosni i Hercegovini.

SabaH: Da li vi u sklopu te vaše obuke pratite politička zbivanja u zemlji i svijetu?

Hadžić: Ne ni najmanje. Kad se spremamo da odemo u neku državu, imamo jako puno časova i obuke o lokalnoj kulturi običajima tog regiona. Što se tiče politike te zemlje to nas ne uče. Vojska to ne voli da dira ni sa desetmetarskom motkom. Recimo, prije nego što smo otišli u Avganistan mi smo toliko sati proveli učeći, da sam ja stekao utisak da sam na univerzitetu a ne u vojsci. Toliko smo učili osnovnih izraza na avganistanskom jeziku. Jako puno časova je pokrivalo Islam i njihove običaje i kulturu, da sam se ja iznenadio. Jako je punu dolazilo profesora sa kabulskog univerziteta na Havaje da nas uči avganistanskim običajima da bi smo bolje razumjeli incidente koji su se dešavali u Iraku prije par godina.

SabaH: Kako su vam prezentirali Islam, obzirom da si ti Islam upoznao prije nego što si otišao u vojsku?

Hadžić: Poznavajući Islam, a poznavao sam ga dobro jer mi je dedo rahmetli, bio imam. Sve što sam čuo na ovim časovima, nije se kosilo sa našim običajima i propisima. Stvarno su prikazali realnu i tačnu sliku.

SabaH: Znači nije bilo nikakvog pogrešnog prikazivanja Islama?

Hadžić: Apsolutno nije. Naprotiv, svaki čas su započinjali riječima: „Ovo što ćemo vam sada reći vjerovatno se neće svidjeti vama, većini koji slušate, jer ćete misliti da pokušavamo da vas prevedemo na Islam. Ne, ne pokušavamo samo vam želimo pokazati sliku šta je Islam”. Tako su pričali o Islamu ono što stvarno on jeste.

SabaH: Poznato nam je da se pri angažovanju u američku vojsku potpisuje ugovor. Koliko ugovor traje?

Hadžić: Ugovora ima različitih. Ima ih od dvije, a i od tri ili četiri godine. Zavisi i od posla koji radite. U Marincima možete završiti bilo koji zanat, od običnog pješadinca do avio mehaničara. Nekoliko Bosanaca na koje sam ja naišao ovdje na Havajima završilo je školu za avio mehaničara. Dakle, zavisno koji posao radite toliko vam i ugovor traje. Moj ugovor je bio na četiri godine. Ja sam potpisao ugovor na četiri godine jer su mi se prethodne dvije godine jako svidjele. Nakon toga sam dobio priliku da budem instruktor za marinske oficire u oficirskoj školi nedaleko od Washington DC-ja. Baš pri isteku tog mog prvog dvogodišnjeg ugovora desio se 11. septembar. Teroristički napadi. Par mjeseci prije 11. septembra marinskom korpusu je trebalo novih regrutera. Oni su napravili intervjue sa nekim od nas koji smo bili kvalifikovani da budemo regruteri.

SabaH: Šta su to regruteri?

Hadžić: Regruter je zadužen da u gradu gdje on djeluje predstavlja svoj rod vojske. Regruteri dakle trebaju da kontaktiraju što veći broj ljudi koji bi se eventualno uključili u američku vojsku. Oni nude zapošljenje u američkoj vojsci.

SabaH: I šta je onda bilo?

Hadžić: Dobio sam naređenje da budem regruter tri godine za Korpus do određenog datuma. Moj datum kad sam se javio u regrutersku školu je bio mart 2002. Mogao sam i odbiti tu ponudu ali pošto se desio 11. septembar, ja sam osjetio potrebu da pomognem mojoj novoj zemlji Americi. Tada sam bio desetar. Moja desetina je trebala baš na taj 11. septembar da bude u Pentagonu jer smo pomagali u obnavljanju novog dijela objekta. Igrom slučaja nismo bili u Pentagonu tog dana. Kada je Pentagon bio napadnut, ja sam to primio k srcu, jer sam došao u Ameriku i nisam ni sanjao da ću opet biti pod nekim napadom. Pogotovo što ti teroristi koji su to izazvali predstavljaju sebe takozvanim muslimanima. Ja sam osjetio da je moja moja nova država SAD pod napadom, i da je Islam pod napadom. Osjetio sam strahovitu potrebu da to branim napadnuto od strane ljudi koji nemaju pojma o Islamu. Osjetio sam da je moja dužnost kao građanina Sjedinjenih Američkih Država da branim zemlju i da je moja dužnost kao muslimana da branim svoju religiju od tog blatnjavog predstavljanja. I zato sam ostao a Marinci su me poslali na dužnost regrutera i tako sam došao u Saint Louis.

SabaH: Koje starosne dobi može biti onaj koji želi potpisati ugovor sa američkom vojskom?

Hadžić: Znam da je za Marince od 17 do 28, a za druge nisam siguran. Vidio sam na primjer u Nacionalnoj gardi da ima ljudi po 35 do 40 godina starosti.

SabaH: Obzirom da u američkoj vojsci ima priličan broj momaka iz Saint Louisa, da li to smatraš dijelom i svojim uspjehom?

Hadžić: Ja vjerujem u to jer, kada sam preuzeo kancelariju koja je locirana na uglu Chepave i KingsHigwaya ona je bila nisko produktivna. Kada sam otišao slika je bila drugačija, jer sam ja to promijenio.

SabaH: Sada si na nekoj vrsti pauze...

Hadžić: Kada su istekle tri moje godine kao regrutera, imao sam mnogo ponuda da radim za poznate sentluiške firme. Odbio sam i nastavio u vojsci. U Marincima je na neki način kao i u Bosni. Čast je velika stvar. Ja se, nakon što sam mnoge ubijedio da postanu Marinci, ne bih mogao pogledati u ogledalo kada bih to napustio. Nisam mogao biti takav da pošaljem mnoge momke u Marince a da se ja isparim. Zato sam ostao i odmah potom tražio da se vratim u borbenu jedinicu. Vratio sam se na Havaje jer sam ipak poznavao teren i trenažne poligone. Čim sam se vratio dobio sam svoj vod od 35 ljudi pod svojom komandom koje sam trenirao kao i jednog mladog potporučnika za kojeg sam također bio odgovoran.

SabaH: Koji ti je bio najteži trenutak u Marincima?

Hadžić: Najteže mi je bilo kada sam prvi put stao na „Žuta stopala”

SabaH: Šta je to?

Hadžić: To se u orginalu zove „Yellow Foot Print”. To je kada prvi put dođeš u Regrutni centar. Onda dođe onaj što na tebe viče i pokušava da te psihički slomi. Bilo je to u San Diegu. Svi smo postrojeni a instruktori viču iz sveg glasa i govore ti svašta.

SabaH: Znači ono što vidimo na filmu stvarno tako izgleda?

Hadžić: Apsolutno onako, a u praksi još gore. Obzirom da je disciplina jedna od najvažnijih stvari u jedinici kažnjava se svako ko odskače u bilo kom smislu. To nije lahko izdržati. Zadatak instruktora je da otkriju labilne ličnosti i da ih što prije slome. Tako najčvršći opstaju. To njihovo vikanje doprinosi stresu koji svaki pojedinac doživljava na drugačiji način. Bio sam u Avganistanu i na nas su pucali iz nekoliko zasjeda. Taj stres u Avganistanu nije ništa u poređenju sa onim stresom koji sam za vrijeme školovanja doživljavao.

SabaH: Najljepši vojnički trenutak?

Hadžić: Kada sam nakon tri mjeseca obuke maturirao kurs i kada sam zaslužio taj veličanstveni naziv- Marinac. Dok si u centru imaš statut „Regrut“. Kada završiš dobijaš zvanje „Marinac“. Taj svečani trenutak propraćen vojnom paradom će mi zauvijek ostati kao najdraži trenutak.

SabaH: I za kraj, tvoja poruka našoj omladini u Americi.

Hadžić: Amerika je teška zemlja zato što se radi od jutra do mraka. Poruka bi bila: Dajte šansu Americi da vam da šansu. Kakva god da je politička ili ekonomska situacija u Americi, ona je još uvijek snažna da vam daje šansu. Iskoristite je. I to ne samo jednu šansu. Amerika vam nekoliko puta oprašta na greškama i ponovo daje šansu da stanete na noge i budete najbolji i najuspješniji.


Image


User avatar
repeater
Posts: 1636
Joined: 04/07/2005 04:59
Location: Yoknapatawpha County
Contact:

Post by repeater » 11/09/2006 23:34

sad smo za jednog bosanca jaci.

User avatar
pitt
Posts: 27121
Joined: 03/12/2002 00:00
Location: Steelers Nation

Post by pitt » 18/10/2006 02:44

ma nije jedini. Ima njih hejbet sto su se enlist radi skole :D

User avatar
rajvosa^
Posts: 1788
Joined: 18/05/2006 19:38

Post by rajvosa^ » 08/11/2006 00:49

Ja garant momka i znam jer sam lutao po san joseu 95-96. Kao sto rece pitt ima ih kamara.

User avatar
Salko sto je u vodu skako
Posts: 4319
Joined: 10/02/2006 11:59
Location: Nemila kod Zenice

Post by Salko sto je u vodu skako » 08/11/2006 00:52

treba momku spomenik dici nagdi u sarajevu....svaka cast...

Svemirski_Jebach
Posts: 3939
Joined: 13/08/2003 00:00
Location: Tel Aviv

Post by Svemirski_Jebach » 09/11/2006 05:04

samo bi volio znati ko je taj bosanac za kog kaze da je jedan od najboljih US vojnika...

User avatar
repeater
Posts: 1636
Joined: 04/07/2005 04:59
Location: Yoknapatawpha County
Contact:

Post by repeater » 09/11/2006 14:27

Salko sto je u vodu skako wrote:treba momku spomenik dici nagdi u sarajevu....svaka cast...


a, kako bi bilo da umjesto spomenika platimo njegovo skolovanje da se ne mora mrcvariti sa vojskom - ako je zbog toga tamo.

User avatar
zenny
Posts: 828
Joined: 11/03/2005 05:03
Location: Sarajevo

Post by zenny » 09/11/2006 14:38

pozdrav..dal' se ikom primjetit da ovaj lik na ovoj prvoj slici pravo lici na Damira Hadzica...onako usput :-D

ishak
Posts: 65
Joined: 25/11/2006 20:43

Post by ishak » 05/12/2006 15:39

Salko sto je u vodu skako wrote:treba momku spomenik dici nagdi u sarajevu....svaka cast...

:-)
Last edited by ishak on 06/12/2006 14:12, edited 1 time in total.

User avatar
Jimmy_The_Saint
Posts: 2436
Joined: 09/01/2006 11:16
Location: Koliba na Rogoju
Contact:

Post by Jimmy_The_Saint » 05/12/2006 15:46

Išakefendija,

Šta ima veze? K'o da su mu preci ratovali u nekim čestitim vojskama?

Bašibozuci i janjičari, pa KuK rumšturmeri, pa ustaše, pa esesovci...

:lol:

array
Posts: 379
Joined: 21/10/2005 19:44

Post by array » 05/12/2006 16:05

Jimmy_The_Saint wrote:Išakefendija,

Šta ima veze? K'o da su mu preci ratovali u nekim čestitim vojskama?

Bašibozuci i janjičari, pa KuK rumšturmeri, pa ustaše, pa esesovci...

:lol:

:D Ova je dobra

Ishhhhak dragi pa Ameri ti Bosnu odbraniše i sad a bogami i u Drugom svjetskom ratu. Da to ne bi Amera ti bi danas čekao u redu za krematorij i pri tom češljao bradu Draži Mihajloviću.

Tuzlachina
Posts: 142
Joined: 09/09/2005 20:44
Location: kod tuzlanke

Post by Tuzlachina » 05/12/2006 16:09

ho ho ho ... US marines .. be all you can be ...
funny ... sve to sto izgleda nije bas tako kao sto izgleda ...
ev jedan podatak ... test za marince se sastoji od sledeceg pitanja :
Speluj svoje prezime ?
i dobijas poene za isti tacan odgovor ...
poena ne treba puno jer bushu treba puno vise
rock on
;)

Tuzlachina
Posts: 142
Joined: 09/09/2005 20:44
Location: kod tuzlanke

Post by Tuzlachina » 05/12/2006 16:19

(slika obrisana na zahtjev osobe na slici)

Post Reply