Intervju Dana: Srđa Popović BiH će dobiti spor u Haagu

[krkan]

Intervju Dana: Srđa Popović

BiH će dobiti spor u Haagu

Jedan od najznamenitijih advokata bivše Jugoslavije, suosnivač beogradskog nedjeljnika Vreme, intelektualac koji se nikada nije libio naglas izreći svoje stavove, za Dane analizira sve aspekte tužbe BiH protiv Srbije i Crne Gore pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu



Srđa Popović: "Mi ni ne znamo da u sudskom spisu postoji 45 presretnutih razgovora između Mladića i Miloševića"
DANI: U Međunarodnom sudu pravde u Haagu privodi se kraju jedan dio spora po bosanskoj tužbi za genocid protiv SRJ-a. U toku su završne riječi obje strane čime će biti okončan javni dio procesa. Šta mislite o tome?

POPOVIĆ: Mislim da će Bosna dobiti taj spor, najkraće rečeno. Tu bi trebalo da budu riješena tri pitanja: da li se tamo dogodio genocid? Tamo se dogodio genocid i ne znam kakav argument bi mogao da se tome suprotstavi. Drugo je pitanje da li je SRJ podsticala, pomagala, učestvovala u njemu. Mislim da ima mnogo dokaza da jeste i to prije svega u izjavama koje su davali Radovan Karadžić i Ratko Mladić. Obojica su tvrdili da nikada taj rat ne bi mogli da vode bez Srbije. Mladić je priznao da su 98 odsto municije dobijali iz SRJ-a, te iste kojom su gađali Sarajevo četiri godine; četiri miliona granata je stiglo iz Srbije; sami su rekli da nisu imali nijedan svoj tenk, nijedan svoj avion, nijedan top, da je sve dolazilo iz Srbije. Mi znamo da su tzv. dobrovoljci upućivani u Bosnu. Znamo da je Milošević izjavio da je finansirao rat iz primarne emisije. U glavama ljudi ovdje još nije jasno da je inflacija koju su doživjeli posljedica toga što je finansiran rat. Milošević je pokrivao 95 odsto budžeta u Krajini i Republici Srpskoj. Posljednje pitanje koje srpska strana doživljava kao najveću nadu je pitanje nadležnosti Suda. Ali mislim da je i to čisto, iako je to javnosti malo teže objasniti. Možda i zbog mnogo magle koja je svjesno prosipana. I ostaje na kraju pitanje tzv. namjere, da li je postojala namjera da se počini genocid.

DANI: Da, često se javno kaže da Sud nije bio nadležan u slučaju NATO-ovog bombardovanja SRJ-a, a u ovom slučaju jeste?

POPOVIĆ: Da, ja shvatam da je javnosti teško da prihvati da možete da budete u materijalno istoj situaciji u dva spora, a da ona iz drugih razloga budu različito riješena. Činjenice su iste, ali proceduralno to nije isto. Na početku ovog spora, kada se odlučivalo o nadležnosti Suda, SRJ je prihvatila tu nadležnost. I 1996. godine je odlučeno o nadležnosti, jer SRJ nije imala neku primjedbu na to, čak je i sama podnosila tom istom sudu tužbe. Kasnije je Tibor Varadi pokušao sa jednom revizijom te odluke o nadležnosti. To je jedan poseban postupak u kojem se inače konačna odluka preispituje u svjetlosti novih činjenica. Sud pravde je, međutim, preispitivao tu odluku i pronašao da nema novih činjenica i revizija nije bila dozvoljena. Nije o tome čak ni odlučivano. Oni meritorno uopšte nisu odlučivali, i to se u Srbiji pogrešno predstavlja. O tome da li je Jugoslavija članica UN-a ili nije, to nema veze. Nema više pravnog sredstva kojim bi tu odluku, jedanput donijetu na osnovu prihvatanja SRJ, mogli promijeniti, čak i kad bi htjeli.

DANI: Pa zašto onda to rade?

POPOVIĆ: Iz očajanja. Tibor Varadi je jednom i rekao da jako loše stoje ako se pokušaj revizije ne usvoji. To jest, genocid će se lako utvrditi, srpsko učešće će se lako utvrditi i jedina nada je u nadležnosti Suda. I oni ne mogu lako da odustanu od svog glavnog argumenta. Sada tu ima i proceduralno objašnjenje, koje je tehničko, a ima i drugu stranu. Ja sam čitao odluke tog suda i u slučaju NATO-a, i u ovom slučaju... Mene je impresionirao argument da je genocid krivično djelo univerzalne nadležnosti u kojem je oštećeno čovječanstvo, a ne Bošnjaci, ne Albanci ili Hrvati.

DANI: Oštećen je ljudski rod?

POPOVIĆ: Ljudski rod je oštećen i zato se za njega može svugdje suditi. Ne može se ni zamisliti da se neko pozove na to da se država raspadala u nekom trenutku i da to bude opravdanje za genocid. Niko ne može da se pozove na raspad i bezvlašće, jer se baš u takvim situacijama genocidi i dešavaju. Kada bi se prihvatila ta logika, to bi značilo da se odustalo od gonjenja za genocid i utvrđivanja odgovornosti upravo u okolnostima u kojima se on dogodio. I to je jedan snažan filozofsko-pravni argument. Ljudi ne razumiju da Međunarodni sud pravde sudi vrlo slobodno, na osnovu univerzalnih principa, na osnovu međunarodnih konvencija, ali isto tako i nekih nepisanih pravila u međunarodnim odnosima, čak se u presudama oslanja i na priznate autoritete. Dakle, to je jedan svjetski sud koji pokušava svojim odlukama da utiče na međunarodne odnose na cijeloj planeti. Ne možete ga spoticati jeftinim trikovima. Tu sjede sudije koji su bili predsjednici vrhovnih sudova raznih zemalja, savjetnici predsjednika država, vrhunski profesori pravnih fakulteta. Kad čitate te odluke i vidite na koji način se o tome raspravlja, a kakav tretman to ima u srpskoj javnosti, možete samo da se zgranete.

DANI: Dodatnu konfuziju stvara i sam postupak, koji se bitno razlikuje od onog u Tribunalu, na koji je javnost na izvjestan način navikla.

POPOVIĆ: To je zato što je ovdje u pitanju parnica. Parnični postupak je svuda pismen. Mi ni ne znamo da u sudskom spisu postoji 45 presretnutih razgovora između Mladića i Miloševića. Nije to Haški tribunal koji će nam na TV-u to prikazivati, prikazat će ga u kabinetu, kad budu odlučivali. Što se tiče pitanja namjere, napravljena je, također, ogromna zbrka, pa se tvrdilo da će državi da se sudi za krivično djelo genocida. Ne, državi se ovdje sudi za naknadu štete koju je prouzrokovala tako što je bila saizvršilac, pomagač i podstrekač genocida. Tačno je da je krivično djelo genocida kvalifikovano specijalnom namjerom da se uništi dio etničke populacije. Ali genocid može postojati i ako nijedan krivac za genocid nije osuđen. Jedna strana je sistematski pobila osam hiljada Muslimana. Šta je to? Pa to je genocid! Svejedno ako neko nije osuđen, očigledno je da je namjera postojala, izabrani su Muslimani da budu pobijeni.

DANI: Srpski pravnici tvrde da mora postojati pisani trag o toj namjeri.

POPOVIĆ: Oko toga se pravi strašna zbrka, postoji u Krivičnom zakoniku preko 50 krivičnih djela koji su definisani namjerom. Nije to specijalitet genocida. I ta namjera u svakom suđenju može da se utvrdi na dva načina; jedan je da je optuženi prizna (što se nikad ne čini) ili će se o tome zaključiti iz objektivnih okolnosti. I to se radi svakodnevno širom planete, ne samo u Sudu u Haagu.

DANI: Drugim riječima i logika ovdje predstavlja snažno uporište za donošenje odluka.

POPOVIĆ: Mi smo zemlja bezakonja koja obožava pravni formalizam. Suđenje je nemoguće bez razumijevanja ljudskih postupaka koji su zasnovani na životnom iskustvu. Sudi se po zdravom razumu, po onome što znamo iz iskustva, i to je veliki dio prava. Da biste sudili, morate da poznajete ljude, mentalitet, običaje, inače nećete ništa razumjeti jer se sve dešava u nekom kontekstu.

DANI: Koliko će procesi u Tribunalu imati uticaja na donošenje odluke u ovom sudu?

POPOVIĆ: Ja nikada nisam smatrao da je će to biti od naročitog značaja. To može da bude jedna od činjenica, kao general Krstić, koji je osuđen za saučesništvo u genocidu, ali ne jedina ili ključna.

DANI: U bosanskoj javnosti je izrečeno dosta zamjerki na način kako je postavljena njihova tužba. Zamjereno je da ona nije utemeljena, osporavana je stručnost pravnika. Da li i Vi mislite tako?

POPOVIĆ: Imao sam prilike da vidim tu tužbu, ali vrlo davno i u njenim početnim oblicima. Pa toliki podaci postoje u javnom domenu o tome. Nedavno smo gledali film o četvorogodišnjoj opsadi Sarajeva. Kugla zemaljska iz večeri u večer je gledala kao se granatira taj grad... Naravno, treba ponuditi dokaze, ali mislim da je ta zabrinutost prilično neumjesna. A sa srpske strane nada i ne postoji. Poslije Srebrenice, Škorpiona i svega drugog... možete misliti samo šta se sve tamo dogodilo.

DANI: Pokušavam da razumijem poteze srpskog pravnog tima, ali ne uspijevam često.

POPOVIĆ: Mnoge stvari koje oni javno pričaju su skandalozno ignorantske. Rade Stojanović kaže da srpski narod nikada nije imao namjeru da uništi muslimanski narod. I to je način na koji će on braniti državu?! Tamo odgovara država, a ne narod. Država je pravno lice, koje predstavljaju njena vlada, njen predsjednik i oni su odgovorni. Tu se stvara neka misterija oko prirode tog postupka. Zapanjilo me kad je Tibor Varadi rekao da će to plaćati i Mađari i Bošnjaci?! Pa naravno, ovo je i njihova država.

DANI: Profesoru Varadiju se ne može osporiti antimiloševićevski angažman, ali sada je došao u šizofrenu situaciju da brani pred sudom ono što je on radio.

POPOVIĆ: Ja to malo mogu i da razumijem. Tibor Varadi je akademski čovjek i dobar pravnik. A našao se u ulozi advokata, koja mu ne leži i malo se zanio. Iz nekog častoljublja mu je stalo da iznosi priču o nadležnosti jer bi kao svoj profesionalni uspjeh shvatio da dokaže takvu vratolomnu teoriju. Jedan iskusan advokat nikad se ne bi tako zaletio.

DANI: Radoslav Stojanović, također akademski čovjek, rekao je u Sudu da su se Srbi uplašili da ne dožive ono što ih je snašlo 1941. Kasnije je to tumačeno kao priznanje zločina.

POPOVIĆ: To je znači bio neki preventivni genocid. I Hitler je to radio, preventivno se razračunao sa Jevrejima. To su te neozbiljne stvari. Mislim da je bilo u najboljem interesu države da skupi neki think tank koji bi mogao da rukovodi, a da na suđenje pošalje advokate, jer je advokatisanje naše države ispalo jako loše. Od jednog ili drugog profesora Pravnog fakulteta to bi mnogo bolje uradili advokati.

DANI: To suđenje se koristi kao prepreka za suočavanje u Srbiji. Čim neko progovori o zločinu, zatvaraju mu se usta o plaćanju ratne štete.

POPOVIĆ: I sa tim se manipuliše. Pominju se neke milijarde koje niko nikad nije postavio kao odštetni zahtjev. Naknada štete, po opštim principima, dosuđuje se u skladu sa ekonomskim mogućnostima štetnika. To može da se plaća dugo, ali, naravno, kao što se kod pojedinca gleda da mu to ne ugrozi egzistenciju, tako se radi i kod državnih obaveza. Ja sam više puta čuo da je Bosancima stalo da se utvrdi istina, jer oni zataškavanje i laži koji dolaze iz Srbije doživljavaju kao dodatnu uvredu, poslije zločina koji je nad njima počinjen. Ja sam siguran da ne postoji niko ko bi bio spreman da tu tužbu povuče ili da se nagodi, ako nagodba ne podrazumijeva priznanje genocida. To je najteži motiv te tužbe. Sa srpske strane su davane strašne izjave. U Sudu je citirana izjava Vladislava Jovanovića, ambasadora SRJ-a u UN-u. U vrijeme kad je predlagan Vens-Ovenov plan, on je rekao da ne treba da se brinemo jer niko nikada nije plaćao štetu. Dakle, oni su razmatrali pitanje odgovornosti. Imali su Savjet za nacionalnu strategiju, čiji su zapisnici također u Sudu u Haagu. U njima se vidi da političari iz Srbije pokušavaju da nagovore bosanske političare da prihvate taj plan. I u tom savjetu sjede predstavnici SRJ-a, predstavnici Krajine, predstavnici Republike Srpske, predstavnici Vojske Jugoslavije, Vojske RS-a i Vojske Krajine. I na tom savjetu Momir Bulatović kaže: "Osvojili smo sve, sad treba to da prihvatimo, a naš krajni cilj - ujedinjenje svih srpskih teritorija, ostavit ćemo za neku drugu priliku." To kaže i Milošević: "Uspjeli smo da okupimo srpski narod pa nije važno da li je u jednoj ili tri republike, ali vremenom i to može da se postigne." Dakle, oni su bili potpuno transparentni u svojim namjerama. Očigledno je bila u pitanju najtješnja koordinacija - politička, vojna i finansijska.

DANI: Bilo je transparentno i to da su međunarodne peace keeping snage pustile da bi one zadržale teritoriju koju su srpske snage osvojile.

POPOVIĆ: Tako je. A druga američka strana (gledao sam to iz SAD-a), koja nije imala stomak da interveniše i zaustavi taj rat, izmislila je taj peace keeping jer je znala da, dok budu te snage na terenu, neće biti intervencije. I to će im biti dobar izgovor. I tako je to korišteno sve dok nije stvorena politička volja za intervenciju, iako u glavi sedam Povelje UN-a postoji obaveza da se spriječi genocid. Niko, međutim, nije mnogo volio to da radi. U svijetu su postojali i krupniji problemi, pa unutrašnji izborni i drugi razlozi itd.

DANI: Kakav je odnos tog suda u Haagu prema neadekvatnoj saradnji SCG-a sa Tribunalom sve do današnjih dana?

POPOVIĆ: To je bio dodatni argument bosanske strane da Srbija i danas krši Kovenciju o genocidu. SCG ima obavezu kažnjavanja počinilaca, ima čovjeka koji je optužen kao glavni kreator događaja u Srebrenici, zna se gdje se on nalazi, i to nakon pada Miloševića. Ova država je svjesno zaštitila čovjeka koga ima obavezu da kazni ili da ga preda Tribunalu. I to je bio vrlo ozbiljan argument kojim je odgovoreno na tvrdnju Radeta Stojanovića da ova država ne može biti odgovorna za postupke prethodnog režima. To nema nikakvog značaja, režimi nisu pravna lica. Ali i taj novi režim krši Konvenciju o genocidu time što svjesno krije optužene, ne hapsi ih, ne kažnjava i ne isporučuje.

DANI: Na Sudu je, dakle, najprije da utvrdi genocid. Kakav je postupak za određivanje nadoknade štete?

POPOVIĆ: Tom istom sudu može da se podnese zahtjev za naknadu štete. Onda Sud odlučuje po svom osećanju pravičnosti. Zna se da se šteta ne može nadoknaditi, ali može manje-više simbolično. Šteta koja je načinjena nenadoknadiva je, prije svega u ljudskim životima. A zaboravlja se i da su kamioni i kamioni četiri godine dovlačili u Srbiju opljačkanu robu: novac, predmete, dragocjenosti, kamione, avione, sve što je moglo da se preveze. I to je sve i danas u Srbiji. Ova država je za toliko bogatija. I sada se čude kad neko kaže: pa hajde platite to sada.

DANI: Postoji teza da je odgovornost Međunarodnog suda pravde još značajnija posle Miloševićeve smrti.

POPOVIĆ: Mislim da oni to ne gledaju tako. Tačno je da je to politički postalo još značajnije, ali ne znam zapravo šta znači "još značajnije". To je prvo suđenje za genocid u istoriji i to je po sebi epohalan događaj u međunarodnom pravu. Također i za zemlju koja je optužena za genocid. A pogledajte šta se tokom suđenja nalazi na prvim stranama naših novina. Negde je skrajnuto kao da se radi o nekom beznačajnom suđenju u Kragujevcu, Nišu ili Požarevcu, kao da se sudi oko neke međe. To je znak jedne patološke nesposobnosti da se sagleda stvarnost ove zemlje. Za mene je to suđenje značajnije od pitanja šta će biti sa Crnom Gorom ili Kosovom. To je nešto što će nas obilježiti u vjekovima koji dolaze, ali u trenutku kada se to događa, na prvoj strani novina je čovjek koji se s mosta sručio u rijeku, BK televizija i slične stvari. To pokazuje da nismo u stanju da shvatimo šta su događaji, šta je važno.

DANI: Nismo to shvatali ni kada se zlo dešavalo.

POPOVIĆ: Već tada su načinjeni napori da se to banalizuje i ignoriše. I srpsko društvo je još uvijek u istom stanju svijesti, ne razumije značaj toga što se tamo dogodilo. I onda se jave ljudi kao Miroljub Labus i Vuk Drašković (od kojih to ne bih očekivao, obojica su pravnici) i savjetuju bosansku stranu da se ne "igra vatrom" i traži nadoknadu za genocid, jer će to poremetiti odnose. To je neviđeni cinizam i ljudski nepojmljivo sljepilo. Mi smo izgubili u međusobnim odnosima svaku sposobnost da ocijenimo kako će onaj drugi shvatiti naše riječi, postupke, šta će misliti, i da bi trebalo da imamo neku odgovornost za tu komunikaciju. Povređujemo ljude bez potrebe.

DANI: Da li su to znaci nedostatka ljudskih svojstava?

POPOVIĆ: Pa, prilično smo ostali bez ljudskih svojstava. Mi više nemamo osjećanja za tragediju jer smo svašta nazivali tragedijom. Za ono što je stvarno tragično više nemamo nikakvog osjećanja. I za tragediju smo ostali nesposobni zato što se svaka stvar svjesno politički instrumentalizuje. I sve je važno samo onoliko koliko može da posluži političkom interesu. Ljudska dimenzija ostaje potpuno u sjenci. I ne pitamo se kako je moguće da su takvi ljudi vladali nama više od 10 godina.

DANI: Svi rokovi za izručenje Mladića su iza nas. Pomišljate li na mogućnost da se Mladić i Karadžić nikada ne nađu tamo gdje im je mjesto? Može li se to desiti?

POPOVIĆ: Nije isključeno, može i to da se desi. I to bismo nosili veoma dugo u sebi, kao klicu teške bolesti. Tako bismo i mi njih nosili. Onda bi se oni razlili kao otrov po cijelom srpskom društvu, jer bismo se konačno identifikovali s njima i odlučili da sa tim identitetom živimo. A to je jako teško. Koliko je to stvarno teško otkrile bi nedužne generacije, kao što su otkrivale njemačke kasnije generacije kada su se suočile sa tim otrovom.





Smrt u Haagu



Milošević nije izmakao pravdi



DANI: Poslije Miloševićeve smrti Tribunal kritikuju oni koji su protiv njega, ali i mnogi koji su ga podržavali. Da li je mogao da spriječi sudbinu Miloševićevog postupka?

POPOVIĆ: Ja od početka imam jednu zamjerku, mada ga podržavam i mislim da je to solidan sud. Tribunal je, iz straha da mu se ne prebaci da je smanjivao prava odbrane, dozvolio Miloševićevu takvo arčenje vremena i izlete u političke govore, koji nemaju veze ni sa optužnicom, ni sa suđenjem. I to je beskrajno produžilo postupak i bilo vrlo neprofesionalno. Ne treba Sud da razmišlja kako će biti percipiran, treba samo da radi svoj posao. Očigledno je to bila odluka koja je vodila računa o političkim okolnostima suđenja.

DANI: Miloševićev advokat Steven Kay zamjera Sudu što je 66 tačaka spojio u jednu optužnicu. Smatra da je nemoguće uspješno okončati tako obiman proces, posebno ako Sud nema kontrolu nad teritorijom o kojoj je riječ.

POPOVIĆ: To je tehnički tačno, i mislim da je on u pravu. Međutim, tek kada se spoje sve te tužbe (za Kosovo, BiH i Hrvatsku) može da se stekne prava predstava o tome da je to bio cjelovit projekat, da je sve zasnovano na istoj logici, da je rađeno istim metodama, da iza toga stoji ista ruka, ista vojska. Mislim da je logičnije bilo tužiti Miloševića ovako kako je tuženo, mada ne znam da li je trebalo uključiti tolike zločine. Možda je bilo dovoljno odabrati par najeklatantnijih i najmasovnijih zločina (koji se najlakše dokazuju), ne iscrpljivati se u svakom kosovskom i bosanskom selu. To je, iskreno rečeno, vrlo teško solidno dokazati jer je to projekat koji se tokom četiri godine odvijao na ogromnom prostoru i zahtijeva hiljade svjedoka. To je preambiciozno postavljeno, ali mislim da je Miloševića trebalo optužiti za sve zajedno, jer se tada najbolje vidi da je iza toga stajala ista politička platforma.

DANI: Richard Holbrooke, pak, smatra da je pravda više zadovoljena time što je Milošević umro sam u zatvorskoj ćeliji, nego tokom četiri godine procesa. Kako Vi to razumijete?

POPOVIĆ: To jedino ako shvatite da je isključivi cilj suđenja kažnjavanje krivca, ali to nije jedini cilj. Suđenje ima i druga dva, po meni značajnija, cilja: generalna prevencija i uspostavljanje novog pravnog, Kant bi kazao i moralnog, poretka. Nesumnjivo da je on propatio nesrazmjerno manje od njegovih žrtava, ali jeste, i on je kažnjen. Ali svrha suđenja nije samo to, svrha suđenja je da se u svjetskoj populaciji, u svijesti ljudi pojača vjerovanje da se zločin ne isplati. I da odgovornosti za zločine neće biti pošteđeni ni predsjednici država. To je bila ta važna poruka za koju je bilo veoma važno izreći presudu. I u tom smislu pravda jeste uskraćena. Ali, s druge strane, mislim da zločini nikada nisu tako temeljito dokumentovani kao u ovim balkanskim ratovima. Suštinsku istinu zna svako u Srbiji, ali postoji jedno refleksno poricanje, sasvim neiskreno, nekad potpuno licemjerno, a nekada povezano sa inatom i potrebom da se "spasi obraz naciji". Sve su to, sa istorijskog stanovišta, kratkoročne posljedice, kakvih je bilo u poslijeratnoj Nemačkoj, u Japanu itd. Teško može jedna nacija da asimiluje svijest koja tako temeljno povređuje njeno vrednovanje i samopoštovanje. Ali istorijska pravda će se jednog dana uspostaviti u svom punom značenju. U to nema nikakve sumnje.

DANI: Šta tako nezavršen postupak znači za uspostavljanje glavnog cilja međunarodne pravde?

POPOVIĆ: Ja mislim da je samo suđenje, optuženje i uspostavljanje tog suda poslalo poruku da se niko ne može zatvoriti u svoje granice i raditi šta hoće pozivajući se na suverenititet. Postoje univerzalne vrijednosti, koje će svijet braniti i postavljat će razna ograničenja da bi ih zaštitio. Promijenjena je i definicija suvereniteta. Mi kažemo zločin protiv čovječnosti, a humanity znači isto tako i čovječanstvo, znači radi se i o zločinu protiv čovječanstva. I zbog toga je i ustanovljena opšta nadležnost da svako može da sudi za genocid, ne samo međunarodni sud. Ja sam bio u Americi kad su stizale vijesti o onome što se događa u Bosni, i gledao sam kako ljudi istinski pate zbog toga, iako njih lično ne pogađa. Ali pogađa ih na jedan univerzalni ljudski način, jer su vidjeli u kakvom svijetu žive i nisu mogli to da prihvate.

[PipiDugaDevetka]

Neka plate! Neka plate teritorijom, ako drugačije nije moguće!

[zzzzz]

Neka plate! Neka plate teritorijom, ako drugačije nije moguće!

Platila je i Bugarska Srbiji tako sto im je dala Dimitrovgrad u nadoknadu stete jer para nisu imali, mada je iracionalno ocekivati da ce se tako nesto desiti u ovom slucaju.

Hipoteka zlocinca koju i dan danas nosi Njemacka nije laka, Srbija je vec ima ali je treba i pravno potvrditi

[PipiDugaDevetka]

Neka plate! Neka plate teritorijom, ako drugačije nije moguće!

Platila je i Bugarska Srbiji tako sto im je dala Dimitrovgrad u nadoknadu stete jer para nisu imali, mada je iracionalno ocekivati da ce se tako nesto desiti u ovom slucaju.

Hipoteka zlocinca koju i dan danas nosi Njemacka nije laka, Srbija je vec ima ali je treba i pravno potvrditi

Iracionalno je, onda, i pomirenje, i oprost, i ...

[Al-aqsa]

Ko to kaze ko to laze Srbija je mala, nije mala nije mala, Srbija je sve do Haga!!

Presuda u korist Bosne i Hercegovine ce biti potvrda da nasi borci nisu poginuli zalud. Poginuli su za svoju zemlju i narod. Ima li pred Bogom i ljudima casnije smrti!?

[muha_sa]

Ko to kaze ko to laze Srbija je mala, nije mala nije mala, Srbija je sve do Haga!!

Presuda u korist Bosne i Hercegovine ce biti potvrda da nasi borci nisu poginuli zalud. Poginuli su za svoju zemlju i narod. Ima li pred Bogom i ljudima casnije smrti!?

Zar poslije svega što su nam napakovali i aparthejd koji provode spram BiH---vjeruješ u MZ i njen lažni moral i pravdu ?
Boli me za presudu i Hag kad nas u getu drže--a još i stvaranje genocidne tvorevine na savjesti imaju---da li im je mirna savjest-međunarodnoj zajednici?

[everybody hurts]

Bas me zanima kako ce biti isplacena ta odsteta, ukoliko je dobijemo....

Ja se ne bih radovao unaprijed....

[mr__bosnjak]

Srdja Popovic


A sto se tice nadoknade, ona mora doci, ovako ili onako nema govora. Nebude li para uzmamo pokoji sandzacki grad.
Po svim pravima MZ bi takodze trebala da plati.

[Vodenjak]

Izvinjavam se na upadici ali me zanima kako pojedini mogu da citaju i jos i vjeruju ovome sto je objavljeno u zutoj i petoparackoj stampi?

[Fair Life]

Izvinjavam se na upadici ali me zanima kako pojedini mogu da citaju i jos i vjeruju ovome sto je objavljeno u zutoj i petoparackoj stampi?

A prije izvjesnog vremena u tim istim novinama nije im bio validan intervju sa Lovrenovicem...

PS. . .Srdjan Popovic je neosporno u pravu...

[Prenj]

Srdja Popovic


A sto se tice nadoknade, ona mora doci, ovako ili onako nema govora. Nebude li para uzmamo pokoji sandzacki grad.
Po svim pravima MZ bi takodze trebala da plati.

Pod uslovom da u njemu jos uvijek ima stanovnika.

[Fair Life]

Srdja Popovic


A sto se tice nadoknade, ona mora doci, ovako ili onako nema govora. Nebude li para uzmamo pokoji sandzacki grad.
Po svim pravima MZ bi takodze trebala da plati.

Zasto sandzacki ??

[UBL]

...

[bosan]

Tudje necemo- svoje ne damo.
Koja je to glupost ,cuj dobiti neki grad za odstetu.

[kekec]

Ma kakav grad, sta ce nam grad. Najbolje je de odsteta ide u naturi.
Vojvodina je podrucje na kome se proizvode zitarice. Kao naknadu za
odstetu, mogu nam svake godine isporucivati npr. 45 miliona kg psenice.
Na taj nacin ce svaki stanovnik BiH dobiti po 10 kg (porodica cca 40 kg).
Kad nasa vlada ne moze i ne zna nista uciniti da sprijeci gladovanje sve
veceg broja stanovnika, bar na ovaj nacin da se stanje popravi.
A mogu proizvoditi u Zastavi auta i u BiH da se prodaju po proizvodnim
cijenama (ono, rade za nas ).
Ako odsteta ide u lovi, niko je nece vidjeti, a ni osjetiti. Nasi znaju pos´o.

[everybody hurts]

Vi se ponasate kao da smo vec dobili tuzbu

[winetou]

Da bi Srbija platila toliku odštetu morala bi se razviti, a to bi za Bosnu bilo gore nego da ne plate odštetu.

Samo upozoravam, ali sigurno neko zna bolje od mene

[Vodenjak]

Da bi Srbija platila toliku odštetu morala bi se razviti, a to bi za Bosnu bilo gore nego da ne plate odštetu.

Samo upozoravam, ali sigurno neko zna bolje od mene

To ono Dobricinino: "Nama treba demokratska Hrvatska i slaba Srbija"?

[winetou]

Nije to to. Ako se već govori o npr. 800 milijardi odakle će to Srbija dati ?
A Njemačka i Engleska su najbolji primjer.

A zna se da je Bosna najslabija pa prema tome Bosni je najbolje da u okruženju ima dvije bezvezne države. To je najsigurnije.

[zavrzlama]

BIH trebaju jake demokratijom susjedne zemlje..a ne slabe jer to slabe znaci jaki radikali u srbiji i belaj Bosni....tako isto sa Hrvatskom.

[winetou]

Da su ne znam ti koliko demokratske u svakom slučaju će se sve odraziti na BH privredu.

[jeza u ledja]

Odlican intervju, bas sam ga s uzivanjem citao.

[mosor1]

Da su ne znam ti koliko demokratske u svakom slučaju će se sve odraziti na BH privredu.

Onda jedino preostaje da Bosna digne sidro i premjesti se iz Evrope na neki drugi kontinent. Mozda da se Bosanci dogovore s nekim azijskim ili africkim narodom o zamjeni teritorija, jer se komsiluka ne mozes rijesiti na drugi nacin.

[Murisno1]

jel to onaj što se par puta pojavljivo u Centralnom ...
mislim da jeste taj ..

ako je ovo istina , onda svaka mu čast ...

[mr__bosnjak]

Srdja Popovic


A sto se tice nadoknade, ona mora doci, ovako ili onako nema govora. Nebude li para uzmamo pokoji sandzacki grad.
Po svim pravima MZ bi takodze trebala da plati.

Pod uslovom da u njemu jos uvijek ima stanovnika.

Naravno Ha ha al´ ce se cetama insh-Allah obit agresija o´nos pa sami izgube teritorije na kojoj su mucili Bosnjake stoljecima