Interviju r.Alije Izetbegovica za S. Evropu

[focak]

Slucajno kopkajuci po forumima nadjem jedan interesantan interviju r.Alije Izetbegovica koji je dao za Slobodnu Evropu. Posto na ovom forumu ima dosota osoba koje uzimaju pravo pa da na svaki nacin ospore ocrne i svale svu krivicu bez imalo respekta na jednu osobu bio sam primoran da ga prenesem ma da je podug ali ja sam ako pomaze izboldiro pitanja. Istina se mora znati, a bez ISTINE nema mirne buducnosti.


[quote] EKSKLUZIVNO - A. IZETBEGOVIĆ: ZA KARAĐORĐEVO SAM DOZNAO OD KIRE GLIGOROVA

Moderator: Nenad PEJIĆ

NAŠ SAGOVORNIK JE ALIJA IZETBEGOVIĆ, PREDSJEDNIK STRANKE DEMOKRATSKE AKCIJE I VIŠEGODIŠNJI PREDSJEDNIK PREDSJEDNIŠTVA BIH

RADIO SLOBODNA EVROPA

Gospodine Izetbegoviću, prvo pitanje je općeg karaktera. Da li se rat mogao izbjeći?

IZETBEGOVIĆ

Na to pitanje je jako teško odgovoriti, ali mislim da se rat mogao izbjeći, da nije bio neizbježan. Ako razmišljamo o onim danima odosno godinama ili mjesecima koji su ratu prethodili, onda se vidi da je u Jugoslaviji bila jedna nesretna konstelacija ličnosti, ali i van Jugoslavije, u svijetu. U Jugoslaviji Milošević i Tudjman sa svojim ciljevima, metodama, gledanjima, a možda i svojim naravima, može se i to reći. Van Jugoslavije imamo predsjednika Busha, predsjednika Mitterranda, Majora, znači ljude koji nisu bili dovoljno zainteresovani za Jugoslaviju. Svijet je bio ravnodušan prema onome što se dogadja. Dakle, to je neka kombinacija svih tih faktora. Amerika je smatrala da je Jugoslavija evropski problem. Evropa, iako ekonomska sila, zbog mehanizma odlučivanja politički je slaba. Taj mehanizam u svim važnim pitanjima predvidja konsenzus i naravno članice EU nikad ne mogu da se slože o nekom radikalnom potez. Dakle, ruke Evrope su bile u tom pogledu vezane. Kad je riječ o ratu u Jugoslaviji općenito i ako se vaše pitanje odnosi specifično na Bosnu i Hercegovinu, znači da li se rat u Bosni i Hercegovini mogao izbjeći, onda bih mogao reći da se rat prije izlaska Slovenije i Hrvatske još uvijek mogao izbjeći sa bosanskohercegovačkog stanovišta, ali nakon izlaska Slovenije i Hrvatske iz Jugoslavije, rat se više nije mogao izbjeći. Ili se mogao izbjeći, ali naravno samo pod uvjetom kapitulacije. Ali pošto kapitulacija nije dolazila u obzir, opcija koja je preostajala je bio rat.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Prije nego što ste dobili izbore i naravno prije rata, da li ste vezivali zastave sa HDZ-om i SDS-om? Da li ste bili svjesni da je to bio mnogo više savez protiv Saveza komunista nego savez za Bosnu i Hercegovinu?

IZETBEGOVIĆ

Suviše me direktno pitate. Ja ih nisam vezivao, ja sam bio protiv vezivanja. Vezivanje me je ljutilo vjerojatno kao i vas. Ta vrsta saradnje sa HDZ-om i SDS-om nije bila politika SDA. Mi smo te stranke jednostavno primili kao fakt, kao činjenicu, kao rezultat slobodnih izbora koje smo mi prihvatili. Vezivanje zastava pokazuje neku emotivnu vezu koju mi nikad nismo imali sa ove dvije stranke. To su incidentni slučajevi. Vi ne možete na jednom skupu gdje ima 50.000 ljudi kontrolirati ponašanje 15, 20, 50 ljudi i to što oni rade. Uglavnom, ja za to nikad nisam bio i uvijek sam apelirao da se to sprječava, da se to ne čini. [/b]

RADIO SLOBODNA EVROPA

Da obrnemo pitanje. Da li ste bili svjesni da je koalicija te tri stranke više koalicija protiv SK nego koalicija za Bosnu i Hercegovinu?

IZETBEGOVIĆ

SK je bio jako slab. Oni su dobili na izborima, koliko se sjećam, 14 mandata. Reformisti, njihovi saveznici, su dobili 13 mandata. Prema tome, od 240 svega 27. Tako da nismo imali specijalnog razloga da se osobito brinemo za to šta misli SK o tom pitanju. Medjutim, stoji to da mi nismo imali emotivnu vezu sa ove dvije stranke.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Biljana Plavšić je u razgovoru za ovaj program rekla da je ona bila protiv prijedloga koji je iznesen na Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, da Fikret Abdić bude prvi čovjek Predsjedništva i rekla je da Srpska demokratska stranka podržava Aliju Izetbegovića, a ne Fikreta Abdića. Da li se sjećate toga?

IZETBEGOVIĆ

Ja ne znam šta se dogadjalo iza kulisa. Medjutim, mene je formalno za predsjednika predložio pokojni Nikola Koljević. Jer, svakako je trebao doći Musliman za predsjednika, a ja sam bio predsjednik najjače muslimanske stranke i to je bilo logično rješenje.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Jedno pitanje o referendumu o samostalnosti BiH. Kasnije se ispostavilo, što se čak i danas priča, da najmanje dvije trećine gradjana treba da se izjasni za nezavisnost na referendumu da bi jedna država bila nezavisna odnosno da bi imala kredibilitet da traži nezavisnost. Ispostavilo se da su dvije trećine gradjana bile za nezavisnost, ali da to više nije bilo bitno, jer je rat već bio pripremljen.

IZETBEGOVIĆ

Rat je očigledno bio pripremljen. To se vidjelo iz kasnijih dogadjaja, pa čak i izravno iz dokumenata koji su bili zaplijenjeni, a do kojih smo došli. Referendum je, medjutim, bio bitan s obzirom na karakter rata. Imamo situaciju – rat prije referenduma i rat nakon referenduma. Rat prije referenduma je gradjanski rat, a rat nakon referenduma je agresija. I zato je referendum bitan.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Da li je tačno, gospodine Izetbegoviću, da je vama Slobodan Milošević nudio da budete prvi čovjek jugoslavenske federacije ili konfederacije, pod uslovom da Bosna i Hercegovina ostane u Jugoslaviji?

IZETBEGOVIĆ

To je tačno. To se dogodilo u zgradi Saveznog izvršnog vijeća negdje u ljeto 1991. godine. Dugo smo šetali u onoj velikoj auli zgrade Saveznog izvršnog vijeća i tada mi je on rekao da on smatra da bih ja trebao biti prvi predsjednik takve jedne države. Naravno, riječ je bila o krnjoj Jugoslaviji. On nije upotrebio tu riječ, već je rekao Jugoslaviji kakva bude, kakvu možemo napraviti i da bih ja trebao biti njen prvi predsjednik. Ja sam to vrlo izričito odbio.

RADIO SLOBODNA EVROPA

S kojim razlozima, da li se sjećate?

IZETBEGOVIĆ

Prije svega krnja Jugoslavija mi nikako nije bila prihvatljiva. To se vidjelo i iz kasnijeg razvoja stvari. Naime, ne bi se mogao izbjeći rat da smo prihvatili krnju Jugoslaviju. Došlo bi do srpsko-hrvatskog rata na teritoriji Bosne i Hercegovine, jer se Bosna i Hercegovina ne bi mogla mirom podijeliti, čak i da smo to prihvatili.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Da li je taj prijedlog imao veze sa razgovorima koje je vodio akademik Muhamed Filipović sa predstavnicima Jugoslavije?

IZETBEGOVIĆ

To je moguće. Naime, to je bilo negdje u isto doba, jula, avgusta 1991. godine. Ali, ja mislim da je bitno pomenuti da je te razgovore pored gospodina Filipovića vodio i Adil Zulfikarpašić i to kao čovjek broj jedan. To je, ipak, bio dvojac u kojem je Zulfikarpašić vodio glavnu riječ. Dakle, možda je to bilo u vezi s tim. Iz dokumenta koji je tamo potpisan, mislim da je imao svega nekih osam članova, bilo je jasno da se njime instalira krnja Jugoslavija, iako se nije bilo bas sasvim jasno vidjelo. Zulfikarpašić i Filipović su, možda u najboljoj namjeri, ali i u naivnoj želji da sačuvaju mir po svaku cijenu u Bosni i Hercegovini, pristali na tako nešto. Za mene je to bio pristanak na vlast Miloševića u toj krnjoj Jugoslaviji i na vlast Karadžića u Bosni i Hercegovini, a to je za bošnjački narod bilo neprihvatljivo.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Iz toga što ste sad rekli, proizilazi da to i nisu bili razgovori uz vašu saglasnost.

IZETBEGOVIĆ

Oni su počeli te razgovore uz moju saglasnost, ali ja sam se onda iz toga isključio. Vidite, oni su sami išli u Beograd, a ja sam ostao kao posmatrač da vidim šta bi se moglo postići. Nisam htio da otežam, niti da onemogućim nikakav pokušaj koji bi išao na neko sporazumno, mirno rješenje problema u Jugoslaviji, makar prema njemu imao odredjene rezerve, znači iako ne bih bio siguran u njegov uspjeh i tako dalje. U ovom slučaju nisam bio uvjeren u uspjeh tih razgovora, medjutim oni su me uvjeravali da je Milošević spreman da se sporazumije, da se nadje jedno miroljubivo političko rješenje za Jugoslaviju. Došli su kod mene u kabinet, mislim da je to bilo negdje koncem jula, i ja sam im rekao da mogu govoriti u tom pogledu i u moje ime. Oni su to, mislim, Miloševiću i rekli i bili su u pravu, jer su zaista govorili i u moje ime. Medjutim, kad se taj dogovor našao na stolu, tada je bilo prilično jasno da to ne garantuje opstanak Jugoslavije. Hrvati su taj ugovor dočekali “na nož”. Kljujić je to nazvao dogovorom dva naroda iza ledja trećeg. Komšić je to napao kao veleizdaju, što je rekao u jednoj svojoj izjavi koncem avgusta 1991. godine. Dakle, to nije bio dogovor koji je objektivno vodio opstanku Jugoslavije, za što bih se ja uvijek bio zalagao, već je on na ovaj ili onaj način instalirao jednu krnju Jugoslaviju, a to je značilo vlast Miloševića i Karadžića, tog dvojca.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Dosta ljudi danas misli da je predratna podjela, hajde da kažemo i poratna, ali ključno je da je predratna podjela glasača na nacionalne stranke preduslov rata. Ja pretpostavljam da se vi s tim ne slažete.

IZETBEGOVIĆ

Ne slažem. Mislim da sve okolnosti koje su kasnije objavljene, ukazuju na to da je rat pripreman. Naime, Milošević je imao dvije opcije. Jedna je opcija bila da se sačuva Jugoslavija u postojećim granicama, uz dominaciju Srba koja je već postojala, posebno u nekim osjetljivim službama kao što su bile diplomatija, vojska, policija i tako dalje. Ili, ako to nije moguće, onda jedna krnja Jugoslavija bez Slovenije i bez dijela Hrvatske, ali sa čitavom Bosnom i Hercegovinom. U toj situaciji, da je na izborima čak pobijedio Savez reformista ili SK, mislim da bi došlo do rata, jer Hrvati ne bi prihvatili podjelu Bosne i Hercegovine na taj način, Tudjman ne bi to prihvatio. Hrvati ne bi prihvatili da ostanu u krnjoj Jugoslaviji. Došlo bi do srpsko-hrvatskog rata na teritoriji Bosne i Hercegovine, bez obzira ko bi tu vladao. Dakle, ne mislim da je razlog izbijanja rata činjenica da su pobijedile nacionalne stranke. I da nisu pobijedile, stvari bi se razvijale na isti način. Beograd bi imao iste apetite – uspostaviti liniju Karlovac-Karlobag-Virovitica i sve to pripojiti budućoj Jugoslaviji, što je, naravno, potpuno suprotno hrvatskim interesima. Hrvati ne bi htjeli tu ostati, pogotovo što bi tu bili zahvaćeni i dijelovi Hrvatske. Tako da bi sigurno došlo do hrvatsko-srpskog rata.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Da li je tačno da je Evropska unija nudila bivšoj Jugoslaviji četiri milijarde dolara da se izbjegne rat? To su nam rekli neki članovi Predsjedništva Jugoslavije koji su učestvovali u razgovorima na Brionima gdje je to navodno bilo ponudjeno. Da li vam je to poznato?

IZETBEGOVIĆ

Ne bih to mogao potvrditi. Čuo sam i sam za te priče, ali ni od koga kompetentnog, već preko medija neke komentare koje su išli u tom pravcu.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Pretpostavljam da se slažete da je raskršće rata, pa ako hoćemo i u Bosni i Hercegovini, ustvari bio rat u Sloveniji. Da li je taj rat, po vašim informacijama, bio dogovoren rat?

IZETBEGOVIĆ

Mislim da nije bio dogovoren. Vratio bih se na one dvije Miloševićeve opcije. Jedna je bila Jugoslavija u ranijim granicama sa dominacijom Srba i druga, ako to ne može, onda krnja Jugoslavija pod dominacijom Srba, do linije Karlovac-Karlobag-Virovitica. Dakle, kada su Slovenci pružili otpor, Milošević je odmah posegao za drugom opcijom. Pomirio se s tim i prepustio Sloveniju. Prema tome, ne mislim da je rat bio dogovoren. Već je postojanje ove dvije opcije, sa snažnim otporom Slovenaca protiv Miloševićeve prevlasti, dovelo do toga da se on odmah, bez puno razmišljanja, opredijelio za ovu drugu opciju, uputio u tom pravcu odnosno dao odredjene instrukcije jugoslovenskom vojnom vrhu koji je prihvatio povlačenje iz Jugoslavije. Tada je bilo jasno da se Milošević ne bori za Jugoslaviju, niti da se vojni vrh više bori za Jugoslaviju, da su digli ruke od Jugoslavije.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Gradjani bivše Jugoslavije, bez obzira na nacionalnost, i dan danas kad sa njima razgovarate, imaju jako loše mišljenje o sastancima predsjednika predsjedništava bivših republika odnosno pokrajina.

IZETBEGOVIĆ

I ja bih mogao reći da imam loše mišljenje o tim sastancima. Postoje ocjene dogadjaja u trenutku kad se one zbivaju, prije nego što se zbivaju i nakon što su se zbili. Znate ono “generali poslije bitke...” Važni su generali u bici, a ne poslije bitke. Poslije bitke svi smo generali. Ja sam mogao da odbijem da prisustvujem tim sastancima. Medjutim, šta bi danas generacije rekle - bila je šansa, Izetbegović je otklonio tu šansu. Ja nisam smio da otklonim nijednu šansu koja je možda mogla voditi mirnom rješenju. Sastanci Predsjedništva su bila jedna od tih šansi, ma koliko ja lično sumnjao u njihov uspjeh. Ja sam se svim srcem zalagao da se ti sastanci održe. Insistirao sam da se na njima razmatraju važne stvari koje su se ticale opstanka zemlje i da se najozbiljnije razgovara o tome. Bilo je vrijedno pokušati. Bez tog pokušaja mislim da bismo danas sebi predbacivali, i drugi bi nam predbacivali, da smo propustili jednu od šansi da se izbjegne rat.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Da li ste pokušavali izmedju ostalog i zbog toga što ste bili slabi, što ste predstavljali državu koja je bila slaba?

IZETBEGOVIĆ

Vrlo moguće. Filozofija i politika donekle proističu iz objektivnog položaja ljudi. Ali, moj glavni motiv da se Jugoslavija očuva bio je to što je bošnjački narod bio naseljen u dugom pojasu od Novog Pazara pa sve do Zagreba, znači preko čitave zemlje. I svako cijepanje Jugoslavije dovodi do cijepanja bošnjačkog naroda do kojeg mi je bilo jako mnogo stalo. Na koncu bio sam izabran ispred bošnjačkog naroda i bio sam dužan da se o njemu staram, ne samo kao njegov pripadnik nego i kao izabrani predsjednik. Dakle, bošnjačkom narodu je opstanak Jugoslavije odgovarao, ne po svaku cijenu, naravno, nego neke manje ili više rekonstruirane zemlje.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Na sjednici Predsjedništva bivše Jugoslavije Bogić Bogičević, dakle član Predsjedništva Jugoslavije ispred Bosne i Hercegovine, dao je peti glas protiv uvodjenja vanrednog stanja. Ne znam da li je bezobrazno pitanje, ali jeste li vjerovali da će Bogić Bogičević, hajde da kažemo, časno odigrati svoju ulogu člana Predsjedništva?

IZETBEGOVIĆ

Vi me pitate u peRadio Slobodna Evropaktu – jesam li vjerovao. Ja nisam mogao vjerovati, niti nevjerovati, jer nisam ni znao šta ga čeka na tom sastanku, a mislim da to nije znao ni on. Nama nije rečeno da će se raspravljati o pitanju uvodjenja vanrednog stanja. Ovo govorim po sjećanju, naravno. Oni su nakon dolaska u Beograd, mjesto da odu u zgradu Predsjedništva, sa aerodroma odvedeni u Generalštab zbog psihološkog i drugog pritiska na njih. Mogu vam samo reći da je čin gospodina Bogičevića bio veoma hrabar i da mu ja izražavam divljenje za stav koji je tada pokazao u tim uvjetima.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Vi ste bili suočeni sa kartama o podjeli Bosne i Hercegovine koje su već bile pripremljene. Ko vas je informirao o dogovoru u Karadjordjevu izmedju Miloševića i Tudjmana?

IZETBEGOVIĆ

Predsjednik Kiro Gligorov. Sutradan nakon što je to saznao doputovao je u Sarajevo, mislim da je tom prilikom došao i na jedan sastanak zajedničkog Predsjedništva, ali je došao dan ranije i rekao mi: “Moram ti saopštiti jednu tužnu stvar, imam jednu vrlo lošu vijest za tebe, a to je da su se jučer sastali Tudjman i Milošević i razgovarali o podjeli Bosne i Hercegovine.” Dakle, to je bio predsjednik Gligorov.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Kakva je bila vaša prva reakcija, ako se uopće sjećate? Vi ste, pretpostavljam, za to znali, ali ste se u tom trenutku suočili sa činjenicom.

IZETBEGOVIĆ

Ja sam rekao da to, naravno, ne dolazi u obzir. Zapravo sam ga pitao da li je u to siguran, jer sam sumnjao u mogućnost da je takav razgovor uopšte mogao biti vodjen, znači direktan razgovor o podjeli zemlje izmedju dva tada odgovorna čovjeka. Gligorov je rekao da ima pouzdane informacije, na šta je moja reakcija bila da ćemo se mi tome oduprijeti politički i na svaki drugi način.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Čini mi se da je gospodin Gligorov u razgovoru za ovaj program rekao da je on kod Tudjmana čak vidio i kartu podjele gdje je svako selo bilo obilježeno, podijeljeno.

IZETBEGOVIĆ

Prema nekim vijestima vidio je kod Tudjmana i kartu, navodno mu je Tudjman to pokazao.

RADIO SLOBODNA EVROPA

A, vama nije?

IZETBEGOVIĆ

Koliko se sjećam, meni nije rekao da je vidio kartu, nego da je samo od učesnika skupa u Karadjordjevu, pouzdanih ljudi koji nisu skloni da govore neistine, saznao da su vodjeni razgovori o toj podjeli.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Takodjer bih vas htio pitati o jednoj ponudi koju ste vi dali predsjedniku Hrvatske, Franji Tudjmanu. Nudili ste konfederaciju. To je poznato i napisano. U toj konfederaciji čini mi se da ste nudili da gospodin Špegelj bude prvi čovjek zajedničke armije. Da li je taj prijedlog za konfederaciju koji ste vi dali predsjedniku Tudjmanu, bio razradjen do detalja? Do koje mjere ste razradili taj prijedlog?

IZETBEGOVIĆ

To je bila jedna puka deklaracija, nešto kao pismo o namjerama. A, ovo dalje, o Špegelju, to nije bilo na papiru, to su bili usmeni razgovori. Naime, ja sam htio da umirimo hrvatsko-bošnjački sukob ili hrvatsko-bošnjački rat, ako hoćete, pošto je Hrvatska na odredjen način bila uključena u taj rat. Htio sam poručiti Hrvatima da se ne trebaju osjećati ugroženima i da nemaju razloga da vode rat u Bosni i Hercegovini, da smo mi spremni na konfederaciju, ali to nije bilo ništa više od pisma o namjerama i to je na tome i ostalo, dakle ostalo je mrtvo slovo na papiru.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Predsjednik Tudjman je to odbio?

IZETBEGOVIĆ

Nije odbio. On je to ustvari potpisao. Ali, nije radio na realizaciji, već je to potpisao i dalje radio na realizaciji velike Hrvatske, jer je to bila njegova kombinacija. Njegova iskrena kombinacija nije bila nekakva konfederacija, već uzeti jedan komad Bosne i Hercegovine.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Postavio bih vam još dva pitanja u vezi uloge medjunardone zajednice. Tokom čitavog rata vodjeno je mnogo pregovora na raznim mjestima. Vi ste na svim tim pregovorima bili, prirodno. Posebno bih htio da izdvojim jedan dogovor koji je bio postignut u Lisabonu. To je ona poznata situacija koju ste vi nekoliko puta objašnjavali u novinama. Dobro se sjećam, ako sam dobro pročitao, u Lisabonu ste pristali na dogovor, a po povratku u Bosnu i Hercegovinu ste od tog dogovora odustali. Da li se sjećate zašto ste pristali i zašto ste onda odustali?

IZETBEGOVIĆ

Svugdje postoji strategija i taktika. Ljudi to često ne razlikuju i brkaju. Naša strategija je bila: cjelovita, demokratska Bosna i Hercegovina. Ovi lisabonski razgovori koje vi spominjete, bili su, koliko se sjećam, koncem mjeseca februara. Jedno pet do šest dana prije referenduma. Ja sam vam maloprije rekao kakav je referendum imao značaj za Bosnu i Hercegovinu. To je značilo preći rubikon, pa biti sa ove ili sa one strane rubikona. S ove strane rubikona je agresija, a s one strane je gradjanski rat. Tako da je nama je bilo izuzetno važno da se taj referendum održi. U toj situaciji ja sam verbalno dao podršku tom dokumentu, ali sam odbio da ga potpišem i do potpisivanja nije došlo. Opšte je poznato da taj papir nije nikada potpisan. Naime, dokument je sadržavao i neke pozitivne stvari. Garantovao je cjelovitost bosanskohercegovačke države u postojećim granicama, medjunarodno priznatim, i nezavisnost zemlje. Ali, imao je i negativnu stvar, a to je da je predvidjao etničke regionalizacije koje su za nas bile neprihvatljive. Dakle, bilo je i dobrih i loših stvari. Ja sam rekao da je to dokument koji je dobar za nastavak razgovora i da ćemo te razgovore nastaviti i mi smo ih kasnije nastavili u Briselu. Ali je bilo neophodno da ga ne odbijem tada, jer bi referendum došao u pitanje. Referendum se održavao 29. februara, a razgovori u Lisabonu 22. ili 23. februara, dakle jedno sedam dana prije referenduma, a bilo je vrlo važno za Bosnu i Hercegovinu da se referendum održi.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Kada danas razmišljate o tim evropskim političarima koji su dolazili i ubjedjivali vas, pretpostavljam prije svega iz svojih interesa, da se nešto uradi, kako biste danas definirali ponašanje pojedinih evropskih država u tom vremenu u odnosu na Bosnu i Hercegovinu. To pitam zbog toga što hoću da vam postavim još jedno pitanje, a to je kad bi današnja evropska politička garnitura tada bila na vlasti, da li bi stav Evrope prema Bosni i Hercegovini bio drugačiji?

IZETBEGOVIĆ

Naime, ne mogu reći da pouzdano znam kakav je bio realan stav pojedinih evropskih zemlja prema Bosni i Hercegovini. Verbalni, javni stav je bila podrška Bosni i Hercegovini. A, druga stvar je bila ponašanje kroz diplomatiju, kroz političke uticaje ovdje, kroz politiku UNPROFOR-a ovdje i tako dalje. Bilo je tu izvijesne dvojnosti u ponašanju evropskih sila. Najtačnije je upotrebiti riječ dvojnost. Ta dvojnost se osjećala, recimo, u francuskom ponašanju, u britanskom, a namanje u njemačkom. Uglavnom, nisam bio zadovoljan, jer je bilo teško odgovarati na poteze evropskih diplomata za koje nikad niste znali šta tačno znače.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Vi i vaša ekipa koja je bila krajnje neiskusna, poredeći vaše iskustvo sa zapadnim svijetom naravno, morali ste se nositi sa ekipama ljudi, i njihovim interesima, koje su bile krajnje iskusne. Znači, niste imali toliko iskustva, ni Vi osobno, niti vaši saradnici, a imali ste preko puta sebe ljude koji su imali i imaju vjekovno iskustvo kako porobljavati, kako prevariti, kako pregovarati.

IZETBEGOVIĆ

Mi smo bili jedna neiskusna diplomatija, prije svega jedna potpuno mlada država. Ali, mislim da smo se, sve u svemu, dosta dobro nosili u toj situaciji sa ovima koji su imali to, kako kažete, vjekovno iskustvo u tome kako se to radi sa malim narodima. Medjutim, moj opći utisak je da ne postoje geniji u politici i diplomatiji. Geniji postoje u nauci, umjetnosti i tako dalje, ali moj osobni utisak je da su u politici i diplomatiji manje-više svi osrednji.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Kad ste razgovarali sa tim političarima, da li ste znali ko bi odmah podijelio Bosnu i Hercegovinu, a ko ne bi?

IZETBEGOVIĆ

Ne, to nisam znao. Niko nikada direktno nije govorio o podjeli Bosne i Hercegovine. Ako uzmemo Kutiljerov plan, pa Carringtonov plan, pa Vance-Owenov, Owen-Stoltenbergov plan i tako dalje, svi ti planovi su garantirali opstanak Bosne i Hercegovine. Dakle, to je bio nekakav, da kažem, zvaničan, formalni stav. Bilo je tu vjerovatno i ljudi koju su može biti pod uticajem propagande, srpske ili hrvatske, sumnjali u održanje Bosne i Hercegovine. To se ponekad moglo primijetiti iz razgovora. Medjutim, formalno-pravno niko nije zastupao stav podjele Bosne i Hercegovine. Bilo je tu ljudi koji su može biti to izražavali na taj način što su podržavali etničku notu u Bosni i Hercegovini, suviše potcrtavali važnost etničke note i etničkih granica. Oni nisu shvatali da etničke granice u Bosni ne postoje, da je narod izmiješan, da se de fakto ne može reći da tu žive Srbi, Hrvati i Bošnjaci, nego mješavina tih naroda, da je to ono što je karakteristično za Bosnu i Hercegovinu, da tu nema čitavih etničkih cjelina teritorijalno razdijeljenih. Da ih ima, Bosna i Hercegovina ne bi mogla opstati. Radilo se o tome da je Hrvata bilo od Neuma do Brčkog po jednoj dijagonali, po drugoj dijagonali od Višegrada do Velike Kladuše, Srba isto tako. Dakle, tu je bila mješavina naroda i tu karakteristiku Bosne i Hercegovine mnoge diplomate nisu razumijevale, nisu znale. To je bila vrlo važna stvar, a za njih je to bila samo nijansa. Oni su znali da tu žive tri naroda i mislili su da ta tri naroda žive jedni pored drugih, a ne zajedno jedni sa drugima.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Je li tačna teza da je gospodin Mitterrand dolaskom u Sarajevo faktički spriječio intervenciju?

IZETBEGOVIĆ

Ja nisam u to uvjeren. Mislim da do intervencije ne bi došlo ni u kom slučaju. U posljednjem razgovoru sa lordom Carringtonom, on mi je rekao: “Nema vam drugog izlaza nego da pregovarate.” Ja sam mu rekao da druga strana nije spremna na nikakve druge pregovore osim o kapitulaciji. Onda me je on pitao: “Pa, šta ćete činiti?” Ja kažem: “Borićemo se.” On kaže: “Ne znate s kim imate posla.” Samo mi je tada rekao: “Znajte, niko neće intervenisati. Molim vas da u tom pogledu ne budete ni u kakvoj zabludi. Nikada niko neće intervenistati u Bosni i Hercegovini.”

RADIO SLOBODNA EVROPA

A, jeste li ste znali s kim imate posla?

IZETBEGOVIĆ

Jesam.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Pročitao sam da ste rekli da vam je jedan od najtežih trenutaka rata bio kad ste se vraćali sa jedne medjunarodne konferencije i kad ste bili faktički uhapšeni na sarajevskom aerodromu.

IZETBEGOVIĆ

Da, to sam negdje rekao. To je bilo 2. maja 1992. godine. Mislim da sam bio u Lisabonu i vraćali smo se, ne znajući šta se taj dan dogadjalo u Sarajevu. A, u Sarajevu se taj dan odigrala odlučna bitka izmedju naoružanih gradjana Sarajeva i Jugoslovenske narodne armije. To su bile ulične borbe. Jugoslavenska narodna armija je krenula iz nekoliko pravaca da zauzme Predsjedništvo, naišli su na otpor i povukli se negdje predveče u kasarne, a mi smo u trenutku kada se to sve smirilo, te večeri, sletili na aerodrom. Ja, Lagumdžija i moja kćerka Sabina koja je sa mnom išla kao prevodilac za engleski jezik. Te večeri smo mi bili smješteni u Lukavici u nekoj njihovoj komandi. Za mene je improvizirana neka spavaonica u kancalariji komadanta, generala Djurdjevca, a po Sabinu je došla neka žena koja se predstavila kao ljekar, da ide spavati s njom. Ja čitavu noć uopće nisam spavao od brige za Sabinu s jedne strane i s druge strane iz kruga kasarne su čitavu noć doslovno bljuvali vatru na Sarajevo, pucali iz minobacača, topova, artiljerije i tako dalje. Sad ne znam da li zbog te opće buke ili zbog brige, ali to je bila jedna od noći u kojoj nisam oko sklopio. Na zidu je stajao neki stari vojnički sat, gledao sam sate kako prolaze i do ujutro nisam uopće zaspao. Medjutim, to se hvala bogu na neki način okončalo 3. maja popodne, bili smo oslobodjeni.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Da li ste bili uhapšeni zato što je to nekome palo na pamet ili se neko za to pripremao? Da li imate ikakvih saznanja na tu temu?

IZETBEGOVIĆ

Mislim da je to bila izravna posljedica ovih dogadjaja koji su se tog dana zbivali u Sarajevu, znači sukoba izmedju Jugoslavenske narodne armije i gradjana Sarajeva, zapravo jedinica sastavljenih od ljudi koje smo mi pripremili i naoružali za odbranu grada. Jugoslovenska narodna armije je, naravno, mene smatrala krivcem za sukob i mislim da je ta odluka donesena na prečac, ne vjerujem da je bila planirana.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Drugi sasvim sigurno težak trenutak za vrijeme rata, to ste takodjer rekli, je Srebrenica. Danas se spekulira svašta na temu zločina počinjenih u Srebrenici. Jedna od spekulacija je ta da je Srebrenica praktično namjerno predata.

IZETBEGOVIĆ

To je glupost. Srebrenica je bila opkoljena dugo vremena. Mi ovdje opkoljeni, oni tamo opkoljeni. Koridor izmedju Tuzle i Srebrenice brane srpske snage koje održavaju vezu sa zapadnim dijelovima Bosne, brane ga svim sredstvima kao što su branili i Posavski koridor i mi nismo mogli da pomognemo Srebrenici. Održavali smo helikoptersku vezu pod krajnjim rizikom. Naoružali smo tamošnje jedinice sa strijelama F-4 ili tako nešto, protiv tenkova. U maju je poletio zadnji helikopter prema Srebrenici i bio je oboren nad Srebrenicom, u njemu su bila četiri ljekara i sva četvorica su poginula, kao i zamjenik komadanta Bećirović. Pa, ne šalju se ljekari u grad koji mislite napustiti. Mi smo poslali ljekare, jer su se Srebreničani žalili da nemaju ljekara i vojska je poslala svoje vojne ljekare koji su izgubili život u toj majskoj nesreći tamo. I nenaoružava se neko sa sofisticiranim oružjem, ako se namjerava grad napustiti. Mi nismo mogli više ništa da uradimo. Naravno da će politički protivnici uvijek iznositi stvari kojima žele na neki način diskreditovati vlast, da je mogla uraditi, a nije uradila i tako dalje, ali mi ništa više nismo mogli uraditi. Prije toga smo pokušavali ovdje probiti blokadu Sarajeva, ta borba je trajala skoro mjesec dana i završena je bezuspješno. Oko Sarajeva su bili obruči koje mi nismo mogli da probijemo, izgubili smo dosta ljudi i oni su izgubili dosta ljudi i ta akcija je morala biti obustavljena. Nakon toga uslijedila je Srebrenica. Naša vojska nije bila u stanju da probije taj koridor izmedju Tuzle i Srebrenice. S druge strane, Srebrenica je bila zaštićena zona i mi smo vjerovali da svijet neće dozvoliti da zaštićena zona, za čiju zaštitu se po odredbi člana sedam Povelje treba upotrebiti sila ukoliko bude napadnuta, bude na takav način pregažena. Pouzdavali smo se u to da će svijet onemogućiti invaziju na Srebrenicu, to se medjutim nije dogodilo. Svijet je izdao Srebrenicu. Ujedinjene nacije su provele istragu koju je organizovao Kofi Annan i ta istraga pokazuje jasnu krivicu medjunarodne zajednice za to. U toku je i istraga francuskog parlamenta o ulozi francuskih zvaničnika u tome. Ja sam francuske istražitelje već jednom primio, mislim da ću ih ponovo primiti i govorićemo o tim okolnostima pod kojima je Srebrenica pala. Tu je general Janvier odigrao jednu dvoličnu ulogu. Baze su dobile nalog da avioni bombarduju srpske položaje oko Srebrenice, poletjeli su i vraćeni su sa pola puta, jer su se Akashi i Janvier složili da to ne treba da rade i Srebrenica je na taj način bila žrtvovana.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Jedan potpuno suprotan primjer. Rekli ste mi u pripremi ovog razgovora da je Armija Bosne i Hercegovine mogla da da udje u Vitez koji je bio pod kontrolom hrvatske komponente.

IZETBEGOVIĆ

Vitez je druga situacija. Tu je koncentracija Armije bila puno veća. Naša nadmoć u Srednjoj Bosni je bila izrazita, što nije bio slučaj sa graničnim dijelovima Bosne i Hercegovine, kao što su Srebrenica, Foča, Višegrad, Goražde i tako dalje, podrinski dijelovi. Situacija u Srednjoj Bosni je bila drugačija, bila je potpuno u našu korist i mi smo pritiskivali Vitez dugo vremena. Ja sam se, iskreno rečeno, pribojavao ulaska naših trupa u Vitez i bio sam veoma obradovan kada je kriza bila na vrhuncu i kada je pad Viteza bio skoro izvjestan i kad je moja najveća briga bila šta će se dogoditi, jer vi ne možete kontrolirati trupe koje mjesec dana opsijedaju grad i imaju velike gubitke i smatraju da su one legalne trupe kao što su i bile, a da su ove druge ilegalne. Vi ne možete znati šta će se dogoditi u gradu gdje je bilo nekoliko hiljada civila. Ja sam se, iskreno govoreći, toga plašio. Kad je kriza bila na vrhuncu Tudjman me pozvao i ponudio pregovore. Ja sam to odmah prihvatio i zatražio da se obustave akcije oko Viteza. Došlo je do onog Washingtonskog dogovora, do primirja i tako dalje. To je bio početak mira izmedju HVO-a i Armije Bosne i Hercegovine.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Treći grad koji bih htio pomenuti je Banjaluka. Momir Bulatović, bivši predsjednik vlade Jugoslavije i bivši predsjednik Crne Gore, kaže da je jugoslovenska diplomatija faktički spriječila pad Banjaluke. Misleći pri tom da su Sjedinjene Države i Evropa intervenirale kod vas i kod hrvatske strane da se jedinice zaustave. Da li je to tačno?

IZETBEGOVIĆ

Ako se na to odnosi njegova primjedba, onda je to tačno. Kad smo mi kretali prema Banjaluci, kada je bila ofanziva u tom pravcu, ogromne kolone srpskih izbjeglica su bile zakrčile Posavski Koridor na putu za Srbiju. Milošević se suočio sa tim gnjevnim izbjeglicama koje su mogle da ugroze i opstanak režima u Jugoslaviji i govorio Amerikancima da ako se to tamo nastavi, da će on poslati tri-četiri divizije da uspostave ravnotežu. Amerikanci su izgleda u to povjerovali, jer je kod mene negdje koncen septembra došao ambasador Menzis i rekao da Amerika traži da se zaustavi ofanziva prema Banjaluci upravo zbog ovih razloga. Mi nismo zaustavili ofanzivu istog momenta i on je došao ponovo za pet-šest dana i vrlo jasno mi rekao: “Ako se akcija nastavi, mi ćemo vas bombardovati, na isti način na koji smo bombardovali srpske trupe koncem avgusta i početkom septembra. Ovo je ozbiljno upozorenje.” U toj situaciji mi smo morali zaustaviti tu akciju, jer bi to bila jedna krajnje nepovoljna situacija za nas koja bi još i ohrabrila srpske ekstremiste i ko zna kako bi se stvari dalje razvijale. Ali, mislim da su Amerikanci povjerovali, s pravom ili s razlogom ili bez razloga, u Miloševićevu prijetnju da će poslati tri-četiri divizije da podrže srpski otpor u Banjaluci. Mislim da je to bilo od odlučujućeg značaja, pritisak na Ameriku, a onda američki pritisak na nas. Tako je došlo do ovoga da u Bosni i Hercegovini nema ni pobjednika, ni pobijedjenih.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Neki Banjalučani su rekli da se dio Banjaluke spakovao i krenuo prema Srbiji, a bio je spremio cvijeće.

IZETBEGOVIĆ

To ne znam, ali znam da je veliki dio Banjalučana, 50.000-60.000, bio spreman da ide. I ne samo Banjalučana nego i svi iz tih krajeva prema kojima je išla naša vojska. Znam dobro da su putevi kroz Posavski Koridor bili potpuno zakrčeni izbjeglicama, kolima, traktorima, ljudima.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Mi smo ovdje nekoliko puta pominjali Armiju Bosne i Hercegovine. Da li smatrate svojim neuspjehom činjenicu da je Armija Bosne i Hercegovine u svom sastavu na početku rata imala gotovo 20 posto nebošnjačkih boraca, a završila je sa puno manje, možda sa svega nekoliko procenata.

IZETBEGOVIĆ

Ne znam kako cifre tačno stoje. Nemam tačne podatke, iako sam možda trebao da ih potražim. Ali, u svakom slučaju tendencija opadanja nebošnjačkog elementa u Armiji je postojala. Medjutim, ona je bila rezultat jedne privlačne moći dva centra: Zagreba i Beograda. Srbi i Hrvati su upadali u to gravitaciono polje Zagreba i Beograda i odlazili iz Armije. Treba znati da je postojao strašan propagandni pritisak Pala na Srbe u Armiji, da su izdajice i tako dalje. Onda, naravno, priče o muslimanskoj državi – živjećete u muslimanskoj državi, moraćete da primite šerijat i slične gluposti. Srbi su bili izloženi toj propagandi i onda se stvaralo nepovjerenje medju vojnicima.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Da li je tu bilo i negativnih elemenata unutar Armije Bosne i Hercegovine?

IZETBEGOVIĆ

Kao što možete vidjeti iz raznih dokumenata, govora i mojih i komandanata, mi smo uvijek govorili o multietničkoj državi, o multietničkoj armiji. Ja sam na Zuči nakon rata odao priznanje i zatražio minut šutnje za Srbe koji su pali u odbrani Sarajeva. Na Žuči je bila poznata bitka za odbranu grada. Dakle, ne mislim da smo mi gurali Srbe i Hrvate van Amrije Bosne i Hercegovine.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Da li ste možda gurali Bošnjake naprijed?

IZETBEGOVIĆ

Ne. Mislim da su ta dva gravitaciona polja, Zagreb i Beograd, privlačila Srbe i Hrvate, jedne u HVO, druge u srpsku vojsku. Treba biti Hrvat ili Srbi i znati kako su se osjećali Srbi i Hrvati u Armiji u situaciji kada je bila stalna propaganda da je to izdaja zemlje, da je to muslimanska vojska. To mogu samo Srbi i Hrvati posvjedočiti.

RADIO SLOBODNA EVROPA

S tim u vezi bih vam postavio još jedno pitanje. Da li vi smatrate svojim osobnim neuspjehom što ste, ipak, izrasli ili ostali, kako hoćete, prije svega lider Bošnjaka, a najvećim dijelom niste postali lider bosanskih Hrvata i bosanskih Srba?

IZETBEGOVIĆ

Da, smatram to jednim hendikepom, smatram to ličnim neuspjehom. Koliko sam ja odgovoran za to što su se stvari tako razvijale, to je drugo pitanje. Za takav razvoj stvari se ne smatram odgovornim, ali nisam sretan što su se dogadjaji tako razvijali, ali se oni jesu tako razvijali. Srbi i Hrvati, barem ogromna većina njih, mene ne smatra svojim predsjednikom i to smatram ličnim neuspjehom, a isto tako je to loša stvar za Bosnu i Hercegovinu. Ali, u situaciji kakva je bila, mislim da bi se stvari jednako dogadjale bez obzira da li je na čelu bio Alija Izetbegović ili Zlatko Lagumdžija, ista stvar bi se dogodila.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Nekoliko pitanja oko Daytonskog sporazuma. Stalno se licitira sa tezom da je na primjer Sarajevo u Daytonskom sporazumu Milošević faktički poklonio Bosni odnosno “dao Aliji”. Je li to baš tako?

IZETBEGOVIĆ

Pa, nije baš tako. 18 dana se Milošević opirao da preda Sarajevo. 18. novembra ili 18-i dan pregovora, pošto su pregovori počeli tačno 1. novembra, on je odjedamput promijenio stav. Zašto? Postoji više objašnjenja. Njegovo lično objašnje je: “Ja smatram da to pripada Aliji, jer je Alija ostao u gradu i to je njegovo.” Tako je barem sam Milošević izjavio u Daytonu i tako piše u Holbrookeovoj knjizi, ali ja mislim da to nije slučaj. Mislim da je Milošević očajnički trebao mir zbog situacije u kojoj se nalazila Jugoslavija, trebao je skidanje sankcija, a nakon 18 dana pregovora mu je bilo jasno da bez prihvatanja jedinstvenog Sarajeva mira nema. Jer, Sarajevo je bilo pitanje koje je pokretano petnaestak puta u toku pregovora i svaki put je i naš štab i američki štab posebno, Holbrooke, Christopher i ostali, insistirali na tome da Sarajevo mora biti jedinstveno i da bez toga nema mira. Holbrooke je rekao: “O nekim drugim stvarima možemo raspravljati i kasnije, možda i poslije Daytona, ali Sarajevo se mora riješiti u Daytonu i to kao jedinstven grad.” I mislim da je onda Milošević konačno shvatio da nema mira bez toga da preda Sarajevo kao jedinstven grad, mislim da je to bio glavni razlog, a mir mu je bio potreban. Postoji i objašnjenje Abdulaha Sidrana da je Miloševiću trebalo 100.000 sarajevskih Srba da njima napuni podrinjske gradove.

RADIO SLOBODNA EVROPA

To su oni Srbi koji su nakon što je Sarajevo pripalo Federaciji grad napustili.

IZETBEGOVIĆ

Da, otišli i napunili podrinjske gradove, Srebrenicu, Višegrad i tako dalje. Što odgovara Sidranovom tumačenju. Šta je pravi razlog, to bi samo Milošević mogao da kaže. Medjutim, meni se čini da je najuvjerljiviji ovaj razlog da mu je trebao mir, a jedinstveno Sarajevo je za to bilo uvijet i on je to prihvatio.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Da li je Dayton posljedica činjenice da je Armija Bosne i Hercegovine već faktički postala pobjednička armija, da je taj srpski element bio pred definitivnim krahom, definitivnim porazom?

IZETBEGOVIĆ

To su dvije potpuno iste stvari. Mi kao pobjednici, oni pred porazom.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Hoću da kažem, da li bi Daytona uopće bilo da je bio zakazan dva mjeseca kasnije?

IZETBEGOVIĆ

Dva mjeseca kasnije Dayton ne bi značio ništa, ali bi dva mjeseca kasnije primirje značilo nešto. Jer, treba znati dva mjeseca nakon Daytona su bili zimski mjeseci, decembar, januar, kada se vjerovatno ništa ne bi moglo odlučivati na vojnom polju, ali da je rat bio produžen, da nismo bili prisiljeni da zaključimo primirje 5-og oktobra, konačno je zaustavljen 11. ili 12. oktobra, da smo imali još dva mjeseca, mislim da bi Dayton drukčije izgledao.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Mnogi vas kritikuju što ste prihvatili ime za drugi entitet Republika Srpska. Jeste li morali ili jednostavno niste bili dovoljno pažljivi?

IZETBEGOVIĆ

I ja sebe kritikujem, samo cijena je bio rat. To treba da bude jasno. Neprihvatanje naziva Republika Srpska bi značilo nastavak rata. Ja sam vodio duge razgovore sa Holbrookeom o tom pitanju uoči Ženevskih pregovora. Ti razgovori su vodjeni u Američkoj ambasadi u Ankari izmedju 23.00 i 02.00 poslije ponoći. Tri sata smo Holbrooke i ja razgovarali isključivo o tom pitanju. Ja sam navodio jedan po jedan razlog zbog kojeg ne mogu prihvatiti naziv Republika Srpska, a on je navodio jedan po jednan razlog zbog kojeg to moramo prihvatiti. Oko 02.00 smo zaključili razgovor i Holbrooke je rekao: “Gospodine predsjedniče, ovo mora biti ovako. Ne možemo više ništa za vas učiniti.” Tada u toj situaciji sam možda trebao reći da mi to ne prihvatamo, neka se rat nastavi. Možda, ko zna. Niko ne zna šta bi se poslije toga dogadjalo. Mi znamo šta se dogadjalo u ovom slučaju. Šta bi se dogadjalo u drugom slučaju, to ne znamo. Ali, ono što se može procijeniti je ovo – Amerika bi se vjerovatno distancirala od rata, Hrvati bi se takodjer distancirali, jer su bili postigli sve svoje ciljeve, onemogućili bi uvoz oružja, hrane i tako dalje preko hrvatskog teritorija i mi bismo se sami morali nositi sa srpskom armijom koja bi bila pomagano preko Drine. To je situacija koju sam ja onda nazrijevao i činilo mi se da bi to značilo poraz i zato sam teška srca prihvatio naziv Republika Srpska. I Holbrooke sada smatra da je to greška.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Vi ste bili lider jedne države i lider jedne nacije. Ostali ste lider jedne nacije. U tom periodu dok ste bili na vlasti, dok ste bili prvi čovjek Bosne i Hercegovine, u kojoj mjeri ste popuštali, vi osobno, lideru države, a u kojoj lideru nacije?

IZETBEGOVIĆ

Za mene to nije bilo protivriječno. Naime, interesi bošnjačkog naroda su bili potpuno identični sa interesima države Bosne i Hercegovine. Jak i organizovan bošnjački narod je bio uvjet opstanka Bosne i Hercegovine. Za mene je borba za bošnjački narod uvijek značila borbu za Bosnu i Hercegovinu. Te ravni nisu bile ni pod kakvim uglovima, već potpuno u istoj osi. Prema tome, ja nisam osjećao u sebi taj neki dualizam, neko dvojstvo. Braneći interese bošnjačkog naroda smatrao sam da branim i Bosnu i Hercegovinu kao najviši interes njegov.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Ja sam to pitanje postavio sa slijedećim podtekstom, da ste na primer bili samo lider jedne nacije, možda biste više podržavali radikalizam kod Bošnjaka, nego što ste ga podržavali.

IZETBEGOVIĆ

To je vrlo moguće. Medjutim, ja sa zadovoljstvom mogu da konstatujem da radikalizma nije bilo. Mi smo uspijevali da sačuvamo nekakve odnose u Bosni i Hercegovini, neke mostove, da ne budu svi mostovi prema Srbima i Hrvatima porušeni. Ali, naravno, mostovi se mogu rušiti sa dvije strane, ali mi ih sa naše strane nismo rušili.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Još jedno osobno pitanje. Ako se ne varam, a vi to znate bolje nego ja, vi ste osobno bili ponižavani. Bili ste ponižavani kao lider jedne nacije, bili ste ponižavani kao šef jedne države. Kao lider jedne nacije vjerovatno zato što su potcjenjivali Muslimane, a kao lider jedne države koja je bila slaba, objektivno, bez vojske, bez ekonomije, podijeljena pocijepana. Kako ste se osjećali u tim trenucima? Da li je tačan moj predosjećaj da ste bili ponižavani?

IZETBEGOVIĆ

Ja se nisam osjećao poniženim, već vrlo ponosnim čovjekom. Ja jesam bio u slabijoj poziciji, ali mislim da sam u svim prilikama sačuvao dostojanstvo, a nešto drugo je bila moja objektivno slaba situacija.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Dobro, vi se možda niste osjećali poniženim, ali su vas ponižavali. Tudjman vas je, čini mi se, uporedio sa Mehmedom Spahom.

IZETBEGOVIĆ

Pazite, poredjenje sa Mehmedom Spahom mene nije moglo poniziti. Mehmed Spaho je bio veliki čovjek, veliki državnik i veliki borac za bošnjačku i bosansku stvar. Naime, jedanput se jeste vodio takav razgovor izmedju mene i Tudjmana. Predlažući trojnu podjelu Bosne mi je rekao: “Nemojte se suviše opirati. Vi se sigurno sjećate, a ako se ne sjećate, onda se sigurno o tome čitali kako je Bosna nekada bila na dvoje podijeljna, a vama se sad nudi na troje, pa će te i vi, bošnjački narod, imati svoj dio.” Za vrijeme Spahe se Bosna podijelila na dvoje. Ja sam mu rekao: “Samo ja nisam Spaho. On nije imao ništa, a ja imam 150.000 vojnika, prema tome to poredjenje sa Spahom otpada. Zbog toga ne može proći podjela Bosne na troje.” Tom razgovoru je prisustvovao Mesić i mislim Komšić, nisam baš siguran.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Da li su sile koje razvlače, dijele Bosnu i Hercegovinu danas jače nego nekada, nego prije rata? Neki kažu da jesu.

IZETBEGOVIĆ

Moglo bi se reći da su jače nego prije rata, naravno, ali i da su slabije nego što su bile u ratu. Mislim da danas postoji tendencija slabljena tih sila, ne jačanja. Bez obzira što su bile vrlo glasne u nedavnim dogadjajima u Trebinju, Banjaluci, Mostaru i tako dalje. Mislim da je to nekakav labudji pjev tih ekstremnih snaga koje nemaju budućnost. Jer, ono što smo vidjeli u Banjaluci, to zasigurno nema budućnost u Evropi. A, s druge strane se Bosna i Hercegovina zasigurno kreće prema Evropi. Prema tome, to su dvije tendencije u sudaru u kojem ova tendencija koja se vidjela u Banjaluci, nikako ne može pobijediti. Dakle, uprkos prividnom razvoju dogadjaja, znači onom što može da se vidi na površini, uvjeren sam da Bosna i Hercegovina, korak po korak, ide naprijed ka svojoj integraciji. Kroz, recimo, rekonstrukciju ustava Republike Srpske koji je definisao Republiku Srpsku kao državu u državi. Bez obzira koliko će ustavne promjene biti radikalne, mi nastojimo da budu u skladu sa odlukom Ustavnog suda okonstitutivnosti. Srpska strana pokušava da ih minimizira koliko je moguće. Medjunarodna zajednica tu ne igra baš naročito principijelnu igru, pomalo popušta. Dakle, mi, ipak, držimo da će doći do promjena koje će biti korak ka integraciji Bosne i Hercegovine, koje će slabiti entitete, a jačati državu. To je neka generalna tendencija u Bosni i Hercegovini. I u Bosni i Hercegovini ima više snaga koje se zalažu za tu integraciju, nego onih koje su protiv integracije. To je jedan faktor. Drugi faktor je, naravno, kretanje Bosne i Hercegovine ka Evropi, koje je neminovno, koje može da ide dosta sporo, ali koje ide u tom pravcu i, naravno, obeshrabruje ekstremne elemente, a ohrabruje integracioniste, promjene u okruženju, bez obzira koliko nismo njima zadovoljni, naročito na istočnoj strani gdje je nacionalizam još uvijek vrlo jak, ali u diktaturi je svaka promjena pozitivna, pa i takva. Mislim da je to bila samo jedna faza i da će to ići dalje u pravcu demokratizacije. Dakle i taj treći faktor u okruženju djeluje u pravcu stabilizacije stanja u Bosni i Hercegovini. Dakle, sve u svemu, uprkos svim teškoćama, ja nisam pesimista kad je riječ o Bosni i Hercegovini.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Htio bih vam postaviti pitanje koje vam vjerovatno ne bih postavio da sam po nacionalnosti Bošnjak. A, pitanje glasi, gdje vi vidite uzroke u činjenici da su se Bošnjaci odnosno bosanski Muslimani na prostoru bivše Jugoslavije pokazali superiorno najtolerantnijom nacijom. Nad vama, nad tom nacijom je izvršen genocid, najviše zločina, sve je protiv nje radjeno, vi niste vraćali istom mjerom. Kad uporedite broj uništenih džamija u odnosu na broj crkava, pravoslavnih ili katoličkih, sasvim svejedno, te cifre nisu poredive. Gdje je uzrok toj toleranciji? Gdje je uzrok da tog radikalizma na bošnjačkoj strani ni iz daleka nije bilo toliko koliko ga je bilo na srpskoj i hrvatskoj?

IZETBEGOVIĆ

Ja vam prije svega moram zahvaliti na ovom pitanju. Ono je dobronamjerno Ali je složeno na njega odgovoriti. Ako čovjek razmišlja o tom fenomenu velikog stepena tolerancije koji je postojao i postoji u bošnjačkom narodu, onda se može naći više objašnjenja. Jedno objašnjenje može da bude manje uzvišeno, to je ono – manji narod, manja snaga, manja sila je uvijek za toleranciju, za suživot, a oni jaki su za dominaciju. To je neka narodna filozofija. Ali ja ne mislim da je ona bila odlučujući uzrok bošnjačke tolerancije i odlučujuće objašnjenje. Postoji jedna bogumilska nota o bošnjačkom mentalitetu, onih dobrih Bošnjana, ta nota se sačuvala negdje u genima. Drugo objašnjenje može biti to da islam priznaje Isusa i Mojsija kao božije poslanike, a hrišćanstvo ne priznaje Muhameda. To je bitna razlika. I u Kuranu postoji izričita odredba da se crkve odnosno bogomolje ne smiju rušiti: “Tamo gdje se spominje božje ime, to se ne smije rušiti.” Zahvaljujući tome su se crkve održale ne samo u Bosni i Hercegovini nego i manastiri u Srbiji tokom 400 godina turske vladavine, preživjeli su Studenica, Hilandar, Sopočani, Dečani. Dečane je čuvala muslimanska familija čitavo vrijeme. Mislim da je i danas to slučaj tamo. Za tih 400 godina je prošlo i pametnih i manje pametnih sultana, i dobrih i loših i onih ljutih, ali nisu mogli baš protiv izričite odredbe. Ja mislim da je ta izričita odredba postala neki naš stav da mi ne smijemo da dirnemo u crkvu. To je možda drugi razlog bošnjačke tolerantnosti. Treći razlog je djelovanje moje stranke, to mogu slobodno reći. Pročitajte programsku deklaraciju SDA iz 1990. godine i vidjećete da je jedan od principa stranke tolerancija, suživot, zajedništvo i tako dalje. Onda, u onim prilikama zalaganje za opstanak demokratske Jugoslavije u kojoj bi svi narodi bili ravnopravni i tako dalje. Mi smo održali hiljade predizbornih skupova tokom devedesetih godina i nikada se na tim skupovima nije čula niti jedna šovinistička izjava. Ja sam rekao jednom čovjeku da sam spreman da se kladim sa svakim da neće naći nijednu šovinističku izjavu bilo kog govornika SDA u to vrijeme, uprkos svemu onome što se dogadjalo. Dakle, ono što mi pada na um, to su ta tri razloga.

***

ALIJA IZETBEGOVIĆ: O RATU, O BUDUĆNOSTI BIH, O JEDNISTVENOM EKONOMSKOM PROSTORU U BIH...

Rat u Bosni i Hercegovini mogao je objektivno početi već u jesen 91. godine. Ja lično mislim da imam dosta zasluga da nije došlo tad do rata. Međutim, kada su Slovenija i Hrvatska izašle iz Jugoslavije, to više nije bila Jugoslavija, to je bila krnja Jugoslavija ili velika Srbija. Pred nama je bio izbor da li da prihvatimo da BiH ostane sa Srbijom i Crnom Gorom u toj krnjoj Jugoslaviji, što znači praktički da ostanemo pod vlašću Miloševića, kao broj jedan čovjeka, i Karadžića, kao broj dva čovjeka u BiH.

Pa i tada nije se taj rat mogao izbjeći, jer Hrvatska se sigurno ne bi složila sa time da Jugoslavija uzme kompletnu BiH. Hrvati to ne bi prihvatili. Tuđman to ne bi prihvatio. Došlo bi do rata na teritoriji BiH tako i tako, čak, recimo, da mi i nismo izglasali nezavisnost.

Mi smo, srećom, izglasali tu nezavisnost poslije onog referenduma i taj rat zbog toga nije građanski rat, nego je napad na jednu nezavisnu zemlju. Referendum je odigrao ključnu ulogu u pravnom statusu toga rata. Zna se da je kasnije i Haški tribunal u tri maha - u slučaju Aleksovski, u slučaju Tadić, i još jednom slučaju, mislim da se radilo o predmetu protiv Blaškića - utvrdio međunarodni karakter sukoba u BiH. Dakle, radi se o agresiji, o međunarodnom sukobu u kome je BiH bila napadnuta zemlja i u kome je BiH imala pravo na legitimnu odbranu.

Uvjeren sam da će se BiH, da odmah definišem šta, postepeno očuvati, opstati i postati normalna država. Uvjeren sam u tu stvar. Ne bih mogao prognozirati kad će to da bude, ali istorija teče prilično brzo na ovim prostorima, pa će možda biti brže nego što mi i očekujemo.

Prvi kamen temeljac toga uvjerenja je: nema promjene granica u jugoistočnoj Evropi. Ni u čemu se svijet toliko ne slaže koliko u tom pitanju. U tom pitanju nema skoro izuzetaka, izuzev pojedinačnih - lord Owen se javlja itd., ali kad je riječ o zvaničnim stavovima, o državnim vrhovima, postoji apsolutna saglasnost da nema promjene granica. Prema tome, BiH opstaje u svojim granicama.

Ta činjenica će učiniti da će slabiti postepeno srpski i hrvatski ekstermizam koji se zasniva na nadi da je moguće razoriti BiH. Prije svega mislim na srpski. Mislim da su čak i hrvatski malo ekstremniji elementi prihvatili tu činjenicu postojanja BiH, što sa srpskim ekstremistima još uvijek nije slučaj. Oni se još uvijek nadaju da bi se te granice mogle da promjene, zbog Kosova, zbog Crne Gore itd. O tome nema govora i to sam apsolutno siguran. Dakle, oni mogu de se još sa nama na neki način natežu, kako bih to rekao, sa nama koji branimo taj koncept cjelovite BiH, ali prije ili kasnije će vidjeti da je to jedna jalova borba i okrenut će se dogovoru sa Sarajevom. Okrenut će se glavnom gradu svom, da se dogovore oko nekih pitanja.

To je jedna stvar.

A druga stvar, neminovno je stvaranje jedinstvenog ekonomskog prostora u BiH. To je neminovan proces, jer u protivnom imamo siromaštvo u BiH, koje će pogađati ljude iz godine u godinu, sve dok takav jedinstveni prostor privredni ne budemo imali. Shvatit će i oni najokorjeliji da to više ne ide. Suočeni sa činjenicom siromaštva, sa tom jednom neumoljivom činjenicom, koja jednako pogađa ljude i u Sarajevu, i u Tuzli, i u Banjoj Luci, koja dakle nije neka specifična nacionalna osobenost, niti se tiče samo jednog naroda - tiče se svih građana BiH.

Dakle, jedinstven ekonomski prostor, nepromjenljivost granica, neminovno kretanje BiH ka Evropi, protiv čega više niko nema, jer je to proces koji se ne da zaustaviti - kome se to sviđalo, kome ne sviđalo – dakle, tu su ta tri faktora koja su - uz neke unutrašnje procese, a to su povratak ljudi, uspostavljanje pravne države, uspostavljanje svih konzekvenci iz odluke o konstitutivnosti naroda itd. - čini mi se, aksiomi. Kada se podvuku, iz njih se izvlači zaključak: Bosna opstaje i postaje normalna država. [/guote]

[Prenj]

Ian Traynor
Monday October 20, 2003
The Guardian

Alija Izetbegovic, the first president of Bosnia and Herzegovina, has died aged 78 in Sarajevo's Kosevo hospital, which overlooks the graves of so many of that city's siege victims. His was a short - and a late - political career, and one to which he always seemed ill-suited, as if history had played a cruel joke in casting him in a key role in the sad and brutal war disfiguring the Balkans.

[Engram::X]

Rahmetullahi alejhi

[DiplomataSaSela]

Samo da osvjezim temu

[focak]

RADIO SLOBODNA EVROPA

Mnogi vas kritikuju što ste prihvatili ime za drugi entitet Republika Srpska. Jeste li morali ili jednostavno niste bili dovoljno pažljivi?

IZETBEGOVIĆ

I ja sebe kritikujem, samo cijena je bio rat. To treba da bude jasno. Neprihvatanje naziva Republika Srpska bi značilo nastavak rata. Ja sam vodio duge razgovore sa Holbrookeom o tom pitanju uoči Ženevskih pregovora. Ti razgovori su vodjeni u Američkoj ambasadi u Ankari izmedju 23.00 i 02.00 poslije ponoći. Tri sata smo Holbrooke i ja razgovarali isključivo o tom pitanju. Ja sam navodio jedan po jedan razlog zbog kojeg ne mogu prihvatiti naziv Republika Srpska, a on je navodio jedan po jednan razlog zbog kojeg to moramo prihvatiti. Oko 02.00 smo zaključili razgovor i Holbrooke je rekao: “Gospodine predsjedniče, ovo mora biti ovako. Ne možemo više ništa za vas učiniti.” Tada u toj situaciji sam možda trebao reći da mi to ne prihvatamo, neka se rat nastavi. Možda, ko zna. Niko ne zna šta bi se poslije toga dogadjalo. Mi znamo šta se dogadjalo u ovom slučaju. Šta bi se dogadjalo u drugom slučaju, to ne znamo. Ali, ono što se može procijeniti je ovo – Amerika bi se vjerovatno distancirala od rata, Hrvati bi se takodjer distancirali, jer su bili postigli sve svoje ciljeve, onemogućili bi uvoz oružja, hrane i tako dalje preko hrvatskog teritorija i mi bismo se sami morali nositi sa srpskom armijom koja bi bila pomagano preko Drine. To je situacija koju sam ja onda nazrijevao i činilo mi se da bi to značilo poraz i zato sam teška srca prihvatio naziv Republika Srpska. I Holbrooke sada smatra da je to greška.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Drugi sasvim sigurno težak trenutak za vrijeme rata, to ste takodjer rekli, je Srebrenica. Danas se spekulira svašta na temu zločina počinjenih u Srebrenici. Jedna od spekulacija je ta da je Srebrenica praktično namjerno predata.

IZETBEGOVIĆ

To je glupost. Srebrenica je bila opkoljena dugo vremena. Mi ovdje opkoljeni, oni tamo opkoljeni. Koridor izmedju Tuzle i Srebrenice brane srpske snage koje održavaju vezu sa zapadnim dijelovima Bosne, brane ga svim sredstvima kao što su branili i Posavski koridor i mi nismo mogli da pomognemo Srebrenici. Održavali smo helikoptersku vezu pod krajnjim rizikom. Naoružali smo tamošnje jedinice sa strijelama F-4 ili tako nešto, protiv tenkova. U maju je poletio zadnji helikopter prema Srebrenici i bio je oboren nad Srebrenicom, u njemu su bila četiri ljekara i sva četvorica su poginula, kao i zamjenik komadanta Bećirović. Pa, ne šalju se ljekari u grad koji mislite napustiti. Mi smo poslali ljekare, jer su se Srebreničani žalili da nemaju ljekara i vojska je poslala svoje vojne ljekare koji su izgubili život u toj majskoj nesreći tamo. I nenaoružava se neko sa sofisticiranim oružjem, ako se namjerava grad napustiti. Mi nismo mogli više ništa da uradimo. Naravno da će politički protivnici uvijek iznositi stvari kojima žele na neki način diskreditovati vlast, da je mogla uraditi, a nije uradila i tako dalje, ali mi ništa više nismo mogli uraditi. Prije toga smo pokušavali ovdje probiti blokadu Sarajeva, ta borba je trajala skoro mjesec dana i završena je bezuspješno. Oko Sarajeva su bili obruči koje mi nismo mogli da probijemo, izgubili smo dosta ljudi i oni su izgubili dosta ljudi i ta akcija je morala biti obustavljena. Nakon toga uslijedila je Srebrenica. Naša vojska nije bila u stanju da probije taj koridor izmedju Tuzle i Srebrenice. S druge strane, Srebrenica je bila zaštićena zona i mi smo vjerovali da svijet neće dozvoliti da zaštićena zona, za čiju zaštitu se po odredbi člana sedam Povelje treba upotrebiti sila ukoliko bude napadnuta, bude na takav način pregažena. Pouzdavali smo se u to da će svijet onemogućiti invaziju na Srebrenicu, to se medjutim nije dogodilo. Svijet je izdao Srebrenicu. Ujedinjene nacije su provele istragu koju je organizovao Kofi Annan i ta istraga pokazuje jasnu krivicu medjunarodne zajednice za to. U toku je i istraga francuskog parlamenta o ulozi francuskih zvaničnika u tome. Ja sam francuske istražitelje već jednom primio, mislim da ću ih ponovo primiti i govorićemo o tim okolnostima pod kojima je Srebrenica pala. Tu je general Janvier odigrao jednu dvoličnu ulogu. Baze su dobile nalog da avioni bombarduju srpske položaje oko Srebrenice, poletjeli su i vraćeni su sa pola puta, jer su se Akashi i Janvier složili da to ne treba da rade i Srebrenica je na taj način bila žrtvovana.

[Vodenjak]

RADIO SLOBODNA EVROPA

Mnogi vas kritikuju što ste prihvatili ime za drugi entitet Republika Srpska. Jeste li morali ili jednostavno niste bili dovoljno pažljivi?

IZETBEGOVIĆ

I ja sebe kritikujem, samo cijena je bio rat. To treba da bude jasno. Neprihvatanje naziva Republika Srpska bi značilo nastavak rata. Ja sam vodio duge razgovore sa Holbrookeom o tom pitanju uoči Ženevskih pregovora. Ti razgovori su vodjeni u Američkoj ambasadi u Ankari izmedju 23.00 i 02.00 poslije ponoći. Tri sata smo Holbrooke i ja razgovarali isključivo o tom pitanju. Ja sam navodio jedan po jedan razlog zbog kojeg ne mogu prihvatiti naziv Republika Srpska, a on je navodio jedan po jednan razlog zbog kojeg to moramo prihvatiti. Oko 02.00 smo zaključili razgovor i Holbrooke je rekao: “Gospodine predsjedniče, ovo mora biti ovako. Ne možemo više ništa za vas učiniti.” Tada u toj situaciji sam možda trebao reći da mi to ne prihvatamo, neka se rat nastavi. Možda, ko zna. Niko ne zna šta bi se poslije toga dogadjalo. Mi znamo šta se dogadjalo u ovom slučaju. Šta bi se dogadjalo u drugom slučaju, to ne znamo. Ali, ono što se može procijeniti je ovo – Amerika bi se vjerovatno distancirala od rata, Hrvati bi se takodjer distancirali, jer su bili postigli sve svoje ciljeve, onemogućili bi uvoz oružja, hrane i tako dalje preko hrvatskog teritorija i mi bismo se sami morali nositi sa srpskom armijom koja bi bila pomagano preko Drine. To je situacija koju sam ja onda nazrijevao i činilo mi se da bi to značilo poraz i zato sam teška srca prihvatio naziv Republika Srpska. I Holbrooke sada smatra da je to greška.

RADIO SLOBODNA EVROPA

Drugi sasvim sigurno težak trenutak za vrijeme rata, to ste takodjer rekli, je Srebrenica. Danas se spekulira svašta na temu zločina počinjenih u Srebrenici. Jedna od spekulacija je ta da je Srebrenica praktično namjerno predata.

IZETBEGOVIĆ

To je glupost. Srebrenica je bila opkoljena dugo vremena. Mi ovdje opkoljeni, oni tamo opkoljeni. Koridor izmedju Tuzle i Srebrenice brane srpske snage koje održavaju vezu sa zapadnim dijelovima Bosne, brane ga svim sredstvima kao što su branili i Posavski koridor i mi nismo mogli da pomognemo Srebrenici. Održavali smo helikoptersku vezu pod krajnjim rizikom. Naoružali smo tamošnje jedinice sa strijelama F-4 ili tako nešto, protiv tenkova. U maju je poletio zadnji helikopter prema Srebrenici i bio je oboren nad Srebrenicom, u njemu su bila četiri ljekara i sva četvorica su poginula, kao i zamjenik komadanta Bećirović. Pa, ne šalju se ljekari u grad koji mislite napustiti. Mi smo poslali ljekare, jer su se Srebreničani žalili da nemaju ljekara i vojska je poslala svoje vojne ljekare koji su izgubili život u toj majskoj nesreći tamo. I nenaoružava se neko sa sofisticiranim oružjem, ako se namjerava grad napustiti. Mi nismo mogli više ništa da uradimo. Naravno da će politički protivnici uvijek iznositi stvari kojima žele na neki način diskreditovati vlast, da je mogla uraditi, a nije uradila i tako dalje, ali mi ništa više nismo mogli uraditi. Prije toga smo pokušavali ovdje probiti blokadu Sarajeva, ta borba je trajala skoro mjesec dana i završena je bezuspješno. Oko Sarajeva su bili obruči koje mi nismo mogli da probijemo, izgubili smo dosta ljudi i oni su izgubili dosta ljudi i ta akcija je morala biti obustavljena. Nakon toga uslijedila je Srebrenica. Naša vojska nije bila u stanju da probije taj koridor izmedju Tuzle i Srebrenice. S druge strane, Srebrenica je bila zaštićena zona i mi smo vjerovali da svijet neće dozvoliti da zaštićena zona, za čiju zaštitu se po odredbi člana sedam Povelje treba upotrebiti sila ukoliko bude napadnuta, bude na takav način pregažena. Pouzdavali smo se u to da će svijet onemogućiti invaziju na Srebrenicu, to se medjutim nije dogodilo. Svijet je izdao Srebrenicu. Ujedinjene nacije su provele istragu koju je organizovao Kofi Annan i ta istraga pokazuje jasnu krivicu medjunarodne zajednice za to. U toku je i istraga francuskog parlamenta o ulozi francuskih zvaničnika u tome. Ja sam francuske istražitelje već jednom primio, mislim da ću ih ponovo primiti i govorićemo o tim okolnostima pod kojima je Srebrenica pala. Tu je general Janvier odigrao jednu dvoličnu ulogu. Baze su dobile nalog da avioni bombarduju srpske položaje oko Srebrenice, poletjeli su i vraćeni su sa pola puta, jer su se Akashi i Janvier složili da to ne treba da rade i Srebrenica je na taj način bila žrtvovana.

Ahaaa! Tako je to znaci bilo sa Republikom Srpskom i Srebrenicom...

Pa dobro onda... Nije Alija nista kriv! Nista! Bezobraznici ga prevarili a on dobar covjek i tako... Nek mu je laHka zemlja!

[DiplomataSaSela]

Haj Vodenjak super pa vidis da si grijesio u nekim stvarima

[Vodenjak]

Haj Vodenjak super pa vidis da si grijesio u nekim stvarima

Ma ja, prevarili me moj ti onaj...

Godinama me varali i ja tek jutros, kad procitah ovaj intervju,
shvatih kako lucidnog i hrabrog vodju imade bosnjacki narod!

I to bas kad je tom narodu to najvise trebalo!

[meldina]

Vodenjak tek sada shvatio

[faaka]

Kada je obavljen ovaj interviju?

[margareta]

Vodenjak tek sada shvatio

Meldinice cvjeticu moj najdrazi na forumu........samo nek' mi te neko pokusa povrijediti.....kuku mu se!

znaci cvjeticu ti si nesto ranije skontala?pricaj malo o tome ali ako nisi u Sa. kao ja.

[margareta]

Kada je obavljen ovaj interviju?

licno sam slusala davno taj intervju.koliko se sjecam jedan iz 'kolekcije' sa dr.politicarima.......serijal.

[Vodenjak]

Vodenjak tek sada shvatio

Izvini, pogrijesio sam prema tebi na onoj drugoj temi...

Ipak nastavi da pises i sijas...

Slatkice moja!

[Fair Life]

RADIO SLOBODNA EVROPA

IZETBEGOVIĆ RADIO SLOBODNA EVROPA

...Drugi sasvim sigurno težak trenutak za vrijeme rata, to ste takodjer rekli, je Srebrenica. Danas se spekulira svašta na temu zločina počinjenih u Srebrenici. Jedna od spekulacija je ta da je Srebrenica praktično namjerno predata.

IZETBEGOVIĆ

To je glupost. Srebrenica je bila opkoljena dugo vremena. Mi ovdje opkoljeni, oni tamo opkoljeni. Koridor izmedju Tuzle i Srebrenice brane srpske snage koje održavaju vezu sa zapadnim dijelovima Bosne, brane ga svim sredstvima kao što su branili i Posavski koridor i mi nismo mogli da pomognemo Srebrenici....

"Izdao si Srebrenicu"

SARAJEVO - Sefer Halilovic, bivši nacelnik Glavnog staba Armije BiH, uputio je juce otvoreno pismo Aliji Izetbegovicu, u kojem ga optuzuje da je ''izdao i prodao Srebrenicu''.

"Ovih dana navršava se osam godina od srebrenicke tragedije, koju ste ti i tvoji trabanti izdali i prodali" , kaže Halilovic na pocetku otvorenog pisma upucenog Izetbegovicu.

Halilovic je juce reagovao na otvoreno pismo Izetbegovica od 28. juna ove godine. U tom pismu Izetbegovic je reagovao na tvrdnje Slobodana Milosevica, bivseg predsjednika SR Jugoslavije, koji je pred Haskim tribunalom izjavio da mu je on, kao predsjedavajuci Predsjednistva BiH, 1993. godine nudio zamjenu Srebrenice za Vogoscu. Izetbegovic je u javnom pismu tvrdio da je Milosevic izjavu izvukao iz svjedocenja Sefera Halilovica u Hagu.

Negirajuci da je u Hagu davao iskaze o bilo kojem drugom predmetu osim o zlocinima u Grabovici, za koje je optuzen u Haskom tribunalu po komandnoj odgovornosti, Sefer Halilovic u jucerasnjem pismu kaze Izetbegovicu:

"Dobro si me zadeverao sa ovim podmetanjem kukavicjeg jajeta u Hagu, pa ti nisam stigao ranije odgovoriti. Odlucio sam reagirati, jer tvoje pismo sadrzi nekoliko konstatacija vezanih za moje ime i u cjelini sugerira morbidnu laz da sam ja odgovoran za tragediju koja se u Srebrenici dogodila 1995. godine, iako sam ja tvojom odlukom udaljen iz Armije 26. oktobra 1993. godine nakon visednevnih maltretiranja i izivljavanja od strane sluzbi drzavne i vojne bezbjednosti".

Halilovic objasnjava da je njegov iskaz haskim istraziteljima iskljucivo vezan za pitanja zlocina u Hercegovini, a ne u istocnoj Bosni.

On je spomenuo i "tajne sporazume", koje je Izetbegovic potpisivao. "Ako si zbog godina ili starosti zaboravio, podsjecam te da si 16. septembra 1993. godine sa Momcilom Krajisnikom tajno potpisao Zajednicku deklaraciju o podjeli BiH na tri etnicke republike, koja u stavu pet kaze ''da oformimo radnu grupu za posebna pitanja koja se odnose na teritorijalno razgranicenje izmedju dviju republika u buducoj uniji BiH, ukljucujuci istocnu Bosnu'', a dva dana prije toga sa Tudjmanom si potpisao Deklaraciju o bosnjacko-hrvatskom razgranicenju. I u jednom i u drugom tajno potpisanom dokumentu stoji da se Republika Srpska i HR Herceg Bosna, nakon dvije godine, mogu referendumom izjasniti zele li ostati u uniji BiH ili se prikljuciti Srbiji i Hrvatskoj"[/b] , navodi Halilovic u svom pismu i podsjeca Izetbegovica da mu moze poslati ova dva dokumenta koja je potpisao.

Bivsi general ARBiH, podsjetio je Izetbegovica i na odrzavanje bosnjackog Sabora u Sarajevu, septembra 1993. godine, "gdje je trebalo proglasiti bosansku republiku - bosnjacku nacionalnu drzavu bez Srebrenice".

Halilovic kaze da je Izetbegovic i tada devetoclanoj delegaciji Srebrenicana nudio zamjenu Srebrenice za Vogoscu, pozivajuci se na svjedocenje Hakije Meholjica koji je potvrdio da je delegacija odbila ovu Izetbegovicevu ponudu.

"Osim Hakije Meholjica, Amerikanac David Rodhe je u svojoj knjizi pisao o tome kako si 'neutralizirao odbranu Srebrenice' izvlacenjem Nasera Orica iz ovog grada", piše Halilovic i spominje izjave i pisanja Richarda Holbruka i Muhameda Filipovica o ''pregovorima o prodaji Srebrenice".

Halilovic istice da je pod njegovom komandom Armija BiH oslobodila Srebrenicu 1992, a 1993. godine ju odbranila, nakon cega su dosli "plavi sljemovi".

"I umjesto da se u periodu od '93. do '95. iskoristi da se u Srebrenicu i Zepu dovedu novi ljudi i prebace vece kolicine naoruzanja, nego sto su to tvoji lojalni, debeli generali uradili, sve si, zajedno s njima, uradio da taj prostor zaboravis kako bi odgovornost bila prebacena na medjunarodnu zajednicu, a da vi ne biste bili odgovorni" , kategorican je Halilovic.

On je odbacio optuzbe da je sam razoruzao Srebrenicu, dodajuci da se poslije demilitarizacije tog grada formiralo nekoliko brigada i bataljona, te remonta radionica i ratna bolnica. Halilovic to ilustruje i podatkom da je tada u Srebrenici postojla "divizija od 12.000 ljudi, a da je u trenutku pada Srebrenice bilo svega 6.000 vojnika".

"Djeci Srebrenice ces morati odgovoriti zasto si odbio moj prijedlog o formiranju 8. istocnobosanskog korpusa, zašto si nakon mog udaljavanja iz ARBiH polovinu vojnika u 28. diviziji proglasio viškom, zašto si za dvije godine dostavio manje oruzja, nego sto sam ja za dva mjeseca u vrijeme ofanzive na Srebrenicu 1993. godine", kaže Halilovic u pismu upucenom Aliji Izetbegovicu.

[margareta]

"Ako si zbog godina ili starosti zaboravio, podsjecam te da si 16. septembra 1993. godine sa Momcilom Krajisnikom tajno potpisao Zajednicku deklaraciju o podjeli BiH na tri etnicke republike, koja u stavu pet kaze ''da oformimo radnu grupu za posebna pitanja koja se odnose na teritorijalno razgranicenje izmedju dviju republika u buducoj uniji BiH, ukljucujuci istocnu Bosnu'', a dva dana prije toga sa Tudjmanom si potpisao Deklaraciju o bosnjacko-hrvatskom razgranicenju. I u jednom i u drugom tajno potpisanom dokumentu stoji da se Republika Srpska i HR Herceg Bosna, nakon dvije godine, mogu referendumom izjasniti zele li ostati u uniji BiH ili se prikljuciti Srbiji i Hrvatskoj"[/b] , navodi Halilovic u svom pismu i podsjeca Izetbegovica da mu moze poslati ova dva dokumenta koja je potpisao.

Bivsi general ARBiH, podsjetio je Izetbegovica i na odrzavanje bosnjackog Sabora u Sarajevu, septembra 1993. godine, "gdje je trebalo proglasiti bosansku republiku - bosnjacku nacionalnu drzavu bez Srebrenice".

........zadnjih godina se jasno vidi...lagano realiziranje....tad dogovorenog...projekta...sadasnja politicka klima...sa statusom quo!? cini se kao zatisje...pred buru dogadjanja...jos malo dobitaka na vremenu.....iracke i dr.krize idu u prilog skretanja interesa sa Bh. politicke scene...pa samo da jos uspijemo dokazati kako se mi zelimo ...mozemo...hocemo...moramo 'razdruziti'...malo i narod treba pripremiti da prihvati podjelu....koja je neminovna...jer ne mozemo ...vise zajedno....nikako....ni pod kakvim uvjetima...narodu je ionako dosta rata...jos kad shvate da ...jedino u razlazu mogu naci 'SVOJ
MIR'......
tako je to.

[meldina]

Pustite tog Sefera Halilovica covjek izdajica koji nezna o cemu prica

[manijak1]

Zar ga neko drži ?????

[meldina]

Zar ga neko drži ?????

Joj ti uvjek znas kako odgovoriti

Pustite budalu 100% je potplacen od strane SDP pa je sad jedna velika izdajica velika

[margareta]

Pustite tog Sefera Halilovica covjek izdajica koji nezna o cemu prica

......ma draga Meldinice taj Sefer Halilovic nije imaginarna licnost .on i njegovi intervjui na inim tv-ima nisu izmisljotina. svi smo ga gledali i slusali kada je TRAZIO insistirao otvoren duel sa A.Izetbegovicem. nikada mu se nije pruzila ta sansa pored toga izmedju obicnih vojnika previse se govorilo o tajno dogovorenoj podjeli Bh. kao i o transakcijama gorazdanskog.. ..srebrenickog.....zepljanskog.. .vogoscanskog.....'koridora'
....cak i civili...kao neke tete i cike. ...mnogo i previse su pricali..
gdje ima dima mora biti i vatre.........
a dima je bilo i malo previse .bome i vatre......

lijep pozdrav Meldinice

[meldina]

......ma draga Meldinice taj Sefer Halilovic nije imaginarna licnost .on i njegovi intervjui na inim tv-ima nisu izmisljotina. svi smo ga gledali i slusali kada je TRAZIO insistirao otvoren duel sa A.Izetbegovicem. nikada mu se nije pruzila ta sansa pored toga izmedju obicnih vojnika previse se govorilo o tajno dogovorenoj podjeli Bh. kao i o transakcijama gorazdanskog.. ..srebrenickog.....zepljanskog.. .vogoscanskog.....'koridora'
....cak i civili...kao neke tete i cike. ...mnogo i previse su pricali..
gdje ima dima mora biti i vatre.........
a dima je bilo i malo previse .bome i vatre......

lijep pozdrav Meldinice

Sigurna sam da bi Alija pristao na duel da je imaokad i da bi on na kraju pobjedio jer dobri i pravedni uvijek pobjede.
Taj Halilovic zasluzuje jedan veliki samar i treba ga izbaciti sa glavom prvom

[margareta]

Meldinice nije da nije imao vremena A.Izetbegovic nego Sefer nije imao vremena jer je morao malo do Haga....

[meldina]

Meldinice nije da nije imao vremena A.Izetbegovic nego Sefer nije imao vremena jer je morao malo do Haga....

neka neka

[margareta]

Meldinice dijete drago nauci malo tipkat po tastaturi.pomislit ce neko da si cetnik.meni si veoma draga.volim citati tvoje postove.pogledaj engramove i zivot da ti se smuci od njegovih tuta.

[meldina]

Da i tebe nije BECHO povukao pa mislis da sam cetnik?

[margareta]

Nikada za tebe nisam ni pomislila da si cetnik ti si jedna divna mlada djevojka zeljna domovine i ja te u cjelosti razumijem