INSHALLAH SARAJEVO
(Vlado Podany – Malcolm Brabant – Vlado Podany)
U skloništu smo se sakrivali
Dok su granate padale
Brzo smo im došli na domet sa brda oko grada
Hrabro si se smijao kada se krov urušio
''Preživjet ćemo'' rekao si, ali nikada te više nisam vidio
Da li si negdje vani promrzao i gladan na ulicama straha
Ili si s lavovima koji su progutali toliko stvari ove godine
Sarajevo, ne mogu te ostaviti snajperima
Sa mržnjom u njihovim srcima
Pshihopatama koji te trgaju
Megalomanijacima koji te sijeku na pola
Zašto, zašto nakon ovoliko vremena oni
Ponavljaju zločin u Sarajevu
Igrao si se u parku, on te vidio na svom nišanu
Zbog čega je pucao na trogodišnje dijete,
Nema nade
Hej Generale!
Da li si ponosan na ono što si uradio; je li ovo ono zasto si
obučavan
Bombardovanje redova za hljeb samo iz zabave
Samo iz zabave ...
Ne mogu vjerovati da ovo traje ovoliko dugo
A da mi nismo intervenirali
Gdje je novi Svjetski poredak
Ko će miru dati šansu
Ko će zaustaviti besmisleno ubijanje
Da li smo u transu
Je li to zbog toga što nemate naftu
Pa nikoga nije briga
Ili je to na kraju zbog jednog imena
Jer ste vijerni Islamu, Islamu ...
Ko će slušati,
Ko će slušati
Sarajevo, ne odustaj,
Sarajevo, pomoć će doći,
Sarajevo, donesite mir Sarajevu ...
Inshallah Sarajevo ...
InshAllah Sarajevo
- Drvosjeca iz Dejcica
- Posts: 16757
- Joined: 23/06/2004 15:46
- Location: Sarajevo
#3 Re: InshAllah Sarajevo
Izvještaj iz opsjednutog grada
Previše sam star da bih nosio oružje kao
drugi - određena mi je milost posljednja uloga hroničara
zapisujem - ne zna se za koga - historiju opsade
treba da budem tačan ali ne znam kad je počela
najezda prije dvjesta godina u decembru septembru možda
jučer u osvitsvi odveć boluju od gubitka osjećanja vremena
ostalo nam je samo mjesto vezanost za mjesto
još držimo ruševine hramova priviđenja vrtova i
kuća ako izgubimo ruševine neće preostati ništa
pišem onako kako mogu u ritmu beskrajnih
sedmica
ponedjeljak: prodavnice prazne prometna jedinica
postao je pacov
utorak: gradonačelnika ubili neznani izazivači
srijeda: razgovori o primirju neprijatelj internirao
poslanike ne znamo njihova mjesta boravka to znači mjesta
pogubljenja
četvrtak: poslije burnog sastanka odbačen
većinom glasova prijedlog trgovaca začinima za bezuslovnu
kapitulaciju
petak: početak kuge
subota: izvršio samoubistvo N.N. nesalomljivi branitelj
nedjelja: nema vode odbili smo napad na istočnu kapiju zvanu Kapija Saveza
znam monotono je sve to nikog neće moći da
uzbud izbjegavam komentare osjećanja držim na uzdi
pišem o činjenicama
kažu da samo njih cijene na stranim tržištima
ali s izvjesnim ponosom želim da javim svijetu
da smo zahvaljujući ratu odgajili novu vrstu djece
naša djeca ne vole bajke igraju se ubijanja
na javi i u snu sanjaju o supi hljebu i kosti
baš kao psi i mačke
uvečer volim da lutam po krajnjim dijelovima
Grada duž granica naše nesigurne slobode
gledam odozgo na bezbrojnu vojsku na njene
vatre slušam hučno bubnjanje i barbarsku vrisku
zaista je neshvatljivo što se Grad još brani
opsada traje dugo neprijatelji moraju da se
smjenjuju ništa ih ne vezuje sem želje da nas unište
Goti Tatari Švedi Carevi odredi pukovi
Preobraženja Gospodnjeg
ko bi ih pobrojao
boje zastava mijenjaju se kao šuma na vidiku
od nježne ptičije preko zelene i
crvene do zimske sasvim crne
tako uvečer oslobođen od činjenica mogu da
razmislim o stvarima davnim dalekim naprimjer o našim
saveznicima preko mora znam iskreno sa nama
saosjećaju šalju brašno vreće ohrabrenja mast i dobre savjete
čak i ne znaju da su nas njihovi očevi izdali
bili su naši saveznici u doba prve Apokalipse
sinovi nisu krivi zaslužuju zahvalnost pa smo i
zahvalni nisu doživjeli opsadu dugu kao vječnost
oni koje je pogodila nesreća uvijek su usamljeni
branioci Dalaj-Lame Kurdi afganistanskigorštaci
sad kad pišem ove riječi pristalice smirenja
stekle su izvjesnu prevagu nad strankom
nepokolebljivih obično kolebanje raspoloženja sudbina se još koleba
groblja rastu smanjuje se broj branilaca
ali odbrana traje i trajat će do kraja
i ako Grad padne a preostane jedan
on će nositi Grad u sebi putevima izgnanstva
on će biti Grad
gledamo u lice gladi u lice vatri u lice smrti
najgore je od svih - lice izdaje
još samo su naši snovi ostali neponiženi
-Zbigniew Herbert-
Prema prijevodu Petra Vujičića
Previše sam star da bih nosio oružje kao
drugi - određena mi je milost posljednja uloga hroničara
zapisujem - ne zna se za koga - historiju opsade
treba da budem tačan ali ne znam kad je počela
najezda prije dvjesta godina u decembru septembru možda
jučer u osvitsvi odveć boluju od gubitka osjećanja vremena
ostalo nam je samo mjesto vezanost za mjesto
još držimo ruševine hramova priviđenja vrtova i
kuća ako izgubimo ruševine neće preostati ništa
pišem onako kako mogu u ritmu beskrajnih
sedmica
ponedjeljak: prodavnice prazne prometna jedinica
postao je pacov
utorak: gradonačelnika ubili neznani izazivači
srijeda: razgovori o primirju neprijatelj internirao
poslanike ne znamo njihova mjesta boravka to znači mjesta
pogubljenja
četvrtak: poslije burnog sastanka odbačen
većinom glasova prijedlog trgovaca začinima za bezuslovnu
kapitulaciju
petak: početak kuge
subota: izvršio samoubistvo N.N. nesalomljivi branitelj
nedjelja: nema vode odbili smo napad na istočnu kapiju zvanu Kapija Saveza
znam monotono je sve to nikog neće moći da
uzbud izbjegavam komentare osjećanja držim na uzdi
pišem o činjenicama
kažu da samo njih cijene na stranim tržištima
ali s izvjesnim ponosom želim da javim svijetu
da smo zahvaljujući ratu odgajili novu vrstu djece
naša djeca ne vole bajke igraju se ubijanja
na javi i u snu sanjaju o supi hljebu i kosti
baš kao psi i mačke
uvečer volim da lutam po krajnjim dijelovima
Grada duž granica naše nesigurne slobode
gledam odozgo na bezbrojnu vojsku na njene
vatre slušam hučno bubnjanje i barbarsku vrisku
zaista je neshvatljivo što se Grad još brani
opsada traje dugo neprijatelji moraju da se
smjenjuju ništa ih ne vezuje sem želje da nas unište
Goti Tatari Švedi Carevi odredi pukovi
Preobraženja Gospodnjeg
ko bi ih pobrojao
boje zastava mijenjaju se kao šuma na vidiku
od nježne ptičije preko zelene i
crvene do zimske sasvim crne
tako uvečer oslobođen od činjenica mogu da
razmislim o stvarima davnim dalekim naprimjer o našim
saveznicima preko mora znam iskreno sa nama
saosjećaju šalju brašno vreće ohrabrenja mast i dobre savjete
čak i ne znaju da su nas njihovi očevi izdali
bili su naši saveznici u doba prve Apokalipse
sinovi nisu krivi zaslužuju zahvalnost pa smo i
zahvalni nisu doživjeli opsadu dugu kao vječnost
oni koje je pogodila nesreća uvijek su usamljeni
branioci Dalaj-Lame Kurdi afganistanskigorštaci
sad kad pišem ove riječi pristalice smirenja
stekle su izvjesnu prevagu nad strankom
nepokolebljivih obično kolebanje raspoloženja sudbina se još koleba
groblja rastu smanjuje se broj branilaca
ali odbrana traje i trajat će do kraja
i ako Grad padne a preostane jedan
on će nositi Grad u sebi putevima izgnanstva
on će biti Grad
gledamo u lice gladi u lice vatri u lice smrti
najgore je od svih - lice izdaje
još samo su naši snovi ostali neponiženi
-Zbigniew Herbert-
Prema prijevodu Petra Vujičića
