Daljnja deeuropeizacija Sarajeva
Već sam naviknuo na prijateljske savjete dobronamjernih Bošnjaka (o "zlobnim" pripadnicima sarajevskih manjinskih naroda da i ne govorim) da ne dam, ako ikako mogu, svojim najbližima da se liječe po sarajevskim bolnicama, ili da, ako ikako mogu, ne šaljem svoje najbliže na sarajevske fakultete. Čak..., ma neće mi nitko vjerovati...
Dosta! Užasna reklama za ono što se zove i što misli za sebe da jest glavni grad jedne zemlje. Ne mislim pritom, dakako, na naslov iz "Oslobođenja" (2. 12.) koji ga tako ružno inkriminira: "Sarajevo kaubojski ili glavni grad" ili slične (dis)kvalifikacije, nego samo na ono što taj grad kao poruku o sebi šalje urbi et orbi.
Ovogodišnja tko zna već koja po redu najava "zabrane" Djedu Mrazu da posjeti vrtiće, tj. predškolsku djecu, pravda se tobože novom gripom, koja se čas zove svinjskom, čas H1N1, ovisi o tome tko od nje oboli. I dok nadasve ideološki i fizički, intelektualno i moralno smiješna pojava ravnateljice sarajevskih vrtića svoj strah pred Djedom Mrazom, omiljenim dječjim likom, pravda tobože gripom, gle čistunstva (!), vrtiće joj napala salmonela. Djeca se truju od hrane i dobivaju bolesti dostojne europskog podsmijeha. I ako se od gripe kao epidemijskog ili pandemijskog fenomena još i teško zaštititi, obraniti; salmonela je doista sramno "priznanje" kulturi življenja i ishrane jednoga europskoga glavnog grada. To je, naime, pojava koja svako malo posjeti Sarajevo, neku njegovu javnu instituciju ili restoran. I sve se, pritom, svede na kratkotrajno zatvaranje nekog objekta, zataškavanje, nitko zakonski ni za što ne odgovara, a trovači, kako narod podrugljivo zove takva mjesta, nastave raditi svoj posao hranjenja naivnih i(li) mazohista.
I sve je bilo dobro dok se to događalo odraslima, slučajnim gostima nekih restorana ili studentima, ali kad je salmonela zakucala na vrata vrtića, sve se pokušalo zataškati, negirati do mjere da se roditelje oboljele djece počelo "utjerivati u laž"! Jer, pobogu, kako objasniti da su maloj sarajevskoj djeci, koju se malo prije toga "utjerivalo u vjeru" inzistiranjem na vjeronauku (islamskom!) u vrtićima, problem Djed Mraz i svinjska gripa, a nimalo tako vidljiva i do bola ponižavajuća salmonela? Kao i jučer da su njihovim očevima i majkama veći problem "Queer festival" i vrećica s reklamom piva (Tuborga!) u BBI Centru gdje ste slučajno zalutali još nešto kupiti, nego prljav grad ili neobične smrti (od nepoznate bakterije ili virusa!?) nakon nečega što bi trebale biti rutinske operacije na Ortopediji?
Objašnjenje je jednostavno! Kad jedan od onih koji sebe drži bošnjačkim intelektualcem (a i još neki ga takvim smatraju!) i još se potpisuje kao magistar znanosti, a samo je pars pro toto jednog ideološkog, mentalnog sklopa, postavlja hamletovski dilemu "Šta je ustavnije – muslimani ili svinjetina?", onda je sve moguće. Da je tu ozbiljnu "dilemu" postavio koji nemusliman, bio bi optužen za islamofobiju, jer uspoređuje neusporedivo, za vrijeđanje vjerskih osjećanja i za slične gluposti kakve se mogu čuti i pročitati na sve strane, a osobito u kleronacionalističkim glasilima, u kojima se okuplja takav svijet poluinteligenata, nedoučenih talibana i bjesomučno radikaliziranih fanatika. Ovako, pak, to izgleda mudroslovlje nekog "našeg" na koga smo ponosni, jer "jesi li vidio kako im je ONO dobro rekao"! Takve nije teško identificirati. Za njih je sjajni Fazil Iskander iznašao pravu kvalifikaciju pretvarajući je u osobno ime. Svaki od tih militanata je - Ratnik Olakšane Savjesti! Slijepi od svoje rigidnosti, vjerske ortodoksije, ideološkog pravovjerja, takvi se ni sa svojim likom u ogledalu nisu u stanju suočiti kritički, a kamoli sa svojom mišlju... A tek s tuđim bilo kojim i bilo kakvim promišljanjem. Za njih je Veliki Mjerač Naše Savjesti (ponovno Iskander!) isključivo njihova mala pamet i nizak moralni plafon. Oni su ti koji profiliraju duhovni prostor vlastite vjere i nacije utjerujući u njega netolerancijom ponajprije vlastite "ne-vjernike" i "ne-podanike", čime preoblikuju, tj. reislamiziraju vlastiti nacionalni univerzum, videći ga isključivo kao vjerski. I to vjerski na svoj suženi i skučeni način!
Ta vrsta nacionaliziranja, u stvari nacionalna deeuropeizacija osobito je vidljiva tamo gdje ne dopiru uvidi niti kompetencije tzv. Regulatorne agencije (razni portali i njihovi forumi) i gdje je govor mržnje najbolje đubrivo nacionalno-vjerskih frustracija i tobožnjeg nacionalnog i vjerskog (samo)identificiranja.
Tko želi, eto mu idealno mjesto za istraživanje nacionalizma, čak nacizma ili fašizma kao atavističkih sila krvi i tla! Nacionalizam na djelu, nacionalizam kao religija. Religija bez boga, bez morala, a s vanjskim monomanskim manifestacijama religijskog, gdje je onda Veliki Mjerač Naše Savjesti naših rigidnih ruku i našeg rigidnog duha djelo. Utvrda u koju se takav svjetonazor utemeljuje i iz koga se misionira krajnje je smiješan, duhu i razumu protivan, karikaturalan redukcionizam: jedan bog, jedan prorok, jedna vjera, jedan narod, jedan vođa. Od monoteizma k monomaniji! K maniji!
Tako reduciranom, crno-bijelom svijetu, razumljivo je, doista je najveći problem Djed Mraz. Što su, pobogu, svi otrovani salmonelom u odnosu na otrovane šarenilom svijeta? Pa i afganistanski talibani su počeli zabranom filma, glazbe, kazališta, tih izmišljotina Zapada, koje "kvare vjeru", unoseći u "našu kulturu" ono čega nije bilo in illo tempore, tj. u "autentično doba"!?
Datum: 21.12.2009
Autor: Željko Ivanković
Nezavisne novine
Peticija za smjenu Arzije Mahmutović
http://www.ipetitions.com/petition/arzija/
), "komunisticko" odijelo sa mantijom, dimnjake sa pustekijom, obdaniste sa dzamijom a jadnu djecu sa samim sobom. 
i svako voli ono sto njemu pashe! 
Nije me toliko zanimao Djed Mraz nego paketić i ima li igračka u njemu. Mislim da imam više fotki na kojima sam sa Djedom, ali meni je najbolja ona na kojoj se sakrivam iza materinog kaputa i plačem, dok me Djed ganja da mi da paketić 
. A imaju i fotke na kojima se vidi da sam skontao da mi Djed neće ništa 
