Inferiornost bošnjačkog biznisa i biznismena

[bach]

Nedavno je u Hrvatskoj poskupilo gorivo. Istovremeno je poskupilo i u našoj zemlji. Razlog: Tržište goriva u BiH kontroliše hrvatska INA, odnosno koncern INA MOL. Umjesto iz S. Arabije, Kuvajta, Iraka, Libije i zašto ne Rusije., naši rezervoari se pune nekvalitetnim gorivom iz Siska, Rijeke, Pančeva, iz Slovenije i Mađarske. Nikada niko nije iz ove zemlje otišao u Kuvajt i kupio tanker nafte. Lakše je kupiti loše gorivo iz Pančeva.


Gotovi cjelokupno tržište svih roba široke potrošnje kontrolišu veletrgovci iz Srbije I Hrvatske te njihove filijale u BiH, posebno u Zap. Hercegovini i Srednjoj Bosni. Cjelokupno tržište rčunarske opreme kontolišu dvije firme: Msan grupa odnosno Kimtec iz Viteza i beogradski Comtrade. Gotovo kompletno tržište kablova kontroliše Kapis iz Tomislavgrada, tržište aluminija kontroliše Feal iz Širokog. Tržište grickkalica, kuhinjskih potrepština i sredstava za higijenu drže MEPAS iz Širokog, CM Market, odnosno Ovnak i bosanska filijala hrvatske firme Orbico. Glavni zastupnik Samsunga, Europatrade je iz Tomislavgrada, zastupništvo Sonija u BiH je pod direktnom šapom kancelarije u Zagrebu, tako je i sa Renaultom i Toyotom. Kada kupite mobitel u BH Telecomu, u suštini kupujete mobitel koji je Telecom kupio od braće Stanić. Stanići su zastupnici velikog broja brandova kao što je LG. Mobilmedija je cro - firma, kao i Tehnomag, čije je sjedište u Orašju. Tržištem cigareta suvereno vlada TDR, tržištem piva vladaju Karlovačka i Osječka pivovara uz pomoć srbijanskog ogranka Carlsberga. Sarajevski kiseljak je u vlasnoštvu Jamnice koja na svaki način gura svoju bljutavu vodu Janu, koju Bošnjaci piju u uvjerenju da su tako više cool.

Vlasnik Oprese je Hrvat, vlasnici najboljeg i najčitanijeg portala u državi su dva mlada, poduzetna Hrvata. Gotovo sve bitne stvari za štampanje rade se u Radin printu. Tržištem kancelarijskog materijala i školskog pribora suvereno vlada Hercegtisak iz Š. Brijega, uz značajno učešće firme gospodina Gatarića iz Dervente.


Šta rade bošnjački poslovni ljudi, osim što gule kožu i sišu krv svojim zaposlenicima? Ništa., osim što se i dalje vozaju u svojim ogromnim autima, grade viletine i kućetine i pri tome kipe od bijesa na svoje uposlenike jer zbog ekonomske krize nema love kao prije 2007. Bošnjački su poslovni ljudi nepismeni, neškolovani, nesposobni i tvrdoglavi do bola. Kao takvi ne slušaju nikoga do sebe i svoju glavu nedoraslu modernom poslovanju. Bošnjački biznismen sebe postavlja u ulogu bega iz turskog vremena, a svoje zaposlenike ne smatra ljudima nego teglećim životinjama koji postoje samo da bi Njemu, bošnjačkom biznismenu ugodili. Poznajem jednog takvog "uspješnog" građevinskog poduzetnika koji dobiva jako važne tendere a da uopšte nema mehanizaciju niti dizalicu. Umjesto dizalice, beton, blokove i crijep na peti sprat tegle nezaposleni borci pomoću užadi i koloture. Bošnjački biznismen civilzacijska dostignuć, pa bila to i dizalica, smatraju nepotebnim troškom.

Bošnjački biznismen konkurenciju smatra nepotrebnom, on pijecuk kafu sa svojim konkurentom kojeg ne pokušava nadmašiti ni poraziti. Bošnjački biznismen svoj poslovni uspjeh vidu u zavrtanju klijenta i kinjenju vlastitih zaposlenika.

Bošnjački biznismen svom zaposleku kaže: "Ja hoću da mi ti doneseš pare". Ne zanima me što nemaš uslove za rad, ne zanima što ti je mala plata, ne želim da ti uplaćujem doprinose, hoću da mi doneseš pare. Negdje po završetku fakulteta " primljen sam kao komercijalista u jednu tipičnu domaću firmu. Vlasnik firme, nepismeni lik, blizak vladajućoj stranci ljubitelj terenaca, kockanja i debelih zlatnih lanaca oko vrata nije mi se mogao "načuditi" kako imam obraza pitati gdje mi je kompjuter na kojem ću raditi. "Ti ako si sposoban komercijalista, sam ćeš sebi nabaviti kompjuter". Vrlo brzo sam saznao da radnici dobivaju platu svaka tri mjeseca, da se telefonski računi firme odbijaju od plata uposlenika i da je najnormalnija stvar korištenje vlastitog vozila i goriva za dobrobit gazdine firme.

U jednoj drugoj firmi imao sam obavezu da vlasniku firme kupim novine. Markica po markica i nabere se toga...

Rođak je radio u jednom " renomiranom" restoranu, i prilikom većih fešti kao što su Nove godine, morali su iz vlastitih kuća donositi escajg, lonce, čaše i stolice, bez da im prljanje istih bude bilo kako nadoknađeno.

Negdje u ljeto 2007. ušao sam u kancelariju direktora privatne firme u kojoj sam radio kako komercijalista i predočio svoju kratku analizu kretanja cijena i ponude roba. Dolazio je val ogromih poskupljenja i nestašica osnovnih namirnica, cijene će skočiti za 150 posto ( šećer bio 85 feninga, pa skočio na 2.30. , ulje bilo 1.60 a te skočilo na 3.50 marke). Naravno gospodin me propisno izvrijeđao više puta spominjući glagol " srati" i imenicu "moja diploma" i istjerao iz kancelarije zaprijetivši mi otkazom ako ikad spomenem da će šećer jednog dana koštati dvije marke po kilogramu.

Šećer dana košta više od dvije marke po kg, a svi pobrojani primjerci bošnjačkih biznismena su propali. Njihova mjesta i poslove su preuzeli poslovni ljudi iz istočnog ili zapadnog komšiluka i njihove filijale u RS -u ili na teritorijeb tzv. HZ - HB. Takvi su bošnjači biznismeni...

[panzer]

Šteta vremena koje si potrošio da to sve napišeš. Mogao si bar "otići na kaficu" ako već nemaš ništa pametnije uraditi nego tražiti negativnosti u svojoj okolini.

[bach]

Šteta vremena koje si potrošio da to sve napišeš. Mogao si bar "otići na kaficu" ako već nemaš ništa pametnije uraditi nego tražiti negativnosti u svojoj okolini.

Kafu ne pijem, gadi mi se taj napitak. Da mogu rado bih ga zabranio. Od njega je čitava Bosna ko napušena, čitava nacija je na kofeinu. Zbog toga sporo mislimo i zato grebemo po dnu.


A država nam vrvi od pozitivnosti, toliko da niti jedna domaća firma ne predstavlja ništa niti u užem regionu...

[baustelac]

... svasta nesto pdjoh i skonta da ne vrijedi.... za vlasiti neuspjeh su uvijek drugi kriv ...

[ssmmiilleeyy]

Svaka čast



Čini mi se da zastupnistvo Renaulta nije u hrvatskim rukama nego kod Bunje ( i još nekog isto bošnjo) A Bunjo ti vuce korijene it Istocne Bosne

Onda imas jos Brajlovica,Asa Auto (Prevent) Nijaz Hastor,Imas Fahru i njegov Avaz,imas Selimovice i MiMS grupaciju,Imas Alarm West Mirsad Catic, Robot Komerc Selver Oruc,Vispak oni Ljudi iz Tešnja .....

Sve zavisi od Vlasnika do Vlasnika
Al činjenica jeste da skoro vecinu proizvoda koje uvozimo su pod Zastupnistvom ljudi koji zive ili u Hrvatskoj ili Srbiji

[bach]

Svaka čast



Čini mi se da zastupnistvo Renaulta nije u hrvatskim rukama nego kod Bunje ( i još nekog isto bošnjo) A Bunjo ti vuce korijene it Istocne Bosne

Onda imas jos Brajlovica,Asa Auto (Prevent) Nijaz Hastor,Imas Fahru i njegov Avaz,imas Selimovice i MiMS grupaciju,Imas Alarm West Mirsad Catic, Robot Komerc Selver Oruc,Vispak oni Ljudi iz Tešnja .....

Sve zavisi od Vlasnika do Vlasnika
Al činjenica jeste da skoro vecinu proizvoda koje uvozimo su pod Zastupnistvom ljudi koji zive ili u Hrvatskoj ili Srbiji

Što se tiče Renaulta, mislim da postoji nešto što se zove Renault Adria ili tako nešto, pod čijom kapom su i Bunjo i ostali Renault, Dacia i Nissan dealeri.


Poenta je tome da zbog svoje nepismenosti, neobrazovanosti i nekomptentnosti bosanski, a posebno bošnjčki menadžeri nisu sposobni otići na lice mjesta i sklopiti posao, recimo dobiti franšizu nekog velikog automobilskog branda, kao što je Honda ili franšizu H & M -a.

Zbog toga ispaštamo mi, obični kupci koji dobivamo robu lošijeg kvaliteta koja je već četvrta ili peta ruka dok dođe do nas. To je čini skupljom i teže dostupnom široj populaciji na taj način se dodatno snižava standard običnog građanina.

[drndalo]

A kod nekih ne mozes postici nista direktno, jer imaju ljudi svoje zamisli o pokrivanju trzista... Ako ti je lakse, ni Srbija nema za neke stvari direktnog zastupnika, predstavnika, nego je pokrivena istim zastupnickim office-om kao i mi, pa je tako i Opel u glavni iz Madjarske, Toyota iz Slovenije, Reno iz Hrvatske... Mi smo generalno suvise mali i sa malim prometom da bi imali svoje predstavnistvo... Srbija opet iako se racuna da je kao trziste 2-2.5 puta veca, opet nema neke stvari...

Puno toga tvog stoji, ali lakse je biti neciji "povjerenik" nego skrkati svoju lovu u npr. 5 kontejnera kompjuterskih komponenti direktno s Taiwan-a, i rizikovati dal ces ih prodati... A tamo nema kupovine na < od kontejnera... Comtrade to radi, i narucuje...

Dakle ima tu raznih kombinacija nepovoljnih stvari...

[bach]

A kod nekih ne mozes postici nista direktno, jer imaju ljudi svoje zamisli o pokrivanju trzista... Ako ti je lakse, ni Srbija nema za neke stvari direktnog zastupnika, predstavnika, nego je pokrivena istim zastupnickim office-om kao i mi, pa je tako i Opel u glavni iz Madjarske, Toyota iz Slovenije, Reno iz Hrvatske... Mi smo generalno suvise mali i sa malim prometom da bi imali svoje predstavnistvo... Srbija opet iako se racuna da je kao trziste 2-2.5 puta veca, opet nema neke stvari...

Puno toga tvog stoji, ali lakse je biti neciji "povjerenik" nego skrkati svoju lovu u npr. 5 kontejnera kompjuterskih komponenti direktno s Taiwan-a, i rizikovati dal ces ih prodati... A tamo nema kupovine na < od kontejnera... Comtrade to radi, i narucuje...

Dakle ima tu raznih kombinacija nepovoljnih stvari...

Slovenija je puno manja od nas a vidi šta imaju. Mi smo u središtu regije, ali to ne znamo da iskoristimo. Nije ni Hrvatska puno veća od nas, kao ni Češka.

Našim ljudima nedostaje poslovna kultura. U posljednjih nekoliko mjeseci pokušavam pokrenuti jedan privatni posao i svako malo budem ošamućen nekulturom i neprimjerenim ponašanjem onog dijela bh. i sarajevske populacije koja se naziva poslovni svijet, ako se tako neko može nazvati. Zamislite da dođete na ugovoreni poslovni sastanak a dočeka vas lik koji vam se obrati sa "Jaraaane baaaaa", sjedi kao u kafani i podiže majicu te se češka po trbušini.

Nažalost, mnogo poslovnije sam uvijek bio dočekan od strane poslovnih partnera iz zapadne Hercegovine i srednje Bosne. Ja i moji saradnici bili smo poprilično iznenađeni kada smo dobili poziv za poslovni sastanak u Vitezu. Da u Vitezu se nalaze zastupništva nekih od najznačajnijih i najvrijednijih tržišnih brandova. Na sred livade izgrađena velika poslovna zgrada, pred njom veliki, uređen i besplatan parking. Ljubazno obezbjeđenje, ljubazne sekretarice, velike savremeno opremljene sale za sastanke...

Pitao sam se zašto taj veliki brand mora imati sjedište u selu poput Viteza, zašto nema sjedište u glavnom gradu države?

Zato što sarajevskom poslovnom scenom vladaju bivši šaneri, mahalaši, seoski mangupi i ljudi bliski stranačkim vrhovima preko kojih dobivaju poslove. Njihov način razmišljanja i šuplja priča ne pije vode dalje od Ilidže...

[drndalo]

Sa vecim dijelom ovog zapazanja se slazem, ali sam mu pokusao dodati jos malo sirine...

[jedna tamo]

Slovenija je puno manja od nas a vidi šta imaju. Mi smo u središtu regije, ali to ne znamo da iskoristimo. Nije ni Hrvatska puno veća od nas, kao ni Češka.

Našim ljudima nedostaje poslovna kultura. U posljednjih nekoliko mjeseci pokušavam pokrenuti jedan privatni posao i svako malo budem ošamućen nekulturom i neprimjerenim ponašanjem onog dijela bh. i sarajevske populacije koja se naziva poslovni svijet, ako se tako neko može nazvati. Zamislite da dođete na ugovoreni poslovni sastanak a dočeka vas lik koji vam se obrati sa "Jaraaane baaaaa", sjedi kao u kafani i podiže majicu te se češka po trbušini.


Zato što sarajevskom poslovnom scenom vladaju bivši šaneri, mahalaši, seoski mangupi i ljudi bliski stranačkim vrhovima preko kojih dobivaju poslove. Njihov način razmišljanja i šuplja priča ne pije vode dalje od Ilidže...

da da welcome to Sarajevo welcome to Bosnia and Herzegovina

[phenix_usk]

Upravo to, ne znam bi li generalizirao po narodu ali Sarajlije nemaju tu poslovnu kulturu...
Jedna moja frendica koja radi za jednu multinacionalnu kompaniju u ljudskim resursima navodi kao glavni problem i razlike izmedju ljudi u mostaru i sarajevu,
sto sarajlije nemaju tu neku poslovnu svijest, sve se svodi na djesi jarane...lako cemo mi to
dok kod ovih u mostaru zna se hijerarija i granice izmedju prijateljstva i biznisa... A opcenito mislim da su Hrvati u BiH njabolji biznismeni, znam da ce te me sad popljuvati, ali tome je dosta pridonjelo sto su oni vise manje svi bili u njemackoj gastarbeiteri i donjeli su tu neku radnu etiku...

[A_I_]

Zato što sarajevskom poslovnom scenom vladaju bivši šaneri, mahalaši, seoski mangupi i ljudi bliski stranačkim vrhovima preko kojih dobivaju poslove. Njihov način razmišljanja i šuplja priča ne pije vode dalje od Ilidže...

Neki dan dodjem u Dijamant na otoci za prozore - doceka me takav jedan odvaljen od stijene Em se dernja ko da ovce cuva em samo gleda kako ce me skinuti s qrca em mu se 'ponuda' sastojala od naskrabanih cijena na zutom STIKER papiricu Cijene mu ascare tursko-kineskih prozora a prica mi o Rehau i kudi turske prozore.
U Saplastu i Intergeosu su sto puta ljubazniji i profesionalniji bili.

Jos jedan primjer: Termocommerce kod Mercatora - slican krkan s druge strane telefona koji je na prvo podpitanje o novijim modelima Fujitsu klima poceo vikati "valja PROFESORE kako god ti hoces PROFESORE"


Razmisljajuci o onoj prici kako je BiH u Yugi bila zadnja rupa na ekonomskom sviralu (iako su je izvlacile gradjevinske i energetske kompanije) i kako se radilo o 'zaveri' protiv bosnjaka (afere...), u tom sicar/fildzan poslovnom mentalitetu cini mi se da je dobar dio uzroka kaskanja za ostalim zemljama okruzenja. Postojala je i industrija obuce&odjece, prehrambena, poljoprivredna itd. ali uvijek puno slabije nego hrvatske, slovenacke i srbijanske industrije.
I u tom slucaju uvijek bosnje traze krivicu u drugom - gluho bilo ispod svog tepiha pocistit i dovesti u red privredu. Trebalo je puno vise Dzemala Bijedica da bi se stvari mogle dovesti u red.
I kazu sve afere oko mita i korupcije bile namjestaljka - pih tesko im bilo naci 'materijala' za afere s ovakvim narodom koji pocinje i zavrsava dan s mitom, korupcijom i nepotizmom. Ko fol toga nije bilo za Yuge u BiH - malo morgen vec se to u onom sistemu puno bolje drzalo pod kontrolom, postojao je cvrst sistem u kom su te pojave bile manje izrazene, ali ih je itekako bilo pocevsi od namjestanja poslovnih mjesta po firmama pa do namjestanja spiskova za stanove...

[jedna tamo]

profesore samo reci

[bach]

To lažno "jaranstvo" je smrtni grijeh u biznisu. Bh. privreda još uvijek funkcionira na principu srednjovjekovnih cehova. Svi vlasnici i šefovi benzinskih pumpi u mojoj opštini su međusobno jarani. Svi vlasnici kafića u čaršiji su jarani. Svi vlasnicu butika, pekara i mesara su jarani. Ako jedan podigne cijene, svi ostali to rade vođeni logikom drugarstva ili jaranstva. Ako jedan vlasnik kafića spusti cijene kafe za pola marke, ostali ga izopće, a znaju biti i polupana stakla na lokalu, te poletjeti kašikare.


Prije nekoliko godina desila se zanimljiva stvar: Mercedes je otvorio predstavništvo u blizini bivšeg TAS-a, današnjeg Volkswagena u Vogošći. Uslijedila je oštra prepiska između centrala obje kompanije u Njemačkoj, jer je ljudima u Volksawagenu bilo trn u oku da sa prozora svojih kancelarija gledaju mrski znak sa trokrakom zvijezdom. Čak su nudili navodno nudili plaćanje kirije samo da odu na drugu lokaciju. LJudi iz Mercedesa naravno nisu htjeli ni da čuju i ostali su tamo do danas...

[jedna tamo]

al hajd malo logički razmišljaj, znači što narod traži narodu se i nudi, znači da mi tražimo kulturu i gospodu to bi i dobili, bosanci su takav narod da jednostavno ne žele naprijed, znači samo nazadujemo, ništa drugo....
zašto nam školovani ljudi odlaze? odogovor jednostavan: jer ih niko ne želi ovdje i takoreć i ne trebaju nikome jer zaboga jedan komercijalista može biti lik koji je nepismen al ima "priču" i 10 godina iza sebe staža, onda direktori i slične face isto tako....ovdje ja tačno mogu po faci prepoznati ko je ko i ko je koliko pismen a kad progovori to je to, znaš o kakvom čovjeku je riječ...
znam o čemu pričaš kad govoriš o hercegovini, jer sam radila dole, to je biznis i posao i ljudi znaju znanje al mi se ne sviđaju kao mentalitet a to je sada druga priča....
o hrvatskoj neću ni da pričam, tamo sam živjela 4 godine i sve sam vidjela, nama treba 100 godina da ih stignemo...
ja sam u par navrata pisala na forumu o nekim stvarima, čak zbog nekih napisanih riječi bila banovana, zato mi se ne da objašnjavati jer znam da ljudi koji razmišljaju kao ja znaju šta želim reći

[olensoner]

Nazalost, slazem se sa tobom u Bach u potpunosti. Mislim da je jedan od velikih problema, u Sarajevu najvise, ta ekipa ''biznismena'' koji su bili prije rata trgovci na pijacama, portiri, vozaci, tjelohranitelji i sl., dosta njih je nezakonskim putem doslo do raznih objekata, lokala, firmi, bez ikakvog iskustva, znanja, obrazovanja, dosli su do te imovine samo jer su bili bliski sa tadasnjom vlasti. Danas, malo ko od njih je uspio da razvije sebe u respektabilnu licnost i poslovnog covjeka, a kamoli svoja preduzeca u jaka i konkurentna.
Jedino, mislim da ne treba generalizirati stvari i reci svi Bosnjaci, jer ima pozitivnih primjera u BiH, doduse vise u ostatku BiH nego u Sarajevu, npr. Unsko-sanski kanton, a u najvecoj mjeri cazinska krajina, puno vremena provodim u tom dijelu BiH, sto privatno, sto poslovo, znaci na dosta nacina sam vezan za cazinsku krajinu. Mentalni sklop je u potpunosti drugaciji nego onaj u centralnoj i istocnoj BiH, nebitno od fukare pa do uspjesnog biznismena, razmisljanja su susta. Ljudi su vise usmjereni na rad, privredjivanje, uspjeh, a takodjer ono sto je bitno ta lazna prijateljstva su izrazema u vrlo maloj mjeri, jer su ljudi iskreni kako privatno, tako i poslovno.
Mogao bih pisati danima o ovome, ali trenutno nemam vremena za uoblicavanje i prenosenje mojih iskustava sa poslovnim ljudima iz BiH, a i sire, koja su prilicno bogata iako sam tek u ranim dvadesetima, upoznao sam svakavih ekscentrika, cudaka, finih ljudi, ozbiljnih svakavih koji su biznismeni.
Ja se iskreno nadam da mladje generacije nece nastaviti stopama ratnih profitera i ostalih ublehasa, nego da ce biti puno ozbiljniji, odgovorniji i poduzetniji...

[DavidsEdgar]

bljutavu vodu Janu, koju Bošnjaci piju u uvjerenju da su tako više cool.

u ovoj recenici si sve naveo, totalno tacno, sto se odrazava i na sve druge sfere zivota, ne samo na vodu, skoro sve ostalo je obuhvaceno kompleksima, "ne do Bog da neko kaze da nisam cool"

p.s. zivi primjer je jedna profesorica u Ekonomskoj skoli Tuzla, predavacica predmeta Ekonomika, salje ucenika da joj kupi jogurt Dukat, s time da upozorava ga s grazavanjem i prezirom, da nikako ne kupuje taj i taj, naravno domaci bosanski jogurt, okay, je to, Dukat je bolji jogurt, al kolicina prezira i zgrazavanja prilikom obasnjavanja da domaci jogurt ne kupuje, je jadna i ispunjena dubokim kompleksima sto je doticna valjda Bosnjakinja ili ti Bosanka, sta vec, i ona mene treba da uci ekonomiji, WTF

[Entropio]

Dobar tekst, bach. Uglavnom se slažem se tobom.

[Kalajdzija]

@bach: i ja sam imao svojih iskustava po Sarajevu i srednjoj Bosni (Zenica, Travnik) ali je sve do tebe kako se postavis. I nema nista originalno u toj prici da je nas narod nekulturan i nepismen. Na kraju krajeva sami sebe blatimo i time pokazujemo koliki kompleks imamo. Ima jedna poslovna izreka (mislim da je njemacka) koja kaze da je u mraku bolje upaliti malu svijecu i tako napraviti svjetla nego lamentirati i kukati zbog mraka.... E kad to nasi buduci biznismeni poput bacha svate onda ce nam svima biti barem malo bolje...

Pozdrav svim biznismenima.

btw: uvezao sam par nasih ljudi sa zapada koji su iskazali interes da investiraju u Bosni i oni su jako zadovoljni profesionalnim odnosom nasih poduzetnika. Dakle poenta je raditi sa pravim ljudima. Svugdje ima losih primjeraka, ali sa njima ne treba gubiti vrijeme...

[elia]

Pokretacu teme za analizu u uvodnom postu.

Naslov teme po mom misljenju nije sto posto tacan, inferiorni bosnjacki biznismeni nisu u potpunosti. Zatim tvoje lose iskustvo sa ljudima tipa lanac oko vrata na nasem prostoru se vrlo brzo moze steci, te se firme onda u sirokom luku zaobilaze. Mislim da mi ekonomisti, mozemo lako nabrojati firme koje u BiH jesu u bosnjackim rukama i koje zaista rade poslovno i po recimo odgovarajucim standardima. Brojka je vrlo mala.
Vecina stranih ulagaca (ne mislim na istocne i zapadne susjede) po dolasku u BiH sve cesce prihvataju nasu domacu bosansku kulturu poslovanja, barem sto se odnosa prema zaposlenicima tice. Sve ih je manje koji donose svoju. Razlozi su jednostavni, troskovi su puno manji prilagodis li se mentalitetu bosanskog radnika.
Tako da po mom misljenju jeste naravno problem u poslodavcu, ali je puno veci problem u zaposleniku i njegovoj inferiornosti. Sta radnik sebi zeli dopustiti. Zasto si dopustio sebi da kupujes novine, ili zasto si dopustio sebi da koristis vlastiti automobil bez pokrica troskova. Znam, borba za posao, covjek misli tako ce bolje proci. Ali ne, bas u tome je problem, dugorocno su u svemu tome samo poslodavci na dobitku, a mi postajemo sve veci gubitnici. No objasni ti to nasem covjeku. Sa ovolikim brojem nezaposlenih, svugdje bi bili teski pregovori izmedju te dvije strane, a uz to svakako dolazi i mentalitet. No na kraju i to covjek mora razumjeti, jer sta ces postici isticanjem iz mase.
Navest cu ti primjer iz jedne firme gdje covjek bukvalno gazi svoje ljude, vrijedni su, zalazu se za firmu, ali konstantno rade prekovremeno do besvijesti, nemaju nikakvih prava da to nadoknade. Udruze se njih cetvorica i kazu sefu ili da se promijene uslovi, ili odlaze. Znas sta je covjek uradio, nogirao ih je cetvoricu. Dva dana poslije je nasao druge koji blage veze nemaju o poslu, dakle steta je najveca po firmu dugorocno, ali zar je to bitno, bitnija je sujeta i da bude onako kako on kaze.

Sto se tice istocnih i zapadnih susjeda, ja sam prije par godina rekla, ono sto nisu postigli u ratu, postice ekonomskim putem. Svi cemo mi jednog dana biti njihovi uposlenici, po njihovim uslovima rada. Ali ruku na srce, uslovi rada su cesto puno bolji nego uslovi u puno bosnjackih firmi.

[bosn.om]

bljutavu vodu Janu, koju Bošnjaci piju u uvjerenju da su tako više cool.

u ovoj recenici si sve naveo, totalno tacno, sto se odrazava i na sve druge sfere zivota, ne samo na vodu, skoro sve ostalo je obuhvaceno kompleksima, "ne do Bog da neko kaze da nisam cool"

p.s. zivi primjer je jedna profesorica u Ekonomskoj skoli Tuzla, predavacica predmeta Ekonomika, salje ucenika da joj kupi jogurt Dukat, s time da upozorava ga s grazavanjem i prezirom, da nikako ne kupuje taj i taj, naravno domaci bosanski jogurt, okay, je to, Dukat je bolji jogurt, al kolicina prezira i zgrazavanja prilikom obasnjavanja da domaci jogurt ne kupuje, je jadna i ispunjena dubokim kompleksima sto je doticna valjda Bosnjakinja ili ti Bosanka, sta vec, i ona mene treba da uci ekonomiji, WTF

A da ne govorimo o cinjenici da uopste salje svog ucenika da joj namirnice kupuje, to sasvim dovoljno govori na ovu temu. Kakva neodgovornost, neprofesionalnost, cirkus mentalitet, nepostovanje ucenika...sta da mu se sta desi tokom te "duznosti", ko odgovara? Slucajevi ove vrste su brojni, te se zna desiti da neki ucenici izgube nekoliko sati mjesecno u licnoj sluzbi profesora, to je po meni neka vrsta pocetka svega ovdje nabrojanog u kasnijim profesionalnim odnosima. Cirkus, i dok je god tako, gazice nas ko stigne, i to cak i tamo gdje bi po svoj logici trebali da imamo relativnu konkurentsku prednost, vec ustanovljenu ili s malo kreativnosti i inovacije lako ostvarljivu.

[katarinakosača]

a kako ti se da ovim bavit ...

[Utokkha]

Bach, svaka ti čast!
Sam bolje ne bih mogao napisati.
Uzet ću za pravo da proširim tekst jednom drugom grupicom takođe izuzetno nesposobnih.
Prije tri sedmice sam se vratio iz Turske sa poslovnih sastanaka. Onaj osjećaj knedle zbog ponižavanja nikada neće nestati, no koncentracija mojih neurona otišla je na uhljupe koji sjede u nevladinom sektoru, raznoraznim komorama i lade muda. Debelo plaćeni šef delegacije (uposlenik privredne komore) je shoppingovao dok smo kolege i ja hodali na relaciji Istanbul-Bursa u razgovoru sa trenutnim partnerima.
Mislim, hvala im (komori) što su pokrili dio troškova nastupa na sajmu (doduše, to je više pokrila naša partnerska firma iz Istanbula), ali to se onda sve prezentira kao njihova "aktivnost". Da se mene pita ni marke im više ne bih dao.

[The 51st State]

to o cemu bach govori je trange-frange biznis, ljudi koji se bave proizvodnjom i stvaranjem novih vrijednosti nisu nimalo inferiorni, carolija je kako ti biznisi uopste uspjevaju opstati pored ovakvih uslova privredjivanja.

[fidoremilienko]

Samo da dodam, daleko smo mi od biznisa i biznismena, odnosno polosvnih ljudi. Daleko od poslovnog a još dalje od ljudskog.

Uglavnom se kod nas svi poslovi završavaju/dogovaraju u kafanama, ručak, večera, pićence, kao iz filma "Tesna koža"

Još uvijek se ne možemo osloboditi takvih principa, ne znam da li ćemo ikada....