in memoriam-Miodrag Zalica & Mirza Idrizovic

Kulturna dešavanja, predstave, izložbe, festivali, obrazovanje i budućnost mladih...
Post Reply
Tisina
Posts: 1603
Joined: 21/03/2004 14:24
Contact:

#1 in memoriam-Miodrag Zalica & Mirza Idrizovic

Post by Tisina » 28/04/2004 22:49

....Vec dvadeset dana nemamo struje i vode. Rano je. Oblacim mnostvo dzempera i carapa.. Radim gimnastiku. Silazim na Obalu. Nailazi Meho Zaimovic. Ide po vodu. Koracamo uz Miljacku. Nigdje nikoga. Ne mislimo na snajperiste. Jezimo se kad prolazimo pored razrusene Poste. Neko je posjekao lipe ispred Dva ribara. Gradimir Gojer mi kaze da je umro Miodrag Zalica. Spustam se u Miljacku improvizovanim stepenicama. Bistra je. Uzimam lijep direk i nosim kuci. Pomaze mi komsija Miro Franjkovic da iscijepam dragocjenu lovinu.
Vatra pucketa. Zlatina majka Samija mi kaze da imamo malo namirnica i vrlo malo ulja. Mislim na Zalicu.
Smrzavam se na Televiziji. Dajem intervju nekom njemackom novinaru. Snimatelj Tonci Vidos mi rece da ima vode u stolariji. Razgovaram sa majstorom Tufom, kojeg odavno nisam vidio. Tocim vodu u veliki kanister. Pricamo o Miodragu Zalici. Samo stari radnici Televizije znaju ovaj prostor. Neko vrijeme tu je bio restoran. Sastajali smo se za stolom u uglu : Veljo Stojanovic, Miodrag Zalica, Milan Bilbija, Jan Beran i ja. Veljo je davno preminuo. Bilbi je otisao u Lepetane.O Janu slabo cujem, a Zalac je umro na Ilidzi.
Idem studenom ulicom, pustom i razrusenom, i mislim na Kafkine rijeci Kao pas;, rece K; i cinilo se kao da je stid u njemu jaci od smrti.
Komemoracija u Kamernom teatru.
Ne zna se kojeg je dana umro.
Kaca Doric cita divan Zalcev tekst.
Grado Gojer govori o Miodragu.
Dugo cutimo u slavu Miodraga Zalice. Zalice pjesnika, dramskog pisca, boema, pijanca, oca Pjera i Nine, Kikinog muza i naseg drugara.
Mislim na njegove drame, pjesme, radio i televizijske emisije.
Mislim o njegovom osobenom humoru kojem smo se toliko radovali.Idem pustim, ranjenim, razorenim, Zalcevim Sarajevom i ponavaljam :» Abilona je dolazila na njegov grob, dok je njegov grob jos bio ziv i dok je bila ziva Abilona.»
Nisam siguran da tacno izgovaram stihove, ali jezivo zvuce u praznim ulicama kojima smo nekada ludovali.
Sastajem se sa Zlatom u Klubu Sarajeva, kod Beska i Omera. Dolazim do sanka i narucujem pice. Za sankom su na redu vojna pitanja. Svi su generali. Demobilisem se, jer meni kao obicnom redovu nije mjesto u oficirskom koru.
Pijemo caj, tri hiljade bonova.
Curi sjeta, tuga i bezizlaz.
Volimo ovo mjesto jer ima puno svjetlosti. Gazde su vrlo ljubazni i docekni.
Povremena pucnjava.
Mislim na Zalicu. Prvi put sam ga vidio prije mnogo godina na jednoj knjizevnoj veceri. Ucestvovali su: Izet Sarajlic, Dara Sekulic, Esad Velic, Luka Pavlovic, Najo Kurt i Miodrag Zalica. Upravo je bila izasla iz stampe Zalicina knjiga Trznice sna. Recitovao je stihove : Plavo ulazi u granje... Ponovo smijeh. Njegovo tamno kvadraticno lice ostalo je potpuno mirno. Ponovio je: Plavo ulazi u granje... Opet smijeh. Opet isti stihovi i tako vise puta. Najo Kurt je podigao ruke i zamolio publiku da prestane da se smije, jer ce Miodrag uporno ponavljati stihove. Zavladala je tisina. Zalac je krenuo : « Plavo ulazi u granje...» Tajac. Zastao je. Cekao. Kazao je pjesmu do kraja. Aplauz. Kao sto znate, pjesma je lijepa i publika je to osjetila.
Tih godina procuo se kao moderan literata i boem.Njegova pjesma Huni govorila se po parkovima, kafanama, na recitalima i ljubavnim sastancima. Sirile su se glasine o njegovom vulkanskom talentu, a prepricavale anegdote i nestasluci. Prestao je da objavljuje poeziju i okrenuo se pozoristu. Teatar je paklena rabota. Ko ude u tu carobnu kutiju nema mu povratka. Napadali su ga i hvalili. « Evropska trava « je bezocno i nepravedno kritikovana, a « Zagrljenici» postali su kriticarski hit i komad u modi. On je uporno pisao. Prevodili su mu komade i uspjesno igrali u inostranstvu. On je uporno pisao. Postao je slavan u Poljskoj, gdje su mnogo voljeli i rado igrali njegove komade. Govorio mi je da najvece uvazavanje zasluzuje Spanac Lope de Vega, koji je napisao stotine pozorisnih komada, a uporno citirao drugog spanskog velikana Kalderona de La Barku da sanjati budan moze biti isto toliko znacajno kao i pravi snovi.
Njegovi komadi nisu pisani kao izvjestaj iz svakodnevnice. Daleko su od svake dokumentarnosti. Teatar Miodraga Zalice je svijet za sebe, koji je on izmislio i egzistira u okviru njegovih pravila daleko od regionalne i nacionalne odredenosti. Nije to kosmicka osamljenost, a ni univerzalna hladna istina o ljudskoj egzistenciji. Teatar Miodraga Zalice sagradio je sanjar mastovit i nerealista koji prezire klasnu , politicku i svaku drugu prozaicnu sukobljenost.
Godinama smo radili zajedno u istom programu televizije. Radio je svoj posao, ne mjesajuci se ni u sta.Znao je upitati kolegu Milana Andrica : Koja je danas , godina?
Da bi se odvojio od svijeta, posvetio snu i negiranju podmukle realnosti, bila mu je potrebna prividna odsutnost, koje je ponekad bila realnija od uobicajene prozaicnosti. Jednom prilikom vodila se rasprava o teskim dogadajima u nasoj stvarnosti. Zalac je listao neke papire, naizgled potpuno odsutno. Iznenada je poceo da prica:
Tacno 12. oktobra 1936. godine bila je neka svetkovina Univerziteta u Salamanki. U klupama,pored studenata i falangista u plavim kosuljama spanjolskih fasista, uz filozofa Unamuna kao rektora, sjedili su i nadbiskup Salamanke , gospoda Karmen Franko i general Astrai, koji je odrzao agitorski govor. Govor su prekidali fasisti povicima Viva la muerte ( Zivjela smrt ).
Javio se Unamuno i rekao:
« Cuo sam jedan morbidan uzvik, bez ikakvog smisla: Zivjela smrt! I ja koji sam proveo zivot praveci paradokse koji su izazivali srdzbu onih koji ih nisu razumjevali, u svojstvu strucnjaka za te stvari, moram da kazem da je ovaj barbarski paradoks za mene odvratan.
Ovaj Univerzitet je hram inteligencije, a ja sam njegov glavni svecenik. Vi skrnavite ove svete zidove. Vi cete pobijediti, jer imate vise brutalne sile. Ali nikoga necete uvjeriti...Za tako nesto bilo bi potrebno da imate nesto sto vam nedostaje : razum i pravo na vasoj strani...
Zalac je zastao. Kao da i sada vidim tu situaciju. Iznenadenje. Uzivao je i dodao:
Bile su to posljednje rijeci velikog filozofa, mozda gest iskupljenja bog ranijih simpatija. Umro je u kucnom zatvoru, dva mjeseca kasnije...
Naizgled mrzovoljno, usutio je.
Vrijeme je ucinilo svoje.
Sarajevo nije veliki grad i sve se zna. Bilo je mnogo velikih fudbalera i jedan je Hase. Mnogi su se okusali u pisanju drama, a jedan je Zalac.


Mirza Idrizovic Spomenar


Tisina
Posts: 1603
Joined: 21/03/2004 14:24
Contact:

#2

Post by Tisina » 30/04/2004 11:27

zar je moguce da niko nije citao Zalicine knjige, ne sjeca se Zalicinih serija?

:?

Tisina
Posts: 1603
Joined: 21/03/2004 14:24
Contact:

#3

Post by Tisina » 07/05/2004 09:47

12.05 . Sarajevski dani poezije, Hommage Miodragu Zalici, Pozoriste Mladih

mrmot
Posts: 749
Joined: 26/05/2003 00:00
Contact:

#4

Post by mrmot » 10/05/2004 10:27

Niko nije ništa čitao i niko se više ničega ne sjeća. Godine su pojeli skakavci. Ostala su samo imena, Žalica, Idrizović,... etc.
(Ali ono što nazivamo ružom mirisalo bi isto i pod drugim imenom.)

Spomen njima dvojici.

Tisina
Posts: 1603
Joined: 21/03/2004 14:24
Contact:

#5

Post by Tisina » 14/05/2004 17:22

Mah dobro je dok ostaju bar imena, pa ce valjda neko pozeliti i da procita sta god ili pogleda koju dramu film...

Post Reply