In memoriam - 11. 07. 1995.

senada · Post by **senada** » 11/07/2006 10:22

NE BOJ SE SINE
spavalica
Član

NE BOJ SE SINE

Piše: Šefika LICINA

U bašce dženetske, sine da šetaš

(...)

„Ne brini, sine, kupice meni mašinu ljudi, mogu ja i ‘vako. Rano moja, radosti majkina. Ko ce majku u mezar spustiti, mezar praviti, fatihu prouciti? Ne boj se, sine, tu je majka. Ne bojte se, ljiljani, naši. Cvijece mirisno, djeco naša. Ne boj se, sine, dženetu se pokloni, tamo svega ima, nagrada hiljadu. U bašce dženetske, sine da šetaš. Mirisi cvijeca, rane da vidaju tvoje. Hurije dženetske kolo da ti igraju. Da majku svoju cekaš i docekaš pod drvo hurme radostan i sretan. Sad si gazija bosanski, moj dicni heroj i ponos moj." „Ne bojim se ja, majko, ne bojim smrti", neèujno šapæu drhtave usne. Plavi cuperak na celo pada, mirisno od cistog znoja,
Šta li sada misliš ljepoto, moja, dok smrt u oci gledaš, dok tvoje tijelo ka zemlji pada. Da li je puno boljelo, sine? Da li si cuo psa da laje, da te ceka stado tvoje i frule zov. Da li su breze šuštale, sine, one što je babo sadio kada si se rodio? Da li je smrt, poput izvora našeg, što iznad kuce klokoce tiho, ili slatka kao ona trešnja što si se na nju peo, jeo i gadjao drugove svoje? Je li mirisna ko trava djaira naših? Ne boj se, sine, fatihu uci, Bogu se moli. Majko, mene je ipak, malo strah. Micu hladne usne, plavog laneta mog. "Ne boli, sine, ne boli ništa. Ko pcela kada ubode. Ne boj se gazijo, dova je moja sa tobom sine. Melek je tu, glavu nasloni na njegove ruke. Hurije ce te napojiti sine, Dženetske ptice oko tebe pozdravljaju umiranje tvoje. Ljepše je tamo, nego ovamo, kune ti se majka. Ne boj se, oci, moje, rahmetululah. Boli sine, boli i majku. Šehade ucim šapatom svojim. Bože dragi tvoji smo robovi. Ti nas prihvati, nauci, sabura daj. Oci da sacuvamo, da gledam zlotvoru kraj. Da gledam kaznu tvoju, za dušmana mog. Pameti mi daj da pamtim zlikovce naše. Da nadjem kosti moje, da grije majka u krilo svoje zavežljaj mili. Da nosi majka u zemlju hladnu, suzama da zalijem bosiok mladi, što ce nici iz taze mezara. Fatihu da ucim djetetu mom, sinovima
našim, djeci bezgrešnoj. Pameti mi daj Bože, moj dragi, da mogu ici i kleti.
Kibleta moja svuda bice gdje raste cvijece naše, krvi i patnje bosanske. Bože moj mili neæu da umirem. Hocu gledati zlotvora, našeg, da se trese, znoji i muci. Da gledam gada, kako je mali, sitan, pogan bez puške i sile. Bože mili ti si mocan, jedini naš sudija i svjedok. Za zlo ne kopaš oci kada treba nego kada boli. Na kušnju stavio zlotvore crne, da biju i kolju, da pale i mrze. Silu njihovu, ti slamaš polako.

(...)

Ne boj se sine, sokole moj, mirisa tijela tvoga, majka se sjeca. Ruku drhtavih, što nježno grle. Smješke na obrazu tvom. Ne boj se sine, doci ce majka, uspavanke da ti pjeva, u krilo grije. Odavno Mrco, ja nemam sina, nemaš ga ni ti. Danas ja imam sina, ponos je moj, ovaj mezar svježi, kosti skupljene u mahramu malu. Ja znam mjesto mezara dragog, a gdje ce znaš li biti jadova raka? Danas Mrco, ja nisam sama. Vrele suze liju niz lice moje i sunce kroz suze sija, ponos je moj. Vidiš li Mrco, cemera tvog. Danas su samnom sve dobre majke iz svijeta cijelog. Pljuju tebe i tvoje tijelo i utrobu tvoju.
Danas sam ja ko brdo jaka, u ovom šarenom parku šehidskom, mirisnom. Bosiok dragi nježno miriše, uz tihi šapat sina mog milog.

(...)

Živa je sine i živjele za navijek moja, tvoja i naša Srebrenica.

Majka

BECHO · Post by **BECHO** » 11/07/2006 10:43

Da se nikad ne zaboravi!

EL FATIHA...

Srebrenica Danas obilježavanje 11. godišnjice genocida

Suze i jecaji u Potočarima

U Potočarima su jučer vršene posljednje pripreme za današnju centralnu manifestaciju obilježavanja 11. godišnjice genocida u Srebrenici.

Tražili mezarja

Brojni članovi porodica srebreničkih žrtava koje će danas biti ukopane u krugu Memorijalnog centra još jednom su provjerili tačan raspored mezara nad kojima će se oprostiti sa svojim najbližima.
- Došla sam danas da vidim mjesto gdje će biti ukopan moj muž Mahmut. Pored njega, izgubila sam još 12 najbližih članova porodice, koji nisu pronađeni. Lakše je kad ukopaš insana, onda mu na mezar dolaziš - kroz suze govori Mevlija Smajić iz Potočara, koju smo jučer s njenom prijateljicom Mejrom Hasanović zatekli u krugu mezarja.
Inače, u Potočare su jučer stigle mnoge strane delegacije koje će prisustvovati dženazi 505 identificiranih Srebreničana, ali i domaći predstavnici brojnih udruženja, humanitarnih organizacija...

"Kolona smrti"

Jecaji majki čuli su se jučer u trenutku kada su se iz pravca Gornjih Potočara pojavili učesnici "Marša smrti - Puta slobode", koji su za tri dana, idući maršutom od Nezuka do Potočara, istom onom kojom je 1995. godine prošla "kolona smrti",prepješačili više od 100 kilometara.
Kolona je u Memorijalni centar stigla oko 14 sati, predvođena dr. Ilijazom Pilavom, Ramom Dautbašićem i mnogim drugim Srebreničanima koji su imali sreću da prežive 1995. godinu.
Podsjetimo, Vijeće ministara na svojoj posljednjoj sjednici odlučilo je da se 11. juli proglasi Danom žalosti u BiH.

Obilježavanje počinjeučenjem Kur'ana

Obilježavanje 11. godišnjice počet će danas u 11.55 sati učenjem Kur'ana, zatim dizanjem zastave i intoniranjem himne. U 12.15 sati bit će izveden "Srebrenički inferno".
Reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Mustafa ef. Cerić klanjat će dženazu-namaz u 13.20 sati. Iznošenje tabuta s musalle je u 13.35 sati. U 14.30 sati je učenje na kaburu.

Hodočašće za svakog patriotu

- Osjećam se kao mladić - umornim glasom kazao je Junuz Zupčević, koji je sa 84-godišnjim Hašimom Malkićem iz Tinje kod Srebrenika izdržao cijeli "Marš smrti - Put slobode".
Njih i ostale učesnike marša pozdravio je načelnik općine Srebrenica Abdurahman Malkić. Ilijaz Pilav poručio im je da je ovaj marš hodočašće za svakog bosanskog patriotu.

Skulptura posvećena najhrabrijim ženama

U krugu Fabrike akumulatora u Potočarima jučer je otkriven spomenik posvećen majkama, ženama i djeci Srebrenice.
Spomenik koji predstavlja borbu majki Srebrenice u traženju istine o njihovim najmilijimadjelo je poznate holandske skulptorkeTruus Menger, a izgrađen je uz pomoć Memorijalnog centra Vesterbork i IKV organizacije iz Holandije.
- Ovim spomenikom poklanjam svoje srce srebreničkim majkama. Njima se divim i podržavam ih. One su najhrabrije žene koje znam- kazala je 84-godišnja umjetnica iz Holandije, inače jedna od najpoznatijih članica Pokreta otpora iz Drugog svjetskog rata.
Otkrivanju spomenika ispred Fabrike akumulatora prisustvovala je brojna delegacija IKV-a, kampa Vesterbork, kao i članovi više udruženja iz Holandije. (Dnevni Avaz)

Kwaheri · Post by **Kwaheri** » 11/07/2006 10:48

BECHO wrote:Da se nikad ne zaboravi!

EL FATIHA...

rahmet vječni

Gazz · Post by **Gazz** » 11/07/2006 10:51

ma bjezi

ne mogu ni gledati, ni slusati, ni misliti... a opet je tu i ne treba biti zaboravljeno, ni slucajno!

murti439 · Post by **murti439** » 11/07/2006 10:58

Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,
Milostivog, Samilosnog,
Vladara Dana sudnjeg,
Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo!
Uputi nas na Pravi put,
na Put onih kojima si milost Svoju darovao,
a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!

UndergroundMan · Post by **UndergroundMan** » 11/07/2006 11:05

Nikad zaboraviti! Nikad oprostiti!!

Mrtvima neka Allah dz.s. podari sve blagodati Dzenneta ...

Al-Fatiha..

Celicna_saka · Post by **Celicna_saka** » 11/07/2006 11:10

Tuga.

vatrogasac · Post by **vatrogasac** » 11/07/2006 11:33

...ubijenim rahmet....preživjelim sabur...

ibrik · Post by **ibrik** » 11/07/2006 11:43

Vjeciti rahmet svim stradalim...sabur i strpljenje svim prezivjelim majkama, djeci, sestrama, suprugama...i da nikada ne zaboravimo sta se desilo...i da se nikome na ovom dunjaluku ne ponovi nista slicno...

gavrilo · Post by **gavrilo** » 11/07/2006 12:24

Mahalac · Post by **Mahalac** » 11/07/2006 12:36

Gazz wrote:ma bjezi ne mogu ni gledati, ni slusati, ni misliti... a opet je tu i ne treba biti zaboravljeno, ni slucajno!

strong69 · Post by **strong69** » 11/07/2006 12:54

Ne zaboravite Srebrenicu...

štzngrm · Post by **štzngrm** » 11/07/2006 13:16

Žalosno je što neki ljudi baš danas u sarajevu organizuju prezentacije svega i svačeg, koktele i večere

senada · Post by **senada** » 11/07/2006 13:19

Srebrenica je paradigma nase istine a sve drugo je imitacija zivota....

Banalnost zla

Nakon što je učestvovao u ubistvu 8.000 ljudi, Škorpion ima problem, ali problem nije moralni, nego električni - slaba mu je baterija, mamu joj jebem...
(...)
Snimak pogubljenja mladića iz Srebrenice od strane jedinica srbijanskih Škorpiona video je zapis čistog zla i sadržava savršen primjer morbidne, umobolne banalnosti: hrabri Škorpion koji drži kameru i koji herojsko pucanje u leđa prestravljenim šesnastogodišnjacima smatra vrijednim bilježenja za buduća pokoljenja patriotskih Srba, neprestano se žali na slabu bateriju, tražeći razumijevanje za svoj banalni problem. Nakon što je učestovao u ubistvu 8.000 ljudi, taj Škorpion ima problem, ali problem nije moralni, nego električni - slaba mu je baterija, mamu joj jebem. To je, što se kaže, dno dna. Škorpionski video je tako, pored ostalog, dokument o patološkom kukavičluku najhrabrijih sinova srpskog naroda, o neljudskoj banalnosti srpskog nacionalnog projekta.

Svako ko nije banalni zločinac morao je biti potresen škorpionskim snimcima, naročito trenutkom u kojem jedan od dječaka zadrhti od straha kad ispred njega Škorpioni likvidiraju jednog od njegovih sapatnika. Taj drhtaj je nešto najstrašnije što sam ikad u životu vidio, u tom drhtaju je sadržana sva jednostavna želja da se bude živ, sav užas pred ponorom beskonačnog bola i ništavila. U tom drhtaju je sadržana neprocjenljiva vrijednost pojedinačnog ljudskog života, a taj drhtaj je kratko trajao - mladić je sljedećeg trenutka ubijen. Strašnija čak i od tog drhtaja je nepokretnost posljednje žrtve, mladića koji pognutih ramena uopšte ne reaguje na pucnje, ne trza se, niti ičim pokazuje da se boji onoga što će se očigledno desiti. Da li se u tom trenutku pomirio sa sudbinom, mirno prihvatio dolazak smrti, možda se molio? Ili se radilo o smrti prije smrti - trenutku u kojem se mozak već strovalio u ponor i čekao da mu se tijelo i duša pridruže?

Nikad to nećemo znati, ali ako u nama ima imalo ljudskosti, moramo to pokušati zamisliti.

***

Prema pisanju Nacionala, supruga Branislava Medića, jednog od vođa Škorpiona, pričala je da je Branislav, nakon što je saznao da će se snimci prikazati na televiziji, ajhmanovski uskliknuo: "Ime mi je bilo na TV-u…Poludeću!" - kao da je u svemu tome njegovo ime na televiziji najveći problem. Tata i mama Medić su onda poslali dvije najmlađe kćerke na spavanje, dok su dvije starije (17 i 19 godina) ostale da to porodično odgledaju. Mlađa kćerka je zatvorila oči, mama je zatvorila oči ("Grozim se ubijanja. Ne volim misliti o ratu. To je prošlost. Imam puno briga, školovati decu."), tati su oči za patnje drugih zatvorene odavno, ali je starija kćerka sve gledala do kraja. Kaže mama: "Od tada nije progovorila ni reč. Samo je plakala." To dijete otvorenih i plačnih očiju je možda na toj videotraci, u svom ocu, prepoznala strahotnu banalnost zla. A možda je u sebi osjetila strašne drhtaje i strašniji mir tih srebreničkih dječaka. To dijete je naša nada.

Aleksandar Hemon

the_stick · Post by **the_stick** » 11/07/2006 13:33

daduli_sa · Post by **daduli_sa** » 11/07/2006 14:24

black · Post by **black** » 11/07/2006 15:11

nikad oprostiti i nikad zaboraviti....

vjecni rahmet...

Vozdra_123 · Post by **Vozdra_123** » 11/07/2006 16:19

rahmet im

da se ne zaboravi!

Annela · Post by **Annela** » 11/07/2006 16:20

Lola_77 · Post by **Lola_77** » 11/07/2006 16:35

....Danas sam ja ko brdo jaka, u ovom šarenom parku šehidskom, mirisnom. Bosiok dragi nježno miriše, uz tihi šapat sina mog milog...

valterbranisarajevo · Post by **valterbranisarajevo** » 11/07/2006 17:04

In memoriam - 11. 07. 1995.

#1 In memoriam - 11. 07. 1995.

#2

#3

#4

#5

#6

#7

#8

#9

#10

#11

#12

#13

#14

#15

#16

#17

#18

#19

#20

#21

#22

#23

#24

#25