Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
japin_mutapi wrote:dobili smo jednom u humanitarnoj jaja u prahu, nisu bila losa
drugi put konzerva petit keksa, smedja kockasta velika mozda 5 kila, poklon usarmy, godina proizvodnje 1965
Ako se kontamo, to je narod zvao cibuk keks, nez što al eto, bit će po pričama da su ga vadili iz MRE od Američkih vojnika - US ARMY
Samo što je MRE Paket bio iz II Svjetskog rata ..
Smmajo wrote:Pa dobro, vidio sam ali nije baš to, mislio sam kako se snalazio u svakodnevnici, kako su ljudi improvizirali, nije baš ono kao ta.. ako me kontaš
mene je drot u Telalima-kod Vijecnice zapiso da vozim biciklo u kontra smjeru oktobar 94.
sudija za prekršaje rebno kaznu
ima tema
Muha, 75 BH-Dinara jel to bilo puno love u ratu?
ne mogu se sjetit-fakat mislim da nije neka lova bila
Pričo mi stari i onim Mekerel ribama, men se čini tako su se zvale, kaže bila dobra pašteta od njih, a one se same nisu mogle jest kaže isto leš u vodi
Haris.ba wrote:Slušao radio na telefonsku utičnicu.
Dvije žice gurnuo u utičnicu telefonsku i spojio sa suptrotnim polovima na mjestu gdje su išle baterije.
To radio za vrijeme redukcija. Mali problem bio pošto je bila dupla linija, pa komšija mislio da stalno pričam na telefon. Mislim da niko od mlađih i ne zna šta je dupla linija. Pa prijavljivao vlastima kako čim nestane struja pričamo na telefon.
P.S.
Konzervu ikara su godinama poslije rata prodavali na asfaltu na Čvili prodavači. I uvijek mi je bilo fascinantno ko bi dao poslije rata pare za taj ikar. A bio je dobar.
Dobra je bila pita od ikara. Poslije takve pite - sve stomak može da provari.
joj dobro si. i ja sam tako slusao radio. barem je tako bilo na pocetku rata dok je bilo telefona.
ikar je predobar bio. poslije makarona i rize na vodi pravo osvjezenje. znam da su ljudi pravili kafu od korjena maslacka. kao nije ni losa bila .
sjecam se jednom mi dobili neku lecu, a nije struje bilo tako da je stara bez razabiranja samo malo oprala i skuhala po mraku. u toku jela smo vadili neke grancice i ko zna sta iz usta, lijepa glad
prikopčamo kasetofon na dinamu od bicikla, bajc okrenemo na cic i volan i onda na smjenu vintamo
pošto su većinom raja bila šabanofili slušali smo narodnjake, tada sam znao sve sinanove pjesme
ja donosio kasete ramba amadeusa maltretiro raju sa njim
Rahmetli dedo moj jednom prilikom u ratu nekako zbavi bocu ili dvije onog destilata, i sad je to spakovo u torbu i stavio na rame, i kako je prelazio preko mosta, bit će da je snajper bio, opali metak, i proleti kraj njega ali zato odleti u torbu, kroz torbu u destilat i sav destilat iscuri.
Dolazi kući, tužan i ljut, prepala se cijela kuća mislili neko pogino, ono on osto bez cucle
Ja sam u to vrijeme, ili barem do maja 1993-e bio u Banja Luci. Dobar dio toga se moze naci na temi "Banja Luka, desavanja 1991 - 1995" i tu su vise ispisana svjedocenja onog sto sam vidio i dozivio. Pomalo je turobno za citati ali je dobar dio forumasa me kontaktirao PM-om povodom toga i zahvaljivao se.
No ovdje bih malo vedrije o tom periodu.
Struje nije bilo jer je prije rata grad napajala struja iz tri hidrocentrale - Jajce I, Jajce II i Bocac, koji je blizi Banja Luci. Prve dvije su devastirane jos u vrijeme dok je Jajce pripadalo teritoriji pod A-BiH do pada (ili bolje receno izdaje) u septembru 1992-e.
Onaj ko je zivio blizu Vrbasa, koristio je generatore skinute sa auta za koliko-toliko napajanja (osvijetljenje i radio) ili diname sa bicikla. Oni malo dalje od Vrbasa, kopcali su akumulatore ukoliko su ih imali gdje puniti. Naravno, struja bi povremeno i dolazila pa je to znacilo narodno veselje - peri ves, pali TV, mi mladja raja odmah dvokaTeSase i video-rikordere.
Prava redukcija struje je bila u zimu 1993-e i nije je bilo, bar u mojoj zgradi, sigurno duze od mjesec dana da bi u proljece iste godine bilo struje danima uzastopce.
Jednog dana sjedimo ja i jaran i nameracili se da gledamo pornic sto nam je dao komsija. Taman krenuo kad nestade struje. Hajde, kontamo se mi, mozda dodje malo kasnije, neki garant kraci prekid. Proslo bogami i pola sata, struja ne dolazi. Sreca u nesreci je sto mu se stari tada krio da ga ne spengaju jer je uspio da im pobjegne kada su ga cetnici htjeli mobilisati. Stara mu je bila kod komsinice. Kud cemo sta cemo, kako izvaditi kasetu jer sta da dodje struja a mater nadje kasetu u videu - gdje ces? Odem ja do naseg stana, uzmem alat od starog "Gdje ces to ti sa tim alatom?" "Ma...otisla mu traka u kasetofon....pa da izvadimo...nije njegova kaseta....jebiga...."
I sad skinemo mi video, uzmem ja srafciger i pocnem odvrtati kuciste, pa tamo, pa vamo, kad eto ti njegove stare!
"Djeco sta radite to?"
"Zaglavila nam kaseta, moramo izvaditi nije nasa" fakat nije ni bila.
"Bog vas ne ubio blentave, hocete li sta razvaliti, ja hocu taj video da prodam" - jebiga, valja nesto jesti...
Odvrci, zavrci, zajebavaj se, izvadimo mi nju. Sad ponovo vrati sve dijelove na mjesto. Taman to sve sredili kad eto struje nazad.
Pocetkom rata moj drug stavi oglas da se prodaje njihov Stojadin za 1500 maraka u odlicnom stanju, 1984-o godiste, Michelinke gume, nije puno presao. Bez ocevog znanja. Zovu ljudi na telefon, kucaju na vrata, covjek se pravda, kaze da ne prodaje auto, jedva se kotarisao potencijalnih kupaca. Dobio je drug po usima i po nosu.
Godinu dana nakon toga, prodaju oni Stojadina za 400 maraka. Da napomenem - u to vrijeme ukoliko si prodavao stvari iz kuce, pogotovo auto, izlagao si se velikom riziku. Ti prodas auto da bi navecer novi vlasnik dosao sa puskom i trazio novac nazad inace ce ti svezati Vojnu Policiju i reci da krijes oruzje i spremas teroristicki napad.
HAVANA wrote:Bardo ba ikar.Ih da ga je vise bilo.Samo nek nije leca. Ne bi je za milju pojeo.
Sta za milju, za drzavu!
Ovdje to raja kupuje i jede, ja kad sam je vidio u prodavnici noge mi se odsjekle...kontam, evo je opet, najebali smo.
Ostalo sjecanje, rize, lece i merhaba mi na vrh qrca.
HAVANA wrote:Bardo ba ikar.Ih da ga je vise bilo.Samo nek nije leca. Ne bi je za milju pojeo.
Sta za milju, za drzavu!
Ovdje to raja kupuje i jede, ja kad sam je vidio u prodavnici noge mi se odsjekle...kontam, evo je opet, najebali smo.
Ostalo sjecanje, rize, lece i merhaba mi na vrh qrca.
''Eh kad rat stane
-Svi će vratiti na svoje
-Zločinci će se vješati
-Obnoviti ćemo kuće
-Dobiti ćemo odštetu
-Izgraditi ćemo Zemlju
-Raditi ćemo ponovo
-Završit ćemo fakultete biti svoj na svome
...'
ALI ŠIPAK
HAVANA wrote:Bardo ba ikar.Ih da ga je vise bilo.Samo nek nije leca. Ne bi je za milju pojeo.
Sta za milju, za drzavu!
Ovdje to raja kupuje i jede, ja kad sam je vidio u prodavnici noge mi se odsjekle...kontam, evo je opet, najebali smo.
Ostalo sjecanje, rize, lece i merhaba mi na vrh qrca.
Riza je sasvim ok, ali lece....
Jest’ mozda kad je skuha kuhar, al’ kad je zamuti Ramo tesar, bez soli, zacina, bez icega...onda zacepis nos, otvoris usta i kasikom je drito u grlo. Nedas joj sekunde vremena da je okusis.
U tom momentu jedino bitno je da ne umres od gladi.
HAVANA wrote:Bardo ba ikar.Ih da ga je vise bilo.Samo nek nije leca. Ne bi je za milju pojeo.
Sta za milju, za drzavu!
Ovdje to raja kupuje i jede, ja kad sam je vidio u prodavnici noge mi se odsjekle...kontam, evo je opet, najebali smo.
Ostalo sjecanje, rize, lece i merhaba mi na vrh qrca.
od trolista riza, leca i makaroni, samo makarone nekada pojedem. ito kad ih zamaskiram feta sirom ili nekim mesom. evo nakon 22 godine ne znam jesam li pojeo dvije kasike rize, a jedno jedino zrno lece sam probao ove godine. idu sad price zdravo ono ono, neka fala .
Redovno sam sa drustvom pricao iz kuce u kucu preko dvije spojene zice u uticnicu i plasticnom casom kad nebi bilo struje. Ubacis zice u uticnicu i spojis ih sa casom i mogao si cuti jedan drugog i do sto metara razdaljine kuca od kuce. (NAPOMENA: Ne radite ovo sada ni za zivu majku! Poginut za sekundu).
Pleksiglas se koristio kao "baklja" u haustorima i stepenistima. Zapalis komad pleksiglasa i on moze da gori dugo ali cadi ko ista. Kad struja dodje tek tada vidis kolka je steta nanesena stubistima .
Uvijek mi je bila jebada pripalit ono kandilo (ulje, voda, gaza ili pertla). Nisam nikad ga znao dobro napraviti pa mi stara sve na kamaru grmila, jer po citavu noc kandilo znalo da pucketa.
93 sam proveo dobar dio ljeta skupljajuci dijelove od bicikla, i zicu da dovedem struju iz rijecice do kuce. Napokon nasao dinamu i stari tocak, i nastiklo jedno sto metara zice iz milion dijelova i doveo struju...trajalo do jutra, neko mi mazno tocak i dinamu preko noci. Nisam vise ni pokusavao nakon toga.
Kad je bilo mlijeka u prahu i secera, mjeso bi to i lizo onako da bude kao neko slatko. Stara u pocetku rata kad je bilo secera pravila lizala, przeci secer.
Tolike godine nakon rata, i jos uvijek sam fasciniran kako su ljudi normalizovali taj jedan tako nenormalan dio zivota. Sasvim normalno i prihvatljivo je bilo da kad struja dodje iza ponoci, komsija stolar izadje i krene da radi na cekularu, ili da se narod razleti i poukljucuje vesne masine, pa i da mi raja dodje da igramo igrice na mom komodore 64 kompjuteru. Sasvim normalno, bas kao sto je bilo normalno da se mi igramo napolju a granate fijucu okolo.
Zaboravih da dodam. I dan danas u ustima mogu da osjetim ukus slaganog bureka od IKAR-a. Majku mu kako sam se tad radovao tom bureku. Nista nije bilo bolje od IKAR bureka, ali jesmo nalazili svega i svacega u njemu, od stakla, do skakavaca.
mislim da nije neka lova bila
.
Ne bi je za milju pojeo.
