Dakle, evo nekadašnjeg prijedloga Biskupske konferencije:
http://www.domaljevac.com/bosna-i-hercegovina/bosna-i-hercegovina-4/reigionalna-bih/ wrote:Zaboravljeni prijedlog:
Što su dobre, a što loše strane prijedloga Biskupskekonferencije o ustroju BiH?
Piše: Miroslav Vasilj (REPUBLIKA)
Najpozitivnija strana toga prijedloga je da je čovjek stavljen na prvo mjesto.
U prijedlogu se jasno vidi rukopis uzoritoga kardinala Vinka Puljića koji je često u najtežim danima rata i poraća poručivao da u crtanju karata čovjek ne smije biti prekrižen
Usvajanje toga prijedloga izbrisalo bi i neprirodnu dvoentitetsku podjelu zemlje, te samim time i podjelu zemlje na relaciji Sarajevo – Banjaluka
Najveći upitnik i zamka s obzirom na političku nekulturu preglasavanja odnosi se na odredbu od 30 posto sudjelovanja u vlasti predstavnika tri konstitutivna naroda u svakoj od regija.
Prijedlog Biskupske konferencije bio on prihvaćen ili ne konstruktivan je i poticajan za daljnje rasprave o novom ustavu Bosne i Hercegovine
Komisija Justitia et Pax Biskupske konferencije BiH pozvala je nedavno međunarodnu zajednicu u izvješću o stanju ljudskih prava da više pilatovski ne pere ruke te se uključi u donošenje pravednoga rješenja u zemlji. Komisija je ocijenila da provedba Daytonskog sporazuma vodi zemlju u krivome pravcu produbljivanja podjela i jačanja nepravde. Ovakva reakcija uslijedila je nakon izjave američkoga dopredsjednika Jospha Bidena u Prištini o potrebi opstanka dvoentitetske BiH.
Jurišic jedini osudio dva entiteta
Od hrvatskih političara Bidenovu izjavu oštro je osudio jedino predsjednik HSP-a Zvonko Jurišić dok lideri ostalih hrvatskih sastanak nisu reagirali, što je vjerojatno nagnalo katoličke biskupe na oštrije intoniran rječnik. Osim toga nije tajna da su biskupi nezadovoljni neslogom i strančarenjem lidera hrvatskih stranaka. Posljednji istup biskupa aktualizirao je i pomalo zaboravljeni prijedlog Biskupske konferencije o teritorijalnom ustroju zemlje, a Republika se odlučila na analizu dobrih i loših strana toga prijedloga.
Prema njemu biskupi se zalažu za četiri regije na središnjoj razini vlasti: sarajevsku, banjalučku, mostarsku i tuzlansku. Najpozitivnija strana toga prijedloga je da je čovjek stavljen na prvo mjesto. U prijedlogu se jasno vidi rukopis uzoritoga kardinala Vinka Puljića koji je često u najtežim danima rata i poraća poručivao da u crtanju karata čovjek ne smije biti prekrižen. Prijedlog biskupske konferencije ukoliko bi bio proveden u potpunosti bi poništio rezultate genocida, etničkih čišćenja i ostalih raznih zločina srpsko-crnogorskoga agresora na BiH, te općenito ratnih događaja iz 90- ih. Usvajanje toga prijedloga izbrisalo bi i neprirodnu dvoentitetsku podjelu zemlje, te samim time i podjelu zemlje na relaciji Sarajevo – Banjaluka. Inače regije kakve predlažu biskupi ustrojene su na europskim načelima i kada je riječ o njihovoj povezanosti, gospodarskoj samoodrživosti, broju stanovnika od pola milijuna do milijun. Prema tom prijedlogu bilo bi lakše iscrtati karte na središnjoj razini vlasti i ne bi bilo problema s diskontinuitetom teritorija ili pitanjima gdje će koja općina ili njezin dio pripasti.
Regionalizacijom protiv separatizma
Regionalizacija isključuje i bilo kakve pokušaje separatizma, te omogućava normalno egzistiranje Bosne i Hercegovine kao moderne europske države. Samim time država bi bila funkcionalnija. Tri razine vlasti općina, regija i država smanjile bi i preglomaznu administraciju koju slabašno bh. gospodarstvo u trenutačnom obimu jedva izdržava. Također prijedlog biskupa bi donekle mogao pomiriti i toliki potrebni balans između građanskoga i nacionalnoga. Prema tom prijedlogu prava „manjinskih“ konstitutivnih naroda u regiji bila bi zaštićena odredbom o 30 posto vlasti koja bi pripala svakom od konstitutivnih naroda u svim regijama. Dobra strana prijedloga je i što bi njime bila zaštićena prava svih naroda kao i nacionalnih manjina na cijelom području zemlje.
No osim pozitivnih ocjena postoji i dosta upita pa i negativnih primjesa prijedloga biskupa. Prije svega prijedlog je sam po sebi nedorečen, što je vjerojatno i bila intencija biskupa koji drže da on treba poslužiti kao jedan o mogućih predložaka u pregovorima o ustavu. Nije dobro što su ga predložili izravno biskupi dajući time za pravo svojim kritičarima da se izravno miješaju u politička pitanja koja nipošto u sekularnoj državi ne bi smjela biti u domeni Biskupske konferencije. Najveći upitnik i zamka s obzirom na političku nekulturu preglasavanja i varanja odnosi se na odredbu od 30 posto sudjelovanja u vlasti predstavnika tri konstitutivna naroda u svakoj od regija. Naime tko i kako može jamčiti da primjerice hrvatske predstavnike u vlasti u banjalučkoj ili sarajevskoj regiji neće birati Srbi i Bošnjaci i obrnuto u mostarskoj Hrvati srpske ili bošnjačke predstavnike. BiH je puna primjera prevare i nadglasavanja manjih etničkih zajednica – od zbora hrvatskoga člana Predsjedništva od strane bošnjačkoga biračkoga tijela do izbora hrvatskih ministara u Vladi RS-a od strane srpskih vlasti.
Bez tradicije regija
Slabost prijedloga je što BiH, osim u slučaju Hercegovine, nema tradiciju regija. Također višenacionalne države gotovo u pravilu vape za etničkim organiziranjem teritorija na središnjoj razini vlasti što nije slučaj u prijedlogu biskupa. Tako je umjesto uspješno organizirane države moguće dobiti nove četiri nesređene BiH na mikro razini. Prijedlog biskupa također ne uvaža ni realno stanje na terenu kada je riječ o demografiji, ali i također izričito konsenzualno odbijanje svih srpskih stranaka glede ukidanja RS-a. I sami predstavnici međunarodne zajednice licemjerno i ultimativno poručuju da mijenjanje ustava nije moguće bez volje predstavnika sva tri naroda. Također u takvom omjeru snaga Hrvati bi bili relativna većina samo u jednoj regiji Hercegovini dok bi bila upitna istinska zaštita prava Hrvata Bosne i Posavine. Jedan od minusa je i to što prijedlog biskupa niti jedna hrvatska stranka, osim Hrvatske narodne zajednice Miljenka Brkića, nije izravno poduprla.
Svi ovi argumenti za i protiv govore koliko je kompleksno pitanje novoga ustava, te na što će se sve morati paziti. No prijedlog Biskupske konferencije bio on prihvaćen ili ne konstruktivan je i poticajan za daljnje rasprave o novom ustavu Bosne i Hercegovine.
Plusovi
-Prijedlog u službi čovjeka
-Poništava rezultate genocida i rata
-Regije trend u Europi
-Balans između građanskoga i nacionalnoga
-Briše se dvoentitetska podjela zemlje
-Onemogućen separatizam i raspad države
-Funkcionalnija država
-Smanjenje administracije
-Potpora Bošnjaka i dijela Međunarodne zajednice
-Štiti prava konstitutivnih naroda na cijelom području BiH
Minusi
-Prijedlog nedorečen
-Nejasno tko će birati 30 posto predstavnika u regijama
-BiH nema tradiciju regija osim u slučaju Hercegovine
-Višenacionalne države podrazumijevaju etničko organiziranje teritorija
-Srbima neprihvatljivo
-Nije dobro što su biskupi predložili ustroj države
-Hrvati manjina u svim regijama osim hercegovačke
-Nema potporu dijela međunarodne zajednice
-Ne odražava realno stanje na terenu
-Potpora samo jedne hrvatske stranke – HNZ-a
Dio teksta prijedloga Biskupske konferencije BiH:
Umjesto zadržavanja dosadašnje nezgrapne i nepravedne disproporcije s dva entiteta i deset kantona u jednome od njih, trebalo bi pristupiti preustroju regionalne razine vlasti. Jedan od mogućih modela mogao bio biti sljedeći: BiH ustrojena od četiri kantona (odnosne regije, provincije, distrikta, federalne jedinice...): Sarajevski, Banjolučki, Mostarski i Tuzlanski s granicama formiranim po kriterijima ekonomske, prometno-komunikacijske, prirodne, povijesne, geografske i (više)nacionalne naravi. Uz moguće korekcije, mogle bi biti preuzete regije kako ih je, za potrebe svoga djelovanja već formirala, primjerice misija OESS-a u BiH. Bilo bi, međutim, vrlo bitno odrediti da u svakoj od četiri regije svaki konstitutivni narod mora imati najmanje 30 posto udjela u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, (k)ako nikada pripadnici jednoga naroda ne bi mogli nadglasati pripadnike druga dva naroda“, navode u svome prijedlogu od 29. listopada 2005. godine katolički biskupi Bosne i Hercegovine.
Granice regija identične granicama biskupija
Zanimljivo je da se granice regija koje su bh. katolički biskupi predložili gotovo u cijelosti poklapaju sa granicama biskupija u BiH. Tako se Hercegovina poklapa sa granicama mostarsko-duvanjske i trebinjsko-mrkanjske biskupije, banjalučka s banjalučkom regijom, dok bi sarajevska i tuzlanska regije zauzimale prostor vrhbosanske biskupije. Ovakav teritorijalni ustroj sličan je i bivšoj regionalnoj podjeli OESS-ovih ureda u BiH, što su biskupi i apostrofirali u svome prijedlogu.
Sarajevska regija
Sarajevska regija osim sadašnjih područja Sarajevske, Središnjo-bosanske i Bosansko-podrinjske županije zauzimala bi istočni dio današnje Republike Srpske. Riječ je o regiji s velikom perspektivom s obzirom da je njezino središte glavni grad BiH.
Banjalučka regija
Banjalučka regija obuhvaćala bi prostore Unsko-sanske, Herceg-bosanske županije, te zapadnoga djela današnjega srpskoga entiteta. Banjaluka je najveći grad u zapadnoj Bosni s 250.000 stanovnika, a regija posjeduje znatna prirodna bogatstva, poglavito bogat šumski fond.
Mostarska regija
Mostarska regija podudara se sa zemljopisnima granicama Hercegovine, a obuhvaćala bi prostor današnje Hercegovačko-neretvanske i Zapadno-hercegovačke županije te istočnu Hercegovinu. Riječ je o većinom mediteranskim područjima. Središte regije - Mostar treći je grad po veličini u BiH s otprilike 100.000 stanovnika, turističko je središte BiH, te najmultietničkiji grad u zemlji.
Tuzlanska regija
Tuzlanska regija je industrijski gledano najrazvijenija s jednom trećinom ukupnog stanovništva BiH. U njezin sastav prema prijedlogu biskupa trebali bi se naći: sadašnja Tuzlanska i Posavska županija, distrikt Brčko, te sjeveroistočni dio RS-a. Sastoji se od 48 općina. Njezino središte Tuzla uživa za najtolerantniju grad u BiH.
Dramaticno upozorenje Komisije Justitia et Pax
Komisije Justitia et Pax Biskupske konferencije BiH u svome izvješću ističe kako je Dayton postao problem umjesto rješenja te iznosi crno stanje s malim izgledima da se stvari promijene.
“Daytonsko rješenje ostaje temeljni kamen spoticanja jer je zadalo nemoguću zadaću stavljanja pravedne slike mira i života u nepravedni i krivi političko-pravni okvir, kako je to neposredno nakon Daytona ustvrdila Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine.
Stoga ponavljamo, nakon što je potpisala i zajamčila nepravično i nepravedno političko rješenje, koje je postalo trajnim izvorom trvenja među građanima i narodima BiH, međunarodna zajednica, prije svega SAD, ne mogu pilatovski prati ruke poručujući kako građani i narodi u BiH trebaju sami riješiti svoje probleme“, navodi se u godišnjem
Komisije Justitia et Pax Biskupske konferencije BiH Biskupi drže kako BiH neće naći izlaza iz začaranoga kruga bez pomoći međunarodne zajednice.
“Međutim, nova mjera bi, prije svega, morala voditi računa o pravdi, barem kao idealu, jer bez pravde koja u BiH podrazumijeva pravno-politički okvir stvarne jednakopravnosti naroda i jamstvo političkih i građanskih prava svim građanima neće biti. Stoga su čudne i neprihvatljive poruke zagovaranja sadašnjega stanja prividno jedinstvene, a u biti posve nepravedno dvoentitetski podijeljene BiH....
- BiH je duboko i nepravedno podijeljena država, između ostalog i zbog Daytonskim sporazumom potvrđenog i ozakonjenog ratnog osvajanja. ‘Provedba mira’ je dodatno produbila tu podjelu i, prema mišljenju ozbiljnih analitičara, povećala napetosti među narodima i građanima ove zemlje u odnosu na stanje neposredno nakon rata.
Živeći u uvjetima složenog i nefunkcionalnog državnog aparata te društva opterećenog stalnim trvenjima i sučeljavanjima triju nacionalnih politika, narodi i građani BiH ostaju žrtvama rata i nametnutoga nepravednog mira”, zaključuje se u izvješću.
“Tenzije na svim razinama društvenog života se izravno generiraju i odražavaju kroz sustavno suprotstavljeno djelovanje političkih elita sva tri naroda. Međunacionalno političko sukobljavanje i loši odnosi na političkoj sceni potiču kriminal i korupciju, upozoravaju biskupi.
Miroslav Vasilj
