Dakle, ono sto treba uraditi jeste obratiti se Allahu i Poslaniku kad se oko necega ne slozimo. Ikindija u Benu Kurejzi je eklatantan primer kako postupiti kada se desi razlicito razumevanje jednog propisa i kome se obratiti za arbitrazu.
Ovde se mogu izdvojiti dve grupacije ashaba.Poslaniku alejhisselam dođe melek Džibril koji se upravo bio vratio iz progona Saveznika, i obavijesti ga da su meleki i dalje pod oružjem jer je naredba svemogućega Allaha da se odmah krene protiv Benu Kurejza, koji su zabijanjem noža u leđa muslimana u trenucima najveće opasnosti, sami protiv sebe izazvali srdžbu dragoga Allaha i na sebe natovarili žestoku kaznu koja im se imala zbog tog zločina desiti. Džibril potom sa melekima ode do Židova da im počne uljevati strah u srca, a Resulullah, Muhammed, alejhisselam, obznani svim muslimanima kako nema obavljanja ikindije namaza prije nego se dođe do teritorije Benu Kurejza. Potom Poslanik predade muslimanski barjak Aliju ibn Ebi Talibu i zajedno sa njim i ostalim najbližim ashabima, koji se od njega gotovo nikada nisu odvajali, krenu prema teritoriji Kurejzija. Poslanikovo naređenje se poput munje proširilo cijelom oazom i svi muslimani su, kako je ko mogao, požurili da dođu do židovske teritorije. Ali, nisu svi mogli dovoljno brzo krenuti, pa su neki došli u situaciju da je izmicalo vrijeme ikindije namaza, a oni su još bili udaljeni od utvrda Kurejzija. Tada među njima dođe do različitog razumijevanja Poslanikovog naređenja da nema ikindije namaza osim kod Benu Kurejza. Jedni su tako doslovno shvatali tu naredbu i odlučili su odgoditi klanjanje ikindije dok ne stignu do židovske teritorije, a drugi su shvatali da je suština Poslanikove naredbe u tome da se mora maksimalno požuriti u okupljanju vojske protiv Židova i da ne treba, budući da su oni već žurno marširali na zborno mjesto, odgađati namaz. Tako su jedni nastavili marširati i propušteni namaz su nadoknadili na zbornom mjestu, dok su drugi klanjali namaz u njegovom vaktu na putu i stigli dvadesetak minuta kasnije na zborno mjesto. Kada su Muhammeda, alejhisselam, izvijestili o ovome, on nije ukorio niti jednu od dvije skupine i tako je njegovim sljedbenicima ostala šerijatska mogućnost da u svim sličnim i analognim situacijama mogu postupiti na oba načina, jer se djela vrijednuju prema nijjetu (namjeri), a dragi Allah najbolje zna.
Prvi su oni koji su doslovno shvatili naredbu Poslanika saws i nisu klanjali ikindiju do dolaska u Benu Kurejzu sledeci kur'ansko geslo "cujemo i pokoravamo se". Njihova metodologija je bukvalisticka, radimo kako nam Poslanik saws naredi ne ulazici u sustinu. Ova grupacija ima odlike danasnjih bukvalista i formalista.
Druga grupacija je razumela da treba pozuriti pre nego istekne namasko vreme sledeci time generalno islamsko pravilo obavljanja namaza u njegovom vremenu. Oni su racionalisticki pristupili naredbi trudeci se da dokuce njenu sustinu. Ovo su odlike danasnjih sufija kao i jos nekih grupacija.
Ko je bio u pravu? Obratimo se Poslaniku, shodno ajetu.
Odgovor je obe grupacije. Niko nije pogresio. Sustina je da je prece sacuvati jedinstvo dzemata nego se podeliti bez potrebe. Sta su ashabi uradili? Da li su kritikovali one koji su postupili drugacije? Ne, nikako, jer su znali sta znaci jedinstvo muslimana i kakav je njegov prioritet.Kada su Muhammeda, alejhisselam, izvijestili o ovome, on nije ukorio niti jednu od dvije skupine i tako je njegovim sljedbenicima ostala šerijatska mogućnost da u svim sličnim i analognim situacijama mogu postupiti na oba načina, jer se djela vrijednuju prema nijjetu (namjeri), a dragi Allah najbolje zna.
Ovaj dogadjaj moze biti smernica nama u raznoraznim diskusijama koje vodimo, kada imamo iskljucive stavove po nekom pitanju ili kada zelimo po svaku cenu biti u pravu.
A Allah je najbolji pomagac i sudija.
