zasto ga trositi na forum
Igra za religiozne i ateiste (pročitati prvi post)
- animals
- Posts: 21520
- Joined: 19/04/2013 22:13
#51 Re: Igra za religiozne i ateiste (pročitati prvi post)
Zivot je tako lijep..
zasto ga trositi na forum
zasto ga trositi na forum
- SaraFina
- Posts: 24199
- Joined: 28/04/2014 20:32
- Location: Antananarivu
#52 Re: Igra za religiozne i ateiste (pročitati prvi post)
Zdravo osobo X 
Dobrodošla ..
Ovdje sam da te uputim u religijska shvatanja vjernika i ateista zemljana.
Mogu ti reći da bih o takvim stvarima mogla napisati cijeli roman, ali to bi bilo nezanimljivo za čitanje.
Dakle pristalica sam da svako slobodno voljom odredi svoj religijski ili ateistički način zivota.
Ne zelim ni tebe ni bilo koga ubjedjivati u svoja promišljanja.
Moj savjet bi ti bio koji god put izabrala da ostaneš posebna i svoja.
Drzi se jednostavnih pravila. Ne nanosi drugima zlo i nepravdu i ne radi općenito stvari u zivotu bilo kome za koje si sigurna da ne bi voljela da budu tebi uradjene.
Pronalazi sreću i zadovoljstvo u malim svakodnevnim stvarima i budi vesela, srećna i pozitivna u kontaktu s drugima.
To je sve.
Lijep i ugodan boravak
Dobrodošla ..
Ovdje sam da te uputim u religijska shvatanja vjernika i ateista zemljana.
Mogu ti reći da bih o takvim stvarima mogla napisati cijeli roman, ali to bi bilo nezanimljivo za čitanje.
Dakle pristalica sam da svako slobodno voljom odredi svoj religijski ili ateistički način zivota.
Ne zelim ni tebe ni bilo koga ubjedjivati u svoja promišljanja.
Moj savjet bi ti bio koji god put izabrala da ostaneš posebna i svoja.
Drzi se jednostavnih pravila. Ne nanosi drugima zlo i nepravdu i ne radi općenito stvari u zivotu bilo kome za koje si sigurna da ne bi voljela da budu tebi uradjene.
Pronalazi sreću i zadovoljstvo u malim svakodnevnim stvarima i budi vesela, srećna i pozitivna u kontaktu s drugima.
To je sve.
Lijep i ugodan boravak
- animals
- Posts: 21520
- Joined: 19/04/2013 22:13
#53 Re: Igra za religiozne i ateiste (pročitati prvi post)
SaraFina wrote:Zdravo osobo X
Dobrodošla ..
Ovdje sam da te uputim u religijska shvatanja vjernika i ateista zemljana.
Mogu ti reći da bih o takvim stvarima mogla napisati cijeli roman, ali to bi bilo nezanimljivo za čitanje.
Dakle pristalica sam da svako slobodno voljom odredi svoj religijski ili ateistički način zivota.
Ne zelim ni tebe ni bilo koga ubjedjivati u svoja promišljanja.
Moj savjet bi ti bio koji god put izabrala da ostaneš posebna i svoja.
Drzi se jednostavnih pravila. Ne nanosi drugima zlo i nepravdu i ne radi općenito stvari u zivotu bilo kome za koje si sigurna da ne bi voljela da budu tebi uradjene.
Pronalazi sreću i zadovoljstvo u malim svakodnevnim stvarima i budi vesela, srećna i pozitivna u kontaktu s drugima.
To je sve.
Lijep i ugodan boravak
Osoba x zivi u Nirvani..
- SaraFina
- Posts: 24199
- Joined: 28/04/2014 20:32
- Location: Antananarivu
#54 Re: Igra za religiozne i ateiste (pročitati prvi post)
A dobro ovo je svakako zamišljeno. Ja sam je svrstala u drugu " dimenziju" 
-
prenosnik
- Posts: 1471
- Joined: 30/08/2014 19:38
#55 Re: Igra za religiozne i ateiste (pročitati prvi post)
jesmoAvetinho wrote:Jeste
-
bosanka hercegovic
- Posts: 248
- Joined: 01/03/2013 09:46
#56 Re: Igra za religiozne i ateiste (pročitati prvi post)
Preporučila bih mu/joj da najprije pročita Posljednji Bašeskijin zapis Rešada Kadića..... da duša malo uz ovu duboku mudrost omekša......promisli o sebi.....evo jednog odlomka:
- Evo me – pisao je – s Božijom pomoći opet u svom dućanu. Onaj, koji me je dao na ovaj prolazni svijet, ostavio mi je da još poživim, premda sam ponekad mislio da mi je došao vakti-sahat.
Za ovo vrijeme dok sam bolovao, nastojao sam da zavirim i s one druge strane, jer insan, dok je zdrav, obično živi samo za dunjaluk, a malo za ahiret. Zbog toga se mnogi zaboravi, jer živeći samo za dunjaluk – a dunjalučke oči su gladne dunjaluka – izgubi dušu, pa hoda dunjalukom i bez srca i bez duše. Takvi su kao bačen kamen: na koga nalete, teško se njemu!
Ja sam, koliko ja znam – a Allah to najbolje zna, nastojao da svoj život uskladim Njegovim zakonima i da ga ljudski proživim. Hvala Allahu koji me uputi na pravi put!
Opet, koliko ja znam, nikome zla uradio nisam, a onoliko koliko mi je dato pameti i snage, nastojao sam da na hair i svoj i drugih okrenem. Po mome kontu jedna je stvar u životu najpreča i ponajglavnija: ne čini zla, da te zlo ne stigne! Vjeruj i boj se Boga, On će te voditi i od zla čuvati! Ima još mnogo drugih stvari, ali ovo je ponajglavnije.
Nafaka mi je, Bogu šućur, bila onolika kolika je trebala da bude. Bog najbolje zna šta kome treba. Jer, šta ga znaš, da sam imao više, možda bih se osilio, a ljudska sila i zulum koji iz nje izbija, najgora su stvar na svijetu! Ja sam se u svom životu mnogo takvih nagledao. I eno ih, mnogima se ni za trag ne zna, a ako ih neko i spomene, po zlu ih spomene. Teško njima! Neka im se Milosnik smiluje! Koliko je takvih ova zemlja i dunjaluk zapamtio! A zar im je to trebalo? Šta ćeš, mnogi se umisle pa kažu: ’’Ja, pa ja! Sve je na dunjaluku za mene i zbog mene!’’. Jest, sve je za insana, ali kako? Na Božije zadovoljstvo, a to će reći ljudski i pravedno: Zato, kad takvi umiru, samo buhe pobjegnu s njih. A oni hudi mislili: dunjaluk će poslije njih nestati!
Koliko se meni čini i koliko ja mogu da dokučim, najviše dunjalučkog zla potječe od ljudske gladi za dunjalukom i od ljudske sebičnosti. Jednima je malo zemlje, kuća, dućana, robe, stoke i zlata; drugima je malo vlasti nad ljudima i zemljama, pa ih to neprestano tjera na novu glad i na nove nepravde i grijehe, koje čine i nad sobom i nad drugima.
Koliko sam se puta zamislio nad nekima i nekima dok su ih onako gole, zamotane u ćefin, spuštali u kabur. Eh, moj žalosni brate – mislio sam tad – a šta sad?… Baška ono što te čeka, a baška ono što si iza sebe ostavio među ljudima i po čemu će te oni spominjati. Hajvan ugine i zla iza sebe ne ostavi, a što da ga ti ostavljaš? Otimao si se za mal i za vlast, činio zulum i nepravde, žalostio i rasplakivao druge, Božije zakone gazio, a nisi, jadan ne bio, znao, da ni te firale što su ti na nogama, ni to oko što ti je u glavi, nisu tvoji! Jah!, vidjećeš kad ti oči počnu pucati u kaburu! Prosjak umre, pa i iza njega nešto ostane, a ti se bojao da ti ne bude malo. Eto ti sad! Jednom sam od nekog učenog stranjskog hodže na vazu slušao kako je bogati i moćni vladar Omer ibni Abdul-Aziz tražio da mu poslije smrti ne zamotavaju ruku. Kad su ga u čudu upitali zbog čega to, kažu da je rekao: ’’Neka ljudi vide da ništa od čitava svog bogatstva nisam mogao ponijeti’’… Ko je pametan, razumjeće.
Ja sam svake noći, Allah mi je svedok, pod jorganom sviđao svoje račune i kontao šta sam za dana uradio i poradio, i šta je od toga dobro i korisno i po mene i po druge, a šta nije. Jer, ako ćemo pravo, ima stvari koje insan i od sebe krije, a nekamoli da ih pred drugima kazuje. Zbog toga i treba sam sa sobom sviđati račune. Zato, kad dobro svidim šta sam za dana uradio, pomislio ili poželjeo pa rastavim pljevu od žita, onda zamolim Allaha da mi oprosti sve što je bilo ružno, tobe dođem i šehadet potegnem. Mnogo sam puta zaplakao i jastuk suzama natopio. Jer, insan je insan, i crn i bijel, ni melek ni šejtan, pa začas pogriješi. Allah ga je takva stvorio i zadužio ga da se bori protiv zla i u sebi i oko sebe. I što god više zla prignječi i iz svog srca iščupa, Bogu je draži i bliži. A i sebi je onda miliji, a i život mu je draži i veseliji. Insan je sebi najbolji sudac. Baška je ono što pred ljudima izigravaš, a baška ono što sam o sebi znaš i pod jorganom o sebi misliš.
Koliko sam puta čuo kako za nekoga, kažu: ’’Blago njemu, nema mu sreće na daleko!’’ a jadna ti je njegova sreća! Ogradio se malom, i to mu je sve! A kad dobro skontaš, onda vidiš da samo jedan ručak možeš ručati i u jednu postelju leći. Po meni je sreća nešto drugo: kad sam ja u sebi skladan, čist i pravedan; kad pošteno živim i radim, kad na mene niko ne uzdiše niti prstom upire; kad se veselim zori i beharu, a smiren liježem iza jacije, znajući da Onaj koji je iznad zemlje i nebesa zna za mene i vodi računa o meni – eto, to je moja sreća.
Bog me je dao merhametli, hvala mu na tome daru! Kad god vidim da nekoga gone, ja Boga molim i za njega i za one što ga gone. Jer, ko zna da li je taj kriv i jesu li gonioci u pravu? Treba, brate, praštati! Kako ćeš se nadati i od Allaha milost tražiti, kad sam nisi milostiv? Čovjek je i prema hajvanu dužan da bude milostiv, a nekamoli prema insanu!
I još sam nešto htio da kažem. Nikada se u životu ne treba za nešta previše otimati, a niti se od nečega premnogo braniti. Ne zna se, po Bogu si brat, na šta sve to može izaći. Zato uradi onako kako ti pamet i srce kazuje i kako si dužan da učiniš, pa onda reci: ’’Allahu, ako je hairli neka i bude, a ako nije, neka i ne bude!’’ imao sam ja u životu stvari za koje sam vruće želio da se pošto-poto dogode, a poslije, kad nije bilo tako, zahvaljivao sam Bogu što je drukčije ispalo. Ima ih koji povazdan Bogu dove upućuju, i kad bi Bog sve te njihove dove uslišao, dunjaluka bi odavno nestalo! Vjeruj se da je tako!
Već, kako god skontam, čini mi se da nisam duga vijeka, da se je i moje primaklo. Godine su tu, a i ozajifilo se. Insan to počne predosjećati i spremati se. Bog je, belćim, dao insanu da to osjeti. Sve ima svoj vakat i On najbolje zna kad je čemu vakat. Jer, ni velika starost nije lahka. Najgore je što ti pomru akrani, pa ostaneš sam. Onda se u dušu uvuku tuga i osamljenost, pa ti je još teže. Pa još kad onemoćaš i na tuđi hizmet spadneš! Sreća je što insan, dok je mlad, mnogo toga ne zna, jer ne bi valjalo da zna. Život bi mu onemilio. Usahnuo bi prije nego što procvjeta. Ovako, sve u svoj vakat!
Ja se smrti ne bojim, jer to je kapija kroz koju se prolazi u drugi život. Samo se bojim da ta kapija ne bude tijesna, pa da se ne napatim prolazeći! Zato sam uvijek molio Boga da me sačuva od duga loša i teška bola. A smrti se, dina mi, ne plašim, jer Allah je vrelo milosti i dobrote i na Njegov poziv svako će se morati odazvati. On najbolje zna kakav sam bio i šta sam ovdje na dunjaluku radio, znajući da On sve vidi, čuje i zna. Allahu šućur što nisam od onih koji misle: kad te zemlja zaspe, sve je svršeno, ko će te onda proživjeti? A ja kažem: Onaj koji te je i prvi put oživio! Zar i voćka svake zime ne zamre, a na proljeće opet oživi i obehara?
Ja se Allahovoj milosti tvrdo nadam i u nju neizrecivo vjerujem. Za one koji su u Njega vjerovali i po Njegovim zakonima se ravnali, Allah dž. š. je u Kur’anu rekao: ’’Za njih nema straha i oni ne treba da se žaloste’’!… zato smiren čekam svoju smrtnu čašu koja nikoga nije mašila niti će mašiti. Smrt će svi okusiti…
Mnogo toga bih još imao i želio da napišem, ali ne znam kako. Misao mi je bistra i duboka, ali riječ je mehka i plitka, pa nikako da iskažem ono što bih želio.
Allahu moj, mislim se nešto: hoće li neko jednoga dana čitati ovaj moj tefter i ove moje zapise? I šta li će reći? Hoće li ljudi tada biti bolji, pravedniji i pametniji, ili će se motati po dunjaluku kao što se i danas motaju i uvijek nešto tražiti, samo na krivoj strani!
- Evo me – pisao je – s Božijom pomoći opet u svom dućanu. Onaj, koji me je dao na ovaj prolazni svijet, ostavio mi je da još poživim, premda sam ponekad mislio da mi je došao vakti-sahat.
Za ovo vrijeme dok sam bolovao, nastojao sam da zavirim i s one druge strane, jer insan, dok je zdrav, obično živi samo za dunjaluk, a malo za ahiret. Zbog toga se mnogi zaboravi, jer živeći samo za dunjaluk – a dunjalučke oči su gladne dunjaluka – izgubi dušu, pa hoda dunjalukom i bez srca i bez duše. Takvi su kao bačen kamen: na koga nalete, teško se njemu!
Ja sam, koliko ja znam – a Allah to najbolje zna, nastojao da svoj život uskladim Njegovim zakonima i da ga ljudski proživim. Hvala Allahu koji me uputi na pravi put!
Opet, koliko ja znam, nikome zla uradio nisam, a onoliko koliko mi je dato pameti i snage, nastojao sam da na hair i svoj i drugih okrenem. Po mome kontu jedna je stvar u životu najpreča i ponajglavnija: ne čini zla, da te zlo ne stigne! Vjeruj i boj se Boga, On će te voditi i od zla čuvati! Ima još mnogo drugih stvari, ali ovo je ponajglavnije.
Nafaka mi je, Bogu šućur, bila onolika kolika je trebala da bude. Bog najbolje zna šta kome treba. Jer, šta ga znaš, da sam imao više, možda bih se osilio, a ljudska sila i zulum koji iz nje izbija, najgora su stvar na svijetu! Ja sam se u svom životu mnogo takvih nagledao. I eno ih, mnogima se ni za trag ne zna, a ako ih neko i spomene, po zlu ih spomene. Teško njima! Neka im se Milosnik smiluje! Koliko je takvih ova zemlja i dunjaluk zapamtio! A zar im je to trebalo? Šta ćeš, mnogi se umisle pa kažu: ’’Ja, pa ja! Sve je na dunjaluku za mene i zbog mene!’’. Jest, sve je za insana, ali kako? Na Božije zadovoljstvo, a to će reći ljudski i pravedno: Zato, kad takvi umiru, samo buhe pobjegnu s njih. A oni hudi mislili: dunjaluk će poslije njih nestati!
Koliko se meni čini i koliko ja mogu da dokučim, najviše dunjalučkog zla potječe od ljudske gladi za dunjalukom i od ljudske sebičnosti. Jednima je malo zemlje, kuća, dućana, robe, stoke i zlata; drugima je malo vlasti nad ljudima i zemljama, pa ih to neprestano tjera na novu glad i na nove nepravde i grijehe, koje čine i nad sobom i nad drugima.
Koliko sam se puta zamislio nad nekima i nekima dok su ih onako gole, zamotane u ćefin, spuštali u kabur. Eh, moj žalosni brate – mislio sam tad – a šta sad?… Baška ono što te čeka, a baška ono što si iza sebe ostavio među ljudima i po čemu će te oni spominjati. Hajvan ugine i zla iza sebe ne ostavi, a što da ga ti ostavljaš? Otimao si se za mal i za vlast, činio zulum i nepravde, žalostio i rasplakivao druge, Božije zakone gazio, a nisi, jadan ne bio, znao, da ni te firale što su ti na nogama, ni to oko što ti je u glavi, nisu tvoji! Jah!, vidjećeš kad ti oči počnu pucati u kaburu! Prosjak umre, pa i iza njega nešto ostane, a ti se bojao da ti ne bude malo. Eto ti sad! Jednom sam od nekog učenog stranjskog hodže na vazu slušao kako je bogati i moćni vladar Omer ibni Abdul-Aziz tražio da mu poslije smrti ne zamotavaju ruku. Kad su ga u čudu upitali zbog čega to, kažu da je rekao: ’’Neka ljudi vide da ništa od čitava svog bogatstva nisam mogao ponijeti’’… Ko je pametan, razumjeće.
Ja sam svake noći, Allah mi je svedok, pod jorganom sviđao svoje račune i kontao šta sam za dana uradio i poradio, i šta je od toga dobro i korisno i po mene i po druge, a šta nije. Jer, ako ćemo pravo, ima stvari koje insan i od sebe krije, a nekamoli da ih pred drugima kazuje. Zbog toga i treba sam sa sobom sviđati račune. Zato, kad dobro svidim šta sam za dana uradio, pomislio ili poželjeo pa rastavim pljevu od žita, onda zamolim Allaha da mi oprosti sve što je bilo ružno, tobe dođem i šehadet potegnem. Mnogo sam puta zaplakao i jastuk suzama natopio. Jer, insan je insan, i crn i bijel, ni melek ni šejtan, pa začas pogriješi. Allah ga je takva stvorio i zadužio ga da se bori protiv zla i u sebi i oko sebe. I što god više zla prignječi i iz svog srca iščupa, Bogu je draži i bliži. A i sebi je onda miliji, a i život mu je draži i veseliji. Insan je sebi najbolji sudac. Baška je ono što pred ljudima izigravaš, a baška ono što sam o sebi znaš i pod jorganom o sebi misliš.
Koliko sam puta čuo kako za nekoga, kažu: ’’Blago njemu, nema mu sreće na daleko!’’ a jadna ti je njegova sreća! Ogradio se malom, i to mu je sve! A kad dobro skontaš, onda vidiš da samo jedan ručak možeš ručati i u jednu postelju leći. Po meni je sreća nešto drugo: kad sam ja u sebi skladan, čist i pravedan; kad pošteno živim i radim, kad na mene niko ne uzdiše niti prstom upire; kad se veselim zori i beharu, a smiren liježem iza jacije, znajući da Onaj koji je iznad zemlje i nebesa zna za mene i vodi računa o meni – eto, to je moja sreća.
Bog me je dao merhametli, hvala mu na tome daru! Kad god vidim da nekoga gone, ja Boga molim i za njega i za one što ga gone. Jer, ko zna da li je taj kriv i jesu li gonioci u pravu? Treba, brate, praštati! Kako ćeš se nadati i od Allaha milost tražiti, kad sam nisi milostiv? Čovjek je i prema hajvanu dužan da bude milostiv, a nekamoli prema insanu!
I još sam nešto htio da kažem. Nikada se u životu ne treba za nešta previše otimati, a niti se od nečega premnogo braniti. Ne zna se, po Bogu si brat, na šta sve to može izaći. Zato uradi onako kako ti pamet i srce kazuje i kako si dužan da učiniš, pa onda reci: ’’Allahu, ako je hairli neka i bude, a ako nije, neka i ne bude!’’ imao sam ja u životu stvari za koje sam vruće želio da se pošto-poto dogode, a poslije, kad nije bilo tako, zahvaljivao sam Bogu što je drukčije ispalo. Ima ih koji povazdan Bogu dove upućuju, i kad bi Bog sve te njihove dove uslišao, dunjaluka bi odavno nestalo! Vjeruj se da je tako!
Već, kako god skontam, čini mi se da nisam duga vijeka, da se je i moje primaklo. Godine su tu, a i ozajifilo se. Insan to počne predosjećati i spremati se. Bog je, belćim, dao insanu da to osjeti. Sve ima svoj vakat i On najbolje zna kad je čemu vakat. Jer, ni velika starost nije lahka. Najgore je što ti pomru akrani, pa ostaneš sam. Onda se u dušu uvuku tuga i osamljenost, pa ti je još teže. Pa još kad onemoćaš i na tuđi hizmet spadneš! Sreća je što insan, dok je mlad, mnogo toga ne zna, jer ne bi valjalo da zna. Život bi mu onemilio. Usahnuo bi prije nego što procvjeta. Ovako, sve u svoj vakat!
Ja se smrti ne bojim, jer to je kapija kroz koju se prolazi u drugi život. Samo se bojim da ta kapija ne bude tijesna, pa da se ne napatim prolazeći! Zato sam uvijek molio Boga da me sačuva od duga loša i teška bola. A smrti se, dina mi, ne plašim, jer Allah je vrelo milosti i dobrote i na Njegov poziv svako će se morati odazvati. On najbolje zna kakav sam bio i šta sam ovdje na dunjaluku radio, znajući da On sve vidi, čuje i zna. Allahu šućur što nisam od onih koji misle: kad te zemlja zaspe, sve je svršeno, ko će te onda proživjeti? A ja kažem: Onaj koji te je i prvi put oživio! Zar i voćka svake zime ne zamre, a na proljeće opet oživi i obehara?
Ja se Allahovoj milosti tvrdo nadam i u nju neizrecivo vjerujem. Za one koji su u Njega vjerovali i po Njegovim zakonima se ravnali, Allah dž. š. je u Kur’anu rekao: ’’Za njih nema straha i oni ne treba da se žaloste’’!… zato smiren čekam svoju smrtnu čašu koja nikoga nije mašila niti će mašiti. Smrt će svi okusiti…
Mnogo toga bih još imao i želio da napišem, ali ne znam kako. Misao mi je bistra i duboka, ali riječ je mehka i plitka, pa nikako da iskažem ono što bih želio.
Allahu moj, mislim se nešto: hoće li neko jednoga dana čitati ovaj moj tefter i ove moje zapise? I šta li će reći? Hoće li ljudi tada biti bolji, pravedniji i pametniji, ili će se motati po dunjaluku kao što se i danas motaju i uvijek nešto tražiti, samo na krivoj strani!
- GAU8
- Posts: 9141
- Joined: 05/01/2011 09:18
- walter kurtz
- Posts: 5918
- Joined: 07/11/2014 08:27
- Location: Nung river
#58 Re: Igra za religiozne i ateiste (pročitati prvi post)
ubijediti religioznu osobu možeš samo ako joj transplatiraš mozak ateiste 
- mousstapha
- Posts: 4189
- Joined: 14/07/2008 03:13
- Location: Stuttgart
#59 Re: Igra za religiozne i ateiste (pročitati prvi post)
Ateista sam i nemam apsolutno nikakvu potrebu da nekoga ubjedjujem u isto. Objasniti svoje stavove mozda, ali ubijedjivati nema sanse. Upravo je taj dio koji mi najvise smeta kod religija.
- GAU8
- Posts: 9141
- Joined: 05/01/2011 09:18
#60 Re: Igra za religiozne i ateiste (pročitati prvi post)
Ja sam uvjeren da je svako ko ima prosjecan IQ u sustini ateista, ili u najmanju ruku "duboko skeptican"
Ne znam jeste li citali studiju o svestenstvu koje ne zna sta sa ogromnim brojem svecenika koji se usude priznati da ne vjeruju.
A to je samo vrh ledenog brijega. Koliko li je onih koji se ne usude da priznaju, radi osude okoline, zajednice, porodice, gobitka posla na kraju krajeva.
Ne znam jeste li citali studiju o svestenstvu koje ne zna sta sa ogromnim brojem svecenika koji se usude priznati da ne vjeruju.
A to je samo vrh ledenog brijega. Koliko li je onih koji se ne usude da priznaju, radi osude okoline, zajednice, porodice, gobitka posla na kraju krajeva.
- GAU8
- Posts: 9141
- Joined: 05/01/2011 09:18
#61 Re: Igra za religiozne i ateiste (pročitati prvi post)
Osjati potrebu da te "ubijedi" iz prostog razloga sto time zapravo pokusava sebe da ubijedi.mousstapha wrote:Ateista sam i nemam apsolutno nikakvu potrebu da nekoga ubjedjujem u isto. Objasniti svoje stavove mozda, ali ubijedjivati nema sanse. Upravo je taj dio koji mi najvise smeta kod religija.
Dok god ima "nevjernika" vjernici se osjecaju nespokojno i nesigurno u svom vjerovanju.
-
m_l
- Posts: 1804
- Joined: 06/06/2012 21:19
#62 Re: Igra za religiozne i ateiste (pročitati prvi post)
Hajde de...GAU8 wrote: Ja sam uvjeren da je svako ko ima prosjecan IQ u sustini ateista, ili u najmanju ruku "duboko skeptican"
...
Dok god ima "nevjernika" vjernici se osjecaju nespokojno i nesigurno u svom vjerovanju.
-
bossnjak
- Posts: 557
- Joined: 27/12/2013 14:24
#63 Re: Igra za religiozne i ateiste (pročitati prvi post)
Richard Dawkins nije 100% ateista nego je na ljestvici vjerovanja u Boga na osmom mjestu nije na 10 100% ali nije ni ateista 100%.
- šatirana_ljubičica
- Posts: 4798
- Joined: 20/11/2010 12:37
#64 Re: Igra za religiozne i ateiste (pročitati prvi post)
Ovo nije tema za diskusije o vjeri i ateizmu nego : PROČITAJTE PRVI POST.
-
bossnjak
- Posts: 557
- Joined: 27/12/2013 14:24
#65 Re: Igra za religiozne i ateiste (pročitati prvi post)
Pročitao sam samo kažem da ni Dawkins nije 100% ateista i to x osobi i govorim

- šatirana_ljubičica
- Posts: 4798
- Joined: 20/11/2010 12:37
#66 Re: Igra za religiozne i ateiste (pročitati prvi post)
Dosta diskusije, poštujte temu, inače zovem moderatora.
- GAU8
- Posts: 9141
- Joined: 05/01/2011 09:18
#67 Re: Igra za religiozne i ateiste (pročitati prvi post)
U cemu je problem, svi moji postovi su upuceni toj "imaginarnoj osobi"šatirana_ljubičica wrote:Dosta diskusije, poštujte temu, inače zovem moderatora.
- šatirana_ljubičica
- Posts: 4798
- Joined: 20/11/2010 12:37
#68 Re: Igra za religiozne i ateiste (pročitati prvi post)
GAU8 wrote:U cemu je problem, svi moji postovi su upuceni toj "imaginarnoj osobi"šatirana_ljubičica wrote:Dosta diskusije, poštujte temu, inače zovem moderatora.
mustafa je, dakle, imaginarna osoba?
- šatirana_ljubičica
- Posts: 4798
- Joined: 20/11/2010 12:37
#69 Re: Igra za religiozne i ateiste (pročitati prvi post)
izvini, onda se ne odnosi na tebejoooj wrote:Ni ja zaista ne vidim problem u svom zadnjem postu, jer je upucen toj imaginarnoj osobi
p.s.ne vadite se na to da kao diskutujete ''pred tom imaginarnom osobom'' ne bi li joj otvorili oči ili šta već, diskusija ovdje je zabranjena -samo obraćanje u drugom licu imaginarnoj osobi.ako o svom opredjeljenju ne znate govoriti smisleno i argumentovano ili iz duše i to sve pretočiti u jedan smislen tekst, ( koji ćete uputiti nekome kome želite dobro sa tim) nego samo znate izražavati svoje stavove naglabanjem i svađom sa onima koji ne misle isto, onda molim vas otvorite si temu za to, ova tema NIJE ZA TO.
Last edited by šatirana_ljubičica on 07/11/2014 13:25, edited 2 times in total.
- šatirana_ljubičica
- Posts: 4798
- Joined: 20/11/2010 12:37
-
bossnjak
- Posts: 557
- Joined: 27/12/2013 14:24
#71 Re: Igra za religiozne i ateiste (pročitati prvi post)
Jok nisam žensko.joooj wrote:Ako si zena i procitala si ili cula za barem dio odnosa i stava monoteistickih religija prema zenama, pa zar te treba dalje uvjeravati i ubjedjivati
Puno se gleda površno na odnos monoteističkih religija prema ženi.
Zašto su u Islamu i kršćanstvu Amina i Marija bitne ličnosti.
Ima i u Judaizmu http://en.wikipedia.org/wiki/Women_in_Judaism
Ali ide offtopic.

