Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Često čitamo ili čujemo da su Bošnjaci 92. bili zatečeni ponašanjem komšija, da je sve "došlo odjednom". Ne može se poricati da je to manje-više uistinu bilo tako, kada gledamo na razne reakcije Bošnjaka po gradovima, mjestima na početku 90-ih. Famozni "protesti za mir" se i dan-danas spominju u tom kontekstu.
Ali, zašto su Bošnjaci ignorisali sve znakove? Čitao sam naučni rad jedne Amerikanke sa Columbia Univerziteta, i ona piše o nečemu što se nekako rijetko spominje u diskusijama, bil javno ili privatno: Medijsko pripremanje za genocid.
Često čujemo kako je JNA već prije kupila oružje, ukopavala se na raznim položajima pod krinkom "vježbi", ali rijetko ko spominje islamofobiju i mržnju prema islamu (i muslimanima) u medijima i javnom prostoru.
Autori pišu da su 80-e bile pune islamofobnih tekstova u vodećim beogradskim listovima tipa Nin, Politka, Duga, u kojima je se izričito pisalo o nespojivosti moderne države ili suživota sa islamom. Ali i učestovanje samih komunista u Sarajevu, koji su na taj način mislili da brane tek stečeni nacionalni identitet. Tako termin "islamski fundamentalizam", na primjer, koji je se kasnije koristio 90-ih od strane Riste Đoge, Biljane Plavšić i drugih... zapravo pušten u eter od strane bošnjačkih lidera SK u Sarajevu.
Autori navode kao primjer tekst iz 1989. godine o tom veoma otvorenom širenju mržnje u javnom prostoru, gdje je intervjuisan jedan profesor sa beogradskog univerziteta.
Tekst je nažalost prevod na Engleski, ali se pitam, kako je jedan takav tekst mogao ostati nezapažen, ako je sve bilo "bajno"? I dan-danas bi ovakav tekst izazvao brojne reakcije u svim medijima, na Klixu, bilo gdje, iako smo čak i naviknuti na širenje mržnje.
Zašto se ovaj dio predratnog stvaranja mržnje nikad ne spominje, ili veoma rijetko?
Nama se stanje uvijek predstavlja kao da je počelo 1992, u najgorem slučaju 1990, ali je svako ko je bio iole medijski pismen mogao vidjeti da je u pitanju ciljana hajka protiv jedne grupe, već nekoliko godina prije rata, genocida, etničkog čišćenja?
Mlad sam, nisam bio aktivan učesnik tog vremena, s toga sam otvoren da me neko kritikuje i ukaže da nije baš tako bilo.
Zato što se možda rat i očekivao. Rat nekih vojski, koji bi civile kačio malo ili nikako. Možda i pad jedne države koja još nije ni nastala bez puno metaka, nije to bilo tako strašno zamisliti.
Niko nije mogao zamisliti kakva zvjerstva će taj rat izroditi, spaljivanje bebe u Ahmićima ili likvidaciju žena, djece i beba u Biljanima.
Druga stvar je što mi, a čak ni direktni saučesnici rata i svih popratnih dešavanja nikad nećemo moći razumjeti šta se tu sve desilo. Ko je s kim dogovore pravio, ko je kakve greške u procjeni imao, a pogotovo ne šta bi bilo kad bi bilo.
Nisam ni ja vjerovao, jer sam bio glup. Zato sada ne vjerujem nikome, a ponajmanje Srbima, mogu biti najbolja raja, to traje do prvog pucnja i odmah prelaze u fabricku postavku srpskog vojnika. Mozete me zvati kako hocete, ja poslije 1992 Srbima ne vjerujem nikako. A, bilo je znakova. Ukopavali se oko Sarajeva, govorili da se radi o vojnoj vjezbi, a cijevi uperene prema gradu. U Dugi pisao Dragos Kalajic, takvog rasistu majka ne radja cesto. Ispisivao tonu fekalija gdje je sirio mrznju prema Muslimanima, Albancima, Hrvatima, na jedan necuven nacin, to je bio genocid pretocen u rijeci. Okruzen "umjetnicima" kao sto je Olja Ivanicki i Milic od Macve (kome se ona budala od Emira Hadžihafizbegovića divi), a tu su bili i drugi divni ljudi koji su aktivno radili na promovisanju genocida koji je tek trebao da dodje: od koljackih zabavljaca Oliver Mandica, Bora Corbe, Neleta Karajlica, Nede Ukraden, Lepe Brene do zlocinaca koje poznajemo iz samog akademskog, politickog, umjetnickog i vojnog vrha Srbije. Svi do jednoga. Poslije rata pocelo je vadjenje, ko nas to zavadi ili Sarajevo mi je najomiljeniji grad. Da ne kazem da su cetnici sa bradama bili vec na Palama 1991, a u uniformama kraljevske vojske Jugoslavije sjedili u restoranima na Crnogorskom primorju 1990, kokarde javno nosili od 1988 na ljetnim majicama (a, dosli ljudi na more).
Uobičajeno pitanje, ali izuzev ovog što napisa pezzer, postoji još neke bitne svari.
Tadašnji Bošnjaci de facto nisu postojali kao narod već vjerska skupine tuđinske vjere i imena zaostalih iz nekih mračnih doba.
Sve se mijenja od 89. i kao ostali narodi, Bošnjaci doživljavaju nacionalno buđenje.
Mada je to buđenje bilo najslabije u narodima YU, ono se odvije sa polazne nulte tačke. Slo, Hr, (Sr, Cg da ne spominjem) nisu imali tako nizak start, ni blizu. Mislim da su i Mk bili u boljoj poziciji.
To nasilniku izaziva i veći bijes jer ko ste sada vi da se uopšte javljate, nije bilo poštovanja kao prema drugim narodima.
Pored toga, vojno i geografski su u najlošijoj poziciji, idealna žrtva za svakog nasilnika.
Slična sitacija može se zamisliti i u RL obične osobe kada napokon, nakon decenija nebitnosti, počne tražiti svoja prava među lokalnim moćnicima.
Može se postaviti i pitanje: Otkud Bošnjacima i Bosancima ta iznenadna i nikome očekivana snaga otpora, čak i na više frontova odjednom, da su se svi dobro opekli. Ne znam odgovor
Pa Bosna je u SFRJ bila skrojena tako da njome ne mogu upravljati Bosanci a pogotovo ne Muslimani kao većina, jedino oni "Muslimani" koji su za dinar bili spremni prodati sve, čast izuzecima. Ako se uzme činjenica da nam je Beograd bio centrala, mislim na SFRJ, oni su uvijek po Bosni postavljali svoje ljude, u UDBU, u vojne strukture. I smo vojni vrh je znao šta se sprema par godina prije, dok je početkom 90tih kada se već nadziralo znalo i srpsko stanovništvo jer im je dijeljeno oružije. To znam jer su mi neki Srbi a i Hrvati potvrdili to. Srbija je uvijek, pa i sada, burgijala da Bosnu i HErcegovinu pripoji sebi, to je njima u genima.
E sada imaš s Bošnjačke strane, ovaj Muslimanski dio - da tako kažem, koji su vidjeli priliku u svemu tome da dobiju komad države za sebe pa makar i pola Bosne, srećom pa nisu. Za opstanak Bosne i HErcegovine trabamo zahvalitit Srbima i HRvatima i ostalim koju su ratovali na starni Armije BiH i političara, naravno, koji nisu dozvolili podjelu Bosne. I mi smo; Muslimani, veoma naivan narod pa vjerujemo da nas komšije neće klati, iako imamo dugu historiju koja potvrđuje suprotno.
Da smo naivni i da ne kažem glupi, imaš potvrdu i u 2026 godini, i sada jedan dio Muslimana navija da se BiH podijeli i da dobije svoj kalifat, što bi značilo zapadnu obalu i početak katastrofe za Muslimane, mi ovdje kao Muslimani možemo opstati dokle god pordžavamo i njegujemo i ostale vjerske grupe i one koji ne pripadaju ni jednoj vjerskoj grupi. Pogledaj koliko Muslimana nedjeljom ide u RS u shoping, pa je li nužda njima ostavljati PDV, pogledajete kako naši političari usko srađuju sa ovim iz RS na raspodjeli državne imovine, tj. pretakanje iz državne imovine u njihovu (to kada je u pitanju nema podjela). Za koji mislion više naši biznismeni otvaraju tamo firme, umjesto da otvaraju firme u FBiH.
Itd itd
toska wrote: ↑13/07/2026 13:36
Može se postaviti i pitanje: Otkud Bošnjacima i Bosancima ta iznenadna i nikome očekivana snaga otpora, čak i na više frontova odjednom, da su se svi dobro opekli. Ne znam odgovor
Ima ona jedna izreka, miša kada stjerraš u ćošak postane lav.
Sreća naša što su Srbi kako su zauzimali koje selo posvećivali se pljački toga sela, ja sam sa Dobojske regije, znam kada je Grapska pala, da su odmah krenuli prema Tuzli, i Gračanica bi pala i sve redom.
Međutim Srbi su se pozabavlili pljačkom Grapske, Kotorska, Čivčija pa i Doboja, pa je Gračanica imala vremena da uvidi šta se sprema i da organizuje kakav takav otpor, jer su shavtili šta ih čeka i tu nije bilo izbora, ideš da braniš svoje pa i ako pogineš.
Armin2013 wrote: ↑13/07/2026 14:02
Pa Bosna je u SFRJ bila skrojena tako da njome ne mogu upravljati Bosanci a pogotovo ne Muslimani kao većina, jedino oni "Muslimani" koji su za dinar bili spremni prodati sve, čast izuzecima. Ako se uzme činjenica da nam je Beograd bio centrala, mislim na SFRJ, oni su uvijek po Bosni postavljali svoje ljude, u UDBU, u vojne strukture. I smo vojni vrh je znao šta se sprema par godina prije, dok je početkom 90tih kada se već nadziralo znalo i srpsko stanovništvo jer im je dijeljeno oružije. To znam jer su mi neki Srbi a i Hrvati potvrdili to. Srbija je uvijek, pa i sada, burgijala da Bosnu i HErcegovinu pripoji sebi, to je njima u genima.
E sada imaš s Bošnjačke strane, ovaj Muslimanski dio - da tako kažem, koji su vidjeli priliku u svemu tome da dobiju komad države za sebe pa makar i pola Bosne, srećom pa nisu. Za opstanak Bosne i HErcegovine trabamo zahvalitit Srbima i HRvatima i ostalim koju su ratovali na starni Armije BiH i političara, naravno, koji nisu dozvolili podjelu Bosne. I mi smo; Muslimani, veoma naivan narod pa vjerujemo da nas komšije neće klati, iako imamo dugu historiju koja potvrđuje suprotno.
Da smo naivni i da ne kažem glupi, imaš potvrdu i u 2026 godini, i sada jedan dio Muslimana navija da se BiH podijeli i da dobije svoj kalifat, što bi značilo zapadnu obalu i početak katastrofe za Muslimane, mi ovdje kao Muslimani možemo opstati dokle god pordžavamo i njegujemo i ostale vjerske grupe i one koji ne pripadaju ni jednoj vjerskoj grupi. Pogledaj koliko Muslimana nedjeljom ide u RS u shoping, pa je li nužda njima ostavljati PDV, pogledajete kako naši političari usko srađuju sa ovim iz RS na raspodjeli državne imovine, tj. pretakanje iz državne imovine u njihovu (to kada je u pitanju nema podjela). Za koji mislion više naši biznismeni otvaraju tamo firme, umjesto da otvaraju firme u FBiH.
Itd itd
Ne znam šta predstavlja korištenje ovog termina koji je nestao prije više od 30 godina.
Nekako je ovo veoma defetistiški stav, predstavljaš opet da i nakon genocida i etničkog čišćenja Bošnjaci samo opstaju radi milosti drugih naroda. Naravno da treba paziti na druge narode, Bosna je država svih, ali nekako repziriraš upravo ovo što je napisano na zadnjoj stranici, kad je Pozderac sam govorio da "Muslimani nisu dovoljno zahvalni".
Nakon preživljenih 10 genocida, 96-e umjesto da se Bošnjaci posvete izgradnji društva, šta su uradili: kanibaliziranje bivših giganata, korupcija, nepotizam, (isto dio naše tradicije).
Umjesti da zapnemo, žalimo se kako nam je sve teško - teška škola, teško fakulteti - što kao posljedicu ima i uništavanje obrazovanja.
Ne možeš postati neko i nešto samo radom - već su na prvom mjestu političke veze, pa tek onda rad - posljedica je da velika većina onih koji su kroz život prolazili samo radom su otišli vani.
Puno toga ima na ovu temu - a ne mogu naći ništa pozitivno.
Eto imaš u ovom trenutku znakove - otvoreno Dodik, Čović i političari iz Hrvatske poručuju, kao što je davno nekada poručivao Radovan Karadžić sa govornice, pa šta se radi?
Široka tema - imao bih dosta reći, ali kome? Samo trošenje riječi.
Armin2013 wrote: ↑13/07/2026 14:02
Pa Bosna je u SFRJ bila skrojena tako da njome ne mogu upravljati Bosanci a pogotovo ne Muslimani kao većina, jedino oni "Muslimani" koji su za dinar bili spremni prodati sve, čast izuzecima. Ako se uzme činjenica da nam je Beograd bio centrala, mislim na SFRJ, oni su uvijek po Bosni postavljali svoje ljude, u UDBU, u vojne strukture. I smo vojni vrh je znao šta se sprema par godina prije, dok je početkom 90tih kada se već nadziralo znalo i srpsko stanovništvo jer im je dijeljeno oružije. To znam jer su mi neki Srbi a i Hrvati potvrdili to. Srbija je uvijek, pa i sada, burgijala da Bosnu i HErcegovinu pripoji sebi, to je njima u genima.
E sada imaš s Bošnjačke strane, ovaj Muslimanski dio - da tako kažem, koji su vidjeli priliku u svemu tome da dobiju komad države za sebe pa makar i pola Bosne, srećom pa nisu. Za opstanak Bosne i HErcegovine trabamo zahvalitit Srbima i HRvatima i ostalim koju su ratovali na starni Armije BiH i političara, naravno, koji nisu dozvolili podjelu Bosne. I mi smo; Muslimani, veoma naivan narod pa vjerujemo da nas komšije neće klati, iako imamo dugu historiju koja potvrđuje suprotno.
Da smo naivni i da ne kažem glupi, imaš potvrdu i u 2026 godini, i sada jedan dio Muslimana navija da se BiH podijeli i da dobije svoj kalifat, što bi značilo zapadnu obalu i početak katastrofe za Muslimane, mi ovdje kao Muslimani možemo opstati dokle god pordžavamo i njegujemo i ostale vjerske grupe i one koji ne pripadaju ni jednoj vjerskoj grupi. Pogledaj koliko Muslimana nedjeljom ide u RS u shoping, pa je li nužda njima ostavljati PDV, pogledajete kako naši političari usko srađuju sa ovim iz RS na raspodjeli državne imovine, tj. pretakanje iz državne imovine u njihovu (to kada je u pitanju nema podjela). Za koji mislion više naši biznismeni otvaraju tamo firme, umjesto da otvaraju firme u FBiH.
Itd itd
Ne znam šta predstavlja korištenje ovog termina koji je nestao prije više od 30 godina.
Nekako je ovo veoma defetistiški stav, predstavljaš opet da i nakon genocida i etničkog čišćenja Bošnjaci samo opstaju radi milosti drugih naroda. Naravno da treba paziti na druge narode, Bosna je država svih, ali nekako repziriraš upravo ovo što je napisano na zadnjoj stranici, kad je Pozderac sam govorio da "Muslimani nisu dovoljno zahvalni".
Ne znam na koji dio misliš?
Muslimani su opstali zahvaljujući svom otporu i svojoj borbi.
A ovaj drugi dio, ja govorim ako bi mu MUslimani dobili dio Bosne za sebe ubrzo bi postali Gaza tj. zapadna obala.
Pa vidiš da EU neće da prihvati građanski koncept u BiH, što je standard za sve zemlje, jer Muslimani bi bili većina.
alija jeste javno govorio da nece biti rata, ali koliko znam patriotska liga je vec od 91. aktivno pripremala stanovnistvo(ili njegov dio) u skladu sa mogucnostima da se sprema odbrana, sjecam se da je stari i 91. pa i cijelu prvu polovinu 92. isao na sastanke
u kuci smo vec imali izbjeglica iz hrvatske, jebiga osjetilo se, sjecam se da su u kasindolskoj vjerovali da im komsije srbi nece nista, vidjeli smo kako se to pokazalo 14. maja 92.
nivla wrote: ↑13/07/2026 15:15
alija jeste javno govorio da nece biti rata, ali koliko znam patriotska liga je vec od 91. aktivno pripremala stanovnistvo(ili njegov dio) u skladu sa mogucnostima da se sprema odbrana, sjecam se da je stari i 91. pa i cijelu prvu polovinu 92. isao na sastanke
u kuci smo vec imali izbjeglica iz hrvatske, jebiga osjetilo se, sjecam se da su u kasindolskoj vjerovali da im komsije srbi nece nista, vidjeli smo kako se to pokazalo 14. maja 92.
Pokusavam uvijek da shvatim sta se isareti kada neko spomene tu Alijinu izjavu koja je nekad iz oko oktobra 1991.
Jna je tada sprovodila mobilizaciju. Ja ne znam sta se zeli da je Alija tada uradio. Umjesto toga - nije nas rat, rekao nas je rat, hajde u jna i idemo napadati Hrvatsku?
Ili, neko misli da smo trebali napadati Jna (da fakticki branimo Hrvatsku) u kontekstu kada nismo odrzali referendum, niti smo proglasili nezavisnost. Pa, bili bi tretirani kao unutrasnji problem tadasnje Jugoslavije dio naroda koji se pobunio protiv legalne vlasti u Beogradu.
To samo moze pozeliti malouman.
Ili, mozda neko misli da smo trebali ici na mobilizaciju i ici ratovati sa Hrvatskom?
Ko zna, mozda bi danas granica bila Karlovac - Virovitica - Ogulin.
I, evo te famozne izjave.
Kada se shvati u kontekst tadasnjih desavanja, sta je drugo trebalo?
"Stavit ću im svima na znanje da Bosna i Hercegovina ne želi biti sudionik u ovom bezumnom činu. Na temelju navedenog i onih zaključaka koje znate, odluka Predsjedništva o mobilizaciji vaše je pravo i dužnost, građana BiH, da se ne odazovete na mobilizaciju, ni na poziv da sudjelujete u građanskom ratu. Niste dužni, zapamtite, ništa vas ne obvezuje na to, da dižete ruke jedni na druge, da pucate jedni na druge… Zapamtite, ovo nije naš rat. Neka ga vode oni koji ga žele voditi. Mi ne želimo taj rat. Pomozite nam, dakle, zajedno s nama učiniti sve da sačuvamo mirnu Bosnu.“
nivla wrote: ↑13/07/2026 15:15
alija jeste javno govorio da nece biti rata, ali koliko znam patriotska liga je vec od 91. aktivno pripremala stanovnistvo(ili njegov dio) u skladu sa mogucnostima da se sprema odbrana, sjecam se da je stari i 91. pa i cijelu prvu polovinu 92. isao na sastanke
u kuci smo vec imali izbjeglica iz hrvatske, jebiga osjetilo se, sjecam se da su u kasindolskoj vjerovali da im komsije srbi nece nista, vidjeli smo kako se to pokazalo 14. maja 92.
Pokusavam uvijek da shvatim sta se isareti kada neko spomene tu Alijinu izjavu koja je nekad iz oko oktobra 1991.
Jna je tada sprovodila mobilizaciju. Ja ne znam sta se zeli da je Alija tada uradio. Umjesto toga - nije nas rat, rekao nas je rat, hajde u jna i idemo napadati Hrvatsku?
Ili, neko misli da smo trebali napadati Jna (da fakticki branimo Hrvatsku) u kontekstu kada nismo odrzali referendum, niti smo proglasili nezavisnost. Pa, bili bi tretirani kao unutrasnji problem tadasnje Jugoslavije dio naroda koji se pobunio protiv legalne vlasti u Beogradu.
To samo moze pozeliti malouman.
Ili, mozda neko misli da smo trebali ici na mobilizaciju i ici ratovati sa Hrvatskom?
Ko zna, mozda bi danas granica bila Karlovac - Virovitica - Ogulin.
I, evo te famozne izjave.
Kada se shvati u kontekst tadasnjih desavanja, sta je drugo trebalo?
"Stavit ću im svima na znanje da Bosna i Hercegovina ne želi biti sudionik u ovom bezumnom činu. Na temelju navedenog i onih zaključaka koje znate, odluka Predsjedništva o mobilizaciji vaše je pravo i dužnost, građana BiH, da se ne odazovete na mobilizaciju, ni na poziv da sudjelujete u građanskom ratu. Niste dužni, zapamtite, ništa vas ne obvezuje na to, da dižete ruke jedni na druge, da pucate jedni na druge… Zapamtite, ovo nije naš rat. Neka ga vode oni koji ga žele voditi. Mi ne želimo taj rat. Pomozite nam, dakle, zajedno s nama učiniti sve da sačuvamo mirnu Bosnu.“
To je rekao kada su Srbi napali Ravno, u oktobru.
To je mislio.
Niti bi iko mogao išta da učini tu, pa cijela istočna Hercegovina je već bila pod vojnim režimom.
Vecina naroda, ne svi, ali vecina, znali smo sta se sprema, vidjeli smo znakove, i imali smo prijasnja iskustva, isto ko i sada - ali nismo bili spremni. Te dvije stvari se uvijek mijesaju, Ja sam bio djecak, i sam sam osjetio dio toga, ali naravno, nisam konto, ali moji roditelji jesu.
Bilo je jako tesko biti spreman za rat. Ljudi koji su radili u ilegali, nek im je vjecna slava. Da nije njih bilo, ne bi bilo ni nas.
Da bi se kvalitetno analizirali razlozi i uzroci raspada SFRJ i kasnija zbivanja, sa historijskog aspekta treba prije svega obuhvatiti i razloge njenog nastajanja, općenito kao južnoslovenskih zajednica, pa čak i period nacionalnog buđenja i formatiranja nacionalnih država na Balkanu i Evropi.
Inače, imam animozitet prema ljudima koji mi dolaze sa narativom "znao sam ja već krajem '80-ih šta će biti", "skontao sam ja na vrijeme šta će biti, vidjelo se to". Naravno, znalo se i naslućivalo da će biti belaja koji je za Balkan i karakterističan, ali niko nije imao pojma da će rat trajati 4 godine, koliko će žrtava biti i sl. Mislim da je 90% ljudi vjerovalo da će sve trajati nekoliko sedmica, najviše par mjeseci, rijetko ko je mogao predvidjeti ili naslutiti jasan razvoj događaja od '90-te pa do Daytona.
Za većinu ratnih sukoba u prošlosti, znalo se i naslućivalo da će se desiti mjesecima pa i godinama ranije. Ne dolazi ništa preko noći, u najvećem broju slučajeva.
Za 1. svjetski rat, znalo se godinama unaprijed da će uslijediti i da će se desiti, čak su ga pojedinci i "priželjkivali" u smislu da se "konačno riješe" neke političke krize, da se narodi oslobodi "austo-ugarskog" jarma, i sl. Kad se desio i kad je odnio 10-20 miliona žrtava, čovječanstvo je shvatilo razmjere katastrofe koja je zadesila ljudski rod.
Jugoslovenske zajednice, otkad su počele, od Kraljevine Jugoslavije, SHS, pa kasnije FNRJ i SFRJ, imale su najveću podršku i simpatije od strane Beograda i srpske etničke zajednice, iz razloga što je u tim državama, srpski nacionalni korpus bio unutar jedne države (poznato kao sintagma- "svi Srbi u jednoj državi"). Istina, bilo je tu i drugih naroda, ali su Srbi činili gotovo pa natpolovičnu većinu, ako se dodaju pravoslavni narodi Crnogorci i Makedonci, čak i preko 50%.
Zbog toga su Srbi i pokazivali najveći interes za očuvanje te zajednice, u bilo kakvim oblicima, pa makar i "krnjoj Jugoslaviji", pa su kao vodu na taj mlin pokušali gurati narativ "protivnika secesionizma i separatizma, očuvanja Jugoslavije kao vrijedne tvorevine, protivljenju ratu i secesiji (secesija je omiljeni izraz srpskih istoričara), pa su na taj mlin uspjeli i povući i značajan dio bošnjačkog korpusa, bar u tom početku '90-ih, koji su se zalagali za mir i očuvanje Jugoslavije.
Tom narativu odgovaralo je da se svaki oblik razdruživanja SFRJ prikaže kao čin separatizma i secesije, neke vrste unutrašnje agresije protiv koje čelništvo SFRJ i JNA ima pravo reagovati i to gušiti i taj stav provlačio se cijelu prvu polovinu '90-ih, da Beograd ima pravo i ovlasti reagovati radi zaštite naroda na "otcjepljenim područjima", to je i bila temeljna baza Miloševićeve odbrane u Haagu.
Slovenci su već krajem '80-ih bili stava da će izaći iz zajedničke države, mnogo toga u tom periodu govorilo je u prilog tome, gdje god su mogli "zaobiči" savezne institucije, to su i radili i polako taj svoj izlazak pripremali kroz fiskalnu, trgovačku, privrednu politiku još od kraja '80-ih.
U Sloveniji je stanovništvo uglavnom homogeno, preko 90% su Slovenci, nema drugih naroda u nekim većim etnčkim zajednicama, osim ljudi koji su poslom i "trbuhom za kruhom" živjeli na tom području, pa je taj izlazak prošao relativno lako, uz "kurčenje" JNA koja je izašla na granične prelaze, više da kao pokaže "mišiće" i da to tako ne može, kao neki vid upozorenja najavljenim daljim izlascima (Hrvatska), koja su se osjećala u zraku.
Hrvati su se odlučili za izlazak jer su imali težnju za ostvarenjem nacionalne države hrvatskog naroda, koja je prisutna decenijama i vijekovima, zbog odnosa i konstelacije snaga u SFRJ, znali su da to neće moći bez krvi, u većem ili manjem obimu. Zbog toga su imali te neke elemente pripreme, kupovinu i nabavku oružja, znali su da će JNA biti najveća prijetnja i oponent tom procesu, pa su takav stav i zauzimali, dok se u BiH mladići još odazivaju na vojne pozive, i te '90-te i '91. javljaju na odsluženja vojnog roka, u Hrvatskoj vlada bojkot JNA, za koji se ipak morala imati petlja, jer valjalo je odbiti "plavu kovertu" tada prilično "zajebane" i nabrijane države i vojske, uz neizvjestan razvoj budućih događaja.
Postoji i još jedan bitan detalj, koji je dosta važan za odsnos prema bošnjačkom (tada još Muslimanskom) nacionalnom korpusu u bivšoj SFRJ. Naime, albanski iredentizam, smatrao se '80.ih godina jednim od najopasnijih remetilačkih faktora i ugrožavanja SFRJ, nakon što su se službe bezbjednosti ranijih godina i decenija, "obračunale" sa neprijateljskom emigracijom četnika i ustaša po inostranstvu.
Tada se albanski narod u cijeloj SFRJ zbog postojanja težnji za organizovanjem i djelovanje albanskog stanovništva na Kosovu, stavlja u vrlo ružan položaj kroz medije, naučne radove i općenito javni diskurs,('pa čak i poznati pacifista Balašević u tome učestvuje, jer je to tada bilo IN), ja se sjećam tih '80.ih i Albanci su tada bili prilično "hinjeni" od strane saveznih organa, kao potencijalna klica raspada Jugoslavije.
To su bile rane '80. i već tada je bilo jasno da postoji opasnost za SFRJ i da se nešto ozbiljno ljulja, tako da neko ko tvrdi da je znao da će nekog belaja biti, jasno je imao utemeljenje u tim dešavanjima na Kosovu.
Muslimansko stanovništvo u SFRJ (ako ne računamo Albance), bilo je možda oko 2-2,5 miliona, kada se sabere BiH i Sandžak i taj korpus koji je bio oko ili manje od 10% ukupnog stanovništva) pa ga Beograd nije smatrao nekim opasnim remetilačkim faktorom, jer je taj narod SFRJ doživljavao svojom, a nije imao neko državotvorno organizovanje i "nacionalnu pesnicu" kao što je npr. prisutno kod Hrvata već decenijama.
Mislim da je zbog toga i odnos bošnjačkog korpusa prema SFRJ bio dosta prijateljski, tih '80-ih godina, jer se u toj državi taj narod osjećao koliko-toliko zaštićenim, a i sam odnos Tita prema tom narodu, bio je dosta blagonaklon.
S obzirom da je tema o '80-im godinama, neću više širiti diskusiju. Da li se moglo osjetiti da se nešto sprema- jeste. Da li se moglo dijelom predvidjeti kako će se koji narod ponašati- jeste. Da li se mogao naslutiti detaljan razvoj stvari, mirovni pregovori i konačan kraj rata u Daytonu, niko to nije mogao ni približno detaljno projicirati niti razumjeti.
Haris.ba wrote: ↑18/07/2026 13:33
Geografija. Granica sa Madjarskom, Slovenijom i more.
Hrvati u BiH, čovječe. Kako je moguće da se ovakve stvari događaju 2 mjeseca nakon što je rat počeo?
Da u općini koja nije u Hercegovini i koja je daleko od hrvatske granice, u kojoj je 20000 Bošnjaka i manje od 10000 Hrvata, općinski krizni štab "povjerava" obranu HVO-u? Kako su se Hrvati uspjeli organizirati a Bošnjaci još nisu?
I nije ovo samo problem logistike u smislu da kako ćeš ti kasnije te godine ili 1993. razoružati taj HVO i staviti ih pod zapovjedništvo Armije BiH. Problem je i otkud ti moralno pravo tražiti od ljudi da sad budu dio tvoje vojske kad ta tvoja vojska nije ni postojala kad su Srbi napali i oni su se morali sami braniti. Kako je moguće da nam je nezavisnost proglašena 3.3. a vojske nemamo do polovice sljedećeg mjeseca. I ključno, ta vojska je ustrojena 7 dana nakon što je u Grudama službeno ustrojen HVO.
Kako je ovo moguće? Kako je bošnjačko vodstvo dopustilo ovakve stvari? Da se ovoliko čeka i odugovlači sa službenom organizacijom obrane zemlje? Pola godine nakon Ravnog? Kakva je to poruka svima u državi? Tko je doveo i državu i svoj narod, a kamoli Hrvate, u situaciju da je Armija BiH službeno ustrojena nakon pokolja u Višegradu i Bijeljini?
PixelDrifter wrote: ↑13/07/2026 12:49
Nisam ni ja vjerovao, jer sam bio glup. Zato sada ne vjerujem nikome, a ponajmanje Srbima, mogu biti najbolja raja, to traje do prvog pucnja i odmah prelaze u fabricku postavku srpskog vojnika. Mozete me zvati kako hocete, ja poslije 1992 Srbima ne vjerujem nikako. A, bilo je znakova. Ukopavali se oko Sarajeva, govorili da se radi o vojnoj vjezbi, a cijevi uperene prema gradu. U Dugi pisao Dragos Kalajic, takvog rasistu majka ne radja cesto. Ispisivao tonu fekalija gdje je sirio mrznju prema Muslimanima, Albancima, Hrvatima, na jedan necuven nacin, to je bio genocid pretocen u rijeci. Okruzen "umjetnicima" kao sto je Olja Ivanicki i Milic od Macve (kome se ona budala od Emira Hadžihafizbegovića divi), a tu su bili i drugi divni ljudi koji su aktivno radili na promovisanju genocida koji je tek trebao da dodje: od koljackih zabavljaca Oliver Mandica, Bora Corbe, Neleta Karajlica, Nede Ukraden, Lepe Brene do zlocinaca koje poznajemo iz samog akademskog, politickog, umjetnickog i vojnog vrha Srbije. Svi do jednoga. Poslije rata pocelo je vadjenje, ko nas to zavadi ili Sarajevo mi je najomiljeniji grad. Da ne kazem da su cetnici sa bradama bili vec na Palama 1991, a u uniformama kraljevske vojske Jugoslavije sjedili u restoranima na Crnogorskom primorju 1990, kokarde javno nosili od 1988 na ljetnim majicama (a, dosli ljudi na more).
Dragoš Kalajić iznad Sarajeva sa oružjem. Iako je prezirao rock muziku, Kalajić je pjevao na ploči „Plavog orkestra“, bio je guru menadžera Gorana Marića/Malcolma Muharema, tvorca imena Republike Srpske. Kalajić na ploči prvencu Plavaca pjeva back vokale na najvećem hitu "Bolje biti pijan, nego star“. Umro je od karcinoma 2005, poslije duže patnje. Goran Marić je Sarajevo napustio početkom aprila 1992. godine, otišao za Beograd. Kada ga je jedan sarajevski poznanik početkom rata u Bosni sreo u Beogradu, Marić mu je rekao da uskoro ide u borbu na ratište u okolini Sarajeva. „Zar bi zaista mogao pucati po prijateljima i sugrađanima i ubijati ih?“, upitao ga je poznanik. „Neću ih ubijati ja, nego istorijska nužnost“, odgovorio je Marić. Jos je živ, inače rodom iz Visokog. Nije nikada bio optužen za pucanje i eventualna ubijanja i ranjavanja civilnog stanovništva Sarajeva.
