Ove godine idemo i korak dalje, tako da je čak i informacija o postavljanju plakata postala vijest, o čemu nas je SA-X uredno izvijestio na svojoj naslovnici prije 2 dana (http://www.sarajevo-x.com/clanak/090715091).
Narednih dana mobiliziraće se jake snage kako bi privatni (ili bolje rečeno privatizirani) projekat Purivatre (Atifa) Mire, koji se nekada zvao Purivatra (Atifa) Mirsad, mogao od Sarajeva napraviti 10-dnevnu prijestolnicu evropske kulture. Misli se na onu Evropu koja će Sarajevo i Sarajlije uredno voljeti u Sarajevu, ali ne i u Berlinu, Parizu, Milanu, Pragu, što zorno pokazuju posljednje odluke o (bez)viznom režimu za zemlje "zapadnog Balkana".
Ali nema veze, ako Sarajevo ne može u Evropu, tu je kulturnjak Purivatra M. koji će Evropu dovesti u Sarajevo. I ne samo Evropu, može M. i više od toga. U tome će mu svesrdno pomoći mafijaški kartel Izetbegovića, na čelu sa Sinom, prijestolonasljednikom. Veliku pomoć pružiće i Emina (Ejupa) Ganić, vodeći bosanskohercegovački PR-ekspert, koja će išetati iz otete vile (otela se prijeratnom vlasniku, ali i prijeratnim gabaritima) ispred koje raste limeno drveće, i umilnim glasićem izdati priopćenje da je: 3-2-1-sad, započela online rezervacija karata. Navali narode, neka igre počnu!
Sarajlije će bjesomučno pritiskati gumbe na tastaturama, ne bi li na trenutak i oni postali dio cirkuske šatre i ozarenih lica prošli pored upaljenih kamera državnih televizija dok ponosno prolaze prema svome sjedištu u otvorenom kinu Metalac. Pogledaće tako oni dva filma za koja uspiju dobiti karte, a ostatak vremena provest će na platou ispred Narodnog pozorišta, virkajući prema crvenom tepihu i čekajući da M.P prođe zagrljen sa ovogodišnjom zvijezdom, specijalnim gostom festivala.
Nema veze to što oni ne mogu na crveni tepih koji je plaćen njihovim novcem. Ne mogu jer to ne dozvoljava špalir djelatnika Gama sigurnosti, paradno uniformisanih tijela i kockasto uniformisanih glava, također plaćenih njihovim novcem. Kao kompenzaciju M.P im je prošle godine ofabao trotoare u centru grada u zeleno. A zelena je, poznato je, ljepša od crvene, tako da je i vuk sit i ovce na broju. Da ne zaboravim, i trotoari su farbani od onih istih, maloprije spomenutih novaca.
Ne mogu Sarajlije na još puno toga, od divljih after party-ja, vinsko-gastronomskih bahanalija u elitnim sarajevskim restoranima, do čarter letova u Dubrovnik. Ovaj dio festivala je dobro sakriven od očiju javnosti i namijenjen je samo odabranima. Kriteriji za odabir nisu baš najjasniji, ali nema veze, mi se radujemo kao da smo i sami bili tamo. Neka vidi Evropa kakvog mi konja za trku imamo.
Imaće Sarajlije strpljenja i kada se bude zatvarao saobraćaj kako bi iz limuzine direktno na crveni tepih, mogao izaći ministar kulture E.H., te se, preplanulog lica i izblajhane kose naceriti okupljenim građanima u lice. Nije nama to teško, sve za dobrobit SFF-a!
O SFF-u bi se dalo još mnogo toga napisati, no vremena se nema. Idem ka jugu, moram postići bronzanu boju lica kako ne bih kvario idiličnu sliku koju odašiljemo u svijet, za slučaj da me negdje, neka kamera ulovi u gradu.
Narode, zaboravi recesiju, udri brigu na veselje, neka raspašoj započne! I zapamtite da svega ovoga ne bi bilo da M.P. i ostatak svite nisu uložili težak pregalački rad i proteklih godinu dana obilazili najpoznatije svjetske festivale i lobirali za bolju budućnost SFF-a i svih nas. Zato, hvala im na tome.
No, da se zbog tužnog kraja ne bi zaboravio lijepi početak kada je SFF postojao zbog građana ovog grada, a ne skupine kriminaliziranih novokomponovanih kvazi jet-settera, postaću jednu sliku za kraj:
najbolje da ništa ne bude, bože mili, na bukvalno sve se gleda negativno
