Hrvatski i Srbijanski juriš na Tribunal

[SeadBiH]

Ima li pilota u avionu za Haag

Hrvatski tim spreman je destruirati sve što je do sada urađeno, od starih presuda za agresiju RH na BiH, pa do poništavanja presuda protiv Sefera Halilovića, Kubure, Hadžihasanovića. Na isti način svoje timove stručnjaka sprema i Beograd. Bošnjaci ostaju u Haagu sa svojim sirotinjskim uredom, koji je do sada uradio lavovski dio posla


Piše: Enes Hašimović


Poziv hrvatskog premijera Ive Sanadera Tribunalu u Haagu da prihvati Hrvatsku kao prijatelja suda, ovdje u BiH kao da ne izaziva nikakvu zainteresiranost.

Sudeći prema aktivnostima i pripremama tima najboljih pravnih stručnjaka za slučajeve «Gotovina», «Markač - Čermak», «Prlić i ostali», sasvim je jasno da hrvatska politika priprema «odsudnu odbranu» u Haagu, a što to upućuje na to, sasvim je izvjesno, da hrvatska država želi srušiti dosadašnje četiri pravosnažne presude (Aleksovski, Kordić, Blaškić, Tuta, Štela), u kojima je utvrđena agresija Republike Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu, ali i srušiti optužnicu protiv Gotovine.


Od mržnje do prijatelja Tribunala

Zapravo, Hrvatska želi iskoristiti pravnu mogućnost «amicus curie», kako bi kao prijatelji suda (kao u slučaju procesa protiv Slobodana Miloševića, kad je Sudsko vijeće naredilo prisustvo pravnih stručnjaka, kao prijatelja suda, s obzirom da optuženi nije želio advokata), koji će biti prisutni u sudnicama, po definiciji, «pomogli» Sudskom vijeću Tribunala u donošenju pravilne presude. Postoji velika mogućnost da Sudsko vijeće prihvati zahtjev Vlade Republike Hrvatske.

Šta bi to značilo? U slučaju «Prlić i ostali», Sudsko vijeće prethodno nije prihvatilo zahtjev odbrane da se četiri presude u kojima je utvrđena agresija prihvate kao nesporne činjenice i tužilac Ken Skot će ponovo morati izvoditi dokaze o umiješanosti Republike Hrvatske u agresiju na BiH. S obzirom da više nema postupaka i da je suđenje Prliću i ostalima posljednje, Hrvatska će u finalu pokušati srušiti sve ono što je do sada Tribunal uradio kroz četiri prethodna suđenja.
Na spisku ovog hrvatskog tima su najbolji mogući pravni stručnjaci: Mirjan Damaška, profesor prava na američkom Yaleu, Željko Horvatić, stručnjak za kazneno pravo, emeritus Pravnog fakulteta u Zagrebu, zatim profesori prava u Zagrebu Davor Krapac, Mara Seršić, Vladimir Ljubanović sa Pravnog fakulteta u Osijeku, zatim povjesničari Mirko Valentić, Anđelko Mijatović, zatim Josip Jurčević, te još niz stručnjaka iz drugih oblasti u timu koji će brojati najmanje petnaestak ljudi. Samo za početak rada ovog tima, Vlada Hrvatske je izdvojila više od 8 miliona kuna.

Toliko, naime, Ured bošnjačkog oficira za vezu nije potrošio ni za svih ovih desetak godina mukotrpnog rada, ali nevjerovatno uspješnog rada.



I Beograd u akciji


Ovim se definitivno jača hrvatska pozicija u Tribunalu, dok iz Beograda stižu identični signali da se uradi isto.

Hrvati u finalu rada Tribunala žele svim sredstvima osporiti optužnicu protiv Ante Gotovine i agresiju RH na BiH u slučaju «Prlić i ostali». Nagovještava se i želja da se u drugostepenom postupku sruše presude protiv Sefera Halilovića, Amira Kubure i ostalih. Zaista veliki zahvat hrvatske politike koji podrazumijeva uključenje svih resursa i prisustvo pred Tribunalom.

I hrvatska i srpska politika se spremaju za završne udarce pred Tribunalom. Cijela srpska politika uveliko radi na jačanju svih timova i struktura kojima u finalu rada Suda žele definitivno pokušati i relativizirati sve ono što je do sada uradio Tribunal, počevši od usvajanja Zakona o pomoći optuženicima i njihovim porodicama, do stavljanja na raspolaganje optuženicima i njihovim advokatima svih nacionalnih ureda, od Sekretarijata RS-a do Ureda za saradnju u Beogradu i srpskog oficira za vezu iz BiH, koji većinu svog vremena provodi u Beogradu, pa do angažmana ogromne strukture srbijanskih pravnika i oficira za vezu, koji djeluju preko Ambasade Srbije u Den Haagu, koja, opet, koordinira sve aktivnosti, ne samo na Tribunalu, nego i na Međunarodnom sudu pravde, na kojem se očekuje presuda po našoj tužbi za genocid. Prema raspoloživim informacijama u toku su aktivnosti da se presuda pred Međunarodnim sudom pravde svim sredstvima odgodi, a da se za to vrijeme legalno sruši presuda protiv Krajišnika. Naime, presuda Krajišniku, koja se očekuje krajem septembra, bila bi omča oko vrata Beogradu. Srbijanska politika se uzda da Krajišnik neće biti osuđen za genocid ili da će tu presudu u drugostepenom postupku srušiti. Za to im treba vrijeme, a vrijeme dobijaju odgodom presude pred Međunarodnim sudom pravde i varijantom da se Tribunal gasi do 2008. ili najkasnije 2010. godine kako je precizirano rezulucijama UN-a. Procjena je da se upravo zbog toga Karadžić i Mladić nikada neće naći pred Tribunalom.

Gdje smo mi, Bosna i Hercegovina? Finansijski, Ured oficira za vezu se hronično teško izdržava i jedva kraj s krajem veže. Priče kako će kraj donijeti prevrat u Tribunalu i kako će na kraju Bošnjaci biti krivci, nisu bez osnova. Danas u Sarajevu niko nema vremena ni da se zapita: Ko će pomoći Uredu bošnjačkog ofricira za vezu za pripremu strategije odbrane pred najezdom hrvatskih i srbijanskih timova? Za sada niko, jer se vremena, a i para ima samo za predizbornu utrku.