HRVATSKI CONCENTRACIONI LOGORI - MREZA MUCILISTA

[bajricf]

HRVATSKI KONCENTRACIONI LOGORY – MREZA MUCILISTA

Izvor; Feral Tribunal
Piše; Igor Lasić i Boris Rašeta
Objavljeno na BF-u; 2004-07-26

Prizori iz hrvatskih koncentracionih logora u Hercegovini uspostavljenih tokom agresije Hrvatske na BiH 1993. godine, pokazuju da se Tuđmanova ideologija ne razlikuje od ideologije hrvatskog naciste iz II Svjetskog rata, Ante Pavelića
Prema podacima Saveza logoraša BiH, na prostoru Hercegovine bilo je za vrijeme hrvatsko-bošnjačkog rata osnovano 27 hrvatskih logora, dok ih je u srednjoj Bosni bilo sedamnaest. U Bosni i Hercegovini registrirano je ukupno 618 logora, od kojih su 44 držale postrojbe HVO-a zajedno s HV-om; četiri logora držala je Armija BiH, a 580 srpske postrojbe. Hrvatski logori bili su raspoređeni na cijelom teritoriju Hercegovine i na pojedinim dijelovima srednje Bosne. U njima je, prema još uvijek nepotpunim podacima, bilo zatočeno između 25 i 26 tisuća logoraša.

Nekoliko je logora bilo izrazito veliko i zapamćeni su po užasavajućem tretmanu zatočenika. U bivšem skladištu JNA u Gabeli (Čapljina) bilo je, prema svjedočenju preživjelih logoraša, zatočeno 1400 ljudi, i to samo u četiri velika hangara, dok je u cijelom logoru bilo najmanje 3500 Bošnjaka. Svjedoci tvrde da su u tim logorima bile viđane scene vađenja očiju vilicom, loženja vatre na leđima živih ljudi, prisiljavanja zatvorenika da gutaju zapaljenu plastičnu masu...

U Gabeli su zatočenici držani bez kapi vode na temperaturi od 40 stupnjeva. Zajedno s druga dva poznata logora, Dreteljem i Helidromom, kroz ta je mjesta prošlo najmanje deset tisuća ljudi. Zatvorenici su u Dretelju, nakon šezdesetodnevnog tamnovanja, gubili između deset i trideset kilograma tjelesne težine. Oko tisuću Bošnjaka deportirano je iz Dretelja na jadranske otoke, odakle su raseljeni po svijetu, dok su ostali bili prebačeni u logore u Gabeli, Rodoču, Prozoru i Stocu.

Tvorničke prostorije u Čapljini također su služile kao logor. U njima je, prema podacima Rijaseta Islamske zajednice BiH, bilo zatočeno 1218 bošnjačke djece u dobi između 13 i 16 godina. Kao logor služila je i kasarna JNA u Grabovini, te farma krava u Celjevu. Na mostarskome području najpoznatiji logor je već spomenuti Helidrom, te Rodoč. U helikopterskim hangarima bilo je zatočeno oko 2300 Bošnjaka iz cijele Bosne - neki izvori tvrde da je broj zatočenika bio čak 10 do 12 tisuća.

Drugi najveći logori u Hercegovini bili su smješteni u Trebižatu, Grabovini, Ljubuškome, u staklenicima na Buni kod Mostara - gdje je zaklan blagajski imam Muharem efendija Bećirević - pa na Mašinskom fakultetu u Mostaru, u Zrakoplovnoj gimnaziji, te u nekoliko škola i sportskih dvorana na desnoj obali Neretve u Mostaru. Veležov stadion također je neko vrijeme služio kao logor, odnosno sabirni centar iz kojega su Bošnjaci bili deportirani u ostale logore. Apoteka na desnoj obali Neretve služila je neko vrijeme kao tamnica za 530 Bošnjaka, iz koje su žene sustavno odvođene na silovanje.

Veći logori registrirani su i na Ćelovini - zatvori sa samicama, gdje su bili zatočeni zarobljeni humanitarci i njihovi aktivisti - te u bivšem Vojnom zatvoru sjeverno od Mostara, gdje su bile držane žene i djeca. Ostali logori bili su improvizirani po školskim sportskim dvoranama, te u drugim javnim ustanovama, u koje je bilo moguće smjestiti veći broj zatočenika. Logore su držale postrojbe HVO-a, kojima su logističku i drugu pomoć često davale postrojbe Hrvatske vojske. Politički se cijelom mrežom logora, preko Herceg Bosne, upravljalo iz Zagreba.

PS.
O, STIPANE TOMASEVICU : NEISTINITE RIJECI NE DA SU ZLO SAMO ODSEBE, NEGO ONE IFICIRAJU DUSU ZLOBOM. (Sokrat_

[violentjack]

Celovina je bila na skoro samoj liniji..to su ustase drzale i znali su tamo zivi stit od Bosnjaka praviti..