
HRVATSKA SE ODRIČE TERITORIJA PRIHVATI LI SABOR PO NALOGU VLADE RATIFIKACIJU UGOVORA TUĐMAN-IZETBEGOVIĆ IZ 1999.
Vlada ustupa vrh Kleka BiH
Po ustupku Franje Tuđmana Hrvatska se odriče prava na avnojevske granice, čime gubimo: otočiće Veliki i Mali Školj u Malostonskom zaljevu, vrh poluotoka Kleka i hridi Lopata ispred Neuma
DUBROVNIK -
Ukoliko Hrvatski sabor prihvati prijedlog Sanaderove Vlade, usvojen na sjednici 17. studenog, da po hitnom postupku ratificira Ugovor o državnoj granici između RH i BiH, naša zemlja će ostati bez dijela državnog teritorija - nenastanjenih otočića Veliki Školj i Mali Školj u Malostonskom zaljevu, te vrha poluotoka Kleka i hridi Lopata u ispred Neuma, koji je SR Hrvatska imala u SFRJ. Radi se o ugovoru koji su još 30. srpnja 1999. godine u Sarajevu potpisali dr. Franjo Tuđman u ime RH i Alija Izetbegović u ime BiH, a sada ga se želi ratificirati uz obrazloženje da će se »na taj način u potpunosti omogućiti nadzor državne granice, čime bi se ispunio jedan od glavnih sigurnosnih kriterija koje je pred Republiku Hrvatsku postavila Europska unija«.
Taj ugovor iz Sarajeva nije uvažio granice među republikama, odnosno avnojevske granice, po kojima granica BiH s južne strane poluotoka Kleka ide samim obalnim rubom, već je prihvaćena štetna varijanta za interese Hrvatske, koja se proteže sredinom Malostonskog zaljeva. Taj ustupak Franje Tuđmana koštat će nas teritorija, koji je hrvatski već 672 godine.
U uvodnom dijelu Ugovora kao jedno od bitnih načela navedeno je poštivanje nepromjenjivosti međunarodno priznatih granica. Pri tome je utvrđeno da je zajednička državna granica određena na temelju graničnog stanja u vrijeme prestanka postojanja SFRJ 1991. godine i uzajamnog priznanja dviju država iz 1992. godine. Istodobno je naglašeno da se državna granica na moru proteže središnjom crtom morskog prostora između kopna RH i kopna BiH, u skladu s Konvencijom UN-a o pravu mora iz 1982. godine. Kao što i sam naziv Konvencije govori, taj dokument se odnosi na razgraničenje između država koje imaju more. Međutim, valja znati da se državna granica BiH na južnoj strani poluotoka Kleka protezala samim kopnenim rubom, tako da susjedna država nije u Malostonskom zaljevu imala niti jedan četvorni milimetar mora, kao ni pravo plovidbe Malostonskim zaljevom.
Takvo granično stanje postoji već 672 godine, to jest od 1333. kad su poluotok Pelješac i otočići Veliki školj i Mali Školj postali dijelom teritorija Dubrovačke komune, te sve do sada pripadali onoj državi čiji je zakonski sljednik Republika Hrvatska. Također je vrh nenastanjenog poluotoka Kleka, dug 800 metara i površine 40.220 četvornih metara, s pripadajućim morem na kojem je greben Lopata, postao dio Dubrovačke Republike 1399. godine, a po povijesnom slijedu sada je u sklopu RH.
Uočljiva je kontradiktornost odredaba Ugovora u tome što se u po njemu pitanje razgraničenja drukčije tretira iako se naglašava da je jedno od polazišta Mišljenje broj 3 Arbitražnog povjerenstva Konferencije o bivšoj Jugoslaviji, tzv. Badinterove komisije, koje se odnosi na političko-teritorijalno stanje zatečeno u vrijeme raspada SFRJ 25. lipnja 1991. godine, identično granici utvrđenoj odlukama AVNOJ-a 1943. i prije toga odredbama Berlinskog kongresa 1878. godine.
(Suad AHMETOVIĆ)
Kapetanić: Dokazali smo ništavnost
- I iz službenih popisa se vidi da BiH nema ni jedan otočić niti hrid, kaže znanstvenik Niko Kapetanić, koji je sa Stjepanom Ćosićem, Perom Ljubićem i Nenadom Vekarićem napisao knjigu »Hrvatska granica na Kleku. Zanimljivo je da smo na osnovi objavljenih dokumenata dokazali i ništavnost jednog jednostranog pokušaja iz 1974. godine da se Veliki Školj, Mali Školj, vrh poluotoka Kleka i hrid Lopata proglase dijelom teritorija BiH. Začuđujuće je da se u članku 3. Ugovora o granici između RH i BiH, koji je potpisao Tuđman, navodi da se ugovorne stranke mogu suglasiti o izmjeni protezanja državne granice »radi olakšanja životnih uvjeta stanovništva uz granicu«, a autori tog dokumenta nisu vodili računa o činjenici da Pelješčani od samog izuma ribarstva dolaze ribariti na Veliki školj i Mali školj. Razumijem interes Vlade RH u vezi s pripremama za pregovore o primanju naše države u Europsku uniju, ali se ne može poklanjati hrvatski državni teritorij. Primjer neriješenog problema granice između Hrvatske i Slovenije pokazuje da to nije prepreka za ulazak u EU.
