Hrvatska Oluja - Hamza Baksic - Oslobodjenje!

[Mx]

Izvor: Oslobodjenje - Sarajevo – Bosnia & Herzegovina
http://www.oslobodjenje.com.ba/index.ph ... &Itemid=46

Piše: Hamza BAKŠIĆ

12/08/05

Rat i sjećanja




Hrvatska je prošle sedmice obilježila desetu godišnjicu pobjedonosne “Oluje”. S razumljivim vojničkim ponosom i uglavnom zaobilazeći pitanje - šta je bilo s desetinama hiljada građana ove zemlje koji su je tada bestragom napustili? Srbija je obilježavala desetogodišnjicu biblijskog egzodusa Srba sa njihovih odista stoljetnih ognjišta, kao da se to dogodilo samo od sebe i kao da Srbija s tim nema nikakve uzročne veze.

Počelo je davno. Ilustrovaćemo opštu političku priču o prelazu iz mira u rat svjedočenjem što su ga zabilježili saradnici beogradskog Dokumentacionog centra Ratovi 1991-1999. Razgovor sa neimenovanim svjedokom zbivanja vođen je u okolini Beograda 2002. “...Počeli su nagovještaji najprvo sa glupostima, sa crkvom iz moga mjesta. To je crkva Svetog Spasa u Cetini, a oni su govorili da je to katolička. E sad, oni kažu da je crkva sazidana u osmom stoljeću. Srbi kažu da je sazidana hiljadu tristo devedesete, godinu dana poslije Kosovske bitke. Zvonik je okrenut kao što se okreću pravoslavne crkve. Znači, po tome je pravoslavna. Ako je napravljena u osmom vijeku, ... nije katolička, nego je hrišćanska, jer je do podjele vjera došlo hiljadu pedeset četvrte godine, znači u jedanaestom vijeku. Na kraju krajeva, ta crkva je srušena. Srbi kol’ko su bili vajni, valjani i sposobni, nisu je mogli za šesto godina popraviti, ta je crkva bez krova, čista je ruševina. Hrvati je isto nisu uredili - rećemo, Zagreb, kao kulturni spomenik - za tih šesto godina, ili hiljadu dvjesto godina, kol’ko oni kažu. Eto kol’ko je jednima i drugima stalo do te crkve.
...Došli su novinari iz Srbije. Krsto Bjelić i Petko Koprivica. I onda su kod seljaka došli i počeli oživljavati šta je nekad bilo. Ko je koga ubio, zašto je ko koga ubio. Mi znamo onaj konflikt Kijevo i Polače, da su Kijevljani pokupili Polačane, da su ih ubili i bacili u neku jamu. O tome je pisao i ovaj Jovan Radulović, o Golubnjači i to. Sve je to istina, pazi, to su činjenice, to se zna u kojoj su kući zatvoreni, gdje su bačeni, sve se to zna, al’ je bilo dovoljno vremena od te četrdeset prve godine do devedeset prve godine da se ispita ko je to uradio, zašto je to uradio, kazniti ga, u zatvor, i sve je u redu. ...Ja sam bio jednom u nekome razgovoru zvaničnome kad je bio Krsto Bjelić u Domu JNA, govorio je da svi Srbi trebaju ostati u Krajini, on je valjda dolje negdje rodom od Benkovca, Obrovca, nije važno odakle je, pa kaže, ako nemate gdje, eno vam moja kuća. Ja se u sebi mislim, pa, zemljače, što ti nisi u svojoj kući? Ti si doš‘o iz Beograda nama držati govore. Znači, kako su ovi iz Beograda podrivali, tako su podrivali i ovi iz Zagreba”.

Podozriviji posmatrač dovešće u pitanje obje teze: i onu koja “Oluju” tumači isključivo kao briljatnu vojnu operaciju u kojoj je obnoć razbijena vojska od pedeset hiljada iskusnih i dobro naoružnih pripadnika; i drugu – da je to bio prost progon Srba i etničko čišćenje. Previše brzo se ta vojska raspala, previše dobro je organizovana evakuacija, previše blizu svega je bio Gojko Kličković, koji će kasnije organizovati povlačenje Srba iz sarajevskih opština, sličnim konvojima. Previše je Srbiji nedostajalo ljudi koji bi prepravili demografsku sliku Kosova. Čuli smo ovih dana jednog od kninskih izbjeglica, koji kazuje kako je reagovao kad kolona nije puštena u Beograd, već usmjerena prema “kolijevci srpstva”: “Nije moja kolijevka Kosovo, moja kolijevka je ostala na tavanu kod Knina”.

Cijela propagandna priprema rata, pod dirigentskom palicom Slobodana Miloševića, bila je nedovoljna. Srpska premoć u bivšoj Jugoslaviji bila je nesumnjiva. Srbi su bili najbrojniji narod. SFRJ je je, po popisu iz 1981., imala 22 miliona 425 hiljada stanovnika. Od toga je Srba, sa Crnogorcima, koji su od početka zauzeli stranu, bilo 8 miliona i sedamsto hiljada ljudi. Hrvata i Bošnjaka bilo je ukupno 6 miliona i četiristo hiljada. Srbi su imali potpunu dominaciju u JNA. Imali su najviše rezervnog i penzionisanog vojnog kadra svih činova. Imali su na raspolaganju praktično cijelo naoružanje JNA, koja je svrstavana među jače i bolje opremljene vojske u Evropi, po nekim procjenama bila je četvrta. Po izbijanju sukoba, imali su pozadinu s vojnom industrijom koja je neometano snabdijevala front. Blagovremeno su preuzeli gotovo sve ratne rezerve. Ipak, kalkulacija je bila pogrešna, uvodne ratne laži bile su kratkih nogu.

Ratovi su, valjda, završeni. Rovovi sjećanja, čini se, nisu zatrpani. Istina je uobičajeno gorka onima što je probaju.

[neso]

...