Sarajmen wrote:o HVO , evo iz prve ruke , ovako su stvari stajale , kad je počeo rat , imali smo dva HVO-a u Sarajevu , jedan na Stupu i jedan u Novom Sarajevu , ono što je bitno je da niti jedan nije bio zainteresiran za borbu ( zašto , objasnih na drugoj temi , ali uglavnom se svodi na činjenicu da je ABIH u Sarajevu imala oko 50000 vojnika , Srbi opet oko sarajeva jedno 20-25000 neznam točno , a nas u brigadi 5000) . Od tih 5000 , mi smo imali oko 1200 aktivnih , što su išli na crtu ,ostalo je bio pričuvni sastav . Dakle jasno je da u tom odnosu snaga i nismo mogli značajniju ulogu igrati i da se vodila politika ne zamjeranje nikome . Ovi sa Stupa su se udružili sa Srbima u smislu da su imali dobre odnose , to su bili prvi susjedi , pa je i logično , još su slijepo slijedili naredbe iz Gruda . Ovi iz N.Sarajeva su više se oslanjali na muslimane iz prostog razloga što je tu bio urbani dio hrvata Sarajeva , koji su živjeli izmješani sa muslimanima , pa samim tim moraš s njima , a i odbijali su ideje o preseljenju , napuštanju grada itd koje su dolazile iz Gruda . Ovi sa Stupa su ubrzo ,tj negdje u 8 mjesecu 92 razbijeni kad je uletio Juka sa svojima i napao Srbe preko njihovih kuća i položaja , gdje su Srbi kontaudarom to sve razjebali , te je tu propala sva saradnja , te se uspostavljaju prave crte obrane (dodata se sjedilo skupa i cugalo) . Dosta njih izlazi preko srpske teritorije za Kiseljak , predvođeni zapovjednikom Velimirom Marićem , i onda u Sarajevu sve preuzima stožer iz Novog Sarajeva , te se formiraju bojne Novi grad , Novo Sarajevo , Stup , Mejtaš , Pofalići . Linija se držala na Otesu , pa kad je to palo Azići , pa kad je to palo na Pijačnoj , pa kad je to plao zaustvilo se na Stupu kod hladnjače i držala se linija na cijeloj dužini Miljacke prema Grbavici . Sad još treba objasniti od kuda 5000 bojovnika na papiru , a 1200 svega aktivnih , pa to je iz prostog razloga jer se primao svako ko se htio i trebao zaštiti od angažiranja u abih ili njihovim radnim vodovima , najviše stariji ljudi , kao npr moj otac , kojem su iz Abih poslali poziv da se javi na kopanje rovova , pa ga ja fino prijavi u HVO i onda odnesem potvrdu da je u nas i oni ga se prođu. To je bio jedini način da se zaštite Hrvati a i dobar dio Srba , jer bi u protivnom tamo zaplatili glavom , kopajući za njih . Oni su stalno preturali evidencije , te slali pozive naročito srbima i hrvatima . Tako da se kod nas zvanično iz zapovjedništva reklo , ovo u Sarajevu nije naš rat (čitaj odnose snaga ranije napisane) , ovo je rat izmedju muslimana i srba , naš cilj je da sačuvamo što više hrvatskih života kao i života svih onih koji su sa nama bez obzira na naciju . dalje kaže se ako znate da ima neko od naših da ga progone iz općine za mobilizaciju u abih , dovedite ih ovamo . Tako sam ja npr osim mog oca ,doveo još par starijih ljudi ,da ih spasim od rintanja i ratovanja za Abih . Lijepo im dam iskaznice HVO i mogu im pušiti . Nekome to možda neće biti jasno ,ali to je bio jedini način da spasiš ljude od služenja interesima Abih . Muslimani su mogli srediti sebi da se izvuku i radnu obavezu , i da ima pod navodnicima šum na srcu pa se oslobodi vojske ili da rade u mjesnoj zajednici oko humanitarne , ali Hrvat to nije mogao dobiti , stoga je jedino HVO mogao zaštititi tako naš narod . Uglavnom na crtu nije išao niko stariji od 35 godina , osim izuzetaka koji su bili dragovoljci . Od svega toga dolazi priča da je HVO izbjegavao borbu , ali kad se sagleda , eto zašto je to , npr u mene dvojca komšija , neznaš ko je veči konj , ali babo mu sredio da je nesposoban , a ovamo konju rep iščupat , e to Hrvata nije moglo zapasti. Ali muslimani to ne govore ...
Nismo nigdje napadali , bili smo prava domobranska jedinica ,ali smo bili jako slabo naoruzani , imali smo jedan minobacač 62 mm na Stupu i jednu granatu , koja je kod napada na Stup ispaljena, pa je poslije vozan bager ,rovokopač pa turiran da Srbi misle da imamo oklop , jezivo je bilo slušatu zimi kad zbog niskih temperatura ujutro pale svoje tenkove udaljene nekih 200 metara od nas u tvornici energonvest pa ih turiraju jedno pola sata da prorade zbog zamrznute nafte ,nikad neznas , jel zbog toga ih pale ili se spremaju u napad , pa smo i mi jedan bager turirali :-zubati
Jedan od najvećih boraca HVO Sarajevo je bio Ivica Stanić Čićo , koji je i poginuo tu na stupu , odlučno se borio da obrani Aziće gdje mu je kuća bila , sjećam se kad mu je pod srpskim napadima kuća došla malte ne na prvu crtu i mi u njoj spavali , zima srce puca , mi navalili na parket da ložimo , upada on i viče jebovas sjebašte mi parket :-zubati , dva dana kasnije Srbi zauzimaju tu kuću , ništa nije ostalo od nje , zezali se poslije ,hajd bar se mi ograijašmo . Također je zajeban borac bio i zapovjednik stupske bojne zvani Arkan , on je doduše baš bio mahnit , najviše se proslavio kad je pijan ostao u rovu i krenuo napad idu tenkovi oko njega , ovi se njegovi svi razbježali , on kad je došao sebi , vidi nema izlaza , uhvatio se 84-tvorke raspucao se i ispalo odbranio Stup . Poslije je pregazio Miljacku prešao na Srpsku stranu , gdje su ga namarali dobro , pa je razmjenjen za Kiseljak i zadnje što sam čuo je da je bio u gardi u Šibeniku . Eto raspisah se , ako se šta još sjetim dodat ću ...
zaboravih dalje kad su nas pridruzili armiji u novembru 93 , onda smo prvo išli kopati rovove za njih na Žuč , jebeno januar mjesec , srce puca od minusa , po cijelu noć vani , nesmije se po danu prići tu . To mi je bilo najteže u ratu , sjećam se s jedim prijateljem se vraćam s takve jedne ture i negdje 100 m prije zgrade sjeli na jedno auto , zapalili , nemožemo ni koraka dalje , što zbog umora,što zbog iscrpljenosti , pa nekako skupimo snage pa hajd još malo , pa pred ulazom u zgradu opet sjednemo , nemam snage popet se na kat . Uđeš u kuću , mati napravila čaj da se zgijem , a nema šečera , pijem gorak čaj i kontam bolje da sam u četnike otišao , bar bih imao jesti ....tako smo nekoliko mjeseci i onda malo što nije imalo efekta taj prislni rad , niko nije ništa radio , odeš i sjediš , čekaš zoru da bježiš kući, malo politika , i vrate nam crtu na Miljacki , i tu nikakvog rata nije bilo , okačimo hrvatsku zastavu da srbi vide da smo tu da ne pucaju . Onda smo išli van sarajeva na nišičku visoravan , neka sela Nasići i Ilići , hrvatska , iznad Breze ohoho , gdje nigdje hrvata na kilometar nije bilo , sve napušteno , tamo smo u nekim brdima držali crtu , 45 dana sam bio tamo i bili smo na kazanu Abih , 45 dana samo grah ručku i večeri , margarin i čaj za doručak , koma , nakon mjesec Srbi doznaše da smo mi tu , a kako je moral bio nula , što je jasno , skontaše da je to najbolje mjesto da napadnu , pa su navečer krenuli pragama orati šumu , to je haos bio , večina je to večer pobjegla s crte koju su čuvali s kalašom i dva okvira municije i sa po jednom bombom , i nije se zaustavila do Kiseljaka , ko je ostao sutra ujutro kad su srbi napali su zarobljeni , niko se tu nije borio , odmah se predali . Poslije smo još jednom došli tu kao na ispomoć , ali nismo se dugo zadržali ,valjda vidjeli i ovi da od nas nema neke fajde . Zatim smo dobili crtu na Igmanu , to je bila banja , mi na jednom brdu , Srbi na drugom , kad je bila fol akcija deblokade Sarajeva , tad smo samo sišlli niz brdo do ceste gdje nas dočekao UN , francuzi i nema dalje , jbg to 95 već bila , nije nama ni bilo krivo , nije nam ni padalo na pamet da se lomimo i borimo za ove . U medjuvremenu su nas zvali da idemo s njima na Treskavicu , što opet mi odbišmo , kad im (generalu Ajnadžiću) u lice rekošmo da nećemo da se borimo za njihove ciljeve , ode samo 10-15 momaka iz Hos-a ,koji su bili u sastavu naše manevarske brigade , ali oni su svakako na svoju ruku .
Ovima bi nase zene blickrig napravile.
Nego eto, nisu se borili za svoj grad, skrivali ljude, bjezali prema VRS, dezertiranja. Znaci kad se podvuce refa ovo nije nista...vojna formacija nije, borci nisu. Trebali se na bilo kakvom spomeniku spominjati ovakva...hm, jedinica?
Na Kovačima je bilo mezarje o kojem je riječ u tvom citatu, postoji i danas, iako su nekoliko desetina grobnih mjesta i nišana izmješteni na drugo mjesto (pretpostavljam da je tako) prilikom uništenja Sportskog centra Kovači i izgradnje Amfiteatra... Ta grobna mjesta, ti nadgrobni spomenici, bili su spomenici kulture, i možeš ih vidjeti između Ulica Širokac i Kovači, zapravo - ostatke tog groblja, na lokaciji od Mahirove pekare i javne česme ispod, sve do Amfitetra iznad... 
Jesu li davali redom, ili su vršili selekciju?
