Piše: Jurica GUDELJ''Mislim da su Hrvati, izoliravši se od Bošnjaka, nametnuli sami sebi svojevrstan geto ''– objašnjava S.D. i dodaje – ''to je stoga što Bošnjaci cijelu BiH doživljavaju kao svoju državu, dok s Hrvatima to nije slučaj''.
Slijedi kompletan tekst sa Pincom.info-a
''Živopisan srednjo-bosanski grad'' - tim riječi bi se moglo opisati prijeratno Bugojno. Bio je to grad razvijene industrije, u kojem gotovo da i nije bilo nezaposlenih. Razvijena vojna industrija bila je pokretač cjelokupnog razvoja ovog bh grada. Vladala je visoka razina među religiozne tolerancije. ''Nisam jugo-nostalgičar no, to i nije ništa posebno jer tako je bilo u cijeloj Jugoslaviji'' – kazala nam je srednjovječna povratnica u Bugojano, gospođa I.G. koja nije željela da joj navodimo puno ime i prezime.
Jad i čemer
Kada smo je pitali kako bi usporedila stanje u Bugojnu nekada i sada kazala je kako se danas, deset godina nakon rata, a 15 godina nakon prvih demokratskih izbora, situacija u Bugojnu može opisati s dvije riječi: jad i čemer.
''Nezaposlenost se ne može niti izmjeriti, tolerancija je riječ koju su stanovnici Bugojna izbrisali iz svojih rječnika, a umjesto nje je uvedena 'segregacija''' – govori nam ona.
Podjela između Hrvata i Bošnjaka je preduboka. U Osnovnoj školi Jaklić, u kojoj se provodi famozni projekt «dvije škole pod jednim krovom» podjela ide do banalnosti. Tako djeca Hrvatske nacionalnosti ne kupuju doručak u grilu koji je u vlasništvu Bošnjaka.
Učitelji umjesto da svojim primjerom potječu djecu na druženje i sami se ne 'druže'. Tako čistačica Hrvatske nacionalnosti pravi kavu učiteljicama Hrvaticama, dok čistačica Bošnjačke nacionalnosti pravi kavu učiteljicama i učiteljima Bošnjacima. Bizarno.
Hrvatski geto
Slično je i s malo starijom generacijom, tj tinejdžerima i mladima. Hrvati ne ulaze u kafiće kojima su vlasnici Bošnjaci, odnosno rijetki su oni koji će popiti piće u 'Muslimanskom' kafiću. ''Obrnuto, situacija je donekle drugačija ali ne bitno, jer nekada možete vidjeti Bošnjaka u 'našem' kafići'' – priča nam 22-godišnji Bugojanac S.D..
''Ja bih možda nekada i otišao u kafić kojemu vlasnik nije Hrvat, ali znam da bi odmah naišao na osudu svoga društva'' – govori nam on.
U ovom gradu je na djelu jedan ekonomski fenomen. Naime, cijene pića u lokalima kojima su vlasnici Hrvati bitno su skuplje nego u onima kojima su vlasnici Bošnjaci.
Tako ćete kod Hrvata kavu platiti 1 KM, dok istu takvu kavu u kafiću u vlasništvu Bošnjaka možete popiti za samo pola KM. Slično je i sa sokovima, a također je slična situacija i u mesnicama.
Ovaj fenomen se relativno objašnjava činjenicom da većina Hrvata radi u susjednoj Hrvatskoj iz koje donose kakve takve prihode.
''Mislim da su Hrvati, izoliravši se od Bošnjaka, nametnuli sami sebi svojevrstan geto ''– objašnjava S.D. i dodaje – ''to je stoga što Bošnjaci cijelu BiH doživljavaju kao svoju državu, dok s Hrvatima to nije slučaj''. Zanimljivo.
Nema Srba
Izlaz iz ovakve situacije se ne nazire. To je bh realnost. Kada stvari krenu s mrtve točke u cijeloj zemlji krenut će i u Bugojnu.
Mogli ste primijetiti kako u cijeloj priči ne spominjemo Srbe. To je stoga što ih u Bugojnu danas gotovo i nema iako ih je prije rata bilo preko osam tisuća. Inače, prema popisu stanovništva 1991. godine u ovom gradu je bilo oko 20 tisuća Bošnjaka, 16 tisuća Hrvata i od osam do devet tisuća Srba, te oko tisuću ostalih.
Danas nitko ne zna točne podatke o nacionalnoj strukturi stanovništva Bugojna.
http://www.pincom.info
