Evo kako je to tada izgledala, naravno ima toga još mnogo...


argyle wrote:
Kiseljak - Jehovac
Nakon onoga što sam ja vidio, s gujama je najbolje na distanci.karanana wrote:a sta onaj na drugoj temi rece da je u tzv. akciji deblokade sarajeva 95. trebala da ucestvuje i artiljerija hvo-a iz kiseljaka i da su oni, ne samo zatajili, nego da su i komunicirali sa cetnicima i javili im plan proboja i napada.
zar je moguce da se nakon svega prozivljenog 95. ponovo vjerovalo hvo-u kiseljak?
Jadničak wrote:Što volim ove besposlenjake i dangube...Šta se onda da zaključiti iz ove teme i ovih dokumenata?Da su Hrvati i Srbi udruženo djelovali protiv Bošnjaka i da je to bio smisao rata?
Nele9 wrote:Nakon onoga što sam ja vidio, s gujama je najbolje na distanci.karanana wrote:a sta onaj na drugoj temi rece da je u tzv. akciji deblokade sarajeva 95. trebala da ucestvuje i artiljerija hvo-a iz kiseljaka i da su oni, ne samo zatajili, nego da su i komunicirali sa cetnicima i javili im plan proboja i napada.
zar je moguce da se nakon svega prozivljenog 95. ponovo vjerovalo hvo-u kiseljak?
Koji je tebi kurac...? Sramota te ustasko-cetnicke sloge jos od 2.s.r, pa do "rata" u pereciji i agresije na BiH...? Pa kupi misomor, nakrhaj se, i sve ok...Jadničak wrote:Nele9 wrote:Nakon onoga što sam ja vidio, s gujama je najbolje na distanci.karanana wrote:a sta onaj na drugoj temi rece da je u tzv. akciji deblokade sarajeva 95. trebala da ucestvuje i artiljerija hvo-a iz kiseljaka i da su oni, ne samo zatajili, nego da su i komunicirali sa cetnicima i javili im plan proboja i napada.
zar je moguce da se nakon svega prozivljenog 95. ponovo vjerovalo hvo-u kiseljak?
Pametno,živio nerad,besposlenjaštvo i cjelodnevno buljenje u forum
Može se komotno postati i ovdje:VLAŠKA POSLA Ante Tomić: Opet Tuđman? Razmisli, sjeti se...
Mnogo je vremena prošlo, ali ja ne prestajem žaliti za jednim savršenim trenutkom u prvoj polovici 1992. kad je Hrvatska držala baš sve pobjedničke karte u rukama. Srpski je otpor bio slomljen, naše su snage u svakom smislu bile premoćnije, brojnije, naoružanije i motiviranije, a političke prilike upravo nisu mogle biti bolje.
Živjeli smo u moralnom zanosu naroda koji brani svoje kuće i dvorišta, a takav nam je bio i međunarodni ugled.
Za čitav svijet bili smo zemlja u ispravnom, pravednom ratu. Sve adute sudbina je tada podijelila Franji Tuđmanu.
Vojska mu je bila u strahovitom zamahu, nabrijana da najuri i JNA i martićevsku i arkanovsku bandu, prvo sa svoga teritorija, a zatim ih, u savezu s Bošnjacima, porazi i u BiH, da u nekoliko mjeseci razjebe sva Miloševićeva četnička govna.
“Pred sam Božić 1991. u operativnom središtu zazvonio je telefon”, pripovijeda u subotu u Jutarnjem listu Petar Stipetić.
“Javio sam se, a na drugoj strani je bio zapovjednik Banjalučkog korpusa general Nikola Uzelac. Prepoznao me je: ‘Pero, molim te, zaustavi to. Narod je u stampedu.’ Odgovorio sam mu: ‘Nikola, ne mogu ti ništa obećati, ali za tri dana pripremi kavu. Evo nas u Banja Luci.’ Nisam blefirao.
Tada smo zaista za tri dana mogli ući u Banja Luku.” Da je Franjo Tuđman u tome fenomenalnom trenutku poslušao nekolicinu svojih razboritijih vojnih zapovjednika, Hrvatsku bi poštedio iduće tri godine rata, a na Bosni vjerojatno ne bi trulila maligna izraslina Republike Srpske. Smrvio bi neprijatelja čisto i bez mrlje i sve nas učinio ponosnima.
Narod mu vjerojatno ne bi ozbiljnije zamjerio ni da se nakon toga okrunio i sina Miroslava proglasio princom nasljednikom.
No, Tuđman je bio što je bio, svojeglava, nedokazana, budalasta prznica, bolesno fiksirana na zamisao širenja hrvatskoga državnog teritorija.
Bacio je svoje sjajne pobjedničke karte, okružio se hercegovačkim radikalima i gurnuo nas u agoniju rata s Bošnjacima, krvavu pustolovinu u kojoj smo izgubili i zanos i čast i međunarodni ugled.
Sad je kasno
Savezništvo s muslimanima obnovio je tek tri godine kasnije, kada su oni, da se ne lažemo, vojno potukli snage HVO-a i kada je uništen život desecima tisuća srednjobosanskih Hrvata, a oni u Hercegovini zaustavljeni u trajnoj frustraciji, u raskoraku između ambicija i mogućnosti.
Umjesto da Stipetić pije kavu u Banjoj Luci, tamo su otišli Bobetko i Boban da s Ratkom Mladićem dogovaraju prodaju nafte.
Kako je to izgledalo, prilično nam zorno ilustrira dnevnički zapis Ratka Mladića o jednom razgovoru s Momčilom Perišićem: “Pozdravio te Slobo.
U ponedjeljak 10. januara 1994. treba da prihvatiš nekoga iz Hrvatske koji će doći u Sanski Most radi potpisa o isporuci nafte.” Nešto kasnije Mladić će se i sam susresti sa Slobodanom Miloševićem i zabilježiti njegova opažanja: “Ja sam s Tuđmanom dugo razgovarao, on je politički glupak, ali je u teškoj situaciji...”
Nisam mogao suspregnuti gađenje čitajući ove strašne rečenice. I bilo me je iskreno sram, premda u životu nisam glasao ni za Franju Tuđmana ni za HDZ. Slobodan Milošević nije bio čovjek velike pameti, ali njegova opaska da je Tuđman “politički glupak” perfektno je točna.
Trebaš zaista biti glupan da bi vjerovao da se sa Slobodanom Miloševićem išta ljudski možeš dogovoriti. Trebaš biti vrhunski kreten da bi odbacio političke i vojne adute kakve je Franjo Tuđman 1992. odbacio.
Osim toga, kako je samo imao obraza? Ratko Mladić već je tada, 10. siječnja 1994. kad je dočekivao naše biznismene u Sanskom Mostu, bio dokazani ratni zločinac odgovoran za granatiranje Zadra i Šibenika, bio je krvnik iz Škabrnje i Prkosa. Gotovo sam pljunuo u novine.
Kakav nemoralni i bešćutni gad moraš biti da bi sjeo za stol s ubojicom svojih ljudi, svojih hrvatskih vojnika i civila, žena i djece i s njim, kao da ništa nije bilo, ugovarao prodaju nafte za tenkove i oklopne transportere, kojim će Ratko Mladić dalje ubijati nove vojnike i civile, žene i djecu, samo ovaj put u Srebrenici.
Evo izbora
Predizborno je vrijeme i u Hrvatskoj demokratskoj zajednici posljednjih dana mnogo govore kako se trebaju vratiti na svoje ishodište, natrag u devedesete, u slavno doba prvoga hrvatskog predsjednika.
Kada vam netko spomene mudrost, čistoću i nevinost tuđmanizma, sjetite se ovih epizoda s Ratkom Mladićem.
ANTE TOMIĆ
Postoje li za ovo dokazi ili je opet rekla-kazala?Kurir Operativnog wrote:Ok je da se rasvetli srpsko-hrvatska saradnja, ali ne treba stvari izvlačiti iz konteksta. U ratu u BiH sve su tri strane sarađivale, kako je kome gde i kad odgovaralo.
Mislim da je ideja srpskog rukovodstva bila da se pomaže slabijoj strani u hrvatsko-muslimanskom sukobu, kako bi on što duže trajao. Npr. u centralnoj Bosni (Žepče, Maglaj, N Travnik) VRS je pomagala HVO da se što duže održi, ali je zato u Hercegovini srpska artiljerija pomagala ARBiH...
pojedinac wrote:Za one koji ne znaju.
Objavljeno u Slobodnoj Dalmaciji 31.05.2011. u 22:38
http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatsk ... fault.aspx
Može se komotno postati i ovdje:VLAŠKA POSLA Ante Tomić: Opet Tuđman? Razmisli, sjeti se...
Mnogo je vremena prošlo, ali ja ne prestajem žaliti za jednim savršenim trenutkom u prvoj polovici 1992. kad je Hrvatska držala baš sve pobjedničke karte u rukama. Srpski je otpor bio slomljen, naše su snage u svakom smislu bile premoćnije, brojnije, naoružanije i motiviranije, a političke prilike upravo nisu mogle biti bolje.
Živjeli smo u moralnom zanosu naroda koji brani svoje kuće i dvorišta, a takav nam je bio i međunarodni ugled.
Za čitav svijet bili smo zemlja u ispravnom, pravednom ratu. Sve adute sudbina je tada podijelila Franji Tuđmanu.
Vojska mu je bila u strahovitom zamahu, nabrijana da najuri i JNA i martićevsku i arkanovsku bandu, prvo sa svoga teritorija, a zatim ih, u savezu s Bošnjacima, porazi i u BiH, da u nekoliko mjeseci razjebe sva Miloševićeva četnička govna.
“Pred sam Božić 1991. u operativnom središtu zazvonio je telefon”, pripovijeda u subotu u Jutarnjem listu Petar Stipetić.
“Javio sam se, a na drugoj strani je bio zapovjednik Banjalučkog korpusa general Nikola Uzelac. Prepoznao me je: ‘Pero, molim te, zaustavi to. Narod je u stampedu.’ Odgovorio sam mu: ‘Nikola, ne mogu ti ništa obećati, ali za tri dana pripremi kavu. Evo nas u Banja Luci.’ Nisam blefirao.
Tada smo zaista za tri dana mogli ući u Banja Luku.” Da je Franjo Tuđman u tome fenomenalnom trenutku poslušao nekolicinu svojih razboritijih vojnih zapovjednika, Hrvatsku bi poštedio iduće tri godine rata, a na Bosni vjerojatno ne bi trulila maligna izraslina Republike Srpske. Smrvio bi neprijatelja čisto i bez mrlje i sve nas učinio ponosnima.
Narod mu vjerojatno ne bi ozbiljnije zamjerio ni da se nakon toga okrunio i sina Miroslava proglasio princom nasljednikom.
No, Tuđman je bio što je bio, svojeglava, nedokazana, budalasta prznica, bolesno fiksirana na zamisao širenja hrvatskoga državnog teritorija.
Bacio je svoje sjajne pobjedničke karte, okružio se hercegovačkim radikalima i gurnuo nas u agoniju rata s Bošnjacima, krvavu pustolovinu u kojoj smo izgubili i zanos i čast i međunarodni ugled.
Sad je kasno
Savezništvo s muslimanima obnovio je tek tri godine kasnije, kada su oni, da se ne lažemo, vojno potukli snage HVO-a i kada je uništen život desecima tisuća srednjobosanskih Hrvata, a oni u Hercegovini zaustavljeni u trajnoj frustraciji, u raskoraku između ambicija i mogućnosti.
Umjesto da Stipetić pije kavu u Banjoj Luci, tamo su otišli Bobetko i Boban da s Ratkom Mladićem dogovaraju prodaju nafte.
Kako je to izgledalo, prilično nam zorno ilustrira dnevnički zapis Ratka Mladića o jednom razgovoru s Momčilom Perišićem: “Pozdravio te Slobo.
U ponedjeljak 10. januara 1994. treba da prihvatiš nekoga iz Hrvatske koji će doći u Sanski Most radi potpisa o isporuci nafte.” Nešto kasnije Mladić će se i sam susresti sa Slobodanom Miloševićem i zabilježiti njegova opažanja: “Ja sam s Tuđmanom dugo razgovarao, on je politički glupak, ali je u teškoj situaciji...”
Nisam mogao suspregnuti gađenje čitajući ove strašne rečenice. I bilo me je iskreno sram, premda u životu nisam glasao ni za Franju Tuđmana ni za HDZ. Slobodan Milošević nije bio čovjek velike pameti, ali njegova opaska da je Tuđman “politički glupak” perfektno je točna.
Trebaš zaista biti glupan da bi vjerovao da se sa Slobodanom Miloševićem išta ljudski možeš dogovoriti. Trebaš biti vrhunski kreten da bi odbacio političke i vojne adute kakve je Franjo Tuđman 1992. odbacio.
Osim toga, kako je samo imao obraza? Ratko Mladić već je tada, 10. siječnja 1994. kad je dočekivao naše biznismene u Sanskom Mostu, bio dokazani ratni zločinac odgovoran za granatiranje Zadra i Šibenika, bio je krvnik iz Škabrnje i Prkosa. Gotovo sam pljunuo u novine.
Kakav nemoralni i bešćutni gad moraš biti da bi sjeo za stol s ubojicom svojih ljudi, svojih hrvatskih vojnika i civila, žena i djece i s njim, kao da ništa nije bilo, ugovarao prodaju nafte za tenkove i oklopne transportere, kojim će Ratko Mladić dalje ubijati nove vojnike i civile, žene i djecu, samo ovaj put u Srebrenici.
Evo izbora
Predizborno je vrijeme i u Hrvatskoj demokratskoj zajednici posljednjih dana mnogo govore kako se trebaju vratiti na svoje ishodište, natrag u devedesete, u slavno doba prvoga hrvatskog predsjednika.
Kada vam netko spomene mudrost, čistoću i nevinost tuđmanizma, sjetite se ovih epizoda s Ratkom Mladićem.
ANTE TOMIĆ
Tuđman i Milošević - Dogovoreni rat?
A da pokusas naci nekoga ko je okusio rat u sirem zahvatu Prenja, pa da ti isprica kako su se nosili koferi para "drugoj" strani da se artiljerijom tuce "treca" strana...? Pa onda u krug, taj isti kofer, donese "treca" strana, "prvoj", da se tuce "druga"... Nije bitno kako, bitno je da se pare vrte...lerdi wrote:Postoje li za ovo dokazi ili je opet rekla-kazala?Kurir Operativnog wrote:Ok je da se rasvetli srpsko-hrvatska saradnja, ali ne treba stvari izvlačiti iz konteksta. U ratu u BiH sve su tri strane sarađivale, kako je kome gde i kad odgovaralo.
Mislim da je ideja srpskog rukovodstva bila da se pomaže slabijoj strani u hrvatsko-muslimanskom sukobu, kako bi on što duže trajao. Npr. u centralnoj Bosni (Žepče, Maglaj, N Travnik) VRS je pomagala HVO da se što duže održi, ali je zato u Hercegovini srpska artiljerija pomagala ARBiH...
drndalo wrote:A da pokusas naci nekoga ko je okusio rat u sirem zahvatu Prenja, pa da ti isprica kako su se nosili koferi para "drugoj" strani da se artiljerijom tuce "treca" strana...? Pa onda u krug, taj isti kofer, donese "treca" strana, "prvoj", da se tuce "druga"... Nije bitno kako, bitno je da se pare vrte...lerdi wrote:Postoje li za ovo dokazi ili je opet rekla-kazala?Kurir Operativnog wrote:Ok je da se rasvetli srpsko-hrvatska saradnja, ali ne treba stvari izvlačiti iz konteksta. U ratu u BiH sve su tri strane sarađivale, kako je kome gde i kad odgovaralo.
Mislim da je ideja srpskog rukovodstva bila da se pomaže slabijoj strani u hrvatsko-muslimanskom sukobu, kako bi on što duže trajao. Npr. u centralnoj Bosni (Žepče, Maglaj, N Travnik) VRS je pomagala HVO da se što duže održi, ali je zato u Hercegovini srpska artiljerija pomagala ARBiH...![]()
Drug mi je dole ( na "nasoj" strani ) proveo 3/4 rata, 2x ranjen, i zna sta prica... Tj. nema potrebu za izmisljenjem da bi bio zanimljiviji trebama...
Za razne "saradnje" znam, i bez "operativnih" saznanja Korpusnih obavjestajaca, cije sam gluposti cesto imao priliku procitati... I nije jednom takva glupost nekoga neupucenog stajala glave, ili zdravlja... To ne znaci da neke, ili sve stvari koje ovdje pisu nisu tacne, nego da se u nekim momentima moras snaci kako znas i umijes...
Znas li da smo mi u 1. Korpusu nekada kupovali MTS (mozda i jos ponesto) u Kasarni Nedzarici, veci dio rata ? Zasto ? Zato sto nam je trebao, a nismo ga imali, a oni ga htjeli prodati... Jel' i to saradnja ?
Raznih sranja se svako ko je "omastio" linije nagledao...
Ovo nije istina.karanana wrote:a sta onaj na drugoj temi rece da je u tzv. akciji deblokade sarajeva 95. trebala da ucestvuje i artiljerija hvo-a iz kiseljaka i da su oni, ne samo zatajili, nego da su i komunicirali sa cetnicima i javili im plan proboja i napada.
zar je moguce da se nakon svega prozivljenog 95. ponovo vjerovalo hvo-u kiseljak?
Ma sta hoces vise ti.Molim vas da im ne dopustamo da komentarisu,imate svoje ustasko/cetnicke forume,pa se lizite.Jadničak wrote:Što volim ove besposlenjake i dangube...Šta se onda da zaključiti iz ove teme i ovih dokumenata?Da su Hrvati i Srbi udruženo djelovali protiv Bošnjaka i da je to bio smisao rata?
Pa zar nisi znao da su od postanka svi srbi i svi hrvati međusobno "ratovali" do istrijebljenja i poslednjeg Bosanca/Bošnjaka!Jadničak wrote:Što volim ove besposlenjake i dangube...Šta se onda da zaključiti iz ove teme i ovih dokumenata?Da su Hrvati i Srbi udruženo djelovali protiv Bošnjaka i da je to bio smisao rata?