Vani, evo ja sad s tavana, nisam ni znao da imam još onog duhana kojeg smo u ratu uzgajali, još se suši
E ovako, da bi nešto nazvali poremećajem moramo imati model nečega što se smatra normalnim,. Odstupanje od normi se smatra poremećajem.
Mi smo naviknuti da očekujemo da informacije dopiru do nas određenom brzinom. Najviše nam odgovara kad je tok informacija između 150 i 170 riječi u minuti. Neke riječi su duže a neke su kraće tako da mi moramo prilagoditi našu brzinu govora da bismo zadržali ovu konstantnu brzinu protoka informacija. Možemo mjeriti brzinu govora u slogovima po sekundi. Većina ljudi govori brzinom 5 do 7 slogova u sekundi. Kad izgovaramo neku dužu riječ povećavamo brzinu govora, a kod kraćih riječi smanjujemo brzinu govora. Npr. za riječi 'miš' i 'žirafa' će trebati isto vremena za izgovaranje. Mi ćemo brže artikulirati glasove i slogove u riječi žirafa, tako da će nam trebati isto onoliko vremena da je izgovorimo koliko i za riječ 'miš'.
Ti si rekla da govoriš brzo, a da li govoriš prebrzo možeš ispitati na sljedeći način. Uzmi neki tekst i čitaj ga minutu, zabilježi dokle si došla kad minuta istekne, izbroj koliko si riječi pročitala, pa ako je više od 170 onda bi trebala smanjiti brzinu govora.
Na osnovu onog što si rekla moglo bi se zaključiti da se kod tebe radi o brzopletosti ( stručni naziv tachilalia), zbog povećane brzine izgovora duže riječi ne možeš da izgovoriš pravilno,izostavljaš glasove ili slogove, jednostavno tvoji artikulaturi ne mogu "stići" brzinu tvojih misli.
Tretman bi se trebao usmjeriti na uspostavljanje ravnoteže između procesa uzbuđivanja i procesa inhibicije u višoj nervnoj djelatnosti ( usporavanjem govora, čitanja, pisanja, motornosti).
Evo probaj malo sa vježbama disanja i vježbama fonacije, neće ti naškoditi.
Vježbe disanja
One se sastoje:
1.U kratkom udahu i laganom i dugom izdahu;
2. U kratkom udahu i dugom izdahu, prvo sa jednom kraćom pauzom, a zatim sa dvije i poslije sa tri pauze; u pauzama ne smije biti udisanja vazduha; između udaha i izdaha ne smije biti pauze, a između izdaha i udaha potrebna je kratka pauza.
3.Zatim ove vježbe treba spojiti sa usporenim pokretima ruku ( za vrijeme udaha vazduha ruke se dižu uvis - ili naprijed , a za vrijeme izdaha one se lagano spuštaju.
4. Vježbe disanja bez pokretanja ruku se mogu izvoditi u sjedećem i ležećem stavu, pored vježbanja u stojećem stavu.
Vježbe fonacije
Pretpostavljam da nemaš poremećen glas ( glas ti nije promukao, hrapav, pretjerano visok, piskav ili na neki drugi način poremećen), a ako neko ima nešto od nabrojanog potrebno je da ljekar pregleda organ fonacije.
Iako nemaš poremećen glas vježbe fonacije ti mogu pomoći i kod poteškoća sa govorom koje se kod tebe ponekad javljaju, jer se kombinuju sa vježbama disanja.
1. Vježbe disanja (kratak udah i dug izdah) spojiti sa fonacijom na taj naćin da će se na izdahu izgovarati tiho, zatim poluglasno i najzad umjereno glasno produženo 'A'
2. to isto će se uraditi i sa ostalim samoglasnicima ( O, U, E,I)
3. Na sličan način će se izgovarati spojeno samoglasnici (AO,AU, AE, AI, zatim AOU, AOU, AOUE, AOUEI)
Sve ove vježbe izgovaraće se prvo na tihom glasnu, poslije poluglasno i umjereno glasno.
Eto, tako knjige kažu
I još nešto. U Kur'anu piše da je brak način da se čovjek smiri uz ženu i žena uz čovjeka, pa eto probaj i to ako ti ove vježbe ne pomognu, da malo usporiš misli
Kud rekoh da sam logoped, sad mi se valja penjati na tavan
, al' ne pada mi na pamet niko drugi, a da ga svi znaju), ne mogu da vjerujem da ne zna za to, i da nikad nije pokušao
