Hobotnica

[seln]

Veza politike i organizovanog kriminala postoji kroz citavu istoriju organizovane drzavne vlasti. Ponekad su kriminalna udruzenja bila neformalni organi vlasti (mafija) ili udarne grupe politickih partija( nacisticki SS, kasnije elitna vojna organizacija), a ponekad partneri vlasti u privredi, sa skupim odijelima i jos skupljim pravnim savjetnicima.
Odnos je bio volatilan, ovisan od trenutne snage jednih ili drugih ili od partije koja u tom trenutku cini vlast.
Tako je npr. sredinom devedestih ruska mafija bila paralelna vlast u drzavi, koja je pravila polovinu BNP. Dolaskom i jacanjem Putina, gurnuti su u drugi red i smanjen im je uticaj (ili su upregnuti u Putinovu kociju).
U Italiji je demohriscanska partija, koja je bila na vlasti prakticno cijeli poslijeratni period do polovine devedestih, bila najpouzdaniji partner i mentor italijanske mafije. Lovista i lovina su bile tacno podijeljeni, stada ovaca su tjerana prema vlastitom nahodjenju i sve je licilo na feudalnu srednjovjekovnu drzavu.
Poslije pada demohriscana i mafije, nada u napredak je iznevjerena, jer su "nove snage" i bez mafije pljackale drzavu i sprecavale bilo kakav napredak.

I tu smo vec na temi: koliko je BiH u poslijeratnom periodu slicna Italiji poslije WW2?
Imali smo nacionalne partije sa naglasenim vjerskim simbolima (ne bih o tome koliko je tu stvarne religioznosti), koje su od stranih mocnika poslije rata prihvacene kao partneri. Imali smo "zestoke momke" koji su nekada bili (a neki i ostali) u sluzbi vlasti. Imali smo "ugledne privrednike" koji su poslovali na isti nacin kao i moderna kriminalna udruzenja npr. Yakuza.
I bas kao i u Italiji, "promjena" je znacila samo promjenu jahaca. Umjesto kriminalaca koji postuju "tradiciju", sa rukama uvijek na gotovs za krstenje/krizanje/Fatihu, dobili smo Berlusconija (zapravo dvojicu), ostarjele narcise u cijoj pratnji i sjenci neki novi kriminalci ubiru procente od maslinovog ulja i vina...ili puteva, mostova, stambeno-poslovnih objekata i sl.
Za kraj: apologete i dekorateri lika i djela nisu pozeljni na ovoj temi. Takodje, "j'accuse" ahbabi koji upiru prstom u "one druge " i vicu "vi ste potjeli rat...ovaj, kradju", takodje nisu pozeljni.
Naravno, ako se budemo drzali ovih propozicija, upitno je hoce li tema imati vise od pet postova... ali, vec imamo dovoljno tema sa hiljadu postova, od kojih su 950 za obrisati zadnjicu.
Dakle, samo objektivno, ako je to uopste moguce.

[Paranoid]

Veza politike i organizovanog kriminala postoji kroz citavu istoriju organizovane drzavne vlasti. Ponekad su kriminalna udruzenja bila neformalni organi vlasti (mafija) ili udarne grupe politickih partija( nacisticki SS, kasnije elitna vojna organizacija), a ponekad partneri vlasti u privredi, sa skupim odijelima i jos skupljim pravnim savjetnicima.
Odnos je bio volatilan, ovisan od trenutne snage jednih ili drugih ili od partije koja u tom trenutku cini vlast.
Tako je npr. sredinom devedestih ruska mafija bila paralelna vlast u drzavi, koja je pravila polovinu BNP. Dolaskom i jacanjem Putina, gurnuti su u drugi red i smanjen im je uticaj (ili su upregnuti u Putinovu kociju).
U Italiji je demohriscanska partija, koja je bila na vlasti prakticno cijeli poslijeratni period do polovine devedestih, bila najpouzdaniji partner i mentor italijanske mafije. Lovista i lovina su bile tacno podijeljeni, stada ovaca su tjerana prema vlastitom nahodjenju i sve je licilo na feudalnu srednjovjekovnu drzavu.
Poslije pada demohriscana i mafije, nada u napredak je iznevjerena, jer su "nove snage" i bez mafije pljackale drzavu i sprecavale bilo kakav napredak.

I tu smo vec na temi: koliko je BiH u poslijeratnom periodu slicna Italiji poslije WW2?
Imali smo nacionalne partije sa naglasenim vjerskim simbolima (ne bih o tome koliko je tu stvarne religioznosti), koje su od stranih mocnika poslije rata prihvacene kao partneri. Imali smo "zestoke momke" koji su nekada bili (a neki i ostali) u sluzbi vlasti. Imali smo "ugledne privrednike" koji su poslovali na isti nacin kao i moderna kriminalna udruzenja npr. Yakuza.
I bas kao i u Italiji, "promjena" je znacila samo promjenu jahaca. Umjesto kriminalaca koji postuju "tradiciju", sa rukama uvijek na gotovs za krstenje/krizanje/Fatihu, dobili smo Berlusconija (zapravo dvojicu), ostarjele narcise u cijoj pratnji i sjenci neki novi kriminalci ubiru procente od maslinovog ulja i vina...ili puteva, mostova, stambeno-poslovnih objekata i sl.

Promjena koju si spomenuo seln, ne temelji se na strahu, kao što je to bilo u Italiji posle WW2, ovde se promjene dešavaju na ljubavi koja je protkana uvjerenjima. Zaljubljenost u svoje je jača i od šovinizma i ponekad traje duže od prosječnog života, a takvu podlogu obezbjeđuju izabrani "narcisi" koje si takodje spomenuo s tim da svoje kriminalce, pa čak i kriminal ne drže u sjeni, nego se javno okupljaju i pokazuju te nesmetano orijentiraju prema vlastitim individualnim interesima i konstituiraju se kao suvereni građani pod demokratskim plaštom.
Lojalnost takvima daju novinari koji iako bolje informisaniji od rulje, dobro znaju da njihovo odupiranje kriminalu u najjsretnijim okolnostima znači osamostaljivanje u nekom zapećku kraj svog istrošenog PC-a i svog "bloga".
Narodi sve to posmatraju bez marke u dzepu, nijemo ali punog srca jer mu to obezbjedjuju njihovi "odabrani" koji im garantuju realizaciju onoga što im je usadjeno duboko u srcu, iako znaju da ta realizacija po svim ovozemaljskim pravilima je zabranjena..