a joj ljudi srce mi se cijepa kad vidim sta ljudi rade...
jutros pogledam sa balkona, kad ispred ulaza kartonska kutija sa prorezima sa strane. odmah sam skontala sta je. sisla sam dole, otvorila kartonsku kutiju, ali nije bilo kucica unutra. samo jasni mali otisci sapa
nekom se papku kuca okotila i umjesto da je sterilizira (jer to nije humano

), on je samo stavio male u kutiju... ovdje ima dosta cigana, vjerovatno su ih oni uzeli. cuke ce narasti, razmnozavati se sa ostalim cukama i imacemo jos jedan butmir. jedino rjesenje je u tome da se sprovede godina besplatne kastracije i sterilizacije za sve ljude koji tako razmisljaju pa ce se problem rjesiti.
dobro, sad cu biti ozbiljna. razmisljam nesto danas sta bise moglo uraditi. sinteraje pretvoriti u prihvatilista, neki stari magacin (ima toga tone kod nas) se isto tako moze lahko pretvoriti, a vala je lahko i sagraditi. valjda se mogu napravirti 4 zida i krov i unutra boksove... uvesti obaveznu edukaciju u osvnovnim skolama, na pocetku i u srednjim, sto se tice domacih zivotinja. u nizim razredima da imaju hrcka, ribice, puzeve i slicne male zivotinje. da im djeca ciste kaveze ili terarijume. da se uce odgovornosti i pruzanju ljubavi i zastite, jednostavno. umjesto da ih vode na vrelo bosne svake godine, bolje da odu na selo nek im pokaze kako se muze krava, kako se sisa ovca, kako se konj jase. to nista nije sramota, to je nesto sasvim normalno sto se kod nas ismijava. ne mora se poseban predmet uvesti. ovo sve moze da ide pod prirodu i drustvo i biologiju. nek barem jednom u polugodistu dolazi veterinar sa mackom, hrckom, psom, zmijom, misem, papagajom itd. da naprave neki interaktivni cas. ne moze se sve sa prihvatilistem rjesiti dok se ne promijeni odnos covjek-zivotinja.
ovo mozda nekom zvuci kao naucna fantastika, ali nista ovo nije neostvarivo, niti bi kostalo puno. po jednom prihvatalistu da imaju dva veterinara i dva tehnicara, sasvim dovoljno. to im je jeftinije nego onim bezubim sintorima placati djiranje kroz grad.