Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

User avatar
Ramzess Veliki
Posts: 17690
Joined: 11/02/2013 11:32

#526 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by Ramzess Veliki » 07/10/2018 14:42

shake69 wrote: I ovaj je bio za nekoga heroj. Sjeme mu se zatrlo izdajnicko.
:lol: :lol: :lol: ... a ja citam ono iznad i pjenim do ovoga ... :thumbup:


User avatar
shake69
Posts: 7601
Joined: 18/06/2011 01:21
Location: Soukbunar

#527 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by shake69 » 07/10/2018 17:26

Ramzess Veliki wrote:
shake69 wrote: I ovaj je bio za nekoga heroj. Sjeme mu se zatrlo izdajnicko.
:lol: :lol: :lol: ... a ja citam ono iznad i pjenim do ovoga ... :thumbup:
Bolan, bolan, zamisli samo tu sahranu/dzenazu, na sto mogu biti ponosni ti njegovi potomci!? Na odanost SFRJ i(li)srpskom narodu? :|

Hadzi Lojo
Posts: 1538
Joined: 19/10/2010 19:51

#528 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by Hadzi Lojo » 07/10/2018 18:27

Ja bi spomenuo ukoliko niste Vinka Samarliju, gromada od covjeka i Zmaj od Bosne!

Neka mu Svevisnji podari sve rajske blagodati!

PM72
Posts: 10288
Joined: 30/04/2012 16:54

#529 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by PM72 » 07/10/2018 19:13

Hadzi Lojo wrote:Ja bi spomenuo ukoliko niste Vinka Samarliju, gromada od covjeka i Zmaj od Bosne!

Neka mu Svevisnji podari sve rajske blagodati!
Vinko Šamarlić a ne Šamarlija...a ovo da mu "svevišnji podari"... :-)

Hadzi Lojo
Posts: 1538
Joined: 19/10/2010 19:51

#530 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by Hadzi Lojo » 07/10/2018 19:33

PM72 wrote:
Hadzi Lojo wrote:Ja bi spomenuo ukoliko niste Vinka Samarliju, gromada od covjeka i Zmaj od Bosne!

Neka mu Svevisnji podari sve rajske blagodati!
Vinko Šamarlić a ne Šamarlija...a ovo da mu "svevišnji podari"... :-)
Ma meni je osobno prico da je u stavri Samarlija ali nekad su pisari dodali ic. Poznavao sam ga osobno jos dok smo Judo trenirali u Fisu.

aldinjo
Posts: 2688
Joined: 03/07/2011 02:49

#531 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by aldinjo » 11/10/2018 23:36

japasmipin wrote:Akademija posvećena liku i djelu komandanta Zaima Imamovića: Heroj i čovjek koji zaslužuje da ustanemo na pomen njegovog imena

U znak sjećanja na lik i djelo ratnog komandanta Zaima Imamovića, a povodom obilježavanja 22. godišnjice njegove pogibije, savezi udruženja dobitnika najvećih ratnih priznanja "Zlatni ljiljan i zlatna policijska značka" Kantona Sarajevo i BPK Goražde organizirali su sinoć prigodnu akademiju u goraždanskom Domu kulture.

Na akademiji su govorili ratni komandanti i zvaničnici, među njima i ministar za boračka pitanja KS Muharem Fišo. Kazao je da se Imamovića sjeća kao velikog vojskovođe i dobrog čovjeka koji je uvijek bio uz svoje saborce.

"Bio je jedan od najmlađih ratnih komandanata, veliki borac, iskren i pošten čovjek. Sjećam se njegovih dolazaka u Tarčin i na plato Treskavice, pružao je ruku svakom borcu. Predvodio je svoje diverzante u svim borbenim akcijama oslobađanja šire goraždanske teritorije. Heroj i čovjek koji zaslužuje da ustanemo na pomen njegovog imena", istakao je tom prilikom ministar Fišo. Kazao je da će Ministarstvo za boračka pitanja KS nastaviti podržavati rad Udruženja za očuvanje lika i djela Zaima Imamovića.

Imamović je rođen u selu Poratak kod Ilovače. JNA je napustio u činu kapetana prve klase. U maju 1992. godine u mjestu Posestra osnovao je Prvu drinsku brigadu, čiji je bio komandant. U borbama je četiri puta ranjavan, a posthumno je odlikovan najvećim ratnim priznanjem ''Zlatni ljiljan''. Poginuo je 9. oktobra 1995. godine u 34. godini života na prvoj borbenoj liniji na lokalitetu Treskavice. Samo dva dana prije uspostave trajnog primirja na tlu BiH, veliki čovjek, patriota, istinski gazija i heroj oslobodilačkog rata, poginuo je od gelera.

Presudnu odbranu Goražda organizirao je u rejonu Preljuće, dijelu Zebine šume, na lijevoj obali Drine. Ta linija od Osanice do Stoca i Orahovica postaće najsigurnija utvrda oko Goražda, jedina borbena linija koju neprijatelji nikada nisu pomjerili. Već 1992. godine, na tom dijelu ratišta, formirana je proslavljena Prva drinska brigada sa pet bataljona, na čijem čelu je bio rahmetli Zaim Imamović.

Redale su se bitke i njegove pobjede na releju Zebina šuma, Stogu, Crnom vrhu, Jabučkom sedlu, Trovrhu ali i njegova ranjavanja. Nije dočekao da uživa u slobodi, za koju se dugo i požrtvovano borio. Smrt je bila brža. Ostala je uspomena na velikog komandanta i heroja.

Image

Image

User avatar
argyle
Posts: 1680
Joined: 17/10/2010 09:56
Location: Džamahirija Bosna

#532 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by argyle » 30/10/2018 16:37


User avatar
pirpa
Posts: 3831
Joined: 22/02/2012 18:16

#533 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by pirpa » 12/11/2018 08:02

Image

aldinjo
Posts: 2688
Joined: 03/07/2011 02:49

#534 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by aldinjo » 08/12/2018 15:17

aldinjo wrote:
aldinjo wrote:Džemal Selmanović Džemo i Almir Đedović Amko 8.12.1992.-8.12.2015.
8.12.1992.-8.12.2017.
8.12.1992.-8.12.2018.

Od 8.52 rahmetli Almir Đedović Amko.
Last edited by aldinjo on 17/11/2020 03:27, edited 1 time in total.


prohujalosvihorom
Posts: 9
Joined: 07/04/2013 00:04

#536 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by prohujalosvihorom » 04/02/2019 15:35

aldinjo wrote:
aldinjo wrote:
aldinjo wrote:Džemal Selmanović Džemo i Almir Đedović Amko 8.12.1992.-8.12.2015.
8.12.1992.-8.12.2017.
8.12.1992.-8.12.2018.
Od 8.52 rahmetli Almir Đedović Amko.[/quote]
Hvala Vam što niste ih niste prepustili zaboravu!

STAxJExAAA
Posts: 21
Joined: 04/11/2018 19:33

#537 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by STAxJExAAA » 22/02/2019 03:31

Ramzess Veliki wrote:
shake69 wrote: I ovaj je bio za nekoga heroj. Sjeme mu se zatrlo izdajnicko.
:lol: :lol: :lol: ... a ja citam ono iznad i pjenim do ovoga ... :thumbup:
Nekada i ja pomislim sta bi se zaista desilo da je se Alija pridruzio Slobi i Srbima umjesto Tudjmanu, pitanja za ozbiljnih analiza.

normala brate
Posts: 1322
Joined: 13/11/2018 15:25

#538 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by normala brate » 22/02/2019 12:55

STAxJExAAA wrote:
Ramzess Veliki wrote:
shake69 wrote: I ovaj je bio za nekoga heroj. Sjeme mu se zatrlo izdajnicko.
:lol: :lol: :lol: ... a ja citam ono iznad i pjenim do ovoga ... :thumbup:
Nekada i ja pomislim sta bi se zaista desilo da je se Alija pridruzio Slobi i Srbima umjesto Tudjmanu, pitanja za ozbiljnih analiza.
Hrvati ne bi imali pola države.


User avatar
japasmipin
Posts: 56
Joined: 18/02/2015 15:13

#540 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by japasmipin » 08/10/2019 14:20

Image

Zaim Imamović
09.10.1995. - 09.10.2019.

Savez udruženja dobitnika najvećih ratnih priznanja "Zlatni ljiljan i Zlatna policijska značka" Kantona Sarajevo u saradnji sa SDNRP "BPK" organizuje obilježavanje 24. godišnjice od pogibije legendarnog komandanta Zaima Imamovića.

Srijeda, 09.10.2019. godine u 11: 00 sati
Harem Alipašine džamije u Sarajevu.

aldinjo
Posts: 2688
Joined: 03/07/2011 02:49

#541 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by aldinjo » 08/10/2019 23:39

aldinjo wrote:Meho Porobić i Ivica Stanić 8.10.1992.-8.10.2016.-8.10.2019.
Last edited by aldinjo on 08/10/2020 01:04, edited 2 times in total.


User avatar
Nekako s proljeća
Posts: 4222
Joined: 01/12/2006 22:59
Location: Pozdrav domovini!

#543 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by Nekako s proljeća » 07/12/2019 12:32

Znate li ko je Refik Višća? Znate li ko je istinski heroj rata? Čovjek iz Zavidovića, koji se upisao u knjigu ljudskosti u ime svih nas. Čovjek koji je spasio 12 drugih ljudskih života. Ali, kako i kojih, e to je tek priča za sebe.

Početkom avgusta 1992. godine u zavidovićku tehničku školu iz Zenice dovedeni su srpski vojni zarobljenici. Dakle, radilo se o ljudima koji su se borili “sa druge strane”, a ne civilima. Radilo se o ljudima koji su se borili u Vojsci Republike Srpske i koji su (vrlo vjerovatno) pucali, ne samo po zavidovićkim braniocima, nego i po njihovima porodicama. A dovedeni su u tehničku školu i prebačeni na sprat upravo radi njihove zaštite.
https://dijak.online/refik-visca-covjek ... obljenika/

aldinjo
Posts: 2688
Joined: 03/07/2011 02:49

#544 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by aldinjo » 08/12/2019 16:06

aldinjo wrote:
08/12/2018 15:17
aldinjo wrote:
aldinjo wrote:Džemal Selmanović Džemo i Almir Đedović Amko 8.12.1992.-8.12.2015.
8.12.1992.-8.12.2017.
8.12.1992.-8.12.2018.
Od 8.52 rahmetli Almir Đedović Amko.
8.12.1992.-8.12.2019.
Last edited by aldinjo on 27/11/2020 02:44, edited 1 time in total.

tempuser
Posts: 15084
Joined: 08/04/2015 10:35

#545 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by tempuser » 24/12/2019 16:05

Image

Igor Pavlovic, 24.12.1993 - 24.12.2019.

User avatar
pirpa
Posts: 3831
Joined: 22/02/2012 18:16

#546 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by pirpa » 04/01/2020 19:21

PROČITAJTE PRIČU O HEROJU SLAVKU EĆIMOVIĆU I KUREVSKOJ ČETI – HRABRIM BORCIMA KOJI SU U MAJU 1992. GODINE POKUŠALI OSLOBODITI PRIJEDOR

Grupa mladića iz grada i okoline, okupljena u šumama Kureva, oformila je četu na čije čelo je stao Slavko Ećimović, Bošnjak, kako se uvijek predstavljao i pokušala u zanosu patriotizma i hrabrosti da se suprostavi daleko nadmoćnijoj srpskoj armadi. Kada su srpske vlasi i zvanično preuzele centar Prijedora, Ećimović je sa svojim momcima pobjegao u šume Kureva, iznad grada. U početku ih je bilo svega 30, uz svega nekoliko pušaka. Ećimović je uskoro, preko svojih veza, nabavio još nekoliko pušaka, par “zolja” i nešto eksploziva, pri čemu se kao dobavljač naročito istakao Muhamed Ergelić Čuko. Kako se teror nad Hrvatima i Bošnjacima u Prijedoru povećavao, tako se i povećavao broj boraca Kurevske čete, a nakon što su napadnuta mjesta Hambarine i Kozarac, Ećimovićeva jedinica je narasla na 120 mladića. Uskoro su sebi dali naziv “Zelene beretke – Kurevska četa”, a za komandanta je postavljen inženjer Slavko Ećimović Ribar. Osnovni plan čete su bile diverzantske akcije u srpskoj pozadini i rušenje vitalnih objekata u regiji.

Međutim, kako je teror u gradu postajao sve veći odlučili su se za gotovo nemoguć čin, pokušaj oslobađanja Prijedora. Uprkos nerealnoj podlozi, pogrešnim informacijama i lažnoj obećanoj pomoći, borci Kurevske čete na čelu sa svojim komandantom Slavkom Ećimovićem u ranim jutarnjim satima, 29. maja 1992. godine kreću u svoju herojsku bitku, bitku za oslobođenje Prijedora. Još ranije Izet Mešić se infiltrirao u Prijedor i prenio svoja zapažanja o rasporedu neprijateljskih snaga. Insistirao je da se odmah krene u akciju uz navod da će se grupi pridružiti još 500 naoružanih boraca sa Skele, Raškovca i Puharske. Također, naveo je i da je veliki broj srpskih vojnika otišao prema Derventi i Modriči, te da se u gradu nalazi mali broj vojnika i policajaca. U 15 slobodnih sela sazvan je zbor i pripremljen je plan napada. Oko ponoći 120 boraca je krenulo prema Prijedoru. U početku akcije presjekli su putnu komunikaciju Prijedor – Ljubija kod Dubočca a zatim se uputili prugom prema Jugovcima. Obzirom da je to veče padala jaka kiša pokret je bio znatno otežan. Nakon kratkog odmora na stadionu u Bišćanima, nastavljen je pokret te se izbilo na rijeku Sanu, a zatim do prijelaza “Kožar”. Zadatak grupe na čelu sa Izetom Mešićem i Nedžadom Babićem je bio da se probiju do Puharske, gdje im se trebalo priključiti još 500 naoružanih ljudi, a zatim se planiralo zauzimanje i rušenje podvožnjaka, te zauzimanje kasarne, gdje se nalazio veliki punkt srpske vojske. Grupa poručnika Muhića krenula je preko mosta na Bereku prema Općini, SUP-u i direkciji Rudnika Prijedor. Veoma brzo su razoružali srpsku stražu kod Doma rezervnih oficira, a zatim se uputili ulicom pored “Šipadovog” salona namještaja i “Z” zgrade prema Mješovitoj školi, Jezeri i parku gdje se nalazio spomenik Mladenu Stojanoviću. Uskoro su se našli pred zgradom Općine i SUP-a. Druga grupa, na čelu sa Kemalom Divljakom uputila se prema Bareku i pored kina “Mrakovice” i “Elektro – Prijedora, te “Doma sportova” i dalje prema Crvenom neboderu i “Radio Prijedoru”. Glavna grupa na čelu sa vođom Slavkom Ećimovićem prelazi viseći most na Bereku i ispod “Ribara” se stacionira u isčekivanju napada. Zadatak joj je bio da razoruža srpski punkt kod mosta na Sani, zauzme most i novi hotel “Prijedor”, u kojem su se nalazili oficiri srpske vojske. Poslije toga je trebalo osigurati Partizansku ulicu, kako bi se omogućilo nesmetano izvlačenje.

Napad je krenuo u 4:20, narednog 30. maja 1992. godine. U početnoj akciji razoružana je grupa srpskih vojnika u Domu rezervnih oficira, te je došlo do otvorene borbe kod mosta i Ljetne bašte. Put prema SUP-u i zgradi je bio otvoren. Snajperisti Kurevske čete su se popeli na “Z” zgradu te na “Mješovitu školu”. Grupa se vrlo brzo, uz snajpersku podršku, probila do zgrade Općine i zgrade SUP-a, nakon čega je uslijedila žestoka borba sa srpskom vojskom i policijom. Nakon sat vremena borbe, iz pravca Urije je stiglo pojačanje srpskoj vojsci. Grupa boraca koja se probila do zgrade Rudnika posjedovala je zolje, ali nisu uspjeli niti jednu aktivirati, pa su se morali povući. Grupa Izeta Mešića, koja se probila do malog podvožnjaka, gdje je uništila jedan punkt, nije naišla na obećanu grupu od 500 naoružanih ljudi iz Raškovca i Puharske. Baš u večeri kada su borci Kurevske čete bili u pokretu, “Televizija Banjaluka” je prikazala prilog na kojem se vidjelo da narod Puharske masovno predaje oružje. Time ni od združenog napada na kasarnu nije bilo ništa. Grupa se uskoro povukla, a povukla se i grupa na čelu sa Kemalom Divljakom. U međuvremenu je Ećimovićeva grupa uništila punkt kod “Ribara” te došla pred ulaz u hotel “Prijedor”, na kojeg je ispalila nekoliko zolja, što je izazvalo požar na hotelu. Saznavši da akcija nije uspjela, grupa je krenula u proboj kroz Partizansku ulicu, ali se kod kafane “Obala” zaustavila jer su joj se u suprotnom pravcu popriječila dva oklopna transportera. Znatna pomoć u oklopu koja je stigla iz Dvora i Banja Luke prisilila je i Ećimovićevu grupu da se povuče. Jedni su uspjeli da se izvuku iz grada, dok je druga grupa, u kojoj se nalazio i Ećimović, ostala u okruženju na samoj obali rijeke Sane, kod kafane “Obala”. Bilo je i dosta poginulih i ranjenih, a među ranjenicima je bio i Izet Hadžić, koji se uspio probidit sa još nekoliko momaka do Ećimovićeve grupe kako bi im pomogao u borbi. Nakon dobijene informacije da se glavna grupa nalazi kod kafane “Obala” sve srpske snage su se skoncentrisale na taj pravac, a imale su i znatnu tenkovsku podršku koja se nalazila na raskrsnici kod “Tenisa”, Doma sportova i na stadionu kod Fabrike celuloze. Razmišljalo se o povlačenju preko rijeke Sane, ali su na drugoj strani obale bila stacionirana dva srpska PAM-a. Odlučeno je da se glavnina grupe sa Ećimovićev probije preko rijeke, a za to vrijeme grupa Izeta Hadžića je štitila povlačenje. Ipak, uslijed žestoke pucnjave, Ećimović se vratio na obalu. Za alternativu odlučeno je da se krene nizvodno prema mostu u susret PAM-u, kako bi se onesposobio i tako omogućio povlačenje. Ipak, i ovaj pokušaj je propao kada su se iz pravca Kanafine pekare pojavila dva transportera. U kratkoj borbi Ećimović je likvidirao dva srpska vojnika, ali je zarobljen. Hrabra Kurevska četa je u jednonevnoj borbi za Prijedor likvidirala 14 srpskih vojnika i policajaca, dok ih je 19 ranjeno. Među poginulima je bio i major Zoran Karlica, po čijem imenu je nazvan glavni trg u Prijedoru. Za odmazdu vojnici 43. motorizovane tenkovske brigade JNA, su uz pomoć lokalnih srpskih vlasti, krenuli sa hapšenjem blizu 6 000 Bošnjaka i Hrvata te ih upućivati u logor Omarsku. Bio je to uvod u genocid u kojem će stradati 3 187 nesrba Prijedora.

Ećimović će biti još samo jednom viđen živ, kada su ga srpski vojnici u konopcima, izmučenog, doveli pred narod u logoru Omarska. Prije likvidacije Ećimović je bio podvrgnut užasnim mučenjima i batinjanima u logoru, zbog čega je i umro u 37. godini života. Prema svjedočenju Rezaka Hukanovića, Ećimović je umro u strašnim mukama: “Klečao je sklupčan pored radijatora ispod samog prozora (…) prišao mu je Zoran Žigić, rezervni policajac, uhvatio ga za kosu, podobro natopljenu krvlju, i podigao mu je glavu. Tamo gdje bi trebalo da bude lice vidjelo se samo krvavo spužvasto tkivo, ispod tek oderane kože (…) ‘Ovako ćete svi završiti! I vi i vaše porodice. Sviii!’ derao se divljački Žiga…”. Agresoru očito nije bilo dosta pa se grupa srpskih vojnika već sutradan uputila prema mjestu Tukovi kod Prijedora, te likvidirala pet članova uže porodice Slavka Ećimovića. Za ovaj zločin optuženi su Milorad Radaković i Goran Pejić, koji su pod okriljem noći u junu 1992. godine, ubili Slavkovu suprugu Ceciliju, oca Tomislava, majku Mariju, brata Nikolu i snahu Katarinu. Maloljetna djeca, Nikola i Ivana su se sakrili i time izbjegli likvidaciju. Danas žive i rade u Zagrebu.

Image

tetejac
Posts: 1240
Joined: 29/12/2017 08:05

#547 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by tetejac » 03/04/2020 02:35

Trebaš biti heroj bezobrazluka pa ovakvu jednu čistu priču odmah na početku sjebat svojatanjem kako je pokojni Slavko oduvijek bio Bošnjak :roll:
To su ta preseravanja koja mi nisu jasna.

User avatar
Nekako s proljeća
Posts: 4222
Joined: 01/12/2006 22:59
Location: Pozdrav domovini!

#548 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by Nekako s proljeća » 03/04/2020 08:38

Bošnjak katoličke ili pravoslavne, ili muhamedanske vjere, sve u redu. Pročitaj.

User avatar
geralt
Posts: 1756
Joined: 14/09/2017 12:45

#549 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by geralt » 03/04/2020 11:25

Gledam onaj spisak odlikovanja sa pocetne stranice, i ne mogu da vjerujem da je preskocen rahm. Avdo Palic :sad:

Iskreno se nadam da je se to desilo zbog toga sto se on tada zvanicno vodio kao nestao, a ne iz nekih podmuklijih razloga kao sto je npr. njegovo neuclanjenje u SDA. Ne znam da li je kasno da se ta nepravda ispravi? Da li uopste vise postoje neke zvanicne organizacije ovlastene da dijele ovo ordenje?

tetejac
Posts: 1240
Joined: 29/12/2017 08:05

#550 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by tetejac » 03/04/2020 12:21

Nekako s proljeća wrote:
03/04/2020 08:38
Bošnjak katoličke ili pravoslavne, ili muhamedanske vjere, sve u redu. Pročitaj.
Nije u redu stari jer je covjek Hrvat i tako se izjašnjavao a neki što ga pokojnog krste, može njima na obraz. Uostalom, djeca su mu preživjela i u Zagrebu su pa upitaj njih, tko je bio Slavko a i tko su mu djeca. Pozdrav. I ovo nije ništa zlonamjerno nego ne mogu vjerovati čime se ljudi služe. Kontam ja to Bošnjak pravoslavne, katoličke itd. ali pokojni Slavko to nije bio. Eno ti sina mu Nikole u Zagrebu pa slobodno pitaj.

Post Reply