Ja sam osobno nešto između ateista, agnostika i vjernika.
Ateist sam ugl. kad želim takvim deklariranjem izazvati bijes velikih vjernika (naravno tu su i reakcije čuđenja, pa čak i straha).
Ateist sam i onda kad pročitam u Feralu da svećenik poziva na spaljivanje TV-a, da su teroristi u avionima pri rušenju WTC-a imali osmjeh na licu jer su zamišljali kako će za par trenutaka živjeti s mnogo žena u raju kod Allaha, da su zbog šerijatskih zakona kamenovali ženu koja je silovana...
Ateist sam onda kad se religija na bilo koji način miješa u politiku, brani mnoge stvari npr. sex prije braka (
Ovo "ateist sam" znači ne da sad mislim ovo ili ono, već označava moje (vanjsko) ponašanje.
Vjernik sam onda kad na trenutke pomislim da bi zapravo Bog trebao postojati, bar u nekakvom obliku, u nekakvoj definiciji, naravno vrlo različitoj od religijskog, "zatucanog" Boga. Jer ipak nesumnjivo je da Svemir postoji, pa bi moglo biti i toga.
Katolik ("katolik") sam ugl. formalno, te onda kad dođu blagdani koji nose tradiciju koja je eto vezana i za religiju iako zapravo s njom ima samo formalnu vezu.
Zapravo, mislim da sam najbliže pojmu agnostik, ali po definiciji je to netko tko vjeruje da Bog postoji ali da se do njega ne može doći ili tako nešto.
Međutim kako ja mogu biti 100% siguran da postoji ili ne, ako to ne vidim vlastitim očima?
Ja mogu govoriti jedino o matematičkoj vjerojatnosti da to postoji, u nedostatku znanstvenih dokaza koji bi rekli 100% ovo ili 100% ono.
Što se tiče religija na Zemlji:
1. Zašto u Kuranu piše "Pokorite se velikom Allahu...ko se ne pokori biće ovo,biće ono...", ili "ubijte nevjernike...",
ili recimo u Bibliji "ko ne vjeruje...(zna se gdje će završiti
Biblija i Kuran obiluju pričama strave i užasa.
Religije vjerojatno i žive (parazitiraju) na tom utjerivanju strahova...jer je STRAH, zapravo cijela lepeza različitih vrsta strahova, ono što vjernike drži na okupu stoljećima.
Pola toga što ja smatram strahom vjernici smatraju vjerom.
Ugrubo rečeno VJERA=psihološko jedinstvo nekoliko vrsta strahova.
Ako je Bog tako dobar zašto je onda tako bolesno egoističan, zašto mu je toliko bitno da ja sad vjerujem da on postoji ili ne, ne razumijem o čemu se radi?? Ne razumijem što ima loše u tome da ja jednostavno NE ZNAM jeli postoji? Pa kako ću ZNATI ako NE VIDIM?
Ako se služim zdravim razumom?
To je ko da sam ja npr. poznati pjevač i ja osjećam bijes i mržnju prema svima koji nisu čuli za mene? Ako sam ja sad Bog u čemu je fora da se ne pokazujem (??) i da onda po tome ko ne misli da ja postojim šaljem tog na beskonačno (??, kako bolesno) mučenje?
ZAŠTO?
Pa eto zato što on ne misli da ja postojim. Zato što neće da mi se POKORI. Da puže i gmiže po podu i žvali moju sliku.
KAKVA GLUPA IGRICA...
Pa mislim stvarno, ako je Bog ovakav, onda ću slobodno reći:
Bog je GLUP!
Sad pretpostavljam da ću ići u pakao.
Jer sam rekao da je Bog glup.
Opet ista stvar- ne razumijem zašto je tom egoističnom Bogu toliko to bitno da li sam ja rekao da je glup ili nije, pa da me se zato kazni da čitavu vječnost patim? Da meni netko kaže da sam glup, onako kroz prijateljski razgovor, pa čak i da stvarno misli da sam ja glup ja ga vjerojatno ne bi bacio na žar i ispekao zbog toga. Prije svega nisam toliko bolestan.
2. Vjerske zabrane.
Zašto kršćanstvo i islam brane predbračni sex?
Zašto islam brani (grijeh!??) konzumaciju svinjetine kad je i znanstveno pokazano da to nema nikakve veze, i da je svinjetina kao i sva druga hrana i hranjiva i štetna u isto vrijeme. Taman i da se uspostavilo da je štetna moglo bi se zbilja naći barem milijarde drugih životinjskih i biljnih vrsta koje bi imale veću štetnost (previše ovoga ili onoga u kemijskom sastavu). Ovakvih primjera ima još tisuće.
Mislim da je Katolička Crkva (Vatikan) najviše odmakla u tom pogledu "modernizacije stavova" pa je višestoljetno naučavanje o "paklu gdje se peku grešne duše i čuje škripanje zuba"(kako bolesno
Ugl. mislim da je sve to natezanje da bi imalo smisla u kontekstu modernog vremena i da je ovo stoljeće topljenja religija i eksplozije različitih sekti kao posljedica lutanja između različitih vjerskih ideja koje se nude na svakom ćošku, uz brzo rastući broj ateista i agnostika kao posljedica TEHNOLOGIJE & MODERNIZACIJE (u srednjoj školi (u HR) nas više od pola iz razreda nije išlo na "vjeronauk" već na "etiku" gdje smo imali zabavnog, mlađeg profesora, gdje smo učili i o svim religijama pomalo, meditirali (
Ja osobno podržavam ateističku tezu da "ne postoji grijeh, već samo greške" i mislim da ja mogu raditi ŠTO GOD HOĆU i da je to OK sve dok time ne smetam drugima. Dakle, mislim da neće neka tamo "sveta" knjiga koja obiluje pričama strave i užasa određivati šta ću ja raditi a šta neću već prije svega ja sam.
Naprotiv, mišljenje svojom glavom za vjernike je najveći mogući užas, izvor "hereze", "krivovjerja".
Zapravo, smatram da je mnogo vjerojatnije da npr. postoje vanemaljci (koliko god SF zvučalo) koji su se brže razvili od nas pa su nas iz dosade zahebavali šaljući nam različite "ploče", "poruke" i "zapovijedi"
Recimo, da smo na Marsu otkrili civilizaciju na razini kamenog doba vjerojatno neko ne bi odolio pa bi im bacio točak/kotač odozgo a oni uuuuuuuhahah, aaaaaaaaaahahaaaa, i eto nove religije.
Zamislite samo: Da je avion (Boeing 747 ili Airbus
Šta ne?
Uf, nisam znao da sam ovako dubokouman. Osobito me ovdje zanima Hannino mišljenje, još će me nakon ovoga proglasiti budistom.
